Vasko Popa

  • Začetnik teme shubidubidu
  • Datum pokretanja
RAZGOVOR



Zašto se propinjes
I obale nežne napuštaš
Zašto krvi moja



Kuda da te pustim
Na sunce



Ti misliš poljubac sunca
Ti pojma o tome nemaš
Ponornice moja



Boliš me
Odnosiš drvlje i kamenje
Šta ti je vrteško moja



Razvalićeš mi beskrajni krug
Koji još dozidali nismo
Crveni zmaju moj



Teci samo dalje
Da stopala te ne raznesu
Što dalje možeš teci krvi moja
 
Predeli

“U osmehu”
U uglu usana
Pojavio se zlatan zrak
Talasi sanjare
U šipražju plamenova

Plavooke daljine

Savile se u klupče

Podne mirno sazreva

U samom srcu ponoći

Gromovi pitomi zuje

Na vlatima tišine
 
Genije... nad genijima


Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali

Slavuje tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle

Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
 
HLEB MI ODUZMI ,AKO HOĆEŠ,
VAZDUH MI ODUZMI,
ALI NE ODUZIMAJ MI
SVOJ SMEH.
Vasko Popa



NE TRAŽI KAKO SE NALAZI.
TRAŽI KAKO SE TRAŽI.







BEZ TVOJIH POGLEDA REKA SAM
KOJU SU NAPUSTILE OBALE
Vasko Popa

HTEO BIH DA TE VIDIM
PA OČI ZAKLAPAM






CIGARETU SVOJIH BRIGA
U SRCU SVOME GASIŠ
Vasko Popa



KORACI TVOJI SA PLOČNIKOM
RAZGOVARAJU
KORACI TVOJI PEVAJU
U MOME TELU
BOSI KORACI TVOJI VESELE
STIDLJIVU ROSU
I DUBOKE OSTAVLJAJU TRAGOVE
U SNEGU MOGA SNA
Vasko Popa


POSLEDNJA ZVEZDA U DUŠI
POSLEDNJI BESKRAJ U OKU.
Vasko Popa
 
Срце белутка

Играли се белутком
Камен ко камен
Играо се с њима ко да срца нема

Наљутили се на белутак
Разбили га у трави
Угледали му срце збуњени

Отворили срце белутка
У срцу змија
Заспало клупче без снова

Пробудили су змију
Змија је увис шикнула
Побегли су далеко

Гледали су издалека
Змија се око видика обвила
Ко јаје га прогутала

Вратили се на место игре
Нигде змије ни траве ни парчади белутка
Нигде ничег далеко у кругу

Згледали се осмехнули
И намигнули једни другима


Сан белутка

Рука се из земље јавила
У ваздух хитнула белутак

Где је белутак
На земљу се није вратио
На небо се није попео

Шта ј с белутком
Јесу ли га висине појеле
Је ли се у птицу претворио

Ено белутка
Остао је тврдоглав у себи
Ни на небу ни на земљи

Самог себе слуша
Међу световима свет
 
Ko moze analizirat ovaj stih?
:)

Patka

Gega se prasinom
U kojoj se ne smeju ribe
U bokovima svojim nosi
Nemir voda

Nespretno
Gega se polako
Trska koja misli
Ionako ce je stici

Nikada
Nikada nece umeti
Da hoda
Kao sto je umela
Ogledala da ore.

Vasko Popa
 
Poslednja izmena:
Izvini sada sam primetio temu.Bojim se da ces sama morati da razmislis.
To je kao apstraktno slikarstvo." Stvari imaju onakav izgled kakav im daje vasa dusa "

Ko nije umeo videti nebo u vodi,
Taj pojma nema sta znace ribe na drvecu

Pikaso
 
Poslednja izmena:
Da, naravno, imas pravo! Dobro je da si to spomenio i svidja mi se citat od Pikasa.
Nisam smela reci "pomoci analizirat", nego jednostavno "analizirajmo" ili jos jednostavnije "pricajmo".

Znaci, pricajmo o tom stihu!

:)
 
Poslednja izmena:
Znas da si rodjena za nesto, recimo da pevas. To volis, ali ne uspevas da se dokazes.
Polako se zatvaras, a ljudi te ne shvataju i odbacuju, misleci pri tom da si smesna i cudna.
Cak i totalno ne vazne stvari za tebe su bitne.
Cinis preokret i pocinjes da pleses. Ali to nisi ti ma koliko se trudila.

Izvini za uprosceno poredjenje.
 
Znas da si rodjena za nesto, recimo da pevas. To volis, ali ne uspevas da se dokazes.
Polako se zatvaras, a ljudi te ne shvataju i odbacuju, misleci pri tom da si smesna i cudna.
Cak i totalno ne vazne stvari za tebe su bitne.
Cinis preokret i pocinjes da pleses. Ali to nisi ti ma koliko se trudila.

Izvini za uprosceno poredjenje.

Smatram da si ovim iskazao ideju oko koje je pesma ispletena, srž, ali suviše uprošćeno i banalizovano.

Dopadaju mi se pesme iz Popine zbirke Kora. Posebno volim pesmu Konj. "U očima lepim tuga mu se zatvorila u krug. Jer drum kraja nema a celu zemlju treba za sobom vući." No, da ne dužim rečju, vraćam se temi.

Atmosfera data u pesmi navodi na pomisao da uboga patka ne živi svoj pravi život. Dislokacija određuje njenu egzistenciju. Njene želje sputane su pogrešnim mestom. Ona se ne ostvaruje, ne postiže svoju slobodu. Uslovi života koji su joj nametnuti, izdvojili su je od prirodnog okruženja, vode glatke poput ogledala. Osuđena da ubogo bivstvuje u prašini, sakupljajući rasuti san. Graciozna u vodi, stvorena da ogledala ore (pliva), tragična je u svom geganju po zemlji kojoj ne pripada. Njeni udovi snevaju nemire voda. Tragedija se ogleda u trski koja misli - čoveku. Blizina čoveka sluti skori patkin kraj. Čovek kao egzistencijalni teret drugome.
Za patku svako buđenje u nedorečenom jutru predstavlja strah. U koritu samoće, svaka kap snevanih dubina boli. Jer, šta su želje u pepelu ako nada ne vaskrsava?
Ipak, patka čak ni u samoći ne može biti gorčina tuđeg postojanja. Miri se s sudbom koju joj čovek nameniše.
Patka nije stvorena da živi nisko i sluša nedro zemlje koja diše. Sigurno utamničena u beskraju želje svoje. Čak i kada oseća tragediju postojanja, nikada neće pobeći od svoje biti.
 
Ko moze analizirat ovaj stih?
:)

Patka

Gega se prasinom
U kojoj se ne smeju ribe
U bokovima svojim nosi
Nemir voda

Nespretno
Gega se polako
Trska koja misli
Ionako ce je stici

Nikada
Nikada nece umeti
Da hoda
Kao sto je umela
Ogledala da ore.

Vasko Popa

Ne stih, pesmu! :)
Čitavu pesmu si napisala, ne izdvojen stih.
 
Smatram da si ovim iskazao ideju oko koje je pesma ispletena, srž, ali suviše uprošćeno i banalizovano.

Dopadaju mi se pesme iz Popine zbirke Kora. Posebno volim pesmu Konj. "U očima lepim tuga mu se zatvorila u krug. Jer drum kraja nema a celu zemlju treba za sobom vući." No, da ne dužim rečju, vraćam se temi.

Atmosfera data u pesmi navodi na pomisao da uboga patka ne živi svoj pravi život. Dislokacija određuje njenu egzistenciju. Njene želje sputane su pogrešnim mestom. Ona se ne ostvaruje, ne postiže svoju slobodu. Uslovi života koji su joj nametnuti, izdvojili su je od prirodnog okruženja, vode glatke poput ogledala. Osuđena da ubogo bivstvuje u prašini, sakupljajući rasuti san. Graciozna u vodi, stvorena da ogledala ore (pliva), tragična je u svom geganju po zemlji kojoj ne pripada. Njeni udovi snevaju nemire voda. Tragedija se ogleda u trski koja misli - čoveku. Blizina čoveka sluti skori patkin kraj. Čovek kao egzistencijalni teret drugome.
Za patku svako buđenje u nedorečenom jutru predstavlja strah. U koritu samoće, svaka kap snevanih dubina boli. Jer, šta su želje u pepelu ako nada ne vaskrsava?
Ipak, patka čak ni u samoći ne može biti gorčina tuđeg postojanja. Miri se s sudbom koju joj čovek nameniše.
Patka nije stvorena da živi nisko i sluša nedro zemlje koja diše. Sigurno utamničena u beskraju želje svoje. Čak i kada oseća tragediju postojanja, nikada neće pobeći od svoje biti.

Unesi slobodno sve pesme! Radoznala sam.
Nezivim u Srbiji, tesko je doci do nekih knjiga ... hmm ...

:bye::)
 
Znas da si rodjena za nesto, recimo da pevas. To volis, ali ne uspevas da se dokazes.
Polako se zatvaras, a ljudi te ne shvataju i odbacuju, misleci pri tom da si smesna i cudna.
Cak i totalno ne vazne stvari za tebe su bitne.
Cinis preokret i pocinjes da pleses. Ali to nisi ti ma koliko se trudila.

Izvini za uprosceno poredjenje.



Jedan drug je ovako rekao: "Egzistencijalni problem otudjenosti i usamljenosti modernog coveka ... ":(
 
Smatram da si ovim iskazao ideju oko koje je pesma ispletena, srž, ali suviše uprošćeno i banalizovano.

Dopadaju mi se pesme iz Popine zbirke Kora. Posebno volim pesmu Konj. "U očima lepim tuga mu se zatvorila u krug. Jer drum kraja nema a celu zemlju treba za sobom vući." No, da ne dužim rečju, vraćam se temi.

Atmosfera data u pesmi navodi na pomisao da uboga patka ne živi svoj pravi život. Dislokacija određuje njenu egzistenciju. Njene želje sputane su pogrešnim mestom. Ona se ne ostvaruje, ne postiže svoju slobodu. Uslovi života koji su joj nametnuti, izdvojili su je od prirodnog okruženja, vode glatke poput ogledala. Osuđena da ubogo bivstvuje u prašini, sakupljajući rasuti san. Graciozna u vodi, stvorena da ogledala ore (pliva), tragična je u svom geganju po zemlji kojoj ne pripada. Njeni udovi snevaju nemire voda. Tragedija se ogleda u trski koja misli - čoveku. Blizina čoveka sluti skori patkin kraj. Čovek kao egzistencijalni teret drugome.
Za patku svako buđenje u nedorečenom jutru predstavlja strah. U koritu samoće, svaka kap snevanih dubina boli. Jer, šta su želje u pepelu ako nada ne vaskrsava?
Ipak, patka čak ni u samoći ne može biti gorčina tuđeg postojanja. Miri se s sudbom koju joj čovek nameniše.
Patka nije stvorena da živi nisko i sluša nedro zemlje koja diše. Sigurno utamničena u beskraju želje svoje. Čak i kada oseća tragediju postojanja, nikada neće pobeći od svoje biti.

"... ogledala ore ... " a ja razbijam glavu!

DIVNO!

:)
 
Smatram da si ovim iskazao ideju oko koje je pesma ispletena, srž, ali suviše uprošćeno i banalizovano.

Dopadaju mi se pesme iz Popine zbirke Kora. Posebno volim pesmu Konj. "U očima lepim tuga mu se zatvorila u krug. Jer drum kraja nema a celu zemlju treba za sobom vući." No, da ne dužim rečju, vraćam se temi.

Atmosfera data u pesmi navodi na pomisao da uboga patka ne živi svoj pravi život. Dislokacija određuje njenu egzistenciju. Njene želje sputane su pogrešnim mestom. Ona se ne ostvaruje, ne postiže svoju slobodu. Uslovi života koji su joj nametnuti, izdvojili su je od prirodnog okruženja, vode glatke poput ogledala. Osuđena da ubogo bivstvuje u prašini, sakupljajući rasuti san. Graciozna u vodi, stvorena da ogledala ore (pliva), tragična je u svom geganju po zemlji kojoj ne pripada. Njeni udovi snevaju nemire voda. Tragedija se ogleda u trski koja misli - čoveku. Blizina čoveka sluti skori patkin kraj. Čovek kao egzistencijalni teret drugome.
Za patku svako buđenje u nedorečenom jutru predstavlja strah. U koritu samoće, svaka kap snevanih dubina boli. Jer, šta su želje u pepelu ako nada ne vaskrsava?
Ipak, patka čak ni u samoći ne može biti gorčina tuđeg postojanja. Miri se s sudbom koju joj čovek nameniše.
Patka nije stvorena da živi nisko i sluša nedro zemlje koja diše. Sigurno utamničena u beskraju želje svoje. Čak i kada oseća tragediju postojanja, nikada neće pobeći od svoje biti.

Ајој, свака ти част! Као да је твоја песма, не могу да верујем како си је добро протумачила. Па никад ми тако нешто не би пало на памет. Можда је глупо питање, а да ли се ти бавиш књижевношћу или си једноставно толико песничка душа да можеш са лакоћом да откријеш шта песма скрива?
 

Back
Top