"Kad kod neprijatelja isceznu lukavstva,on pribjegava prividnom prijateljstvu i tada u "prijateljstvu" pocini takva djela kakva ne moze nikakav dusmanin."
ja samo znam da ne volim da cuvam tajne tako da meni nemojte nista da pricate
kad lažem iz zezanja onda se smejem, provale me odma', a kad treba nešto ozbiljno da se laže onda sam profi, laž na laž slažem, al' se ne zapletem u tome. lažem maltene svaki dan oko nekih gluposti tipa "e tek sam sad videla poruku", retko lažem oko nekih ozbiljnih stvari. kad lažem lažem do kraja, ne desi mi se da puknem i kažem "e znaš lagala sam, ipak je stvar takva i takva", sreća što dobro pamtim šta lažem, pa se ne zapletem u toj priči. ne osećam grižu savest zbog toga, jer uglavnom lažem više zbog tuđe koristi nego svoje, sem ovih sitnih laži koje smatram nebitnim jer ih maltene svako koristi.
nije mi problem da čuvam tajne i od najbližih, makar pričala sa totalnim neznacem koji mi napomene da ne širim priču dalje, jer mi je nekako čast kad se neko baš meni obrati i poveri oko nekih stvari i osećam potrebu da ispoštujem privatnost te osobe.
osuđujem osobe koje konstantno lažu i uvlače druge u tu svoju laž, kao i one koji lažu bliske osobe bez imalo griže savesti i samo radi svoje koristi. ne osuđujem one koji lažu oko sitnica kako npr. kako bi izbegli raspravu ili slično.
+ jako mi je zanimljivo kad me neko laže i misli da mu verujem
Pošalji link