Dete i bacanje po podu

schatje

Buduća legenda
Poruka
34.871
Dakle, dete mi jos malo puni 2 godine, i vidim da cemo uskoro stici do scene kada pocinje da se baca po podu, histerise i tako to. Za sada su samo dranje i urlanje na repertoaru (ako joj nesto ne odgovara), ali kazem, bojim se da idemo u tom pravcu. Da li da ignorisem, ili uradim nesto?
 
moj sin je oko drugog rodjendana pokusao par puta slicne "manifestacije besa".. ja sam to resila tako sto sam ga prvi put odnela a vec drugi- treci poslala u njegovu sobu i rekla mu da dodje da pricamo kad prestane da se "dernja i ruzno ponasa"' sto je vec do tada usvojio za terminologiju :)
prvi put je dosao posle punih 10 minuta "protesta", drugi za 5, treci za minut.. sve bez vikanja i nervoze, da ovo ne bi bilo shvaceno kao kazna, vec samo kao neprihvatljivo ponasanje.. inspirisao me je jedan klinja koji je rekao, kad su ga pitali da li ga biju tata ili mama: -ma ne, samo me oteraju u sobu i kazu mi "sedi tu, kad nisi za ljude.." :wink:
 
U potpunosti se slazem sa gornjim tekstom uz nekoliko dodatnih komentara: dreka, protestvovanje, 'histerisanje', bacanje predmeta ili bacanje po podu potpuno su normalna razvojan faza deteta u 2 godine, i ne bi ih trebalo shvatati kao manifestaciju decije agresije. dete prosto ispoljava svoju licnost, trazi granicu dokle moze da se pruza ono a gde ono prestaje i pocinje nesto drugo, ispoljava svoju volju, i svoju novootkrivenu moc da ispolji suprotstvaljanje figurama autoriteta, da kaze 'NE!' ili 'NECU!' - reci koje se najcesce cuju u ovom uzrastu, da nesto roditeljima da ili uskrati, putem ponasanja, jer je vec dovoljno zrelo da shvati da izvesna ponasanja (davanja) uzrokuju zadovoljstvo kod starijih a izvesna (nedavanja) nezadovoljstvo.
Deca se radjaju razlicita - neka vrlo lepo i lako reaguju na roditeljske zabrane, nezadovoljstva i opomene verbalnog tipa ('Ne diraj to!', 'Idi u svoju sobu i vrati se da razgovaramo kad se smirsi, nista ne razumem kad se toliko deres!') a neka jednostavno ne. Neka deca ce se momentalno povuci ako kazete 'Ne diraj, pec to!' kad pruza prste ka sporetu ili peci, neka apsolutno nece sem ako ih ne pljesnete po prstima. Neka deca ce prestati da urlaju i bacaju se po podu ako ih izgrdite, neka nece dok ne dobiju sljapku preko pelena po guzi. Deca su razlicita, i razlicito reaguju. Svakako da traze granice i da im se granice moraju nametati. Ono sto je jeda nas poznati profesor za razvojnu psihologiju deteta imao obicaj da nam kaze na specijalizaciji "Slobodnu tucite za bacanje i histerisanje, sto ste istukli do kraja trece godine - istukli ste, posle vise nema svrhe tuci decu!" Naravno, da ne bude zabune - kada kaze 'tucite' ne misli na to da dete ubijate od batina, vec na povremeno sljapanje preko pelena: dete ne oseca bol (to je prosto i nemoguce, ako ga sljepite preko pelena rukom) ali oseca stepen roditeljske ljutnje, i mogucnost kazne. Neki kazu 'To je sprovodjenje moci nekoga od 1.80 nad nekim od pola metra, to nije u redu!'. Tacno, to jeste sprovodjenje moci, nekoga ko sprovodi 'zakon' nad nekim ko 'zakone' mora da postuje a ko u 2 godine prosto jos nije dovoljno razuman i zreo da moze sa njim da se zrelo i logicno objasnjava. Deca u 2 godine uce ISKUSTVENO. Ali ono sto nauce do 5. godine zivota u smislu postovanja granica, pravila, zakona - odrazice se na citav njihov kasniji zivot; kao sto je sa 2 godine naucilo da je dobilo kaznu ako je guralo casu prema ivici stola a mi vikali ne dok je nije oborilo i razbilo, tako ce i u kasnijem zivotu znati da ce biti kaznjeno ako ne bude postovalo zakone koje donose autoriteti - bilo da se radi o zabrani da se pusi u skolskom WCu, ili o zahtevu da se spremi ispit da bi se polozio, ili jednostavno o zakonima koje donosi drzava: svi ovi subjekti sprovode svoju moc nad nekim ko je 'manji' i mora da postuje njihove zakone.

Cela ova prica podrazumeva da su roditelji deteta zreli, odgovorni, sa kriterijumom licnog ponasanja, i modelom i primerom ponasanja koji se plasiraju detetu. Tesko cete vaspitavati svoje dete da ne vice i ne dere se ako je model svadje i vikanja model resavanja sporova u kuci; tesko cete nauciti svoje dete da postuje druge ako ga ne postujete vi, ili da kaze izvini, ako se vi nikada niste izvinili za svoje ponasanje. Deca cuju verbalne poruke, ali najvise uce iz modela ponasanja, i iz neverbalnih poruka, koje ako su suprotne od verbalnih dovode dete u stanje konfuzije i nedoumice.

Takodje, izbegavajte u uzrastu do 5. godina frazu "Ako budes DOBAR...' odnosno 'Ako nisi DOBAR..." pa jos u kombinaciji sa "...necu te voileti!" Lose poruke detetu - da je prihavceno i voljeno jedino ako je DOBRO, ali dobro po roditeljskom kriterijumu. Dete treba da dobije poruku da se NE VOLI PONASANJE, a dete se uvek voli, i kad je 'dobro' i kad nije.


Siroka tema, da ne gusim vise, pozdrav.
 
WithdrawnWater:
U potpunosti se slazem sa gornjim tekstom uz nekoliko dodatnih komentara: dreka, protestvovanje, 'histerisanje', bacanje predmeta ili bacanje po podu potpuno su normalna razvojan faza deteta u 2 godine, i ne bi ih trebalo shvatati kao manifestaciju decije agresije. dete prosto ispoljava svoju licnost, trazi granicu dokle moze da se pruza ono a gde ono prestaje i pocinje nesto drugo, ispoljava svoju volju, i svoju novootkrivenu moc da ispolji suprotstvaljanje figurama autoriteta, da kaze 'NE!' ili 'NECU!' - reci koje se najcesce cuju u ovom uzrastu, da nesto roditeljima da ili uskrati, putem ponasanja, jer je vec dovoljno zrelo da shvati da izvesna ponasanja (davanja) uzrokuju zadovoljstvo kod starijih a izvesna (nedavanja) nezadovoljstvo.
Deca se radjaju razlicita - neka vrlo lepo i lako reaguju na roditeljske zabrane, nezadovoljstva i opomene verbalnog tipa ('Ne diraj to!', 'Idi u svoju sobu i vrati se da razgovaramo kad se smirsi, nista ne razumem kad se toliko deres!') a neka jednostavno ne. Neka deca ce se momentalno povuci ako kazete 'Ne diraj, pec to!' kad pruza prste ka sporetu ili peci, neka apsolutno nece sem ako ih ne pljesnete po prstima. Neka deca ce prestati da urlaju i bacaju se po podu ako ih izgrdite, neka nece dok ne dobiju sljapku preko pelena po guzi. Deca su razlicita, i razlicito reaguju. Svakako da traze granice i da im se granice moraju nametati. Ono sto je jeda nas poznati profesor za razvojnu psihologiju deteta imao obicaj da nam kaze na specijalizaciji "Slobodnu tucite za bacanje i histerisanje, sto ste istukli do kraja trece godine - istukli ste, posle vise nema svrhe tuci decu!" Naravno, da ne bude zabune - kada kaze 'tucite' ne misli na to da dete ubijate od batina, vec na povremeno sljapanje preko pelena: dete ne oseca bol (to je prosto i nemoguce, ako ga sljepite preko pelena rukom) ali oseca stepen roditeljske ljutnje, i mogucnost kazne. Neki kazu 'To je sprovodjenje moci nekoga od 1.80 nad nekim od pola metra, to nije u redu!'. Tacno, to jeste sprovodjenje moci, nekoga ko sprovodi 'zakon' nad nekim ko 'zakone' mora da postuje a ko u 2 godine prosto jos nije dovoljno razuman i zreo da moze sa njim da se zrelo i logicno objasnjava. Deca u 2 godine uce ISKUSTVENO. Ali ono sto nauce do 5. godine zivota u smislu postovanja granica, pravila, zakona - odrazice se na citav njihov kasniji zivot; kao sto je sa 2 godine naucilo da je dobilo kaznu ako je guralo casu prema ivici stola a mi vikali ne dok je nije oborilo i razbilo, tako ce i u kasnijem zivotu znati da ce biti kaznjeno ako ne bude postovalo zakone koje donose autoriteti - bilo da se radi o zabrani da se pusi u skolskom WCu, ili o zahtevu da se spremi ispit da bi se polozio, ili jednostavno o zakonima koje donosi drzava: svi ovi subjekti sprovode svoju moc nad nekim ko je 'manji' i mora da postuje njihove zakone.

Cela ova prica podrazumeva da su roditelji deteta zreli, odgovorni, sa kriterijumom licnog ponasanja, i modelom i primerom ponasanja koji se plasiraju detetu. Tesko cete vaspitavati svoje dete da ne vice i ne dere se ako je model svadje i vikanja model resavanja sporova u kuci; tesko cete nauciti svoje dete da postuje druge ako ga ne postujete vi, ili da kaze izvini, ako se vi nikada niste izvinili za svoje ponasanje. Deca cuju verbalne poruke, ali najvise uce iz modela ponasanja, i iz neverbalnih poruka, koje ako su suprotne od verbalnih dovode dete u stanje konfuzije i nedoumice.

Takodje, izbegavajte u uzrastu do 5. godina frazu "Ako budes DOBAR...' odnosno 'Ako nisi DOBAR..." pa jos u kombinaciji sa "...necu te voileti!" Lose poruke detetu - da je prihavceno i voljeno jedino ako je DOBRO, ali dobro po roditeljskom kriterijumu. Dete treba da dobije poruku da se NE VOLI PONASANJE, a dete se uvek voli, i kad je 'dobro' i kad nije.


Siroka tema, da ne gusim vise, pozdrav.
HVALA TI,za vrijeme i energiju koju trošiš na one kojima je potrebna pomoć!
Moj si nima 4 ipo g. i prošao je fazu bacanja po podu,uvijek sam izbjegavala da ga tučem ali ON je strašno tvrdoglav i postoje mnoge situacije gdje više ne vrijedi razgovor a batine po najmanje jer u njemu bude agresivnost i postaje još gori.Tada ,kada počinjem gubiti snagu i nadu počinjem mu obečavati kupovanje nekih stvari(to uvijek ispunim).
Interasuje me dali griješim i šta da radim.
 
Imam slican problem.
Mojoj cici je 2 god i 4 meseca i ume tu i tamo da udari. Pocelo je nakon samo jedne zabave sa klincem koji je kao tasmanijski djavo. Dakle, tu i tamo joj se provlaci da udari i mene i neko dete...obicno se radi o situaciji zabrane.
Pravila sam se i da ne primecujem takve izgrede, pricala joj da to nije dobro, dva puta sam izgubila konac pa sam je sljepnula po rucici...i osecala se kao fasista iza toga jer kontam da ona ima problem sa sopstvenim izrazom a ja vise nemam ideju. To se nacelno vrlo retko desava i bude da se par dana uporno tako postavlja a onda potpuno iskljuci taj model ponasanja.
Sta da radim?
 
kalithea:
Imam slican problem.
Mojoj cici je 2 god i 4 meseca i ume tu i tamo da udari. Pocelo je nakon samo jedne zabave sa klincem koji je kao tasmanijski djavo. Dakle, tu i tamo joj se provlaci da udari i mene i neko dete...obicno se radi o situaciji zabrane.
Pravila sam se i da ne primecujem takve izgrede, pricala joj da to nije dobro, dva puta sam izgubila konac pa sam je sljepnula po rucici...i osecala se kao fasista iza toga jer kontam da ona ima problem sa sopstvenim izrazom a ja vise nemam ideju. To se nacelno vrlo retko desava i bude da se par dana uporno tako postavlja a onda potpuno iskljuci taj model ponasanja.
Sta da radim?

Ja sam sa svojim klincima koristila model "bolje sprečiti nego lečiti". Čini mi se da mi je stvarno uspelo, jedino što sad imaju problem u školi, jer druga deca nisu u tom "fazonu". Nije mi se jednom desilo da me sačekaju tužni-pretužni što su izvukli deblji kraj. Onda pričamo kako su dečaci takvi, a ni mi majke (roditelji) nismo isti, i da oni ne počinju frku ali i da nikad ne treba da ostanu dužni. I, opet funkcioniše. Čini mi se da je prošla faza odmeravanja snaga u odeljenju, sad se kao zna da je moj klinac onaj sa kefalom (IV razred). Ovaj mladji (II razred) još nije stigao do toga, ali već sledeće školske godine ću imati sličnu situaciju i kod njega, čini mi se.
U svakom slučaju, dok su bili mali (kao da su sad veliki!) kad sam bila sa njima I njihovim drugarima, uspevala sam da preduhitrim te konfliktne situacije.
Nadam se da vas nisam udavila... :? :)
 
moj sin ima godinu i pet meseci...Pre dva meseca sam ga dala u jasle i tad je posle izvesnog vremena je poceo da menja ponasanje...Bacanje po podu,histerisanje i slicno..U pocetku sam reagovala jer sam se bojala da se ne udari medjutim on je sve vise i vise to koristio videvsi da reagujem na to tako da sam morala da odustanem od strecanja i skakanja na svako njegovo nezadovoljstvo...par puta se bacio i udario glavom u pod pa kad je video da ne reagujem prestao je...sad mu je novi fazon da sve baca..kad mu kazem nesto da ne moze ili sl. sta god dohvati baca na pod,kroz terasu itd...muke zive
 
Za sve vas koji imate klince od godinu ipo do tri ipo koji se ovako ponasaju vazi sve ono sto sam navela gore - to je prirodno ponasanje koje se jos zove i 'trazenje granica'. NE uzbudjujte se zbog toga, ne treba dozvoljavati da vas deca sutiraju i udaraju, grizu - prosto vratite im jednakim intenzitetom, da vide kako to izgleda i da nije bas ni lepo ni prijatno; odvicice se vrlo brzo jer im se nece dopasti. Sto se tice obecavanja kupovine - los model, sorry. NIkada ne obecavajte da cete im nesto kupiti jer ce to uskoro postati sredstvo ucene - klinci neverovatno brzo kapiraju. Pozitivna stimulacija ponekad naravno ukljucuje i kupljene stvari (neku jeftinu igracku, cokoladu, kinder jaje) ali i izlazak u zoloski vrt, odlazak u bioskop, film na videu, zajednicko igranje, park itd. Dakle, moj vam je savet gledajte da pozitivna stimulacija ne bude u obliku recenice 'Ako budes dobar kupicu ti.....' ili vec neke slicne.

Sto se tice pak toga da se osecate kao 'fashista' zato sto dete klepite po prstima kad nesto dira sto ne bi trebalo ili vas udara - prosto: nemojte (se osecati ko fasista!). Vi ste ok u ovom slucaju, ne sekirajte se!

Pozz svima!
 
Najstariju sam ignorisala,srednju slala u sobu bez vike a sina tukla po guzi - sve u skladu sa njihovim licnostima i temperamentom.Samo treba poznavati svoje dijete i prepoznati najbolju taktiku!I sada kad su stariji pale iste fore...
 
On ima tri godine. Neobicno je dobar i poslusan, nije agresivan, lepo se igra, kad je sam sedi i redja kocke, na svakih pola sata dodje da me zagrli i da ga poljubim....maza. Prosto receno svi su odusevljeni njime, ali od nedavno je poceo sa tim bacanjem po podu. Nisam bas imala iskustva sa takvim ponasanjem jer stariji sin to nikad nije radio pa sam u startu ispunjavala te zahteve zbog kojih se "baca", medjutim kako sam videla da je to uzelo maha, odlucila sam da sa tim prekinem. Pre par dana sam pocela da ga zagovaram, ubedjujem pa kad ne da rezultate i ignorisem. Prekjuce je urlao u tri navrata na sta sam ja jednostavno otisla i pustila ga da place. Preko noci je dva puta u snu plakao i bacao se, drugi put duze od pola sata. Nakon sat vremena dobio je temperaturu koja je trajala par sati i nestala. Preko dana sve normalno, nema temperature, par histerija (blazih). Preko noci opet plakanje pa tempratura 38 nepuna dva sata. Danas opet sve ok. Nema histericnog ponasanja (sto ne znaci da sutra nece). Sada spava, nema temp. videcu sta ce biti dalje.
Da li je moguce da on ovako reaguje zbog svega sto sam navela??? :roll:
 
Greška koju većina roditelja pravi je ta što svojoj deci dozvoli nedozvoljive stvari a kad to uzme maha onda -lečimo.Mera-to je čarobná reč.Treba umeti izmeriti dokle se sme.A mi matori smo ti koji odredjuju dokle se sme.Ne čekajte da se nešto desi pa da to rešavate.Razmišljajte o svojoj deci unapred.Ne dozvolite da Vaše trenutno dobro raspoloženje utiče na to da dozvolite stvari koje će Vas, kad budete umorni ili nervozni,dovoditi do ludila.Dete najlakše nauči gde je granica ako je ona uvek na istom mestu.
 
jaljisa:
Greška koju većina roditelja pravi je ta što svojoj deci dozvoli nedozvoljive stvari a kad to uzme maha onda -lečimo.Mera-to je čarobná reč.Treba umeti izmeriti dokle se sme.A mi matori smo ti koji odredjuju dokle se sme.Ne čekajte da se nešto desi pa da to rešavate.Razmišljajte o svojoj deci unapred.Ne dozvolite da Vaše trenutno dobro raspoloženje utiče na to da dozvolite stvari koje će Vas, kad budete umorni ili nervozni,dovoditi do ludila.Dete najlakše nauči gde je granica ako je ona uvek na istom mestu.


Apsolutno se slazem, svaka rec je na mestu. Veoma se trudim da vodim racuna o tim stvarima. Ali, pocelo je bezazleno, sa sitnicama (kao sto inace sve pocinje). Gresku sam napravila gotovo svesno, jer je muz na putu vec duze a on je sve vreme razdrazljiv i bas drugaciji nego inace. Od tada je cini mi se i pocelo.... U svakom slucaju HVALA!!! :P
 
Uh, ja sam imala taj problem sa vristanjem i bacanjem preko noci u krevetu.....i sad se najezim kad se setim! Samo sto Igor nije dao da se uzme iz kreveta u ruke, bacao bi se i u rukama, vristao, zacenjivao se, onako polubudan, polusnen. Bas sam se bila isprepadala, imao je oko 3 godine isto, cak sam se tolko izbezumila da sam ga odvela kod neurologa jer postoje decije epilepsije koje mogu nekako slicno da se manifestuju (napadima u snu). PA mi je doktor rekao da to nije nista strasno, da jednostavno ima dece koja do 3-4 godine ne mogu da uspostvae normalan ritam spavanja, i da cemo jednostavno morati da istrpimo svi u kuci njegova nocna histerisanja. TAko je i bilo, kad se budio nisko ga vise nije uzimao, naravno prisli bi dokrevetca i dali mu na znanje da je neko tu, mazili ga po glavi, nudili mu vode....ponekad kad bi bas podivljao (jer bude naravno nervozan sto se probudio a ne zna sta ga je probudilo pa je ljut na ceo svet) - ponekad bi mu i podviknuli i to je odlicno funkcionisalo - prestajao bi da se drekenja i nastavljao bi da spava! Sa 4 godine je normalno spavao i nikad vise nije bilo slicnih problema.

Tako da, nemam pojma o cemu se radi ali imam to nesrecno iskustvo. Sto se tice dnevnih bacanja i histerisanja, to smo 'izlecili' sa nekoliko po dupetu :lol: , posle toga se zaista nikad vise nije bacao!
 
U momentu mi se ucinilo da opisujete moje dete. Potouno ista situacija sa spavanjem, kod njega to bas traje i nakon ubedjivanja, nudjenja vodom, grljenja ipak najbolje dejstvo ima pljuska po guzi....par puta i on se, rekla bih, na trenutak probudi, pogleda me i odjednom utone u u miran san. Naravno, i dalje se uporno trudim da ga smirim pricom ali to po nekad ima kontraefekat. To traje cini mi se od kad je prohodao, mada se i kao beba cesto budio i plakao, pa sam to prihvatila kao nesto normalno. Ali to nekad ume bas da uplasi, narocito kad potraje, onda pocne opipavanje stomaka, usiju, cela i panika da ga nesto ipak boli. Par puta je uspeo i temperaturu da dobije.....mali folirant. Mada Vi (WdW) bolje znate, ja ipak mislim da je to odraz nekih emocija vezanih za predhodni dan. On je veoma poslusan ali zar nije moguce da mu ta poslusnost ne prija pa negoduje nocu??? Ili preterana radost?
I da ne duzim, juce nije imao ni jedan slucaj valjanja po podu, nocas nije bilo ni temperature ali plakanja i "bacakanja" jeste. Znaci sve je u redu!!!
 
Nisam imala tu strasnu fazu da mi se dete nocu "baca" i histerise,ali sam zato imala to u toku dana narocito kad ne dobije ono sto trazi.Nisam shvatila uopste kako je doslo do toga,bila sam potpuno zbunjena tim ponasanjem jer moj sin je bio jako dobar.Kad sam analizirala situaciju shvatila sam da sam ,ustvari ja njemu uvek ispunjavala sve zelje,verovatno je bio skromniji pa nisam obracala puno paznje.Narocito je svoj program izvodio u prodavnici kad mu ne kupim ono sto zeli,a sve vise je zeleo.nije,da nisam bila u prilici da mu ispunim te zelje sad se jednostavno radilo o tome da mu se ukaze da je to sto radi ruzno i da tako ne moze ostvariti svoja htenja.Zato je dobijao po guzi svaki put kad to uradi,i na kraju je odustao.POZDRAV!
 
Tody:
U momentu mi se ucinilo da opisujete moje dete. Potouno ista situacija sa spavanjem, kod njega to bas traje i nakon ubedjivanja, nudjenja vodom, grljenja ipak najbolje dejstvo ima pljuska po guzi....par puta i on se, rekla bih, na trenutak probudi, pogleda me i odjednom utone u u miran san. Naravno, i dalje se uporno trudim da ga smirim pricom ali to po nekad ima kontraefekat. To traje cini mi se od kad je prohodao, mada se i kao beba cesto budio i plakao, pa sam to prihvatila kao nesto normalno. Ali to nekad ume bas da uplasi, narocito kad potraje, onda pocne opipavanje stomaka, usiju, cela i panika da ga nesto ipak boli. Par puta je uspeo i temperaturu da dobije.....mali folirant. Mada Vi (WdW) bolje znate, ja ipak mislim da je to odraz nekih emocija vezanih za predhodni dan. On je veoma poslusan ali zar nije moguce da mu ta poslusnost ne prija pa negoduje nocu??? Ili preterana radost?
I da ne duzim, juce nije imao ni jedan slucaj valjanja po podu, nocas nije bilo ni temperature ali plakanja i "bacakanja" jeste. Znaci sve je u redu!!!

Bez brige, sve je u potpunom redu! Prestace. Mozda je samo poenta d amalo podviknete, sto kazete - da ga probudite, i da onda utone ponovo u san. Ne sekirajte se oko toga. Sem sto je iscrpljujuce - nista drugo mu nece faliti. Nikakve dnevne frustracije ne prezivljava on negodovanjem preko noci, verujte. Samo malo nezreliji centralni nervni sistem, prenadrazaj mozgica stimulusima i odraz na centre za san. Samo opusteno! :lol:
 
Puno hvala :P , dobro je sto Ste mi pojasnili, jer svi kazu da je to zbog necega sto mu se desava preko dana, pa se prosto zabrinem i kad se raduje necemu. A ne govori jos pa ne moze ni da kaze sta mu je.
Hvala jos jednom i pozdrav! :wink:
 
WithdrawnWater:
Nema na cemu, ako ste iskljucili telesne uzroke (tipa nicanje zuba - kolko ono bese dete? itd) onda nemate zasto da se brinete. POzz.

Ima tri godine i nepun mesec, ako se oslonim na tudja iskustva, trbalo bi da to uskoro prestane. To je, ako se secate onaj trogodisnjak koji jos ne zove "mama". Ali za to je neophodno podizanje druge teme....Pozdrav :P
 
Pozdrav svima...
Tema je vrlo interesantna, imam naravno isti problem, koji je tek poceo, tako da to i jeste jedan od razloga zbog kojih sam potrazila savet bas ovde...
Vukasin ima 13 meseci i stvarno je od prvog dana beba kakva se moze pozeleti, ali stvarno- kad to kazem mislim na to da nije imao grceve, da je posle nepunih mesec dana poceo da spava po celu noc i da je uvek bio miran, nasmejan i nikada nije plakao bez potrebe...
E sad..., posto je pre nepunih mesec dana poceo polako da se pusta sam da hoda, logicno je da ga sve interesuje da pipne da uzme u ruke i naravno stavi u usta... Neke stvari, slozicete se, nisu prihvatljive, kao cackanje DVD plejera, guranje prstiju u stekere i slicno...e kad mu ne dozvolis nesto, gospodin pocne da vristi... To mi se desilo i pre neki dan u trznom centru (uzas)... Naravno da smo odmah dosli kuci, jer po meni je stvarno ruzno da drugi ljudi trpe izlive besa tudjeg deteta... Iskreno sam se uvek nadala da se to meni nece desiti, ali...
Ja sam takodje pobornik one teorije da se batinama nista ne resava..., tako da uveliko primenjujem ignorisanje...i mislim da "pali", jer mi se cini da je vec malo poceo da popusta i da shvata da vristanjem ne privlaci moju paznju i da to nije nacin na koji ce dobiti nesto od onoga sto zeli...:bye:
 
Jao moj se odavno baca po podu i urla,vec sam oguglala,pustim ga da se izbacaka i kao ne obracam paznju,njemu tada dosadi i onda pocne da se zanima necim drugim (naravno to samo ako smo kod kuce),a u prodavnici mi je par puta napravio takve scene,jer nije hteo da izadje iz iste,tako da sam odlucila da ga u prodavnice vise ni ne vodim.
 
Мене су прскали водом. Бар тако кажу, то је било пре моје треће године, ја се тога ни не сећам. Не знам шта мислите о томе, али то је тада (1980-1981) саветовала једна лекарка којој су ме моји тада млади родитељи одвели... уплашили се, одмах помислили на епилепсију... и наводно је било врло делотворно, јер сам након тога још само два или три пута покушао тако нешто, па сам заувек одустао.
 
E tema je stvarno odlicna...pa evo da i ja navedem svoj problem... ;)
Sin ce mi za par dana napuniti godinu dana i poceo je sa histerijom kad mu se nesto ne dozvoljava...ja sam tom problemu prisla tako sto prvenstveno pokusam da ga zainteresujem necim drugim, a ako to ne pali- pa jednostavno ga pustim da se drelji... :) Ali problem je taj sto ga pre podne cuva baka koja na svaki njegov mig skace :thumbdown:...ja sam pokusala da joj objasnim da to ne radi, ali ne vredi (vodi se onom, ako musko dete place, dobice kilu :eek:)...ja se zdusno trudim da vidi da kod mame i tate ne moze tako da se ponasa, ali se plasim da cemo ga svi zajedno zbuniti i da cu morati dugo da trazim te granice ponasanja...svi mi govore da ce on sam ahvatiti kod koga moze, a kod koga ne...nemam pojma? :roll:
 

Back
Top