...Sedeli smo tako zbijeni jedno uz drugo.Sneg je napolju vec dostigo metar visine pa i vishe.nasa mala brvnara je ipak bila neverovatno topla.Ne,ne zbog kamina.Sedeli smo na podu,okrenuti ledjima jedno drugom.Svako u svojim mislima.Samo bi se ,kao po komandi,na cas okrenuli jedno ka drugom,blago se nasmesili,poljubili,opet okrenuli,popili gutljaj crnog vina,svako iz svoje case i opet utonuli u svoja razmisljanja.U svoje svetove.Ne znam zasto,tek,u jednom trenutku u mojim se rukama stvori gitara.Ne znam zasto,tek pocese lagani,nezni zvuci,neke pesme.Mislim da je bila;Noc sa Kristinom...mislim,nisam siguran......
A napolju,napolju je i dalje padao sneg.Ne,ne znam da li je skripao kao u pesmi pod njenim nogama,tek,padao je krupan i beo......
A napolju,napolju je i dalje padao sneg.Ne,ne znam da li je skripao kao u pesmi pod njenim nogama,tek,padao je krupan i beo......