- Poruka
- 953
S imenom Allaha, Sveopceg, Dobrocinitelja, Milostivog
Pogledah u sahat na ruci i ugledah datum 25. Pogledah u cosak lijevi na monitoru, ugledaj maj 25. Sjetih se mladosti Tuzle koja je na ovaj dan ubijena tacno prije 9 godina, u godini hiljadu devet-sto devedeset i pet-'95.
Sjetimo se najmladjeg ubijenog djecaka, Sandre Kalesica, koji je imao samo 3 godine. Srpski agresor je za Ozrena ispalio granatu, namjestajuci je po spijunazi isti agresora iz Tuzle. Pala je na Korzo, " kino mladost " i ubila 71 lice a ranila 147. Ovaj datum ce se pamtiti u historiji, dokle god Bosnjaci postoje na ovoj planeti.
A za dalje, saslusajmo jednu pricu kratku Bosnjakinje i jednu pricu Srpskinje, koje su izgubile svoje najmilije u agresiji na BiH.
Ova srpskinja, jadna majka, ni slutila nije gdje joj ide sin. Mislila je da ide da sluziti vojsku, a njihova komanda ih je stavila da ginu za niciju zemlju.
Sluąamo ispovijest Smilje Mitrović iz Bijeljine, čiji je sin jedinac nestao potkraj rata u Bosni:
"Imala sam jednog jeditog sina koji je nestao u ratu. Iąao je u vojsku, redovnu da odsluľi. Mogu vam tvrditi da je moj sin bio u povlačenju sa zapadnog dijela Krajine, jer je to trebalo da pripadne boąnjačkoj strani i hrvatskoj. Bila sam kod njega u posjeti kao kod vojnika 24. avgusta 1995. godine i tamo su samo čekali na dogovor izmedju vlasti da krenu za povlačenje, jer su oni njima oduzeli oruľje a oni su ostali kao, eto, privremeno, da tu sačekaju, dok se vlasti dogovore.
Vjerujte, meni je prvi put da se sastanem sa vakim mladim ljudima u ovoj organizaciji, sem ona djeca koja dodju da traľe svoje roditelje. Vjerujte da mi je puno srce kad s vama razgovaram tako mladim, jer u vama vidim moga sina."
Sada posluąajte potresnu ispovijest Kade Hotić iz Srebrenice, kojoj su snage Vojske tzv. "republike srpske", u genocidu koji se desio u tom gradu nad Boąnjacima, jula 1995, ubile gotovo cijelu porodicu:
”Kad je moj sin se odvojio od mene, kad je krenuo prema ąumi, bila je taka guľva i takav meteľ, jer su padale granate medju ljude. Ja se nisam pozdravila s mojim sinom. Kad je otiąao, udaljio se od mene jedno deset metara moľda, pa je bio visok... Ja sam pogledala za njim i kaľem: ‘Samire!’ On se okrenu, rekoh: ‘Sretno, sine!’ I nikad ga viąe nisam vidjela. Ali, mislila sam: ‘Samo su ih zarobili’. Godine prolaze, potpisao se Dejtonski sporazum, stao rat, naąih nema.
Direktorica seminara, Janja Beč Nojman poručila je: "Ono ąto se desilo u ratovima na prostoru bivąe Jugoslavije ne smije da se zaboravi, jer ako se zaboravi, onda moľe i da se ponovi. Ovo je kultura u kojoj se ćuti o patnji, u kojoj se laľe o tome, u kojoj se ne plače... I mi koji nemamo mrtve i nestale, moramo da saosećamo sa tim ljudima, da pomislimo: ‘A kako bi nama bilo da nam se to desilo’."
Osjetimo tugu u svome srcu, a zatim se vratimo dosadasnjem zivotu i rahatluku, u kojem cemo zaboraviti majke uplakane.
_________________
Ovu sam temu otvorio na: ( nije vazno ) - a uskoro ce godina dana kako sam je otvorio, pa zelim da je i ovdje aktiviram jer uskoro ce 10-ta godisnjica biti ubijanja mladosti Tuzle.
Pogledah u sahat na ruci i ugledah datum 25. Pogledah u cosak lijevi na monitoru, ugledaj maj 25. Sjetih se mladosti Tuzle koja je na ovaj dan ubijena tacno prije 9 godina, u godini hiljadu devet-sto devedeset i pet-'95.
Sjetimo se najmladjeg ubijenog djecaka, Sandre Kalesica, koji je imao samo 3 godine. Srpski agresor je za Ozrena ispalio granatu, namjestajuci je po spijunazi isti agresora iz Tuzle. Pala je na Korzo, " kino mladost " i ubila 71 lice a ranila 147. Ovaj datum ce se pamtiti u historiji, dokle god Bosnjaci postoje na ovoj planeti.
A za dalje, saslusajmo jednu pricu kratku Bosnjakinje i jednu pricu Srpskinje, koje su izgubile svoje najmilije u agresiji na BiH.
Ova srpskinja, jadna majka, ni slutila nije gdje joj ide sin. Mislila je da ide da sluziti vojsku, a njihova komanda ih je stavila da ginu za niciju zemlju.
Sluąamo ispovijest Smilje Mitrović iz Bijeljine, čiji je sin jedinac nestao potkraj rata u Bosni:
"Imala sam jednog jeditog sina koji je nestao u ratu. Iąao je u vojsku, redovnu da odsluľi. Mogu vam tvrditi da je moj sin bio u povlačenju sa zapadnog dijela Krajine, jer je to trebalo da pripadne boąnjačkoj strani i hrvatskoj. Bila sam kod njega u posjeti kao kod vojnika 24. avgusta 1995. godine i tamo su samo čekali na dogovor izmedju vlasti da krenu za povlačenje, jer su oni njima oduzeli oruľje a oni su ostali kao, eto, privremeno, da tu sačekaju, dok se vlasti dogovore.
Vjerujte, meni je prvi put da se sastanem sa vakim mladim ljudima u ovoj organizaciji, sem ona djeca koja dodju da traľe svoje roditelje. Vjerujte da mi je puno srce kad s vama razgovaram tako mladim, jer u vama vidim moga sina."
Sada posluąajte potresnu ispovijest Kade Hotić iz Srebrenice, kojoj su snage Vojske tzv. "republike srpske", u genocidu koji se desio u tom gradu nad Boąnjacima, jula 1995, ubile gotovo cijelu porodicu:
”Kad je moj sin se odvojio od mene, kad je krenuo prema ąumi, bila je taka guľva i takav meteľ, jer su padale granate medju ljude. Ja se nisam pozdravila s mojim sinom. Kad je otiąao, udaljio se od mene jedno deset metara moľda, pa je bio visok... Ja sam pogledala za njim i kaľem: ‘Samire!’ On se okrenu, rekoh: ‘Sretno, sine!’ I nikad ga viąe nisam vidjela. Ali, mislila sam: ‘Samo su ih zarobili’. Godine prolaze, potpisao se Dejtonski sporazum, stao rat, naąih nema.
Direktorica seminara, Janja Beč Nojman poručila je: "Ono ąto se desilo u ratovima na prostoru bivąe Jugoslavije ne smije da se zaboravi, jer ako se zaboravi, onda moľe i da se ponovi. Ovo je kultura u kojoj se ćuti o patnji, u kojoj se laľe o tome, u kojoj se ne plače... I mi koji nemamo mrtve i nestale, moramo da saosećamo sa tim ljudima, da pomislimo: ‘A kako bi nama bilo da nam se to desilo’."
Osjetimo tugu u svome srcu, a zatim se vratimo dosadasnjem zivotu i rahatluku, u kojem cemo zaboraviti majke uplakane.
_________________
Ovu sam temu otvorio na: ( nije vazno ) - a uskoro ce godina dana kako sam je otvorio, pa zelim da je i ovdje aktiviram jer uskoro ce 10-ta godisnjica biti ubijanja mladosti Tuzle.
