Upoznavanje preko Interneta

Andrijana08

Početnik
Poruka
4
Virtuelno povezivanje ljudi širom sveta postalo je bitan deo globalnog društvenog fenomena. Ubrzan tempo savremenog života, čiji je nusprodukt sve veća međuljudska otuđenost, dobila je saveznika u borbi protiv usamljenosti. Uloga socijalnih mreža postaje tako sve značajnija. Upoznavanje preko Interneta, koja se od bezazlenog četovanja mogu pretvoriti u ozbiljnu vezu, više nije zanemarljiva stvar. U davna vremena isticala se bitna uloga ljubavnog posrednika, poznatog kao provodadžije. Iskustvo mu je bilo od presudnog značaja, jer se njegov zadatak svodio na prepoznavanje stvarnih potreba usamljene osobe. Nakon toga, provodadžija se upušta u misiju savetovanja u cilju posredovanja do druge polovine. Međutim, uspeh nije zavisio samo od njega. Novopečeni par zajedničkim snagama gradio je svoju sreću, kojom je provodadžija samo “kumovao”. Često se njegova uloga u društvu uzdiže, podjednako koliko i potcenjuje. Ipak, ne sme se osporavati umetnička crta takve umešnosti da se prepoznaju prave osobine kod ljudi, koji bi mogli da budu potencijalni ljubavni partneri.
Usamljenički život svakako nije poželjan. Statistike pokazuju da na dužinu života utiče i sama činjenica da li ste u sretnom braku ili ne.
Kada se akcenat, pri upoznavanju, stavlja na duhovnu i intelektualnu stranu, naspram ponekad površne estetike, onda virtuelna komunikacija postaje smislenija. Upravo je to i problem modernog društva – ljudi sve manje otvoreno razgovaraju. Emocije se potiskuju, a iskrenost se ne smatra vrlinom. Licemerje savremenog društva često ume da bude veliki problem. Kako bi se ljudi ponovo spojili i družili, a da to bude neposredno i spontano stvorene su društvene mreže.
Istorijat provodadžije zanimljivog je sadržaja, pa ne čudi i što je njegova uloga kroz vekove opstajala, samo u izmenjenom obliku. U tradiciji srpskog naroda vladao je običaj da starija žena ili muškarac preuzmu na sebe obavezu bračnog spajanja, a po angažovanju neke od strana (mladine ili mladoženjine)… Danas to i dalje postoji, samo na drugačiji način prikazano, kroz sve popularnije speed dating-e, ali i putem online komunikacije. Posrednik pri upoznavanju je ipak nužan, ako ništa drugo bar da objektivno prepozna nešto što će se kasnije samo pokazati. Koliko se može putem Interneta ostvariti uspešna ljubavna veza? Da li je koncept provodadžije u elektronskoj formi novi vid dobrog posrednika i savetodavca u spajanju srodnih duša?
 
Ne svidja mi se nacin socijalne mreze. 99 posto ih je napravljeno po istaom kalupu i u vecini muskarci placaju pun iznos clanarine, dok je za zene cesto besplatno. (barem u onim ozbiljnijim sajtovima za dejting- ne facebook i sl gluposto, koji nisu ni bili namenjeni za dejting, vec kao jako sira socijalna mreza).
Drugi problem je, princip po kojem pretrazivaci rade, i isto tako nacin na koji se profili prave. U sustini svi su isti (razlika na fotorgafije). Imas mesto, rodjenje, zodijak, bla bla bla, i na kraju nesto ukratko o sebi da napises. Tako da kada neko lista, gleda maltene genericne profile koji su svi manje vise slicne forme jedan drugom.
Takodje nazadan mentalitet u savremenoj tehnogologiji, u kojem se i dalje drzi do tradicije momka koji prilazi devojci ne funckionise. Prosto zato sto algoritam nije stvoren da samo jedna strana u vecini pristupa potezanju komunikacije. U prosla vremena, nije se tako cesto prilazilo i jedno obicno : "Cao, Zdravo," je bilo dovoljno da se otvori komunikacija, a danas prosecna devojka na nekom od sajtova za upoznavanje , dobije na stotine mejlova dnevno, raznoraznih pokusaja, uvodnih recenica i sl. To pravi upstu depresiju, nerazumevanje, i razocarenje...
 
Занимљива тема, какве год да су, друштвене мреже нам помажу да се повежемо са људима истих интересовања у оном тренутку када смо окружени једноличном свакодневицом, једним те истим досадним људима са увек једним те истим темама.
Можда је то прилика да се ето упознају неки нови занимљиви људи.
Мада има и манијака и разних будала којима такве мреже служе за истеривање неких својих болештина па то поготово на девојке оставља лош утисак.
 
Iza svakog monitora kuca jedno Srce. Jedan Um. Jedna Duša. I neke lepe Oke. Da. Ja verujem u to. I kada se takvi ljudi poklope, sa obe strane, tada nastaju lepa Prijateljstva. Druženja. Moguće Ljubavi. Lepe veze. Hoću reći, da u svakom pogledu treba uvek imati na umu opreznost. Mogućnost postojanja Loših ljudi. Da. Ali, naprosto, net kao i svako drugo mesto, kao što je grad, pijaca, bioskop, itd...tako i ovaj net, poseduje širok spektar vrhunski pametnih, normalnih i dobronamernih ljudi. Ako su ljudi ono što jesu, iskreni...takvi se prepoznaju. Jer sličan se sličnom uvek raduje. I ja uvek kažem...ko je normalan / a, taj se i na netu tako ponaša. A, ko je nenormalna ličnost, taj ili ta, je takva, gde god sretali takve ljude...
 
nije to lose nekada,a i nema neke razlike jer su ljudi vaki ili onaki

to je jedino lose, kada ljudi na netu provode previse vremena i to im postane jedini vid upoznavanja
prosto zbog otudjenja
pa evo ti parovi koji se ko zna gde opoznase i na javnom mestu zajedno su sve vreme odvojeni blenuci u telefone i citajuci novine..gledaju okolo i komentarisu druge..ne drze se za ruke..otudjeni vako il onako u svakom slucaju
 
Iza svakog monitora kuca jedno Srce. Jedan Um. Jedna Duša. I neke lepe Oke. Da. Ja verujem u to. I kada se takvi ljudi poklope, sa obe strane, tada nastaju lepa Prijateljstva. Druženja. Moguće Ljubavi. Lepe veze. Hoću reći, da u svakom pogledu treba uvek imati na umu opreznost. Mogućnost postojanja Loših ljudi. Da. Ali, naprosto, net kao i svako drugo mesto, kao što je grad, pijaca, bioskop, itd...tako i ovaj net, poseduje širok spektar vrhunski pametnih, normalnih i dobronamernih ljudi. Ako su ljudi ono što jesu, iskreni...takvi se prepoznaju. Jer sličan se sličnom uvek raduje. I ja uvek kažem...ko je normalan / a, taj se i na netu tako ponaša. A, ko je nenormalna ličnost, taj ili ta, je takva, gde god sretali takve ljude...

ovo je bas naivno.....s obzirom da net koristi savrsenu kamuflazu a to je monitor iza njega se kriju razne kreature.....mngo ali mnog je rizicniji nego upoznavanjeu u RL jer postoji opasnost da se opasno razotkrijes jer ih je vecina hrabrija na netu i pisu svasta nesto i zaludjivanje nastupi i pre nego se ljudi vide....a tu je prava klopka.....
 
Virtuelno povezivanje ljudi širom sveta postalo je bitan deo globalnog društvenog fenomena. Ubrzan tempo savremenog života, čiji je nusprodukt sve veća međuljudska otuđenost, dobila je saveznika u borbi protiv usamljenosti. Uloga socijalnih mreža postaje tako sve značajnija. Upoznavanje preko Interneta, koja se od bezazlenog četovanja mogu pretvoriti u ozbiljnu vezu, više nije zanemarljiva stvar. U davna vremena isticala se bitna uloga ljubavnog posrednika, poznatog kao provodadžije. Iskustvo mu je bilo od presudnog značaja, jer se njegov zadatak svodio na prepoznavanje stvarnih potreba usamljene osobe. Nakon toga, provodadžija se upušta u misiju savetovanja u cilju posredovanja do druge polovine. Međutim, uspeh nije zavisio samo od njega. Novopečeni par zajedničkim snagama gradio je svoju sreću, kojom je provodadžija samo “kumovao”. Često se njegova uloga u društvu uzdiže, podjednako koliko i potcenjuje. Ipak, ne sme se osporavati umetnička crta takve umešnosti da se prepoznaju prave osobine kod ljudi, koji bi mogli da budu potencijalni ljubavni partneri.
Usamljenički život svakako nije poželjan. Statistike pokazuju da na dužinu života utiče i sama činjenica da li ste u sretnom braku ili ne.
Kada se akcenat, pri upoznavanju, stavlja na duhovnu i intelektualnu stranu, naspram ponekad površne estetike, onda virtuelna komunikacija postaje smislenija. Upravo je to i problem modernog društva – ljudi sve manje otvoreno razgovaraju. Emocije se potiskuju, a iskrenost se ne smatra vrlinom. Licemerje savremenog društva često ume da bude veliki problem. Kako bi se ljudi ponovo spojili i družili, a da to bude neposredno i spontano stvorene su društvene mreže.
Istorijat provodadžije zanimljivog je sadržaja, pa ne čudi i što je njegova uloga kroz vekove opstajala, samo u izmenjenom obliku. U tradiciji srpskog naroda vladao je običaj da starija žena ili muškarac preuzmu na sebe obavezu bračnog spajanja, a po angažovanju neke od strana (mladine ili mladoženjine)… Danas to i dalje postoji, samo na drugačiji način prikazano, kroz sve popularnije speed dating-e, ali i putem online komunikacije. Posrednik pri upoznavanju je ipak nužan, ako ništa drugo bar da objektivno prepozna nešto što će se kasnije samo pokazati. Koliko se može putem Interneta ostvariti uspešna ljubavna veza? Da li je koncept provodadžije u elektronskoj formi novi vid dobrog posrednika i savetodavca u spajanju srodnih duša?

a danas idemoo
:maramica::maramica::maramica:
 
pa evo ti parovi koji se ko zna gde opoznase i na javnom mestu zajedno su sve vreme odvojeni blenuci u telefone i citajuci novine..gledaju okolo i komentarisu druge..ne drze se za ruke..otudjeni vako il onako u svakom slucaju

eh, to da
nepostovanje nevaspitanje i ona krajnja otudjenost
nema komunikacije nema drugarstva u ljubavnom odnosu
znaci nemaju o cemu da pricaju jbt
 
Virtuelno povezivanje ljudi širom sveta postalo je bitan deo globalnog društvenog fenomena. Ubrzan tempo savremenog života, čiji je nusprodukt sve veća međuljudska otuđenost, dobila je saveznika u borbi protiv usamljenosti. Uloga socijalnih mreža postaje tako sve značajnija. Upoznavanje preko Interneta, koja se od bezazlenog četovanja mogu pretvoriti u ozbiljnu vezu, više nije zanemarljiva stvar. U davna vremena isticala se bitna uloga ljubavnog posrednika, poznatog kao provodadžije. Iskustvo mu je bilo od presudnog značaja, jer se njegov zadatak svodio na prepoznavanje stvarnih potreba usamljene osobe. Nakon toga, provodadžija se upušta u misiju savetovanja u cilju posredovanja do druge polovine. Međutim, uspeh nije zavisio samo od njega. Novopečeni par zajedničkim snagama gradio je svoju sreću, kojom je provodadžija samo “kumovao”. Često se njegova uloga u društvu uzdiže, podjednako koliko i potcenjuje. Ipak, ne sme se osporavati umetnička crta takve umešnosti da se prepoznaju prave osobine kod ljudi, koji bi mogli da budu potencijalni ljubavni partneri.
Usamljenički život svakako nije poželjan. Statistike pokazuju da na dužinu života utiče i sama činjenica da li ste u sretnom braku ili ne.
Kada se akcenat, pri upoznavanju, stavlja na duhovnu i intelektualnu stranu, naspram ponekad površne estetike, onda virtuelna komunikacija postaje smislenija. Upravo je to i problem modernog društva – ljudi sve manje otvoreno razgovaraju. Emocije se potiskuju, a iskrenost se ne smatra vrlinom. Licemerje savremenog društva često ume da bude veliki problem. Kako bi se ljudi ponovo spojili i družili, a da to bude neposredno i spontano stvorene su društvene mreže.
Istorijat provodadžije zanimljivog je sadržaja, pa ne čudi i što je njegova uloga kroz vekove opstajala, samo u izmenjenom obliku. U tradiciji srpskog naroda vladao je običaj da starija žena ili muškarac preuzmu na sebe obavezu bračnog spajanja, a po angažovanju neke od strana (mladine ili mladoženjine)… Danas to i dalje postoji, samo na drugačiji način prikazano, kroz sve popularnije speed dating-e, ali i putem online komunikacije. Posrednik pri upoznavanju je ipak nužan, ako ništa drugo bar da objektivno prepozna nešto što će se kasnije samo pokazati. Koliko se može putem Interneta ostvariti uspešna ljubavna veza? Da li je koncept provodadžije u elektronskoj formi novi vid dobrog posrednika i savetodavca u spajanju srodnih duša?

Ja saljem poruek vec 2 godine i nista. Cak nema toga ni da m iodogovore bilo sta. Inbox mi prazan a outbox pun do vrha.
 
Tema kao takva možda i je primamljiva, mislim u smislu kako možemo upoznati širok spektar ljudi, ali imajte na umu i to, da se preko neta ama baš svatko može predstaviti kako hoće! Toga ste nadam se svjesni.

A recimo odlična stvar na ovu temu je dokumentarni film Catfish, koji je pobrao dobre kritike. Pogledajte ga ako niste do sada. Tamo vam je do srži, na jako zanimljiv način prezentirana cijela ta problematika.
 

Back
Top