Genocid nad Srbima u NDH

Da li Srpska Skupstina treba da okvalifikuje zlocine nad Srbima u NDH kao genocid ?

  • Da

  • Ne


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
i šta su radili,koju su vojnu akciju izveli????

Praviš se blesav:
PARTIJA U DANIMA NAPADA
NJEMAČKE NA SSSR
22. juna 1941. godine fašistička Njemačka napala je SSSR.
CK KPJ uputio je narodima Jugoslavije proglas, u kojemu ih
poziva na ustanak. U njemu se među ostalim kaže:
» . . . Radnici i radnice Jugoslavije! Kucnuo je sudbonosni
trenutak. Započela je odsudna bitka protiv najvećih neprijatelja radničke klase . . . Proleteri sviju zemalja Jugoslavije, na
svoja mjesta, u prve borbene redove. Zbijte čvrsto svoje redove
oko vaše avangarde, Komunističke partije Jugoslavije. Svaki na
svoje mjesto! Nepokolebljivo i disciplinovano vršite svoju proletersku dužnost. Spremajte se hitno za posljednji i odsudni b o j . . .
. . . omladino Jugoslavije! Bije se posljednji boj s tvojim najvećim neprijateljem — s krvnikom mlade generacije, s fašističkim
zločincima protiv kojih si se ti uvijek spremno borila, kad te je
Komunistička partija pozvala . . .
.. . Hrvatski narode... sluga fašističkih osvajača — Izdajnik Pavelić — hoće da se hrvatski narod iskoristi u borbi protiv Sovjetskog Saveza i protiv oslobodilačke borbe naših n a r o d a . . . Zar ćeš
dozvoliti da još i ta strašna izdaja bude pokrivena tvojim hrvatskim
imenom ? . . .
. . . Srbi, Slovenci, Crnogorci, Makedonci i svi ostali porobljeni
narodi Jugoslavije! Vi koji stenjete pod okupatorskom čizmom, svi
101 vi koji ljubite slobodu i nezavisnost, koji ne ćete fašističkog ropstva, znajte da je kucnuo čas vašeg skorog oslobođenja od fašističkih osvajača. Zato doprinesite i vi vaš dio u borbi za vašu
slobodu, pod vodstvom Komunističke partije Jugoslavije ...«
Još istog dana sastao se u Splitu Pokrajinski komitet, da bi
ocijenio nastalu situaciju.
Na sastanku su doneseni zaključci:
1. odmah započeti s akcijama protiv okupatora, što prije organizirati oružanu borbu, 2. nijedan komunist ne smije spavati kod svoje
kuće, da ne padne neprijatelju u ruke, 3. komunisti sa današnjim
danom smatraju se mobiliziranim. Svi moraju biti spremni, kad ih
Partija pozove u borbu.
Tih dana u Splitu su se okupili neki delegati partijskih organizacija iz pokrajine, da sa Pokrajinskim komitetom rasprave neke
probleme u vezi s radom njihovih partijskih organizacija. Iz
Makarske je došao Josip Jurčević, iz Korčule Marin Cetinić i Mate
Jakas, iz Hvara Pavao Vranjican, iz Trogira Ante Hrabar-Rico i još
nekoliko drugih partijskih radnika. Svi oni odmah su otputovali
u svoje kotare, da bi zaključke Pokrajinskog komiteta prenijeli
na tamošnje partijske organizacije. Na druge kotare te direktive
bile su prenesene već postojećim partijskim vezama. Tako se velik
broj, u prvom redu onih komunista, koji su od ranije bili poznati
žandarima i policiji, povukao u ilegalnost.
Već 23. juna grupa od 44 trogirska komunista povlači se u
ilegalnost u Trogirsko polje. Oni se tada raspodjeljuju u dvije
grupe, od kojih jedna boravi u brdu Krban, a druga u predjelu
Plana iznad Divulja.
1
U Vodicama i Zatonu kra j Šibenika na dan napada Njemačke
na SSSR u ilegalnost nisu pošli samo komunisti, već i mnogi simpatizeri Partije, tako da je toga dana iz tih mjesta izbjeglo u šumu
preko 100 ljudi. I u nekim drugim mjestima, naročito duž Primorja,
u ilegalnost su pored komunista bili otišli i mnogi simpatizeri KP,
1
Trogirski ilegalci su u noći između 18. i 19. jula izvršili dvije značajne
akcije, koje su imale velik odjek na stanovništvo cijelog srednjodalmatinskog
područja. Na pruzi između Kaštela i Labina, na jednoj okuci u Labinskoj Draži,
Trogirani su u dužini od stotinu metara digli željezničke tračnice. Kada je ujutro
naišao teretni vlak iz Zagreba, iskliznuo je na tom mjestu. Bila je oštećena lokomotiva i razlupano nekoliko vagona. U razbijenim vagonima nalazili su se sanduci
masti, koje je ustaška komanda bila uputila svome garnizonu u Sinju. Uslijed
lomljave veći dio sanduka bio je zdrobljen, a mast se razlila po trogirskom kamenjaru. Druga grupa ilegalaca iste noći presjekla je izvjestan broj telegrafsko-telefonskih stupova na relaciji Trogir — Divulje i Trogir — Šibenik.
102 međutim oni se — videći, da nisu pod direktnim neprijateljskim
udarom — vraćaju kućama, a u ilegalnosti ostaju samo poznatiji
komunisti.
Nekoliko dana nakon napada Njemačke na SSSR žandari i
Talijani počeli su noću upadati u stanove komunista u namjeri
da ih uhapse. Tako su Talijani u Solinu u noći 23. juna opkolili
kuće komunista, ali nisu nikoga našli. U Bolu na Braču žandari
i ustaše su noću 24. juna opkolili kuće istaknutijih komunista, ali
kako su se ovi već bili sklonili, ustaše su našle njihove prazne
krevete. U Visu su Talijani izvršili prepad na komuniste tek
28. juna i četvoricu, koju su našli u kućama, uhapsili.
Na područjima Makarske, Metkovića i Pelješca, koja Su po
rimskom ugovoru potpala pod NDH-u, već prvih dana poslije
uspostave svoje vlasti, ustaše otpočinju s progonima komunista i
drugih naprednih elemenata. Krajem maja u područje Metkovića dolaze ustaše s »Janika Puste«
1
i već u noći od 2. na 3. juna. hapse desetak istaknutijih komunista iz Slivna, Komina i Metkovića. 13. juna
oni hapse i sedam komunista iz sela Bijače,
2
a u noći od 23. na 24.
juna, t. j. dan poslije napada Njemačke na SSSR, ustaše su u Metkoviću i okolnim selima pohvatali i odveli u zatvore preko 200 ljudi.
Među njima bili su skoro svi komunisti Metkovićkog kotara, veći
broj simpatizera Partije i nekoliko bivših pripadnika JNS-a. Nešto
kasnije ustaše puštaju sve uhapšene osim osmorice poznatijih
komunista, šestorice nacionalista i četiriju pravoslavnih građana,
koje odvode u trebinjski zatvor.
Međutim, ustaške snage u većini mjesta bile su neznatne prema
snazi Partije, zbog čega nisu bili u mogućnosti da na širem planu
1
Logor ustaških emigranata u Hortijevoj Mađarskoj.
2
Članovi Partij e u Bijači bili su nekoliko dana ranij e rasturili letke, u kojima
se pozivao narod, da ne nasjeda okupatoru i ustašama, i osuđeni progoni, koji se
već tada počinju provoditi nad stanovnicima srpskih sela. To je bio povod za njihovo hapšenje. Ustaše i žandari su u zatvoru komuniste iz Bijače podvrgli strahovitim m u k a m a . Jur e Galić-Mali u svojoj knjizi »Nepokoreno selo« ovako na
jednom mjestu opisuje ta m u č e n j a : »Na jednom mi se na glavu sruči kiša snažnih
udarac a teških kao maljevi. Zafijukaše kruti kožni opasači, moje klonulo, izgaženo
i popljuvano tijelo obli krv. Nađjoh se obješen preko kreveta u polusvijesnom
stanju, ne znajući ni sam kako sam tu došao. Gol sam kao od m a j k e r o đ e n . . .
Začas su me kao krepalo bravče svukli u podrumu, položili ničice i nastavili
neumorno da gaze teškim cipelama. U d a r a j u me vrhovima cipela i željeznim
p e t a ma kao loptu. Urlao sam promuklim glasom, ali mi usta kao p u n j a r u začepiše
nekim smrdljivim krpetinama . Ućutah. Rashlađivali su me vec ranij e pripremljen om vodom, da bih došao k sebi.«
103 prijeđu u napad na komuniste. Iz tih razloga ustaše u manjim
mjestima borbu protiv komunista prepuštaju žandarima, koji svoju
aktivnost svode uglavnom na pokušaj hapšenja istaknutijih komunista. Drukčija situacija nastala je za komuniste u manjim gradi-
ćima i varošicama, u kojima su ustaše već u početku svoje vladavine bili uspjeli formirati tzv. logore, tabore i druge ustaške
institucije. U tim mjestima dolazi do većih hapšenja i oštrijih mjera
prema komunistima. Tako su ustaše u Makarskoj početkom jula
uhapsili šestoricu komunista, a samo nekoliko dana kasnije još
34 građanina Makarske, među kojima se nalazila većina članova
KP i SKOJ-a.
1
Kod takvog razvoja prilika u spomenutim se područjima izvjestan broj istaknutijih komunista bio povukao u ilegalnost još prije
napada fašističke, Njemačke na SSSR. Međutim, kada je došlo
do napada, većina partijskog članstva u Dalmaciji naročito u mjestima neprijateljskih garnizona, prelazi u ilegalnost.
Prvih dana po odlasku u ilegalnost komunisti ilegalci žive
odvojeno, pojedinačno i u manjim grupicama. Tako razdvojeni, oni
nisu predstavljali nikakvu snagu, koja bi se mogla oduprijeti eventualnim prepadima neprijatelja. Zato se u većini kotara uskoro
stvaraju logori, u kojima se okupljaju svi komunisti ilegalci.
Prvi takvi logori postoje u predjelu zvanom Krši kra j Zatona,
u spilji Krljava poviše Makarske, u Radoviću kra j Vrgorca, u
brdu Striževu poviše Bačine, u šumi Brajinac, u predjelu Sresera
na Pelješcu, u predjelu Duboka na Pelješkoj prevlaci i niz drugih.
Logori ilegalaca već po svom formiranju imaju vojničko obilježje.
U njima se vrši dežurstvo, čuva straža, a ilegalci i van logora nose
sobom oružje.
1
Prva šestorica uhapšenih komunista bili su Toni Andrijaševlć, Ivo Rubeša,
Ante Tavra, Karmelo Derviš, Miljenko Sutić i Stipe Milosevic. Okružni komitet
KP Makarska bio je obaviješten, da ustaše uhapšene komuniste namjeravaju strijeljati. Partijska organizacija Makarske organizirala je tada njihov Dijeg na način,
da je čuvar žandar bio opijen, a zatvorenicima doturena pila, kojom su na zatvorskom prozoru prepilili željezne šipke i pobjegli. Oni odmah odlaze u planinu
Biokovo i formiraju prvi partizanski logor u spilji Krljava iznad Makarske. To je
bilo 13. jula.
Sutradan u noći iz Omiša su u nekoliko autobusa došli ustaše, upadali u
kuće i digli iz kreveta 34 stanovnika Makarske, koje odvode u zatvor. Makarske
žene odlaze pred zatvor i demonstrativno zahtijevaju, da se uhapšeni odmah puste
na slobodu.
 
U smjenama one ostaju pred zatvorom i noću u namjeri, da spriječe
eventualno odvođenje zatvorenika iz Makarske. Pod njihovim pritiskom i uslijed
sve većeg ogorčenja, koje se iz dana u dan stvaralo u narodu Makarske, ustaše su
poslije desetak dana zatvorenike pustili.
104 Na poseban su način živjeli ilegalci iz mjesta, u kojima su bili
stacionirani jaki talijanski garnizoni i oko kojih je teren bio ispresijecan brojnim željezničkim i cestovnim komunikacijama. Ti ilegalci bili su iskopali bunkere pod zemljom, tzv. zemunice, i u njima
živjeli. U takvim zemunicama uokolo Solina živjelo je nekoliko
desetina solinskih ilegalaca, a u zemunicama u Kaštelanskom polju
živjeli su kaštelanski komunisti ilegalci.
http://www.znaci.net/00001/124_3.pdf
 
Poslednja izmena:
Praviš se blesav:
PARTIJA U DANIMA NAPADA
NJEMAČKE NA SSSR
22. juna 1941. godine fašistička Njemačka napala je SSSR.
CK KPJ uputio je narodima Jugoslavije proglas, u kojemu ih
poziva na ustanak. U njemu se među ostalim kaže:
» . . . Radnici i radnice Jugoslavije! Kucnuo je sudbonosni
trenutak. Započela je odsudna bitka protiv najvećih neprijatelja radničke klase . . . Proleteri sviju zemalja Jugoslavije, na
svoja mjesta, u prve borbene redove. Zbijte čvrsto svoje redove
oko vaše avangarde, Komunističke partije Jugoslavije. Svaki na
svoje mjesto! Nepokolebljivo i disciplinovano vršite svoju proletersku dužnost. Spremajte se hitno za posljednji i odsudni b o j . . .
. . . omladino Jugoslavije! Bije se posljednji boj s tvojim najvećim neprijateljem — s krvnikom mlade generacije, s fašističkim
zločincima protiv kojih si se ti uvijek spremno borila, kad te je
Komunistička partija pozvala . . .
.. . Hrvatski narode... sluga fašističkih osvajača — Izdajnik Pavelić — hoće da se hrvatski narod iskoristi u borbi protiv Sovjetskog Saveza i protiv oslobodilačke borbe naših n a r o d a . . . Zar ćeš
dozvoliti da još i ta strašna izdaja bude pokrivena tvojim hrvatskim
imenom ? . . .
. . . Srbi, Slovenci, Crnogorci, Makedonci i svi ostali porobljeni
narodi Jugoslavije! Vi koji stenjete pod okupatorskom čizmom, svi
101 vi koji ljubite slobodu i nezavisnost, koji ne ćete fašističkog ropstva, znajte da je kucnuo čas vašeg skorog oslobođenja od fašističkih osvajača. Zato doprinesite i vi vaš dio u borbi za vašu
slobodu, pod vodstvom Komunističke partije Jugoslavije ...«
Još istog dana sastao se u Splitu Pokrajinski komitet, da bi
ocijenio nastalu situaciju.
Na sastanku su doneseni zaključci:
1. odmah započeti s akcijama protiv okupatora, što prije organizirati oružanu borbu, 2. nijedan komunist ne smije spavati kod svoje
kuće, da ne padne neprijatelju u ruke, 3. komunisti sa današnjim
danom smatraju se mobiliziranim. Svi moraju biti spremni, kad ih
Partija pozove u borbu.
Tih dana u Splitu su se okupili neki delegati partijskih organizacija iz pokrajine, da sa Pokrajinskim komitetom rasprave neke
probleme u vezi s radom njihovih partijskih organizacija. Iz
Makarske je došao Josip Jurčević, iz Korčule Marin Cetinić i Mate
Jakas, iz Hvara Pavao Vranjican, iz Trogira Ante Hrabar-Rico i još
nekoliko drugih partijskih radnika. Svi oni odmah su otputovali
u svoje kotare, da bi zaključke Pokrajinskog komiteta prenijeli
na tamošnje partijske organizacije. Na druge kotare te direktive
bile su prenesene već postojećim partijskim vezama. Tako se velik
broj, u prvom redu onih komunista, koji su od ranije bili poznati
žandarima i policiji, povukao u ilegalnost.
Već 23. juna grupa od 44 trogirska komunista povlači se u
ilegalnost u Trogirsko polje. Oni se tada raspodjeljuju u dvije
grupe, od kojih jedna boravi u brdu Krban, a druga u predjelu
Plana iznad Divulja.
1
U Vodicama i Zatonu kra j Šibenika na dan napada Njemačke
na SSSR u ilegalnost nisu pošli samo komunisti, već i mnogi simpatizeri Partije, tako da je toga dana iz tih mjesta izbjeglo u šumu
preko 100 ljudi. I u nekim drugim mjestima, naročito duž Primorja,
u ilegalnost su pored komunista bili otišli i mnogi simpatizeri KP,
1
Trogirski ilegalci su u noći između 18. i 19. jula izvršili dvije značajne
akcije, koje su imale velik odjek na stanovništvo cijelog srednjodalmatinskog
područja. Na pruzi između Kaštela i Labina, na jednoj okuci u Labinskoj Draži,
Trogirani su u dužini od stotinu metara digli željezničke tračnice. Kada je ujutro
naišao teretni vlak iz Zagreba, iskliznuo je na tom mjestu. Bila je oštećena lokomotiva i razlupano nekoliko vagona. U razbijenim vagonima nalazili su se sanduci
masti, koje je ustaška komanda bila uputila svome garnizonu u Sinju. Uslijed
lomljave veći dio sanduka bio je zdrobljen, a mast se razlila po trogirskom kamenjaru. Druga grupa ilegalaca iste noći presjekla je izvjestan broj telegrafsko-telefonskih stupova na relaciji Trogir — Divulje i Trogir — Šibenik.
102 međutim oni se — videći, da nisu pod direktnim neprijateljskim
udarom — vraćaju kućama, a u ilegalnosti ostaju samo poznatiji
komunisti.
Nekoliko dana nakon napada Njemačke na SSSR žandari i
Talijani počeli su noću upadati u stanove komunista u namjeri
da ih uhapse. Tako su Talijani u Solinu u noći 23. juna opkolili
kuće komunista, ali nisu nikoga našli. U Bolu na Braču žandari
i ustaše su noću 24. juna opkolili kuće istaknutijih komunista, ali
kako su se ovi već bili sklonili, ustaše su našle njihove prazne
krevete. U Visu su Talijani izvršili prepad na komuniste tek
28. juna i četvoricu, koju su našli u kućama, uhapsili.
Na područjima Makarske, Metkovića i Pelješca, koja Su po
rimskom ugovoru potpala pod NDH-u, već prvih dana poslije
uspostave svoje vlasti, ustaše otpočinju s progonima komunista i
drugih naprednih elemenata. Krajem maja u područje Metkovića dolaze ustaše s »Janika Puste«
1
i već u noći od 2. na 3. juna. hapse desetak istaknutijih komunista iz Slivna, Komina i Metkovića. 13. juna
oni hapse i sedam komunista iz sela Bijače,
2
a u noći od 23. na 24.
juna, t. j. dan poslije napada Njemačke na SSSR, ustaše su u Metkoviću i okolnim selima pohvatali i odveli u zatvore preko 200 ljudi.
Među njima bili su skoro svi komunisti Metkovićkog kotara, veći
broj simpatizera Partije i nekoliko bivših pripadnika JNS-a. Nešto
kasnije ustaše puštaju sve uhapšene osim osmorice poznatijih
komunista, šestorice nacionalista i četiriju pravoslavnih građana,
koje odvode u trebinjski zatvor.
Međutim, ustaške snage u većini mjesta bile su neznatne prema
snazi Partije, zbog čega nisu bili u mogućnosti da na širem planu
1
Logor ustaških emigranata u Hortijevoj Mađarskoj.
2
Članovi Partij e u Bijači bili su nekoliko dana ranij e rasturili letke, u kojima
se pozivao narod, da ne nasjeda okupatoru i ustašama, i osuđeni progoni, koji se
već tada počinju provoditi nad stanovnicima srpskih sela. To je bio povod za njihovo hapšenje. Ustaše i žandari su u zatvoru komuniste iz Bijače podvrgli strahovitim m u k a m a . Jur e Galić-Mali u svojoj knjizi »Nepokoreno selo« ovako na
jednom mjestu opisuje ta m u č e n j a : »Na jednom mi se na glavu sruči kiša snažnih
udarac a teških kao maljevi. Zafijukaše kruti kožni opasači, moje klonulo, izgaženo
i popljuvano tijelo obli krv. Nađjoh se obješen preko kreveta u polusvijesnom
stanju, ne znajući ni sam kako sam tu došao. Gol sam kao od m a j k e r o đ e n . . .
Začas su me kao krepalo bravče svukli u podrumu, položili ničice i nastavili
neumorno da gaze teškim cipelama. U d a r a j u me vrhovima cipela i željeznim
p e t a ma kao loptu. Urlao sam promuklim glasom, ali mi usta kao p u n j a r u začepiše
nekim smrdljivim krpetinama . Ućutah. Rashlađivali su me vec ranij e pripremljen om vodom, da bih došao k sebi.«
103 prijeđu u napad na komuniste. Iz tih razloga ustaše u manjim
mjestima borbu protiv komunista prepuštaju žandarima, koji svoju
aktivnost svode uglavnom na pokušaj hapšenja istaknutijih komunista. Drukčija situacija nastala je za komuniste u manjim gradi-
ćima i varošicama, u kojima su ustaše već u početku svoje vladavine bili uspjeli formirati tzv. logore, tabore i druge ustaške
institucije. U tim mjestima dolazi do većih hapšenja i oštrijih mjera
prema komunistima. Tako su ustaše u Makarskoj početkom jula
uhapsili šestoricu komunista, a samo nekoliko dana kasnije još
34 građanina Makarske, među kojima se nalazila većina članova
KP i SKOJ-a.
1
Kod takvog razvoja prilika u spomenutim se područjima izvjestan broj istaknutijih komunista bio povukao u ilegalnost još prije
napada fašističke, Njemačke na SSSR. Međutim, kada je došlo
do napada, većina partijskog članstva u Dalmaciji naročito u mjestima neprijateljskih garnizona, prelazi u ilegalnost.
Prvih dana po odlasku u ilegalnost komunisti ilegalci žive
odvojeno, pojedinačno i u manjim grupicama. Tako razdvojeni, oni
nisu predstavljali nikakvu snagu, koja bi se mogla oduprijeti eventualnim prepadima neprijatelja. Zato se u većini kotara uskoro
stvaraju logori, u kojima se okupljaju svi komunisti ilegalci.
Prvi takvi logori postoje u predjelu zvanom Krši kra j Zatona,
u spilji Krljava poviše Makarske, u Radoviću kra j Vrgorca, u
brdu Striževu poviše Bačine, u šumi Brajinac, u predjelu Sresera
na Pelješcu, u predjelu Duboka na Pelješkoj prevlaci i niz drugih.
Logori ilegalaca već po svom formiranju imaju vojničko obilježje.
U njima se vrši dežurstvo, čuva straža, a ilegalci i van logora nose
sobom oružje.
1
Prva šestorica uhapšenih komunista bili su Toni Andrijaševlć, Ivo Rubeša,
Ante Tavra, Karmelo Derviš, Miljenko Sutić i Stipe Milosevic. Okružni komitet
KP Makarska bio je obaviješten, da ustaše uhapšene komuniste namjeravaju strijeljati. Partijska organizacija Makarske organizirala je tada njihov Dijeg na način,
da je čuvar žandar bio opijen, a zatvorenicima doturena pila, kojom su na zatvorskom prozoru prepilili željezne šipke i pobjegli. Oni odmah odlaze u planinu
Biokovo i formiraju prvi partizanski logor u spilji Krljava iznad Makarske. To je
bilo 13. jula.
Sutradan u noći iz Omiša su u nekoliko autobusa došli ustaše, upadali u
kuće i digli iz kreveta 34 stanovnika Makarske, koje odvode u zatvor. Makarske
žene odlaze pred zatvor i demonstrativno zahtijevaju, da se uhapšeni odmah puste
na slobodu.
koliko sam ja skontao,nekoliko diverzantskih akcija u kojima je najviše nastradao voz(ili ti vlak ako ti je lepše)i svinjska mast u njemu.........impozantno.....
 
i šta su radili,koju su vojnu akciju izveli????

obilazak usamljenih domaćica i pomaganje
Priznaj da si iz Krapine. Onaj u muzeju nekako baš liči na tebe. :hahaha:
Hvala za historijsku potvrdu
Nek se zna ko je prvi ovde došao a ko za nama, niste otišli ni levo ni desno nego se ušančili kraj daleko brojnijih Srba
Dobro tad nije bilo tradicionalnog kršćanstva da nas zavadi

Medjutim, iako se istorija ne može menjati, ipak ostaje nejasno zašto se forsiraju ili još bolje KO forsira stradanja iz bliske prošlosti obzirom da su šikaniranja i ubistva balkanskih naroda u periodima pre ovog bila još brutalnija. Sa jedne strane razumem što pripadnici "iste krvi" prave medjusobne optužbe za počinjene zločine, sa druge strane razumem pojedince oba plemena koji fino kasiraju ovakve odnose ali ne razumem zašto se onemogućava medjuplemenska saradnja koja bi nas stavila u daleko bolju poziciju u odnosu na druge? Ginulo se surovo i pod Turcima a naročito pod Austrougarskom, te brutalnosti ne znate jer eto nije bilo fotoaparata ni youtube klipova. Ko god da mulja ima razloga zašto to radi i ako zanemarimo ove što su podlegli propagandi glavni deo učesnika srpsko hrvatske zavade uopšte nije iz slovenskog plemena. Znaju da treba udarati gde najviše boli - u istoriju koja se ne može promeniti i znaju koga treba vrbovati.


Evo samo jedan banalan primer kako se oba plemena mogu doogovoriti kada se bore za istu stvar
Pročitajte hrvatske i srpske komentare ispod spota "nadarenog pjevca"
Možda je ovde ključ zašto se forsiraju i finansiraju okupljanja "sa tematikom" posle kojih nastane emotivna lavina

Gleda li ko u budućnost ili se služimo kokošjom pameću zobanja?
 
Poslednja izmena:
Prva dalmatinska proleterska udarna brigada NOVJ
Prva dalmatinska proleterska udarna brigada formirana je 6. rujna 1942. u selu Dobrom, blizu Livna. U njen sastav ušli su: 1. bataljun "Ante Jonić", 2 bataljun "Bude Borjan", 3. bataljun "Josip Jurčević" i 4. bataljun "Tadija Anušić". Brigada je prilikom osnivanja imala ukupno 1217 boraca, od toga 83 žene. Iz Dalmacije je bilo 1184 boraca, i to: iz Splita 204, Šibenika 182, Knina 143, Sinja 138, Makarske 129, Trogira 119, Vrgorca 62, Omiša 32, Korčule 22, Ploča 60, Zadra 15, Benkovca 4, Biograda 9, Drniša 16, Brača 3, Hvara 15, Imotskog 4, Visa 20, Metkovića 7, a 33 su izvan Dalmacije.
U sastavu je 4. operativne zone Hrvatske do 9. studenog 1942., 3. divizije do 8. rujna 1943, 9. divizije do siječnja 1944. i 26. divizije do kraja rata. Krajem kolovoza 1944. imala je 1650 boraca, 20. siječnja 1945. bilo je 2372 boraca.
Sudjelovala je u mnogobrojnim borbama. U borbama za ponovno oslobođenje Jajca krajem studenoga i početkom prosinca 1942. godine poginuo je njen drugi zapovjednik, narodni heroj Božo Bilić Marjan, a brigadu je pohvalio stožer Treće divizije. U sljedećim izuzetno teškim borbama potvrdila se kao jedna od elitnih postrojba NOVJ.
Tijekom Bitke na Neretvi pokazala je izuzetno požrtvovanje u napadu na Prozor i tijekom dramatične obrane Prozora od napada njemačko-ustaške grupacije Vogel. U bitci na Sutjesci istakla se u obrani u oblasti Šavnika. Pretrpjevši velike gubitke, uspjela se je probiti iz okruženja po dijelovima. 3. bataljun i dio 2. bataljuna probio se u Hercegovinu, gdje su ušli u Desetu hercegovačku brigadu.
U kolovozu 1943. godine Prva dalmatinska brigada vratila se u Dalmaciju i u području Vrlike popunjava se s tri nova bataljuna. Angažirala se u borbama protiv njemačke 7. SS divizije "Prinz Eugen" u obrani Splita. U listopadu se je borila na Pelješcu, a zatim na Hvaru. Pomagala je izvlačenje Prve prekomorske i Trinaeste dalmatinske brigade s Korčule tijekom operacije "Herbstgewitter II".
U siječnju 1944. godine ušla je u 26. diviziju i sudjelovala u obrani Visa. S Visa je izvela nekoliko uspješnih pomorsko-desantnih prepada na Hvar, Mljet, Korčulu i Šoltu. Sudjelovala je sa Jedanaestom dalmatinskom brigadom u uništenju borbene skupine 369. "Vražje" legionarske divizije na Vukovom klancu. Oslobodila je Šibenik i sudjelovala u razbijanju njemačke Borbene skupine "Alermann" i četnika. Istakla se u Kninskoj i Mostarskoj operaciji. Sudjelovala je u oslobođenju Bihaća, Like, Hrvatskog primorja, Krka, zatim Klane i Ilirske Bistrice. Završila je ratni put na Soči 8. svibnja 1945. godine.
Ukazom vrhovnog zapovjednika NOV i POJ Josipa Broza Tita 19. rujna 1944., Prva dalmatinska brigada proglašena je proleterskom. Odlikovana je Ordenom narodnog heroja, Ordenom narodnog oslobođenja i Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem.
Kroz brigadu je prošlo oko 5500 boraca. U završnim operacijama popunjena je s oko 500 boraca - Albanaca s Kosova. Tijekom rata poginulo je 2229 boraca Prve dalmatinske brigade.
Narodni heroji Prve dalmatinske brigade [uredi]

Ante Kronja
Božo Bilić Marjan
Vladimir Rolović
Petar Pero Ćetković
http://hr.wikipedia.org/wiki/Prva_dalmatinska_proleterska_udarna_brigada_NOVJ
 
Treća dalmatinska brigada

reća dalmatinska NOU brigada formirana je prije podne 12. novembra 1942. Jezgro njenih bataljon i četa činili su, kao i u Prvoj i Drugoj dalmatinskoj, partizani iz manjih jedinica, Mosećkog i Mosorskog bataljona, Solinske i Rogozničke čete.

Mosećki, odnosno Svilajsko-mosćki bataljon bio je najveći s oko 400 boraca od kojih su formirana dva bataljona. Mosorski bataljon je imao oko 150 boraca, a Rogoznička (Primorska) četa oko 120. Krajem 1942 u sastav ulazi i Primorski (šibenski) bataljon.

560 boraca

Prvi bataljon
Drugi bataljon
Treći bataljon
Kasnije se brigadi priključio Kninski partizanski bataljon kao četvrti bataljon.

Odmah pošto je formirana Treća brigada je, po naređenu štaba Četvrte operativne zone GŠ Hrvatske, dobila operativno područje u četverokutu Knin-Sinj-Šibenik-Split.

...

U vrijeme kad je ulazila u sastav novoformirane Devete divizije Treća brigada je imala 717 boraca. Oni su raspolagali sa:

550 pušaka
18 mitraljeza
jednim minobacačem bez tablice gađanja
Položaj Ime od do
Brigada komandant Branko Dude formiranja April 1943
Vojin Popović April 1943
politički komesar Mate Ujević formiranja
Miro Višić poginuo Ozrenu 1943
Milija Stanišić April 1943
zamjenik komandanta
Stanko Parmać formiranja
Branko Dude April 1943
zamjenik političkog komesara
Ante Roje formiranja
operativni oficir Stanko Parmać aprila 1943
referent saniteta Ratko Vilčić April 1943
Prvi bataljon komandat Duje Bašić formiranja kraj 1942
Stevo Opačić kraj 1942
Petar Jelović 1943
politički komesar Ante Bilobrk Žila formiranja
Čedomir Cvrlje April 1943
zamjenik komandanta Jakov Čerina formiranja
Šime Morović 1943
zamjenik političkog komesara Ante Bezić formiranja
Čedomir Cvrlje 1943
Drugi bataljon komandat Ante Milić Španac formiranja
Jošo Durbaba 1943
politički komesar Šime Ivas formiranja
Ante Jukić Augustin aprila 1943
zamjenik komandanta Josip Babin formiranja
zamjenik političkog komesara Božo Radmilović formiranja
Treći bataljon komandat Stevo Opačić Stevan formiranja 27. februar 1943 na Malić-planini
Mijo Jerković April 1943
politički komesar Stevo Marković formiranja
Jozo Tomašević April 1943
zamjenik komandanta Dušan Dumčić formiranja
zamjenik političkog komesara Zvonko Lelas formiranja 27. februar 1943 na Malić-planini
Četvrti bataljon komandat Jošo Durbaba
Srećko Reić Petica mart 1943 aprila 1943
Ante Milić aprila 1943
politički komesar Tode Ćuvruvija
Ivan Šalov aprila 1943
zamjenik komandanta
zamjenik političkog komesara
Peti bataljon komandat Voja Sekulić aprila 1943
politički komesar Petar Bogunović aprila 1943
U vrijeme najžešćih borbi na Sutjesci, 6. juna 1943, brigada je rasformirana, drugi bataljon je popunjen i upućen u Drugu dalmatinsku brigadu, od ostalih boraca formirana su dva ojačana bataljona i upućena da popune ostale jedinice Prve i Druge proleterske divizije.

Obnovljena Treća brigada

Brigada je ponovno formirana 8. septembra 1932 kod sela Vrlike (blizu Knina). U njen sastav je ušla Grupa udarnih bataljona Dalmacije (Biokovski, Mosorski. Sinjski i Splitski) sa oko 950 boraca.

Položaj Ime od do
Brigada komandant Ivo Purišić formiranja
Josip Babin
Mate Stančić
zamjenik komandanta Bogdan Viskić formiranja
Vinko Grgin
načelnik štaba
Josip Škorpik formiranja
Sveto Katić
Jovan Škorić
politički komesar
Andro Kovačević formiranja
Danilo Simonović
Branko Periša
zamjenik političkog komesara Vlado Bubić Vovo formiranja
pomoćnik komesara Berislav Badurina formiranja
Velimir Hrnjak
Prvi bataljon komandat ? štab 8. korpusa osudio na smrt streljanjem
politički komesar ? štab 8. korpusa osudio na smrt streljanjem
zamjenik komandanta
zamjenik političkog komesara
Drugi bataljon komandat Mile Skračić
politički komesar
zamjenik komandanta
zamjenik političkog komesara
Treći bataljon komandat
politički komesar
zamjenik komandanta
zamjenik političkog komesara
Četvrti bataljon komandat
politički komesar
zamjenik komandanta
zamjenik političkog komesara
http://www.vojska.net/hrv/drugi-svjetski-rat/jugoslavija/brigada/hrvatska/dalmatinska/3/
 
4. Dalmatinska brigada
Četvrta dalmatinska NOU brigada ustrojena je 6. siječnja 1943. u selu Šošići na Biokovu, od partizanskog bataljuna "Vid Mihaljević" i novih boraca s područja Makarske primorja i s otoka Brača i Hvara. Poznata i kao Biokovska brigada.

Rasformirana je 12. travnja. a ljudstvo prebačeno uglavno u 3. dalmatinsku brigadu.

zapovjednik
Savo Drljević
zamjenik
Bogdan Peko
politički komesar
Mate Ujević
1. bataljun
zapovjednik
Jure Galić (poginuo)
Mijo Jerković
komesar
Vlade Aleksić
2. bataljun
zapovjednik
Drinko Tolić
politički komesar
Miloš Radojković
3. bataljun
zapovjednik
Petar Bogunović
politički komesar
Ivo Rafaneli
4. bataljun
zapovjednik
Bogdan Viskić
politički komesar
Stipe Tomašević
Ponovno je ustrojena nakon kapitulacije Italije 12. rujna 1943. od oko 1000 boraca iz Splita i okoline zbog čega je zvana i Splitska brigada, a 15. listopada ulazi u sastav 9. dalmatinske divizije.
http://www.vojska.net/hrv/drugi-svjetski-rat/jugoslavija/brigada/hrvatska/dalmatinska/4/
 
P E TA D A L M A T I N S K A B R I G A DA
FORMIRANJE BRIGADE I BORBE DO LOVRECA
Početkom januara 1943. godine, Vrhovni štab NOV i POJ naredio je štabu 4. operativne zone koji je tada rukovodio borbenim akcijama, organizovao i formirao nove jedinice u Dalmaciji, da od postojećih bataljona i drugih partizanskih snaga formira 4. i 5. narodnooslobodilačku dalmatinsku brigadu.
Na osnovu tog naređenja, štab 4. operativne zone je 7.
januara 1943. godine formirao na području Biokova 4. dalmatinsku, a 27. januara iste godine, na području Dinare, i 5. dalmatinsku narodnooslobodilačku udarnu brigadu.

Opširnije:
http://www.znaci.net/00001/257_26.pdf
 
Prva dalmatinska proleterska udarna brigada NOVJ
Prva dalmatinska proleterska udarna brigada formirana je 6. rujna 1942. u selu Dobrom, blizu Livna. U njen sastav ušli su: 1. bataljun "Ante Jonić", 2 bataljun "Bude Borjan", 3. bataljun "Josip Jurčević" i 4. bataljun "Tadija Anušić". Brigada je prilikom osnivanja imala ukupno 1217 boraca, od toga 83 žene. Iz Dalmacije je bilo 1184 boraca, i to: iz Splita 204, Šibenika 182, Knina 143, Sinja 138, Makarske 129, Trogira 119, Vrgorca 62, Omiša 32, Korčule 22, Ploča 60, Zadra 15, Benkovca 4, Biograda 9, Drniša 16, Brača 3, Hvara 15, Imotskog 4, Visa 20, Metkovića 7, a 33 su izvan Dalmacije.
U sastavu je 4. operativne zone Hrvatske do 9. studenog 1942., 3. divizije do 8. rujna 1943, 9. divizije do siječnja 1944. i 26. divizije do kraja rata. Krajem kolovoza 1944. imala je 1650 boraca, 20. siječnja 1945. bilo je 2372 boraca.
Sudjelovala je u mnogobrojnim borbama. U borbama za ponovno oslobođenje Jajca krajem studenoga i početkom prosinca 1942. godine poginuo je njen drugi zapovjednik, narodni heroj Božo Bilić Marjan, a brigadu je pohvalio stožer Treće divizije. U sljedećim izuzetno teškim borbama potvrdila se kao jedna od elitnih postrojba NOVJ.
Tijekom Bitke na Neretvi pokazala je izuzetno požrtvovanje u napadu na Prozor i tijekom dramatične obrane Prozora od napada njemačko-ustaške grupacije Vogel. U bitci na Sutjesci istakla se u obrani u oblasti Šavnika. Pretrpjevši velike gubitke, uspjela se je probiti iz okruženja po dijelovima. 3. bataljun i dio 2. bataljuna probio se u Hercegovinu, gdje su ušli u Desetu hercegovačku brigadu.
U kolovozu 1943. godine Prva dalmatinska brigada vratila se u Dalmaciju i u području Vrlike popunjava se s tri nova bataljuna. Angažirala se u borbama protiv njemačke 7. SS divizije "Prinz Eugen" u obrani Splita. U listopadu se je borila na Pelješcu, a zatim na Hvaru. Pomagala je izvlačenje Prve prekomorske i Trinaeste dalmatinske brigade s Korčule tijekom operacije "Herbstgewitter II".
U siječnju 1944. godine ušla je u 26. diviziju i sudjelovala u obrani Visa. S Visa je izvela nekoliko uspješnih pomorsko-desantnih prepada na Hvar, Mljet, Korčulu i Šoltu. Sudjelovala je sa Jedanaestom dalmatinskom brigadom u uništenju borbene skupine 369. "Vražje" legionarske divizije na Vukovom klancu. Oslobodila je Šibenik i sudjelovala u razbijanju njemačke Borbene skupine "Alermann" i četnika. Istakla se u Kninskoj i Mostarskoj operaciji. Sudjelovala je u oslobođenju Bihaća, Like, Hrvatskog primorja, Krka, zatim Klane i Ilirske Bistrice. Završila je ratni put na Soči 8. svibnja 1945. godine.
Ukazom vrhovnog zapovjednika NOV i POJ Josipa Broza Tita 19. rujna 1944., Prva dalmatinska brigada proglašena je proleterskom. Odlikovana je Ordenom narodnog heroja, Ordenom narodnog oslobođenja i Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem.
Kroz brigadu je prošlo oko 5500 boraca. U završnim operacijama popunjena je s oko 500 boraca - Albanaca s Kosova. Tijekom rata poginulo je 2229 boraca Prve dalmatinske brigade.
Narodni heroji Prve dalmatinske brigade [uredi]

Ante Kronja
Božo Bilić Marjan
Vladimir Rolović
Petar Pero Ćetković

http://hr.wikipedia.org/wiki/Prva_dalmatinska_proleterska_udarna_brigada_NOVJ

ovi boldirani su Hrvati?????
 
Kordunaski prvoborac, Srbin, Stanko Opacic Canica u svojim sjecanjima u knjizi "Srbin u Hrvatskoj" iznosi da su krajiski delegati na partijskoj konferenciji u sumi Abez kod Vrginmosta trazili da se pocetak akcije odredi realno kako bi se akcije mogle izvesti svuda u isto vrijeme, jer su poznavali prilike u narodu i bilo im je jasno da ce pocetak akcije ustase uzeti kao povod za odmazdu.Tako bi se i ustaske represalije razvodnile na siri prostor. Cinilo mu se da su tada Koncar i Kras bili pod utjecajem diverzantskih akcija.
Iznosi podatak da su oni na Kordunu postupili po odlukama konferencije i da su nakon njihovih desetak diverzantskih akcija u kojima su rusili telefonske veze i mostove ustase odmah odgovorile i vec "su 29. jula kupili ljude od Vrginmosta, preko Bojnica, pa do Krnjaka i istu noc u Ivanovic Jarku pobili preko 300 ljudi".

Ne umanjujuci nimalo doprinos pripadnika hrvatskog naroda antifasistickom pokretu, navodi da su oni na Kordunu u jesen 1941. godine imali "medju partizanima samo trojicu Hrvata clanova Partije".
 
jeste...u toku 1941-ve djeneral Dra+a je ucenjen na 100.000 dojč maraka.....samo što se to nigde ne piše......ili se briše....napadi na Šabac,Loznucu,Užice.....pola Srbije je bilo u plamenu...zašto su strelajni djaci u Kragujevcu????

Onaj kokošar što je pjevao cijeli rat:Sprem te se spremte. :hahaha:
Đaci su u Kragujevcu streljani 1941.tad je još bilo nešto partizana u Srbiji. Nqakon sloma Užičke republike partizani se pojavljuju u Srbiji 1944.
 
tačno tako....nije bilo partizana dok nisu Rusi došli,tek tad su smeli da promole nos.....

čuj vidi ,gle :D
Dragoljubu ucijenili Švabe tintaru ,pa znas kome se ucijenjuje tintara,zlikovcima,ubicama kokošarima sjeti se divljeg zapada živ ili mrtav na kraju Josip ipak učinkovitiji od cijele naci Švabije ,usto je uredio da mu se ni groba ne zna
eto tek toliko o Dragoljubu i koliko su ga "svi" cijenili :hahaha:
 
Kordunaski prvoborac, Srbin, Stanko Opacic Canica u svojim sjecanjima u knjizi "Srbin u Hrvatskoj" iznosi da su krajiski delegati na partijskoj konferenciji u sumi Abez kod Vrginmosta trazili da se pocetak akcije odredi realno kako bi se akcije mogle izvesti svuda u isto vrijeme, jer su poznavali prilike u narodu i bilo im je jasno da ce pocetak akcije ustase uzeti kao povod za odmazdu.Tako bi se i ustaske represalije razvodnile na siri prostor. Cinilo mu se da su tada Koncar i Kras bili pod utjecajem diverzantskih akcija.
Iznosi podatak da su oni na Kordunu postupili po odlukama konferencije i da su nakon njihovih desetak diverzantskih akcija u kojima su rusili telefonske veze i mostove ustase odmah odgovorile i vec "su 29. jula kupili ljude od Vrginmosta, preko Bojnica, pa do Krnjaka i istu noc u Ivanovic Jarku pobili preko 300 ljudi".

Ne umanjujuci nimalo doprinos pripadnika hrvatskog naroda antifasistickom pokretu, navodi da su oni na Kordunu u jesen 1941. godine imali "medju partizanima samo trojicu Hrvata clanova Partije".

Daj link. :kafa:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top