I
" Francis Boyle: Zašto su htjeli uništiti BiH?
20 Veljača 2012
Bivši pravni savjetnik i advokat vlade Republike BiH u pregovorima o uspostavljanju mirovnog plana za BiH, profesor Francis Boyle, u otvorenom razgovoru za DEPO PORTAL objašnjava zašto, po njegovom mišljenju, amandmani na Dejtonski ustav ovoj državi ne mogu donijeti ništa dobrog, te upozorava da je Dayton pravljen s rokom trajanja od - 15 godina, što znači da nam je vrijeme iscurilo.
Javnost u Bosni i Hercegovini poznaje Vas uglavnom kao pravnog zastupnika Republike Bosne i Hercegovine u ratnom periodu od 1992. do 1995. godine. Da li nam možete reći nešto više o Vašem angažmanu u ovom periodu?
Da, bio sam pravni zastupnik Republike Bosne i Hercegovine, i svih njenih građana. U decembru 1992. godine poslao sam memorandum bosanskoj Vladi, u kojem sam predložio tužbu Međunarodnom sudu pravde u Hagu protiv Jugoslavije, Rusije, Velike Britanije i Francuske zbog toga što nisu spriječile genocid u BiH i zbog toga što su Bosancima uveli embargo na oružje. Otišao sam u Njujork kako bih bio sa bosanskom delegacijom na Vance-Owen pregovorima, gdje sam bio njen savjetnik. Nakon toga sam otišao na Međunarodni sud i podnio tužbu protiv Jugoslavije zbog počinjenog genocida protiv svih Bosanaca i Hercegovaca, ne samo protiv Muslimana. Muslimani jesu bili najveće žrtve, ali moja odgovornost bila je da predstavljam sve Bosance i Hercegovce, posebno one koji su ostali odani Republici BiH. Kao što vam je poznato, među njima su bili i mnogi bosanski Srbi. Naravno, Milošević nije obraćao pažnju na tu tužbu i znao sam da će to biti slučaj. Ali sam mislio da će Vijeće sigurnosti uvažiti tužbu, kako su prema UN-ovom pravu i morali napraviti. Međutim, Vijeće sigurnosti je to odbilo. Radovan Karadžić je odbio potpisati Vance-Owenov plan, a bosanska vlada ga je prihvatila, ali velike sile su odlučile da će kazniti Bosance - koji su bili žrtve - i eliminisati BiH kao državu.
Onda je na red došao Owen-Stoltenbergov plan...
Tako su došli do Owen-Stoltenbergovog plana, koji je predviđao da BiH bude iscijepana na tri državice koje nikako ne bi mogle preživjeti, a sve s ciljem da se uništi bh. državnost po međunarodnom pravu i njeno članstvo u Ujedinjenim nacijama, i da se još 1,5 do dva miliona Bosanaca podvrgne etničkom čišćenju. Do tog trenutka, u proljeće 1993. godine, već je dva miliona Bosanaca bilo podvrgnuto etničkom čišćenju. Owen i Stoltenberg došli su dovršiti posao. Pri tome, ne smijemo zaboraviti da je Owen predstavljao Evropsku uniju i sve zemlje članice, a Stoltenberg Organizaciju Ujedinjenih nacija. Još jednom sam obnovio tužbu protiv Rusije, Velike Britanije i Francuske, ne bi li se konačno svemu tome stalo u kraj, ali nažalost bez uspjeha. Date su mi instrukcije od Predsjedništva Republike BiH da ponovo odem na Međunarodni sud i da podnesem tužbu protiv Jugoslavije, što sam i učinio. Proveo sam cijeli dan u sjedištu UN-a u Njujorku, gdje sam lično prijetio da ću tužiti sve stalne članice Vijeća sigurnosti, zatim sam odletio za Hag i zatražio hitni sastanak Međunarodnog suda pravde, sa zahtjevom da se zaustavi Owen-Stoltenbergov plan i ukine embargo na oružje. Sljedeći dan odletio sam u Ženevu kao advokat cijele delegacije Republike BiH, u kojoj nisu bile samo vladajuće, nego i sve opozicione stranke. Bio sam advokat za sve njih u to vrijeme. Svi bosanski politički lideri su bili tamo. Ja sam se lično postarao da se Owen-Stoltenbergov plan nikad ne usvoji.
Možete li nam konkretnije pojasniti na koji način je zaustavljen Owen-Stoltenbergov plan?
Sabotirao sam sve, to je sigurno. Bosanska vlada mi je dala ovlasti da pokušam ispregovarati alternativu planu Owen-Stoltenberg. Moj savjet je bio da se kao model uzme političko uređenje Švicarske, međutim Owen i Stoltenberg i njihovi advokati odbili su pregovarati, jer je njihov plan bio da se BiH u potpunosti uništi. Odbili su prihvatiti bilo kakav kompromis, kao i prijedlog da BiH bude reorganizovana po uzoru na Švicarsku. Naravno, u Ženevi sam spriječio da se to desi i odletio za Hag kako bih raspravljao o privremenim mjerama zaštite za Bosance i Hercegovce. Na Međunarodnom sudu sam nadmoćno dobio taj slučaj, praktično zabranjujući Owen-Stoltenbergov plan jer je bio genocidan. Nakon toga vratio sam se u Ženevu kako bih se opet sastao s bosanskom delegacijom koja je još bila tamo i tada sam im rekao da je vrijeme da tužimo Veliku Britaniju. Oni su bili najgori... Morali smo to uraditi kako bismo pokušali da zaustavimo dalje cijepanje BiH i kako bi pokušali da ukinemo embargo na oružje. Naposljetku, tadašnji predsjednik Alija Izetbegović me je ovlastio da tužim Veliku Britaniju.
Ipak, to se nikad nije desilo...
Sve je bilo spremno za saslušanje na Međunarodnom sudu, na kojem sam Britaniju optužio za pomaganje u genocidu protiv stanovnika BiH, međutim, britanska Vlada je zaprijetila bosanskoj da će oni presjeći sav dovoz hrane u Bosnu i Hercegovinu ako meni bude dopušteno da ih tužim. U to vrijeme, hrana je uvožena preko vojne baze pod kontrolom Amerikanaca do Sarajevskog aerodroma, koji je bio pod kontrolom britanskih i francuskih trupa. Pod tim okolnostima i imajući u vidu da je to bila izuzetno teška zima 1993. godine, bosanska Vlada je bila primorana da povuče tužbu protiv Britanije. Kada sam povlačio tužbu, rekao sam Međunarodnom sudu da je to učinjeno pod prijetnjama i da BiH zadržava pravo da tuži Veliku Britaniju u budućnosti. Tako, ako BiH ikada odluči da tuži Veliku Britaniju, ona to i dalje može napraviti.
Žestoko ste se borili i protiv usvajanja Vašingtonskog sporazuma, kao i kasnijih deklaracija, za koje tvrdite da su vodile upornom cijepanju BiH. Šta se tu sve predlagalo?
A zatim je Holbrooke došao sa Vašingtonskim sporazumom, koji je bio napravljen tako da BiH podijeli na dva, umjesto na tri dijela. Napisao sam memorandum bosanskoj Vladi i Parlamentu objašnjavajući im posljedice Holbrookeovog plana. Uradio sam sve što je bilo u mojoj moći da to zaustavim i neprestano sam pokušavao ubijediti bosanske vlasti da mi daju ovlaštenje da se vratim na Međunarodni sud da zaustavim masakr u Srebrenici i Žepi, ali oni mi nisu dali ovlasti za to. Ne možete ni zamisliti koliko sam se trudio da dobijem i ovlaštenje neke od stranih vlada kako bi se zaustavio masakr u Sarebrenici i Žepi, ali nisam dospio nigdje. Onda su pale Srebrenica, pa Žepa... Zatim su uslijedile Njujorška deklaracija, pa ženevske deklaracije, a sve su bile usmjerene ka cijepanju BiH. Da je usvojen prvi nacrt Dejtonskog sporazuma kojeg je Holbrooke dao bosanskoj delegaciji, to bi značio de jure cijepanje Republike BiH na dvije mini-države koje nikako ne bi mogle preživjeti. BiH bi najvjerovatnije bila uništena kao država, a ove dvije male države zvale bi se Federacija i Republika Srpska. Na tu činjenicu sam ukazao delegaciji BiH i oni su odbili nacrt.
Na kraju, BiH je ipak podijeljena na dvije cjeline - ne fizički, ali da suštinski?
Šta se dogodilo u Dejtonu na pregovorima na kojima ja, inače, nisam učestvovao? Dogodilo se to da je Republika BiH de facto rascijepljena na te dvije državice, za koje je u to doba čak i Pentagon priznao da će time otpočeti postepeni raspad BiH koji će trajati oko 15 godina - sve dok cilj ne bude postignut. Po mom mišljenju, Dejtonski ustav je u potpunosti neustavan. Bio je nametnut bosanskoj strani. U tom trenutku nisam mogao više ništa napraviti, kad je Dejton neustavno implementiran. U to vrijeme ja sam pro bono zastupao organizaciju Majke Srebrenice i Podrinja i pokrenuo proces na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju, najzad ubijedivši Carlu del Ponte da optuži Miloševića za svaki zločin sadržan u statutu ICTY-ja, kao i za dvije tačke optužbe za genocid: jedna se odnosila na genocid u cijeloj BiH, a druga na genocid u Srebrenici. Njemu je zbog toga suđeno na ICTY-ju. I upravo kad je Milošević pred sudom trebao ispričati sve o svojim privatnim vezama sa svim tim međunarodnim liderima – Vanceom, Owenom, Stoltenbergom, Clintonom i svim ostalim – umro je i sa sobom u grob odnio sve tajne. Ja sam pratio situaciju, nadajući se da će on otkriti da je od svih ovih međunarodnih političara dobio odobrenje za provođenje svog genocidnog plana, kako bih mogao tu činjenicu iskoristiti u procesu u ime organizacije Majke Srebrenice i Podrinja. Međutim, nažalost, to nije bio slučaj, ali ja i dalje pratim procese protiv Karadžića i Mladića da vidim kakvi će dokazi izaći na vidjelo. Karadžić i Mladić znaju previše, a Milošević je znao sve. I da nije umro, otkrio bi sve."
http://www.e-posavina.com/portal/u-izlogu/interview/2097-francis-boyle-zato-su-htjeli-unititi-bih