Jeste li ikad u zivotu...

Poruka
9.015
ostali totalno sami? I shta ste (ako ste) mislili onda.
Verovatno se dobroj vecini vas ovakve radikalne promene rekto deshavaju. Elem, meni se takav splet okolnosti nametnuo u protklih godinu dana. Dva tri druga su mi onako srpski zavukli noz a za josh finiju polovinu njih ne mogu da kazem da ne bi uradili isto kad bi im se pruzila prilika.
Mogao bih sad da lepo sednem i izmeditiram na tu temu.

your turn.
 
Ma, 95% prijatelja su u stvari `prijatelji`, licemerstvo se danas visoko kotira! A nije narod dzaba rekao da se "prijatelji u nevolji poznaju". Ja imam tu srecu da sam najbolje prijatelje pronasla u roditeljima mada se znamo podzapati oko nekih radikalnih ideja,stavova i sl., *eb` ga, zapali mi konzervativci, sta da se radi! Ali, bar znam da ce uvek biti uz mene sta god se desilo.
 
migud:
Ma, 95% prijatelja su u stvari `prijatelji`, licemerstvo se danas visoko kotira! A nije narod dzaba rekao da se "prijatelji u nevolji poznaju". Ja imam tu srecu da sam najbolje prijatelje pronasla u roditeljima mada se znamo podzapati oko nekih radikalnih ideja,stavova i sl., *eb` ga, zapali mi konzervativci, sta da se radi! Ali, bar znam da ce uvek biti uz mene sta god se desilo.
Ja imam (samo?) jednog dobrog ortaka, ali vrednog - u vatru bi skakali za ovog drugog ako treba...
ostali su se tu jednostavno nasli...idemo u isto odeljenje, zivimo u istom mestu :)
 
VisionOfDisorder:
ostali totalno sami? I shta ste (ako ste) mislili onda.
Verovatno se dobroj vecini vas ovakve radikalne promene rekto deshavaju. Elem, meni se takav splet okolnosti nametnuo u protklih godinu dana. Dva tri druga su mi onako srpski zavukli noz a za josh finiju polovinu njih ne mogu da kazem da ne bi uradili isto kad bi im se pruzila prilika.
Mogao bih sad da lepo sednem i izmeditiram na tu temu.

your turn.

Aristotel je davno pisao o tome!Dva coveka mogu biti prijatelji ,samo u slucaju "isoropije" ,[balansa],izmedju dva coveka!To podrazumeva: mentalni sklop,kolicine materijalnog bogatstva,i fizicke snage koju poseduju.Onog momenta kad se poremeti taj balans kod "prijatelja "tada, prijateljstvo nestaje!Sto je sasvim prirodno u razvoju ljudske vrste!
Medjutim zanimljivo je pitanje, da li oni ,ciji si "krv i meso",mogu biti prijatelji!?
Ovo je forum Svastara,ne bih da razglabam o tome!
Ipak procitajte ,Jev.Matej,gl.12.49. pa sudite sami!
 
migud:
Ma, 95% prijatelja su u stvari `prijatelji`, licemerstvo se danas visoko kotira! A nije narod dzaba rekao da se "prijatelji u nevolji poznaju". Ja imam tu srecu da sam najbolje prijatelje pronasla u roditeljima mada se znamo podzapati oko nekih radikalnih ideja,stavova i sl., *eb` ga, zapali mi konzervativci, sta da se radi! Ali, bar znam da ce uvek biti uz mene sta god se desilo.
100% true. Kad se okrenes oko sebe,bilo kolik0 'prijatelja' imao vidis da nemas prijatelja. Vecito pitanje u zivotu: Zasto mi je taj neko prijatelj? We'll never know...
 
VisionOfDisorder:
ostali totalno sami? I shta ste (ako ste) mislili onda.
Verovatno se dobroj vecini vas ovakve radikalne promene rekto deshavaju. Elem, meni se takav splet okolnosti nametnuo u protklih godinu dana. Dva tri druga su mi onako srpski zavukli noz a za josh finiju polovinu njih ne mogu da kazem da ne bi uradili isto kad bi im se pruzila prilika.
Mogao bih sad da lepo sednem i izmeditiram na tu temu.

your turn.
Dragi moj svi smo mi potpuno sami samo se zavaravamo da postoje prijatelji,ljubavi...cekaj da prodje jos koja godina pa ces videti da tu nema mnogo toga.Jedini prijatelj si sam sebi a u odnosu na druge u pitanju su samo korisno ili nekorisno provedeni dani ispunjavajuci formu zivljenja,na zalost to ti je realnost.
 
Ja sam bila sama 2 puta u životu...skroz sama kad su mi se roditelji razvodili. Sreća te je tu bila bakaaaaaaa, sa kojom sam bila sve vreme, ali dobro je da se ne sećam svih tih gluposti.
2. put...
Kad sam bila u nekom užasno mračnom raspoloženju (11-13 godina). Nisam imala prijatelja, sve oko mene je bilo tužno i lažno. Niko me nije razumeo ,jooooj :cry: :cry: :cry:

Sad nemam nijednog pravog prijatelja, jer je moja najbolja drugarica strašno ne...ne znam...nezainteresovana za naš odnos, što znači da smo prilično u površnom odnosu jedna prema drugoj. Ali umemo lepo da se smejemo, znam da me nikad neće izneveriti, ali je jednostavno, za ovih 12 godina koliko se znamo, ne poznajem dovoljno...isuviše je zatvorena.
Ovako, u školi, jedna devojčica bi očajnički htela da se druži sa mnom, ali ja ne mogu da se družim sa njom zato što je isuviše depresivna...ali pokušaću da je dignem iz tog raspoloženja (slušala je sva ona sranja koja i ja pre)!!!
Ostale kokoši u školi su krajnje nepouzdane (ono, kažeš joj ko ti se sviđa i pola škole sazna za 1/2 sata), tako da se sa njima samo zezam i to...nemam pravih prijatelja, ali mi prija ovako nešto, ne želim da se ograničavam na samo 1 ili 2 osobe, jer to je glupo.
 
Kad malo bolje zazmislim nikada nisam bila sama..
bila sam usamljena, zapravo često jesam...
visionare zaista jeste teško da te z* prijatelji...želiš li jedan dečiji savet iz mojih novina (cool girl :) ), takvi ti ne trebaju, potraži neke drugačije, bolje ljude, naći ćeš ih sigurno.
 
Ja imam najbolju drugaricu, i to mi je dosta. Ali, imam i svoje drushtvo sa kojim izlazim, pricham i zezam se ali nisu mi oni toliko bliski. U shkoli takodje imam neke super likove... Mislim, svuda ja imam ljude sa kojima mogu da se druzim ali jedna mi je dosta. I mislim da postoje pravi prijatelji, ali to se vidi tek kasnije. Sada (bar kad govorim o mom i slichnom godishtu) josh uvek ne mozemo da steknemo prave prijatelje...
 
[quote="blizance]Dragi moj svi smo mi potpuno sami samo se zavaravamo da postoje prijatelji,ljubavi...cekaj da prodje jos koja godina pa ces videti da tu nema mnogo toga.Jedini prijatelj si sam sebi a u odnosu na druge u pitanju su samo korisno ili nekorisno provedeni dani ispunjavajuci formu zivljenja,na zalost to ti je realnost.[/quote]

Ne morash mi davati filozofske odgovore. Studirao sam je, tako da poznajem tu formu razmishljanja. Poprilichno sam bio konkretan.
Nikad mi se ovo josh nije desilo. Ne ovako sam. Nije ljudski. Svakome je potrebno izvesno olakshanje... saznanje da nije sam i da deli neka mishljenja i interese sa drugima. Shta kada to jednostavno nije izvodljivo. Dobro se drzim dodushe. Odseci toliki broj ljudi od sebe za samo pola godine (sigurno 10) je ipak neshto shto se ne deshava chesto.
 
a sto si ih odsekao od sebe? verovatno si za svakog imao razlog.. znaci tvoje pitanje je sta se desava sa tobom, kad si u godinu dana zakljucio da su razni ljudi koje si smatrao bliskim zasluzili da ih "odseces" od svog zivota? i sta si ti gledao, kad nisi na vreme video da je tako nesto moguce? i zasto svi redom? i da li je to onda do tebe? jesam li dobro razumela?
 
november child:
a sto si ih odsekao od sebe? verovatno si za svakog imao razlog.. znaci tvoje pitanje je sta se desava sa tobom, kad si u godinu dana zakljucio da su razni ljudi koje si smatrao bliskim zasluzili da ih "odseces" od svog zivota? i sta si ti gledao, kad nisi na vreme video da je tako nesto moguce? i zasto svi redom? i da li je to onda do tebe? jesam li dobro razumela?

Da, poprilichno dobro. Zbunjujuce je zaista. Nisam samo ja kumovao takvom zavrshetku priche. Neki su mene odcepili iako smo se druzili i proshli kroz mnogo toga. Istina je da sam se promenio dosta u poslenje vreme, ali uglavnom nabolje. A ove koje sam Ja odvojio... pa nisu zaista bili za bolje. Samo nije prijatno... Mnogo bih morao da razglabam.
Ali da, glavna stvar, ako se toliko velika promena zbila, pitam se... zashto ranije nisam mogao da naslutim ovakav sled dogadjaja. To me tera da sve sada posmatram drugachije. Kao i sam koncept prijateljstva.
 
Ti bi od prostih stvari da napravis nauku? Sedni lepo i razmisli sta ocekujes od prijatelja? Mozda ti zahtevas previse? Niko na svet nije dosao zarad nekog drugog (ako izuzmemo Isusa, cija misija i nije bila tako uspesna, sto dovoljno govori o ljudima). Drugo, kategorisi prijatelje- za dobar provod, za `ne daj Boze`, pa poveravanje, `vojne tajne`, rame za plakanje,... Ako ti upali (u sta sumnjam, izuzev za prvu stavku), ti si sretan covek.
 
Ipak je najtuznije kad te rodjena "krv" proda,kad trazish na sve strane ruku nekog svoga,a ne vidish,ne chujesh,...Navikne se chovek vremenom da ostaje sam,sama sam osajala ceo zivot,ali nekako uvek rachunash da cesh imati nekoga rodjenog pored sebe,da ce tvoj usamljenichki krik odjeknuti u pravom smeru,smeru istinske ljubavi,da ce te MAKAR najrodjeniji spasiti,bash onda kad nema ni jednog od tih "prijatelja" koji na kraju uvek nestanu iz nasheg zivota.Sve je to vec ispisano,dokazano,prezivljeno i sam si sa sobom na svom zivotnom putu...i to veoma trnovitom.Najjadnije se osecash kad ti rod,porodica,roditelj pokaze ledja,kad znahs da trebash ruku,a ne pruzaju ti ni rech,kad molish da te pogledaju,a oni ti se smeju,pitash ih zashto,oni prezrivo cute,...
Na sve se ziv chovek navikne,pa i na to da je sam.A kad se na kraju osvrnu da vide kako sam,...pa nisam nikako,shta te to sad interesuje,...
Ostajesh u kontaktu,zivish,ali zaboravish na kraju kako to izgkeda rachunati na nekog rodjenog,a kamoli stranca i sam prozivljavash ono shto ce na kraju da se zove "moj zivot",pustish da teche sve shto taj zivot nosi,sklapash,izdvajash,neshto chuvash,neshto zaboravish,ali nikad ne to da si sasvim sam i da cesh tako i otici sa scene...Taj "moj zivot" nikad necu hraniti pesimizmom,strahom i zaljenjem,...nije to tuzno shto si sam,...to je samo josh jedna istina nashih zivota i ako lako prebolimo,lakshe ce nam biti...i tako sve do kraja...!
 
*Lenja_Pita*:
Ali ja ne mogu da se vezujem. Ne znam kako to izgleda. Nisam takav tip.
Imam 2-3 super drugarice, ali opet ne bih mogla za njih da kažem da su mi najbolje, shvataš?

Pitaću psihologa...ali to ne vidim kao veliki problem.

Isti slučaj. Imam na desetine drugarica, ali ni jednu ne kapiram kao najbolju. Uglavnom me smaraju i tupe za medalju. Uostalom, faze koje one nemaju na vidiku, ja sam odavno prošla, upravo zbog toga što sam ostajala sama! A i non-stop sam okružena ljudima kojima iz čistog interesa moram da se smeškam i diskutujem o nebulozama, tako da samoću euforično dočekujem! :roll: Za pravog prijatelja kapiram samo mamu! I donekle sadašnjeg dečka.
 
I meni se nesto slicno dogadja u poslednje vreme, a uzrok je splet okolnosti i neobjektovnost nekih osoba zbog kojih je o meni stvoreno sasvim neistinito misljenje. I sta sada da radis? Meni je sve jasno sta se dogodilo, ali jednostavno nisam onakava kakvim me neki smatraju. I najvise me cudi, sto sam tek sad shvatio, kako su ljudi neobjektivni i kako lose procenjuju druge ljude.
 
@hanibal77
Pa, svi smo mi sami. I to je normalno. I kad budem baba gledaću da se osamljujem, da ne bi jahala deci i unucima po leđima.

Sebično je opterećivati druge svojim dilemama, problemima i baš te morbidnosti o kojim pričaš su kulturne. Tačnije, samovanje je KULTURNO! Ja se, recimo, povlačim u sebe, ne iz razloga što sam depresivna, već :arrow: imam izazov da sama rešim svoju problem i kulturu da pritom ne udavim nekog;
:arrow: ne mogu da podnesem nametanje stavova, a baš nejaki ljudi to i rade. Ja imam izgrađen svoj, uslovno rečeno, unutrašnji svet i moje odluke su isključivo moje. Komentari drugih ljudi me opterećuju, upravo zbog svoje isključivosti, a ja bi trebalo da najbolje poznajem svoje postavke, kao i njihove uzročno-posledične veze.
Meni opšteprihvaćena definicija prijatelja nije poznata, a i da jeste verovatno bi mi taj odnos oduzimao previše energije. Ovo sam zbrzala, ali valjda se razumemo. :roll:
 

Back
Top