P O M A G A J T E

.pissbottleman

Iskusan
Poruka
6.368
timocka buna-tema za maturski.
nigde nista ne mogu da nadjem,a i to sto nadjem, jako je lose nista mi ne vredi.isao sam po bibliotekama,icu i u maticu,ako neko zna neki sajt il' nesto...molim vas,pomozite.jako mi je hitno.
 
Не верујем да има на неком сајту. Постоји један кратак преглед у Ћоровићевој књизи Историја српског народа коју можеш скинути са http://www.rastko.org.yu/istorija/index_c.html

Од књига, потражи Историју српског народа VI-1 и Владу Милана Обреновића од Слободана Јовановића.
 
Baron Ungern:
Не верујем да има на неком сајту. Постоји један кратак преглед у Ћоровићевој књизи Историја српског народа коју можеш скинути са http://www.rastko.org.yu/istorija/index_c.html

Од књига, потражи Историју српског народа VI-1 и Владу Милана Обреновића од Слободана Јовановића.

hvala.
 
evo deo mog maturskog rada, koji je bio na temu VLADAVINA MILANA OBRENOVICA. Imas nesto i T.buni.



SRBIJA POSLE TURSKIH RATOVA

Posle Berlinskog kongresa i sticanja dr`avne nezavisnosti 1878., Srbija je u{la u veoma protivre~no razdoblje unutra{njeg razvoja i me|unarodnog polo`aja. Na teritoriji koja je uve}ana novooslobo|enim krajevima, ona je zabele`ila nekoliko uspe{nih koraka privrednog napretka: izgradila je prve `elezni~ke pruge, unapredila rudarstvo, otvorila nekoliko novih industrijskih preduze}a, uzdigla trgovinu, a ni u poljoprivrednoj proizvodnji nije zaostajala.
Uve}ana novooslobo|enim krajevima, Srbija se posle Berlinskog kongresa prostirala na oko 54.000 km2 . Na tom prostoru je prema popisu iz 1884. godine `ivelo 1.901.736 stanovnika. Od tog broja u gradovima je `ivelo samo 235.887, a u selima 1.665.849 stanovnika.
24. juna 1878. u Kragujevcu se sastala Narodna skup{tina, izabrana 1875., kako bi verifikovala odredbe Berlinskog ugovora i odobrila ekonomski sporazum izmedju Srbije i Austrije. Bio je to njen poslednji saziv. Drugo akciono ministarstvo podnelo je ostavku u septembru 1878. godine.



Narodna skup{tina je ve} krajem 1878. godine po~ela da donosi zakone o ure|enju novih krajeva od kojih su naro~ito zna~ajna dva. Prvi zakon, od 17. decembra 1878. podelio je nove krajeve na ~etriri okruga (ni{ki, pirotski, vranjanski i topli~ki), a njih je podelio na srezove. Drugi zakon, od 31. decembra 1878. godine regulisao je su|enje u novim krajevima. Politi~ko izjedna~avanje gra|ana ovih krajeva sa ostalim gra|anima Srbije izvr{ila je liberalna vlada jo{ pre izbora Narodne skup{tine, tako {to im je jednim ukazom dala op{te pravo glasa.
Agrarno pitanje u novim krajevima trebalo je da bude re{eno tako da seljaci sami isplate biv{im muslimanskim vlasnicima zemlje naknadu za njihovo zemlji{te. Oni su se masovno selili u Tursku. Kako je otkup i{ao traljavo 1882. dr`ava je otkupila zemlju od muslimana, a zadu`ila srpske seljake.
Finansijsko stanje posle rata bilo je veoma lo{e: dr`avna kasa je bila prazna, a narod osiroma{io. Ratni dug narastao je na 30 miliona dinara.
Vlada je sazvala Skup{tinu u Ni{u od koga je `elela da napravi drugu prestonicu, prvenstveno zbog Bugara, koji za svoju prestonicu nisu izabrali Trnovo nego Sofiju.
Posle Berlinskog kongresa, knez Milan je bio umoran i nije se mnogo bavio politikom. U jesen 1878., oti{ao je u Ni{ zbog Skup{tine, ali po{to je Skup{tina zavr{ena, on je ostao u Ni{u i dalje, sve do septembra 1889. kada je oti{ao u Beograd, ali se posle nekoliko dana opet vratio u Ni{. U Ni{u je `iveo vrlo povu~eno, u nekom starom turskom konaku i tada je prvi put u `ivotu {tedeo. Jedina razonoda bio mu je lov u okolini Ni{a. Posle ratnih napora i potresa, kod kneza Milana nastala je iscrpljenost i apati~nost. U godinama posle rata, on je bio vezan za krajeve koje je njegova vojska oslobodila, a i tamo{nji narod ga je slavio kao oslobodioca.
Po~etkom 1880., kod kneza nastaje bu|enje. Probu|en iz te ravnodu{nosti, knez je s novom snagom i novim `eljama razmi{ljao kako da se {to aktivnije ume{a u politiku zemlje, i radi toga je po~eo da tra`i na~ina da se re{i Risti}a. Shvatio je da ne treba da se mrzi sa opozicijom kako bi ostvario taj cilj.
Duboko razo~aran u Rusiju, on je re{io da se prikloni Austriji. 14. juna 1880. krenuo je u Be~ u posetu austrijskom caru s namerom da re{i `elezni~ko pitanje. Tu re{enost priklanjanja Austriji je jo{ vi{e u~vrstio srda~an prijem kojim ga je o~arao car Franja Josif i knez je tada bez uvijanja rekao da se Srbija mora dr`ati Austrije. U to vreme, Risti}eva vlada nije mogla da popusti pred va`nim pitanjima i klauzulama sa Austrijom, pa je postojala mogu}nost od izbijanja takozvanog carinskog rata. Knez je bio





AUSTROFILSKA POLITIKA KNEZA MILANA, TAJNA KONVENCIJA I PROGLA[ENJE KRALJEVINE

Posle trgovinskog ugovora, na~injen je s Austrijom i politi~ki sporazum. To je bila Tajna konvencija od 28. juna 1881. Ona se za vreme kneza Milana, ~uvala kao najve}a tajna, za koju su, sem njega, znala tri-~etiri politi~ara, a me|u njima i ^edomilj Mijatovi}, ministar inostranih poslova, koji je po kne`evom nagovoru potpisao taj sporazum. Tajnoj konvenciji prethodio je Trojecarski savez, koji je 18. juna 1881. zaklju~en izme|u Rusije, Austrije i Nema~ke. U Trojecarskom savezu ove odredbe su bile od va`nosti za Srbiju:
1) Austrija zadr`ava za sebe pravo da anektira Bosnu i Hercegovinu, kada sama to odlu~i
2) Sile Trojecarskog saveza ne}e se protiviti eventualnom sjedinjenju Bugarske i Isto~ne Rumelije.
To je u stvari bila austro-ruska nagodba.
Glavni razlog zbog kog je Austrija zaklju~ila Tajnu konvenciju sa Srbijom je to {to je `elela da spre~i svaku na{u radnju protiv re`ima u Bosni. Srbija je Tajnom konvencijom (~lan 2) primila obavezu da Іne}e nikako trpeti politi~ka, verska ili druga spletkarenja koja bi polaze}i sa njenog zemlji{ta i{la protv Austro-Ugarske monarhije, podrazumevaju}i tu i Bosnu i Hercegovinu i Novopazarski sand`ak.І Zauzvrat Austrija je uzela istu obavezu prema Srbiji i njenoj dinastiji i jo{ obe}ala da }e podr`ati progla{enje Srbije za kraljevinu, a kneza Milana za kralja. Austrija se, u stvari, bojala svake na{e delatnosti u Bosni i Hercegovini, ali se knez Milan isto tako bojao Kara|or|evskog delovanja u Srbiji. Isto tako obe}avala je i diplomatsku potporu ako bi Srbija krenula u pro{irivanje svojih granica na teritoriju Makedonije. Me|utim, ~lan ~etiri Tajne konvencije u potpunosti je vezao Srbiju za Austriju i ugrozio njenu nezavisnost: ІBez prethodnog sporazuma sa Austro-Ugarskom, Srbija ne}e pregovarati ni zaklju~ivati politi~ki ugovor s drugom kojom vladom i ne}e pustiti na zemlji{te kakvu takvu vojsku, ~ak ni pod imenom dobrovoljci.І Ova Konvencija zaklju~ena 1881. va`ila bi deset godina.
Tek kada je Mijatovi} potpisao Tajnu konvenciju, a knez je li~no potvrdio, njen tekst pokazana je Milanu Piro}ancu i Milutinu Gara{aninu. Njih je porazio ~etvrti ~lan, pa su u znak protesta ponudili ostavku vlade. Knez se na{ao u veoma slo`enoj situaciji. Nije ni pomi{ljao na to da otka`e pogodbu, ali nije smeo da dozvoli ni ostavku vlade, jer bi se u tom slu~aju sve razglasilo i ceo poduhvat bi propao. U tome se s njim slo`ila i austrijska diplomatija, pa je jo{ jednom pomogla knezu da prevari ministre. To je izvedeno tako {to su Milan Piro}anac i Benjamin Kalaj, zastupnik austrijskog ministra inostranih poslova, sastavili 10. oktobra u Be~u poverljiv dodatak, koji je trebalo priklju~iti Tajnoj konvenciji. U njemu je obja{njeno da ~lan ~etiri Konvencije treba shvatiti kao obavezu Srbije da bez saglasnosti Austrije ne}e zaklju~ivati nikakve me|unarodne ugovore koji bi se protivili duhu i slovu Tajne konvencije. Me|utim, pre nego {to }e 30. oktobra staviti potpis na ovo Piro}an~evo tuma~enje, Kalaj je imao u rukama kne`evu svojeru~no napisanu tajnu izjavu od 24. oktobra da }e se on strogo dr`ati Tajne konvencije bez ikakvih naknadnih tuma~enja.
Tajnom konvencijom bilo je kona~no zavr{eno izgra|ivanje austrofilskog pravca spoljne politike poslednjih Obrenovi}a.

Naprednja~ka vlada Milana Piro}anca donela je vi{e novih zakona:
1) Zakon o {tampi
2) Zakon o zborovima i udru`enjima
3) Zakon o sudovima

Uporedo s tim, doneseni su i vojni zakoni i prosvetne reforme. Izvr{ena je modernizacija i naoru`anje vojske nema~kim pu{kama. Da ne bi srpska vojska zaostajala za vojskama evropskih dr`ava, pa ~ak i balkanskih, 1883. godine zakonom je ukunuta narodna vojska. Ustanovljena je op{ta vojna obaveza u staja}oj vojsci. Vojna obaveza trajala je od 20-te do 50-te godine. Slu`enje vojnog roka trajalo je dve godine. Svake godine, mu{karci su pozivani na vojne ve`be. Kralj Milan je bio mnogo napadan zbog staja}e vojske. Govorilo se da je zarobio ceo narod u kasarnu i da je stvorio jednu oficirsku kastu. 31. decembra 1882. donet je Zakon o osnovnim {kolama, kojim je zavedena op{ta obaveza osnovne nastave.


Kralj Milan Obrenovi}

Posle kratkih i tajnih priprema, naprednja~ka vlada je 22. februara 1882. iznenada iza{la pred Skup{tinu sa predlogom da se Srbija proglasi za kraljevinu, a knez Milan za kralja. Skup{tina je naravno, uz veliko odu{evljenje, prihvatija taj predlog. Austrija se obavezala i podr`ala novu kraljevinu kod Velikih sila. Naprednja~ka vlada se sve vreme borila protiv radikala. Nakon krunisanja, kralj Milan je krenuo na put po Srbiji. Pro{ao je kroz sva ve}a mesta u Srbiji. To je bila kraljeva agitacija, ali i radikali su vr{ili svoju agitaciju. Zato je kralj imao neke neprijatnosti na svom putu i zato je stekao utisak da je narod u osnovi miran, ali da ga podbunjuje radikalna inteligencija, u prvom redu popovi i u~itelji.
7. septembra 1883. godine odr`ani su izbori. Toga dana narod je masovno iza{ao na birali{te na op{te iznena|enje vlasti. Radikali su zabele`ili ubedljivu pobedu. Zato je naprednja~ka vlada re{ila da da ostavku. Govorilo se da su pobedi radikala doprineli ruski slavenofili svojim rubljama samo da bi oborili naprednja~ku austrofilsku vladu.
Kralj Milan nije bio ni iznena|en ni upla{en radikalnom pobedom, ali bio je veoma ljut. Tog leta, on je i{ao u posetu austrijskom i nema~kom caru. Opet ga je primio car Franja Josif, a nema~ki car Vilhem pozvao ga je, zajedno sa {panskim kraljem, na uobi~ajene vojne manevre u Hamburgu. Dru{tvo Habzburgovaca i Hoencolerna nije mu samo imponovalo, nego mu je ulilo i samopouzdanje, puno re{enosti da se ne osvr}e na `elje svog Іprosta~kogІ naroda, koji ne ume da ceni jednog kralja koga na najsjajnijim carskim dvorovima cene. Na radikalni pokret gledao je s prezrive visine. Me|utim, radikalna Skup{tina do{la je cela na Savsku stanicu da do~eka kralja po povratku iz Nema~ke. Time je htela da mu da znak svoje lojalnosti. Ali, on se pozdravio vrlo ljubazno sa naprednja~kim ministrima, a skup{tinare nije udostojio ~ak ni svog pogleda, nego je pro{ao pored njih kao da ih nema. Sutradan, po kraljevom povratku, Piro}an~eva vlada dala je ostavku. Kralj se ovog puta nije kolebao: prihvatio je ostavku vlade i ve} sutradan, 21. septembra obrazovano je ~inovni~ko ministarstvo pod predsedni{tvom Nikole Hristi}a, koji je bio ministar unutra{njih dela kod kneza Mihaila, iskusan policajac, vrlo strog, hladan i pribran. Hristi} je, pre svega, uradio ono {to je kralj i od njega o~ekivao- jednim ukazom je otvorio, a drugim zatvorio radikalnu Skup{tinu. Sa dolaskom Hristi}a, radikali su verovali da kralj namerava da ukine Ustav, pa je na jednom tajnom sastanku radikalnih poslanika i ~lanova glavnog odbora, dugo je govoreno o tome {ta da se radi u slu~aju ukidanja Ustava. Svi su se saglasili da Ustav treba braniti ~ak i sa oru`jem u ruci: na kraljev dr`avni udar ima samo jedan odgovor, a to je narodna buna. Op{te raspolo`enje u narodu bilo je buntovno. Buna je mogla svakog ~asa i bez naredbe radikalnih prvaka izbiti bilo kakvim povodom.

TIMO^KA BUNA 1883.

Da je narod pun nezadovoljstva pokazao je veliki zbor radikalne stranke u Kragujevcu u avgustu 1882. Tada se videlo da su radikali ve} uspeli da okupe selja{tvo i sitno gra|anstvo oko svoje strana~ke grupacije. Tako|e, svojevrstan izraz nezadovoljstva i mr`nje prema kralju bio je neuspeli atentat, koji je u oktobru 1882. godine u Sabornoj crkvi u Beogradu izvr{ila Jelena- Ilka Markovi}, udovica Jevrema Markovi}a, streljanog 1878. po izri~itoj naredbi kneza Milana. Mada je to delo jedne o~ajne `ene, Ilkin atentat je nosio mnoge predznake i naslu}ivanja. Istraga i su|enje su pokazali da je u ovo delo neposredno ume{ana i njena prijateljica Jelena – Lena Kni}anin. Obe `ene su skon~ale vrlo brzo, pod nerazja{njenim okolnostima, {to je samo podsticalo sumnju da je u Ilkin atentat bilo ume{ano i drugih lica. Me|u njima se pominjao i tada{nji ministar unutra{njih dela Milutin Gara{anin, ali je upu}enost u pripremanje atentata, u svojim memoarskim spisima, priznao samo radikalski prvak Ra{a Milo{evi}.
Povod za bunu bio je ve} stvoren. Pod naprednja~kom vladom re{eno je da se vojska naoru`a novim pu{kama. Na osnoviu toga, ministar vojni naredio je, jula meseca 1883., da se od narodne vojske pokupe stare pu{ke, ali da im se umesto njih ne daju nove. Razoru`avanje narodne vojske, radikali su shvatali kao pripremu dr`avnog udara. Povodom toga je Nikola Pa{i} u listu Samouprava, od 30. jula napisao o{tar ~lanak protiv razoru`avanja narodne vojske.
Naprednja~ka vlada, koja se opekla sa `igosanjem stoke u isto~nim okruzima, bojala se da sa razoru`anjem narodne vojske ne izazove jo{ ve}e nerede nego {to su oni bili u Pore~u i Gamzigradu. Takvih nereda vlada se bojala za vreme izborne borbe i zato je razoru`anje narodne vojske bilo odgo|eno. Jedan od prvih akata Hristi}eve vlade bilo je nare|enje da se razoru`anje narodne vojske odmah izvr{i. Radikali su tvrdili da je to nare|enje poteklo od kralja Milana, koji je `eleo bunu. Me|utim, gledano sa strane to nije bilo izazivanje bune nego obezbe|enje od bune.
Odmah na po~etku razoru`anja do{lo je do otpora naro~ito u Isto~noj Srbiji gde su se de{avali neredi i prilikom `igosanja stoke. Ti sukobi prerasli su u op{tu bunu koja je zaustavljena intervencijom vojske. U me|uvremenu, u pobunjenim srezovima zavedeno je vanredno stanje. Ustanovljen je preki sud, koji je više stotina pobunjenika osudio na smrt, robiju, zato~enje i zatvor.
Posle ovog ~ina, odr`ana su nekoliko sastanaka radikalnih prvaka. Dogovoreno je da, bez obzira {to je buna izbila bez njihovog znanja i pitanja, radikalni prvaci treba da idu u narod i da mu stave na raspolaganje svoje snage, pa {ta bude. Izvr{avaju}i ovu odluku, ili prosto da bi izbegao hap{enje koje mu je poverljivo nagovestio ruski poslanik, na put je krenuo samo Nikola Pa{i} i 25. oktobra pre{ao ~amcem u Zemun i to nesmetano, jer je radio na izgradnji Savskog mosta. 29. oktobra stigao je u Vidin odakle je trebao da se prebaci u Isto~nu Srbiju, ali buna je ve} bila na izdisaju. Todorovi}, Tau{anovi} i Milo{evi} nisu se micali iz Beograda, jer im situacija u Isto~noj Srbiji nije bila dovoljno jasna. Vlada je doznala za Pa{i}ev prelazak u Zemun i boje}i se da za njim ne po|u i ostali ~lanovi radikalnog vrha u no}i izme|u 25. i 26. oktobra sva trojica su uhap{eni.
Buna u Isto~noj Srbiji po~ela je odbijanjem pripadnika prve i druge klase narodne vojske iz vi{e sela da ovla{}enim komisijama predaju oru`je i drugu opremu. Na dan 25. septembra 1883. seljaci iz boljeva~kog sreza odbili su da se rastanu sa oru`jem, izgovaraju}i se na razne na~ine. Buna se naglo {irila od sela do sela, pa je vlada morala da proglasi vanredno stanje u crnore~kom okrugu. Vo|a bune u boljeva~kom srezu bio je radikalni poslanik pop Marinko Ivkovi}. U trenutku kada je progla{eno vanredno stanje, pop Marinko je bio gospodar Boljevca i imao je pod sobom nekoliko hiljada seljaka naoru`anih pu{kama i motkama. Posle dva dana, 27. septembra, istovetan slu~aj desio se u Banji (Sokobanji). Tu se na ~elo pobunjenika, 25. oktobra, stavio radikal Ljubomir Didi} i preuzeo vlast u Banji. Ve} sutradan, 26. oktobra, digli su se seljaci i u knja`ev~kom okrugu. Vo|a knja`eva~kog pokreta bio je radikalni poslanik Aca Stanojevi}. Vojni magacini su obijeni i oru`je razdeljeno narodu. Dan kasnije pobunio se i Zaje~ar, pobunjeni seljaci zauzeli su grad, ali su onda zastali, jer nisu znali {ta dalje da rade. Dok si se oni bez vo|stva i plana rasipali po varo{i, vojne i policijske vlasti su po~ele da ih rasturaju i hapse, tako da je do podne mir u Zaje~aru uspostavljen.
Vlada je stavila u pokret protiv buntovnika staja}u vojsku pod komandom Tihomilja Nikoli}a. Vojska je nadirala iz pravca Para}ina. Do{lo je do bitaka na ^estobrodici i Banjskoj Klisuri. Napad na ustanike po~eo je ujutru i ve} do podne bili su razbijeni, jer njihove zastarele pu{ke nisu mogle da nanesu nikakvu {tetu kraljevoj vojsci koja je bila naoru`ana novim, modernim oru`jem. Tako su stvoreni uslovi za gu{enje ustanka u boljeva~kom i banjskom srezu. Sna`no ustani~ko sredi{te posle ovoga bio je jo{ samo Knja`evac. Bitka sa Knja`ev~anima bila je na Vratarnici. Posle vi{e~asovne borbe ustanici su bili razbijeni, a tog istog dana to se isto desilo i knja`eva~kom bataljonu na Dervenu. Pop Marinko i Ljubomir Didi} su odmah uhva}eni, ali je Aca Stanojevi} na vreme prebego u Bugarsku. Operacija protiv buntovnika trajala je od 26. do 31. oktobra. 31. oktobra nekoliko hiljada seljaka upalo je u Aleksinac, ali bilo je kasno, svuda okolo buna je ve} bila ugu{ena. Vojska je ve} 1. novembra zavela red u Aleksincu.
U~esnicima bune sudio je preki sud u Zaje~aru. Na smrt je osu|eno 94, na robiju 567, na zato~enje 5 i na zatvor 68. Od osu|enih na smrt streljano je 20, a ostalima je smrtna kazna zamenjena robijom ako nisu bili u bekstvu. Na smrt su osu|eni i: Nikola Pa{i}, Pera Todorovi}, Ra{a Milo{evi}. Pa{i} je bio u bekstvu, a Todorovi} i Milo{evi} pomilovani su na deset godina zato~enja.
Timo~ka buna nije bila spontani pokret, jer se pokazalo da je bila dobro organizovana i po svemu sude}i iza nje su stajali radikali. Ona je bila masovni selja~ki pokret vo|en za bur`oasko demokratske ciljeve. Budu}i da nije uspela, donela je privremeni poraz radikalizmu kao zastupniku bur`oaske demokratije.
 
Ivana/Cmokic:
Moj maturski ima upravo tu temu... Vladavina Milana Obrenovica!
Imam problem oko pronalazenja podataka o ekonomiji,opstem stanju u zemlji i knjizevnosti u to doba...
Mose li mi neko pomoci?
Hvala...
Pozdrav!
Ivana...

IMAS APSOLUTNO SVE O EKONOMIJI U ISTORIJI SRPSKOG NARODA U SEST KNIGA, GRUPE AUTORA. NE SECAM SE TACNO KOJI SU BROJEVI KNJIGA U PITANJU, ALI MISLIM DA BESE iSTORIJA SRPSKOG NARODA 4.2 I 5.1, ALI STVARNO NISAM SIGURAN.
 
Eržebet Batori:
evo deo mog maturskog rada, koji je bio na temu VLADAVINA MILANA OBRENOVICA. Imas nesto i T.buni....
.


Ej,hvala ti za ovo.Ja time mogu malo da se posluzim je l’ da?
Ja sam na kraju sklepao nesto al’ mi je profesorica rekla da mi je rad socijalisticko-komunisticki usmeren sa marksisitickog aspekta i da treba da nadjem i neki drugi, suprotan ugao sagledavanja.
Ja sam blenuo u nju,nisam se cak ni pravio da razumem.
Aj’ necu puno da te smaram nego ovo mi je stvarno dobro doslo i bio bih ti jako zahvalan ako bi mogla da mi posaljes punu verziju onog dela posle turskih ratova i jos par recenica sta se posle desavalo,kakve su bile posledice bune.necu prepisati od reci do reci- kombinovacu sa ovim mojim.
E da,i literaturu da mi ispises ako nije problem-par knjiga koje si koristila.
Kad si ti tvoj radila?kako je prosao?
P.S. Aj’ molim te ako mozes sto pre treba da ga predam do srede,a mislio sam da zavrsim do ponedeljka da joj dam da mi opet pregleda.
 
.pissbottleman:
Eržebet Batori:
evo deo mog maturskog rada, koji je bio na temu VLADAVINA MILANA OBRENOVICA. Imas nesto i T.buni....
.


Ej,hvala ti za ovo.Ja time mogu malo da se posluzim je l’ da?
Ja sam na kraju sklepao nesto al’ mi je profesorica rekla da mi je rad socijalisticko-komunisticki usmeren sa marksisitickog aspekta i da treba da nadjem i neki drugi, suprotan ugao sagledavanja.
Ja sam blenuo u nju,nisam se cak ni pravio da razumem.
Aj’ necu puno da te smaram nego ovo mi je stvarno dobro doslo i bio bih ti jako zahvalan ako bi mogla da mi posaljes punu verziju onog dela posle turskih ratova i jos par recenica sta se posle desavalo,kakve su bile posledice bune.necu prepisati od reci do reci- kombinovacu sa ovim mojim.
E da,i literaturu da mi ispises ako nije problem-par knjiga koje si koristila.
Kad si ti tvoj radila?kako je prosao?
P.S. Aj’ molim te ako mozes sto pre treba da ga predam do srede,a mislio sam da zavrsim do ponedeljka da joj dam da mi opet pregleda.


Nema frke, poslacu ti ceo rad! Takodje sam ga poslala i Ivani/Cmokic, jer je tema rada ista. Sto se mene tice, ako nisi iz Novog Sada i iz iste skole kao ona mozes da ga prepises od reci do reci.

Samo da te upozorim, da je maturski rad cista formalnost, pa je gotovo 80% prepisan iz knjige Slobodana Jovanovica - Vlada Milana Obrenovica. U to vreme sam se zestoko spremala za prijemni ispit, a ocena maturskog mi nije ni bila vazna, jer te kasnije za to niko i ne pita, vazno je samo da si polozio.

Dobila sam 5, ali to ne znaci da je rad za tu ocenu, jer profesori maturske radove uopste i ne citaju, samo prelistaju. Sa profesorom sam inace bila jako bliska, da ne kazem povlascena jer sam se takmicila iz istorije pa i nije bilo sanse da mi da manje od 5.

Ostavi mi mail i dobijas ga! Samo gledaj da to bude sto pre, jer je moguce da odem na nekoliko dana iz grada, pa necu imati dodira sa kompom.
 

Back
Top