Usia:
Pitati zasto neko voli filozofiju isto je sto i pitati zasto neko misli, zasto neko postoji.
Jasno je da svi koji posecuju ovaj podforum imaju manje-vise sluha za filozofiju i stoga je izlisno pisati sta za koga ona predstavja i u kojoj meri je bitna za zivot svakog od nas.
Isto tako, smatram da je filozofiju nemoguce definisati jer ona naprosto nema kraja. Recima je nemoguce uokviriti ono sto filozofija predstavlja.
Ja bih postavila pitanje (koje se na neki nacin nadovezuje na Tegularijusova) - da li je filozofski baviti se filozofijom danas, da li je filozofija u ovom istorijskom trenutku zaista filozofija?
Na tebe, koliko vidim, ima uticaja logički-pozitivizam, naturalizam i sve što se hrani idejama Bečkog kruga. Još nisam upoznao nekog ko je tako mlad, a da se strasno zanima za tu filozofiju... (Je l se ti zanimaš za nju zbog toga što studiraš engleski ili ti je ona stvarno bliska?)
Ako krenemo nekim od analitičkih kriterijuma smislenosti, možemo odmah da raspustimo forum, jer skoro ništa ovde nema takvog smisla. Ali o toj opsednutosti smislenim i jasnim drugi put.
Elem, pitanje koje sam postavio nije besmisleno. Ono se može i ozbiljno razmatrati (mada ne u tako pretencioznoj formi, kako je neko rekao), tako da obuhvata i pitanje koje si ti postavila i neka druga pitanja. Ali meni nije bila namera da pokrenem ozbiljnu diskusiju o filozofiji, već samo da pružim priliku da se ispolji oduševljenost filozofijom (kao što je to uradio Empedokle). Odgovori (posebno mladih) ljudi na ova pitanje su uvek jako zanimljiva. Primetio sam da odnos prema fil. može da podseća na (mladalačku) zaljubljenost, jer se tu radi o STRASTI. Ona se nazire u samom imenu
filozofija, dakle radi se o nekoj ljubavi, teznji, patosu... Ko to oseti, taj postaje zavisnik.
Elem, kad te neko pita zašto ti se sviđa neki momak (ili cura), šta ćeš reći? Da je to pitanje besmisleno? Ne verujem. Takav odgovor još nisam čuo.
Slažem se da filozofiju ne možemo definisati, kao ni mnoge druge stvari... ( pitanje je da li se išta može definisati) I ta naša opsesija definisanjem je, po meni (i nekim filozofima), potpuno besmislena. Ali svaki filozof je imao (bar jednu) def. fil. I iz njih se može nazreti videti njegov odnos prema ovoj disciplini, tako da one, po meni, imaju veliku ulogu. Iako se ne može dati jedinstvena definicija, svaka na svoj način osvetljava njenu prirodu.
Što se tiče onog pitanja koje si postavila, i ja mislim da je jako važno. To pitanje je možda centralno danas i mene već dugo muči (ne samo mene, već i filozofe).
Smatram da ako neko mišljenje pretenduje da bude filozofsko, ono uvek mora da bude okrenuto i na sebe. Tako da filozofija uvek mora da promišlja i o tome kakva je njena uloga, i to
šta je ona sama. I zaista, već nekih 50-ak godina se sve intenzivnije postavlja pitanje: Čemu još filozofija?
To je ogromna tema ja sada ne mogu da je pokrećem, jer nemam vremena. Možda Usia misli da stvar i nije tako komplikovana. Ako se primeni neki kriterijum smislenosti, lepo će se videti koliko još ima (ili bolje-nema) prostora za filozofiranje.
O “smrti” filozofije i njenom odnosu prema nauci dosta se već pisalo. Lexi (i drugima koje zanima da pročitaju nešto o tome), savetujem da ode u neku biblioteku i ukuca naslov “Čemu još filozofija?”, pa neka krene od toga…