Ministarstvo vojske i mornarice je bilo najviša komandna, upravna i administrativna vlast, dok je Glavni generalštab kao neposredni organ ministra vojske i mornarice, imao zadatak da pomaže ministra u pripremi oružanih snaga i zemlje za rat.
Za vreme mira Jugoslavija je bila podeljena na 6 armij skih i 16 diviziskih oblasti. Svaka diviziska oblast imala je po 2—4 pešadiska puka, 2 artiljeriska puka ili 1 artiljeriski puk i 1 samostalni artiljeriski divizion.
Opšta vojna obaveza trajala je 30 godina (20 u operativnoj i 10 u rezervnoj vojsci). Služba u stalnom kadru iznosila je 18 meseci (pun rok) za sve rodove vojske, odnosno 6—14 meseci (skraćeni rok), a za vazduhoplovstvo i mornaricu 2 godine, odnosno 12 meseci (skraćeni rok). )
Kralj je bio Vrhovni komandant celokupne oružane sile, ali je u toku rata pravo komandovanja operativnom vojskom mogao da prenese na jednog vojvodu ili generala.
Mobilizaciskim planom je bila predviđena mobilizacija oko 1,700.000 ljudi operativne i rezervne vojske i 900.000 grla stoke, kao i formiranje: štaba Vrhovne komande, 3 štaba grupa armija, 7 štabova armija sa delovima van diviziskog sastava, 28 pešadiskih divizija, 3 konjičke divizije, 1 gardiske konjičke brigade, 18 samostalnih odreda (od kojih 2 planinska), 2 tvr đavske komande (Boka i Šibenik), 16 posadnih pukova, 4 puka teške motorizovane artiljerije, 2 tenkovska bataljona, 1 bata ljona za vezu, 3 železnička puka (saobraćajni, tehnički i radnički), 6 automobilskih bataljona, Komande vazduhoplovstva i Komande mornarice sa jedinicama i ustanovama, Komande pozadine Vrhovne komande sa jedinicama i ustanovama, 6 komandi armiskih oblasti, 16 komandi diviziskih oblasti, 49 komandi vojnih okruga, 48 pukova za zaštitu i zatvaranje granice i Komande teritorijalne vazdušne odbrane sa jedinicama i ustanovama.
Grupa armija je imala: 2 ili više armija i ostale jedinice i ustanove neposredno potčinjene grupi armija. Armija je imala: ) štab; 2 ili više divizija, a prema potrebi 1 ili više združenih ili planinskih odreda; 1 artiljeriski puk; 1 konjički puk; 1 pionirski i 1 pontonirski bataljon; 1 maskirnu četu; 1 hemi sku četu; 1 četu za vezu; 1 pav (protuavionski) divizion; 1 vazduhoplovnu grupu od 2 eskadrile izviđačkih aviona; ) i pozadinske jedinice i ustanove.
Pešadiska divizija je bila jačine preko 26.000 ljudi, naoružanih sa oko 11.920 pušaka, 440 puškomitraljeza, 90 lakih mitraljeza, 146 mitraljeza, 15 topova 37 mm, 12 brdskih topova 65 ili 75 mm, 24 poljska topa 75—80 mm, 12 haubica 100 mm, 12 pt oruđa 37 ili 47 mm (samo pojedine divizije). Divizija je imala: štab; štab pešadije; 3 pešadijska puka (puk je imao 4 batoljona, 1 četu pratećih oruđa, 1 tehničku četu, bolničarsko odeljenje, bojnu i trupnu komoru; bataljon je imao 3 streljačke i 1 mitraljesku četu); 1 artiljeriski puk (1 brdski divizion 65 ili 75 mm, 2 diviziona topova 75—80 mm i 1 haubički divizion 100 mm) sa stočnom vučom; 1 konjički divizion; 1 pionirski bataljon; 1 hemisku četu; 1 četu za vezu; 1 četu pav mitraljeza 15 mm (12 mitraljeza); 1 pt(protutenkovska) četu 37 ili 47 mm od 12 oruđa (samo pojedine divizije); 1 dopunski puk (3 dopunska bataljona, 1 dopunski vod za vezu i 1 dopunska baterija; dopunski bataljon je imao 3 streljačke i 1 mitraljesku četu); i pozadinske jedinice i ustanove.)
Konjička divizija, koja je imala oko 6—7.000 ljudi, bila je naoružana slično pcšadiskim jedinicama. Ona je imala: štab; 1 konjičku brigadu od 2 do 3 puka (puk je imao 4 .eskadrona, 1 mitraljeski eskadron, 1 tehnički eskadron, bojnu i trupnu komoru); 1 divizion konjičke artiljerije (4 baterije, od kojih 1 pt baterija); ] biciklistički bataljon (3 streljačke i 1 mitraljeska četa); 1 pontonirski eskadron; 1 hemiski vod; 1 eskadron za vezu; 1 dopunski konjički divizion (2 eskadrona, 1 mitraljeski eskadron, 1 tehnički eskadron i 1 biciklistička četa); i pozadinske jedinice i ustanove)
Pokušaj da se 3 konjička divizija delimično motorizuje nije uspeo, pošto nisu mogla da se obezbede potrebna motorna vozila.
Tenkovske jedinice su se sastojale iz 2 bataljona tenkova francuskog porekla; prvi bataljon je imao oko 60 tenkova (od 5 t), većim delom dotrajalih, a drugi bataljon — oko 50 tenkova (od 10 t) novijeg porekla.
Jugoslovensko vazduhoplovstvo je bilo namenjeno za odbranu državne teritorije od napada iz vazduha, za bombardovanje neprijateljske teritorije i za podršku kopnenih snaga. Za vreme mira Jugoslavija je imala 4 bombarderska, 3 lovačka i 1 izviđački vazduhoplovni puk.
Za rat 1941 godine vazduhoplovstvo je mobilisalo: 4 puka i 1 samostalnu grupu bombardera (ukupno 20 eskadrila), 4 lovačka puka (18 eskadrila) i 1 grupu (2 eskadrile) za dalj no izviđanje. Lovački i bombarderski pukovi bili su formirani u 4 vazduhoplovne brigade od po 2 puka koje su bile neposredno pod komandom Komande vazduhoplovstva. Osim toga, u sastavu armija mobilisano je 7 izviđačkih grupa (14 eskadrila) starih aviona
6 aprila 1941 Jugoslavija je imala ukupno oko 415 borbenih aviona, od kojih 150 lovačkih tipa »Meseršmit 109«, »Ika 2«, »Ika 3«, »Hariken« i »Fjuri«, 150 bombardera tipa »Marketi«, »Dornier 17«, »Blenim«, 15 za daljno izviđanje »Blenim« i oko 100 izviđačkih aviona armiske avijacije tipa »Potez 25« i »Brege 19«. Ovi poslednji kao i 50 lovačkih aviona su bili u tolikoj meri zastareli da se nisu mogli nazvati ni avionima druge linije, tako da je Jugoslavija stupila u rat sa svega oko 265 savremenih aviona.
Jugoslovenska ratna mornarica je bila namenjena prvenstveno za odbranu obale, a po potrebi i za obezbeđenje prebacivanja obveznika sa ostrva na kopno. Ona se sastojala iz Ratne flote (organizovane u 3 torpedne divizije i podmorničku flotilu), Komande pomorskog vazduhoplovstva sa oko 150 hidroaviona (od toga 30 školskih), većim delom zastarelih, Pomorske obalske komande i Rečne flotile (Komanda đerdapskog sektora, 3 grupe monitora, 4 minsko-baražne grupe, Skadarski i Ohridski mornarički odred). U svome sastavu je imala: 1 krstaricu, 4 razarača (od kojih 1 na opravci), 4 stare torpiljarke, 8 motornih torpiljarki, 4 podmornice, 11 minopolagača, 2 borbena (torpedna) čamca i 4 rečna monitora, kao i nekoliko većih i manjih pomoćnih brodova