Ovo je moje iskustvo iz Gradske bolnice, samo cu da ispricam onako kako je bilo bez prevelikog komentarisanja a vi svi prosudite sami kako mi je zaista bilo..
Kao prvo trudnoca mi se od kraja setog meseca iskomplikovala jer sam bila u riziku od prevremenog porodjaja i tada sam prvi put zavrsila u Gradsku bolnicu na 13 dana strogog mirovanja i terapije. Moj slucaj preuzeo je dr. Pedja Mitrovic kod kog sam i prethodno privatno se dogovorila da mi vodi trudnocu do kraja. Za celo osoblje na patologiji ne mogu da kazem nista lose ukljucujuci i sestre i lekare. Narednih par meseci sam lezala kod kuce naravno u strahu od prevremnog porodjaja. Kad sam se priblizila 38 nedelji (wow uspeh) nista se nije desavalo pa mi je lekar rucno malo razglavio grlic da krene bar malo. Da skratim zavrsila sam u 41 nedelji i ni traga od kontrakcija. U toj nedelji neki 4 dan ujutro mi pukne vodenjak koji je na moj uzas bio zelenkast. Odmah ujutro se spremam, zovem lekara i odlazim pravo u Gradsku. Tu me prime u sobu do porodjajnog boksa, lekar me pregleda i odluci da cekamo kontrakcije, na moja uporna pitanja a sta sa zelenom vodom on kaze nije to puno dacemo antibiotike. Cekala sam DO SUTRA UJUTRO kad je odlucio, zbog sporog otvaranja da me stavi na indukciju sto je pocelo u 7 ujutro i trajalo sve do 12 sati sa pojacavanjem doza u medjuvremenu. U 1 i nesto sam dobila epidural, jer sam tako prethodno dogovorila sa anesteziologom. Nakon pola sata nenapredovanja sa otvaranjem odvode me na hitan carski rez i naravno u hodniku potpisujem cuvenu izjavu da je sve na moju odgovornost, kuca mi je i daje u svemu tome lekar koji je doneo tako pogresnu odluku...
Budim se sva slogirana na kiseoniku i aparatu za pracenje srcane radnje, otkucaji su isli gore dole, cuda li jer sam primila i epudiral i opstu anesteziju u pola sata, kad bolje razmislim i to se moglo izbeci al dogovor je dogovor , ako znate na sta mislim. Ajde ja i nekako i sve to proslo, al tu tek pocinje moja nocna mora...donose mi bebu koja izgleda kao vanzemaljac sa oteknutim i zatvorenim ocima. Polako u narednim danima saznajem da se beba u stvari borila za zivot, da su joj padali srcani tonovi, da joj je disanje bilo lose, da je bila sva zelena kad su je izvadili, da se nagutala mekonijuma i da se strasno patila u stomaku za tih 30 SATI KOLIKO ME JE DOKTOR DRZAO BEZ VODENJAKA KOJI JE BIO ZELEN a da meni ni dan danas nije jasno zasto. Tu pocinju muke, beba dobija jaku infekciju koja se locira na plucima, uvode joj 3 antibiotika na koje slabo reaguje, meni kad je donose ne otvara natecene oci, ja samo placem, ne znam sta joj je, oni me svi redom tese ma bice sve ok, eto namucila se....ali zasto STE DOZVOLILI TO? Iz dana u dan u jadnim uslovima hladnog porodilista u kom se pusi po wc ovima ja sam svaki dan i jutro cekala pedijatre sa rezultatima i njihove prognoze za moju bebu koja je i dalje bila lose i tako 14 dana...kad je 14 dan pao taj neki parametar infekcije puste nas kuci ali kao sa preporukom da se javimo u Institut za majku i dete al eto samo onako radi saveta. Odemo direktno tamo sa bebom i oni kad su je videli, ma kakvi kuci, odmah da se primi na Neonatologiju. Tu pocinje drugi deo nocne more jer ne postoji ispitivanje koje joj nisu radili, imala je tesku upalu pluca, uveli su joj najjace antibiotike.. I sve vreme me pitaju isto, zasto su vas drzali 30 sati bez vodenjaka koji je bio zelen, to se resava odmah...Ne znam, pitam i ja opet ZASTO. Zbog reanimacije na porodjaju i traume moja beba je zaradila 4 ciste na mozgu, hvala bogu ne na bitnim delovima, pneumoniju, imala je shum na srcu koji ne prolazi. Na institutu smo ostali jos 20 dana , mojih 20 dana pakla, slusanja prognoza, dijagnoza, te pada na testu za sluh, mozda ce biti gluvo, te faktor infekcije raste , pada, ne znaju zasto. Pa pneumonia tesko prolazi, a da ne govorim o tome koliko je kalirala i koliko nije htela da jede. Svoju muku danju i nocu u baby friendly programu necu nida pricam. Onako izmorena od svega jedva sam funkcionisala. A svaki dan novi shok.Naravno mleko sam gubila i na kraju ostala bez njega. Za sestre na neonatologiji nemam reci, ne znam sta bi bez njih bilo, divne su sve redom. Lekari su ok, ali bez imalo obzira
pucaju sa prognozama i dijagnozama sto je jako tesko sve progutati. Mada mnoga ispitivanja rade iz velikog obzira jer su to bebe, ponekad ih gledaju kao brojeve. Mada ovde nije rec o Institutu a verujem da su mi i spasili bebu koja je za tih 40dana primala non stop antibiotike a boli su je od glave do pete bar sto puta. Samo zamislite malu bebu koja prolazi kroz sve to a ja ne mogu nista..Kad se konacno situacija stabilizovala i pustili nas kuci moja beba je zivnula al borba se nastavila jer je odbijala hranu. Kako i ne bi od svih silnih antibiotika.
Ona je beba sa visokim rizikom i kao takva morace njen razvoj da se prati i vidi da li ce imati neka ostecenja zbog traume pri porodjaju. Nadam se i molim da ona nece al ja sigurno hocu. Proci ce mnogo vremena da ja uopste pozelim drugo dete, a Gradsku bolnicu kao i celu Zvezdaru cu da zaobilazim u sirokom luku. Osecaj oko svega toga koji imam je strasan. Jos imam nocne more al ono sto je najvaznije za OVU temu da se nista od toga ne bi desilo da sam porodjena onaj dan kad sam dosla u bolnicu 30 sati ranije i da sam ja jos jedna lekarska greska i pogresna odluka. Hvala dragom Bogu pa se nije zavrsilo tragicno kao sto bi bilo da se cekalo jos samo malo...
Sve ovo pocelo je pre dva meseca kad sam se porodila. Uspela sam da prevazidjem bes, tugu, razne porive koje sam imala ka lekaru i bolnici ali ono sto mogu da uradim je da ispricam ovde svoju pricu da se zna. Moj savet je da pored lekara slusate i sebe, da se sto vise obrazujete pre porodjaja, da reagujete jasno i glasno ako vidite dda nesto nije u redu. Mada ja sam sve to radila pa eto sta se desilo. Mozda se meni tako zalomilo a mozda je moglo ipak da bude drugacije.
Sta vi mislite o svemu tome i kako bi reagovali?
U zemlji Srbiji kad su u pitanju porodilje, porodjaji, porodilista, odnos ka pacijentima nesto MORA da se menja. Ovo kazem nevezano za moj slucaj vec kao reakcija na sva iskustva iz svih porodilista koje sam procitala. Mnogo je nemara, gresaka, zene se tretiraju ne kao ljudska bica kojima je jako tesko u toj fazi vec kao brojevi koji samo dolaze i odlaze. Opet kazem odnos samog osoblja prema meni je bio ljubazan ukljucujuci i lekara koji me porodio ali da li je to inace tako prema svima ili samo prema onima koji plate to ne znam. „Samo“ da nije bilo pogresne odluke...