Dete i bacanje po podu

hah..sjajno .. tetkino ( : ma ja sam kao očekivao neko super stručno objašnjenje, o nekontrolisanom besu blabla..tako neke priče, ali toga nema..
što se mene tiče njegov bes je bio nekontrolisan, jer su ga svi puštali. mojom reakcijom se iskontrolisao do nestanka.
nisam stručnjak, što se vidi po reakciji. ne bih ga nikad udarila, ali me je baš zabolelo...
 
Тема:

- Кад ми се то први пут десило са старијом ћерком - била сам збуњена и нисам знала како да реагујем, иако је моја мама често препричавала догађај са мном кад сма била у тим годинама - како сам почела да хистеришем и да се ваљам на сред центра града (пешачка зона, да не буде забуне;)) и кренула полако даље... Каже да сам се врло брзо смирила сама и пошла за њом.

Е, кад се моја ћерка први пут бацила тако, ја сам покушавала да је смирим, да је загрлим...а после неуспеха и да подвикнем, али ништа није вредело.
Следећи пут сам применила мамин рецепт (она је пола живота радила са децом предшколског узраста;)): кад је моја ћерка почела да се баца и хистерично плаче - изашла сам из собе и наставила са својим кућним пословима!
Мислим да је то покушала још два-три пута, и после је одустала.;)

После тога сам ишчитала брдо књига о васпитавању деце, и свугде је стајао управо тај савет - игноришите!
 
Moje mišljenje je da je tu u pitanju velika razmaženost, a i sam karakter deteta, da je
nešto tvrdoglavije od druge dece,...pa želi da po svaku cenu istera svoju volju..i zato
tome treba stati na put što pre...inače nastaje velika blamaža za roditelje, i odrasta
jedno histerično dete, koje sutra postaje isto takva odrasla osoba.

Није то размаженост, то је једна нормална развојна фаза. ;)
 
Sve smo mi to preduzeli,ali ne vredi.Stitnike za uglove stola nonsalantno skine,baci i umre od smeha. Za stekere smo kupili one male plasticne zastite i jos plus poklopce,ap mu jesad zanimljivo da ih cupa kompletno iz zida.A sto se tice daljonskog - dobio je jedan stari da se igra,ali dte zna da to nije onaj sto mama i ta ta upotrebljavaju pa je nasao svoje mesto iza kauca.Ne smemo vise da penjemo daljinski na visoke police jer oh hoce da se penje na sve zivo nebi li ga dohvatio.To je jedan mali nevaljalac i sta god da uradi ne mozes mu nista:hahaha:

Ја се бојим да он у вашим поступцима и односу према њему у тим тренуцима управо види ово болдовано! Нормално је да волимо своје дете увек и да све што ради, а још поготово ако то ради шармантно, наилази на благонаклони родитељски смешак...чак и у ситуацијама када прави разне ''безаконије''.;)

Мислим да је он врло свестан како делује његов шарм на вас и да ваше опомене не схвата довољно озбиљно.
У тим тренуцима не смете дозволити да вас шармира, не смете дозволити да вас насмеје нити да осети да ви заиста мислите да му не можете ништа! Ово је јако важно због каснијег одрастања!

Он испробава ваше границе, а ако га ви опомињете а брк вам се смеши и потајно уживате у томе како вам је син мангуп - научиће да може да ради шта хоће, само ако је сладак! ;)

Ја сам имала тај случај са супругом. Никад није умео да буде ауторитативан до краја, увек би се засмејао, разнежио анђеоском фацом наше девјчице која управо чупа дугмиће из даљинског, или би га гануо смешак или тужни поглед мале манипулаторке! ;):lol:
После је то довело до тога да код деце нема никакав ауторитет, и кад год је било густо - звао је мене, јер су само мене слушале. :confused:
 
Nisam mama, ali jesam strina, i imam priliku da istu decu posmatram u tri različita okruženja.
I dečak i devojčica su kod kuće pravi anđeli - mama je to lemala i sankcionisala po kratkom postupku čim su prohodali. Po meni, malo prestrogo.
Kod babe je devojčica relativno dobra, ali dečko je pravi ludak. Čim mu se nešto ne sviđa počne da viče, onda baba viče na njega, pa se on duri, pa baca na pod - i na kraju baba obavezno kaže "baš me briga, radi šta hoćeš!" On baš to i čeka, dobije šta hoće, ali su svi besni i naelektrisani.
Pokušao je i kod mene, bio je mali i nije znao da li da me svrsta pod model "mama" ili "baba", jer ja ne vičem, ali nisam ni suviše stroga. E pa, kod mene je išlo: dve opomene - pa po guzi, a onda objašnjenje zašto to ne može. Tako 3-4 puta i od tad je dete smireno. To je bilo u peridu između njegove 3. i 4. godine. Sada, ako nešto hoće jednostavno mi kaže bez izliva besa, nekad popustim ja nekad on, ali se dogovorimo i super nam ide.

Kad naša deca traže da pređu granice dozvoljenog, prilagođavaju se načinu na koji mi reagujemo: kod mame tiho i bez prigovora, kod babe izlivima besa, kod mene razgovorom.
 
Poslednja izmena:
.. parafraziram..do 2 godine se ispoljavaju, zatim, deca su različita, saveti da "ako klepite dete po zadnjici niste fašista"..ja sam pitao za uzrok..

".....dreka, protestvovanje, 'histerisanje', bacanje predmeta ili bacanje po podu potpuno su normalna razvojan faza deteta u 2 godine, i ne bi ih trebalo shvatati kao manifestaciju decije agresije. dete prosto ispoljava svoju licnost, trazi granicu dokle moze da se pruza ono a gde ono prestaje i pocinje nesto drugo, ispoljava svoju volju, i svoju novootkrivenu moc da ispolji suprotstvaljanje figurama autoriteta, da kaze 'NE!' ili 'NECU!' - reci koje se najcesce cuju u ovom uzrastu, da nesto roditeljima da ili uskrati, putem ponasanja, jer je vec dovoljno zrelo da shvati da izvesna ponasanja (davanja) uzrokuju zadovoljstvo kod starijih a izvesna (nedavanja) nezadovoljstvo...."


Ne znam koji deo o uzroku nije bio jasan?
 
A ovo ste procitali/zakljucili/naucili/culi ....gde i od koga? KNjiga dr Spocka o odgajanju dece? Slobodna deca Samerhila? Ili neka strucnija literatura? Ne provociram Vas, stvarno me zanima, mislim - profesionalno. Mene ovo nisu ucili, pa da se do-edukujem. Red je da kao neko ko se profesionalno bavi decom ipak znam da sam u zabludi oko toga zasto se najcesce histericno deca bacaju u dve godine, stvarno ZELIM da znam odakle mogu da se dodatno edukujem? Proslo je bezmalo 15 godina od moje specijalizacije, ja kao nesto citam, pratim, koplko se moze u zemlji Srbiji doci do strane literature, otici na poneki kongres iz decije psihijatrije, ali ne sporim da mi je nesto zaista promaklo, da se nesto u modernim shvatanjima zaista promenilo, pa bih volela da budem u trendu.....

:hahaha:
pa cudo jedno kako takav profesionalac? ne zna za attachment parenting

evo mozete slobodno poceti da istrazujete tematiku na ovoj strani
http://en.wikipedia.org/wiki/Attachment_parenting
pa javite dokle stignete... mozda mogu da vam pomognem u daljem usavrsavanju, posto sam prilicno strucna u toj oblasti i iskusna jer primenjujem sve te principe
 
evo moj je izgleda prilično poslušan beban,još nije stigao do ove faze da se baca na pod,ali zna da plače na sav glas ako nešto nije po njegovom...ali ja onda ne popuštam...ako je rečeno za nešto NE,onda to kasnije neće biti DA,to samo zbunjuje dete,jednom ne mora uvek da ostane ne...i tako on polako uči te stvari,naravno da me testira,i pokušava iste stvari,ali ja ostajem dosledna,pa onda njemu dosadi...kada se tako rasplače ja mu odvlačim pažnju nekom novom radnjom,zanimacijom,i on i zaboravi zbog čega je bio besan,za sada ovo funkcioniše....sa štekerim i sličnim stvarima nemam problema,od početka kada je pokušao da gura prst u šteker ja sam ga blago štipnula po rukicama,i to svaki put ponavljala sa oštrim ne,sada mu je već dosadno da pokušava,nije mu više zabavno...kada je počeo da otvara fioke,ja sam sela pored njega i zajedno smo sve ispakovali i ponovo složili,da zadovoljnim negovu radoznalost,od tada mu ni to više nije zanimljivo,jer fioke nisu tabu tema...nikada nisam sklanjala mobilni,daljinski,od početka je smeo da ga uzme,pogleda,ali nikako da stavi u usta,i stiska dugmiće...sada ako želi da uključim TV,on mi donese daljinski,stavi u ruke i traži,ali nikada sam,isto i sa mobilnim,ako želi da čuje kako zvoni,ili da pogleda sličice,zna gde stoji,donese mi i traži...dete treba naučiti,i obavezna je doslednost,što sam već napomenula...oni su veoma pametni,upijaju sve kao sunđer,ne budimo naivni,i ne tretirajmo ih kao "debile",već kao jedan ogroman mozak željan znanja,percepcije za sve...da se bacaka na podu,verovatno bih ga i ja ignorisala,i sasvim sam sigurna da bi mu brzo dosadilo što ne obraćam pažnju na njega,i nauči bi da time kod mene ništa neće postići...
 
pa, nije zabavno ni histerisanje nečijeg deteta, a to je tema...idi na zabavu, ako ti je do zabavljanja.
nije zabavno, ali sto se ti brines, tvoje dete ne histerise, nego histerise moje :D

i kada vec spomenuh mog sina histerisanje, evo dva najnovija primera histerije:
u subotu oko 18.45 h sto je njemu vec uveliko vreme za spavanje (zimi) je ispred jednog izloga hteo da uzme medu (iz izloga), pa je jos i nasao gde se ona stakla spajaju, ali nije mogao da otvori izlog i tako pokusao sa jedne strane, pa sa trune strane (mislim, ne mogu da verujem da je cas posla nasao nacin kako se otvara taj izlog tj. nasao je gde je kraj velike staklene pregrade) i tako... posto nije mogao, a gore ste notirali da je vreme za spavanje i dosta je setao tog dana, upoznao neke ljude, gledao pred bozicnu frku i svetla... covek je poceo da se dere pred tim izlogom i trazi medveda! kog dobijes FREE ako potrosis €150 (jeste malo sutra!) nema i gotovo, uhvatila ga za ruku i krenula odatle, brzo se smirio jer onda video neke druge stvari koje su mu skrenule paznju i sa tim se dovoljno zabavio da prestane da tuguje.

Onda smo u nedelju imali kucnu situaciju gde je video kako ja koristim srafciger, pa je trazio da on majstorise, ne bi verovali koliko moj sin obozava srafcigere i on stvarno zna da ih vrti ko profi majstor) i onda je krenula takva dreka sto mu ja ne dam srafciger... covecee, krokodilske suze! Probala da ga grlim, da ga animiram, da ga umijem hladnom vodom i pokazem mu kako je sav bezveze kada place, sve to dalo je samo delimicna resenja dok ga nisam pitala da li mozda hoce da sisa? eh, tada je automatski digao ruke (u znak predaje i resenosti da ga uzmem u ruke), odnela sam ga u krevet, smeskao se kao neki iskusni macak i rekao CI (sto na njegovom jeziku znaci sisa) posle mi je rekao da mi je sisa BALU tj. ball tj. lopta :p i tako su se nase dve poslednje drame resile.
 
tako veliko dete i još uvek sisa........:eek::mrgreen:

meni je to ali totalno bzvz...naravno da je majčino mleko zdravo, i da ga
ništa ne može zameniti...ali sve ima granicu...pošto si dosta čitala, da li
si negde pročitala, da posle nekeog vremena to detetu više ništa ne znači
i da ima više štete i detetu i majci:think:
 
Evo i mene da dodam neku.Ja imam klinca od 3,5 g.,i svaka od vas sto je navela pojedinacno,on sve zajedno to radi.Znaci,od kada se rodio,ne spava nocu u kontinuitetu,cesto place i vristi.Tesila sam se kao grcevi,zubici i tome slicno,medjutim ne mogu to ni fizicki ni psihicki vise da izdrzim.Hronicno sam neispavana...On jednostavno tako spava,pokusavala sam i planina, i more, i da ga izmorim,ali ne vredi!Ima energije za njih 50...Sl.problem: jedno vreme je bio razumno,fino dete,ali u poslednjih par meseci je nemoguc!!Sve sto mu neodgovara,ili mu se neko ne svidja,on frkce,sutira(mene ili predmete),baca se,vristi(onim visokim tonovima koji mi se u mozak zarivaju),agresivan je,ma jednom recju: nemoguc!! E sad,sve pedagoske metode sam ja probala(imam ceru od 11 g. koja je bila dete kao iz knjige),i gledala neke emisije o vaspitavanju dece na BBC-ju, i sve to sprovodila i bude dobar par dana pa opet isto.Ignorisem ja to,ali imam problem sto ostali ukucani ne saradjuju,nego pokusavaju da ga umire,a on jos gori.A tek kada odemo kod nekoga,pa pocne tako da se ponasa,ja ignorisem,ali ostali opet ga nesto zapitkuju,kao sladak,musko jel, pa da ne place...a ja bih ga zgromila...i kad sve prodje,pitam ga sto se tako ruzno ponasa,kaze"bio sam ljut"...i ja vise nemam ideja??!!Da,pokusavala sam i kazne,tipa u cosak,a on sam ode u orman i kaze mi da mu idem na zivce,ne moze da me gleda...i ukinem mu crtace,zabranim igracke,on uzme svoje prstice pa kao oni pricaju medju sobom...ma ne mogu nikako da ga kaznim,jer on to pretvori u svoju prednost,da ga istucem ne vredi,nema efekta...i pricam i pretim, i za dobro ponasanje pohvalim,ali jednostavno ne mogu da ga nateram da bude pristojan.Mnogo je tvrdoglav,mozda to ima veze sa horoskopom,nemam vise pojma sta da radim??A inace,mnogo je sarmantan,i to zloupotrebljava i svi mi kazu ma, pusti ga vidi kako je sladak, i pricalica je ,zna kako da se podvuce pod kozu...ima li neko neki savet,samo mi nemojte reci da je to faza,proci ce ga,jer mnoooogo traje ta faza....
 
tako veliko dete i još uvek sisa........:eek::mrgreen:

meni je to ali totalno bzvz...naravno da je majčino mleko zdravo, i da ga
ništa ne može zameniti...ali sve ima granicu...pošto si dosta čitala, da li
si negde pročitala, da posle nekeog vremena to detetu više ništa ne znači
i da ima više štete i detetu i majci:think:
Draga,ne pecaj se..No,no necemo vise tako da se igramo...;)
 
:hahaha:
pa cudo jedno kako takav profesionalac? ne zna za attachment parenting

evo mozete slobodno poceti da istrazujete tematiku na ovoj strani
http://en.wikipedia.org/wiki/Attachment_parenting
pa javite dokle stignete... mozda mogu da vam pomognem u daljem usavrsavanju, posto sam prilicno strucna u toj oblasti i iskusna jer primenjujem sve te principe

Ej, sto je strasno malo znati, a jos strasnije napola znati a misliti da znas.....Niste se Vi dovoljno udubili u ovo stivo, ali ja jesam i malo dublje i malo smislenije (i malo ranije u teorije objektnih odnosa kojima i gore pomenuti Bowlby i kompanija pripadaju).

Tu gde ste me uputili da se edukujem (no nadala sam se malo ozbiljnijoj literaturi od instant psihologije sa Wikipedije ali dobro, svako koristi ono sto ima i ono sto moze da primi pa i Vi), takodje stoji i nesto poput ovoga:

"Another criticism is that there is no conclusive or convincing body of research, aside from testimonials from participating parents, that shows this labor-intensive approach to be in any way superior to what attachment parents term "mainstream parenting" in the long run"

Ovo se naravno odnosi na oprecna misljenja u odnosu na teoriju na koju se pozivate. Pa onda i ovo:

"parent and caregiver gives them the freedom to actively explore their environment within limited restrictions and boundaries......Attachment parents seek to understand the biological and psychological needs of the children, and to avoid unrealistic expectations of child behavior. In setting boundaries and limits that are appropriate to the age of the child, attachment parenting takes into account the physical and psychological stage of development that the child is currently experiencing"

sto se pak odnosi na postavljanje GRANICA. No trebalo bi nam bar jedno pedeset strana da VAm pasus po p[asus objasnim sta znaci ono sto ste procitali a sto ste preveli u svojoj glavi rigidno i kruto, apsolutisticki do besvesti kao jedinu istinu, i kao opste prihvacenu istinu. Kao kad prevodite doslovce recenicu sa engleskog ili francuskog na srpski, pa ona lici na original a nema u stvari pravo znacenje ni puno smisla (jer nije u kontekstu jezika na koji je prevodite). No, sad mi je mnogo lakse, i hvala na ponudjenom objasnjenju (premda je pasivna agresija i smajli koji se valja po podu bila sasvim izlisna i neumesna), jer sad shvatam gde se i zasto ne razumemo. Ovo je svakako razjasnilo znacajno moju dilemu. Na racun sopstvenog (ne) znanja a bogami i VAseg. Pozdrav
 
Poslednja izmena:
onda su moja deca potpuno nenormalna.

Kao sto rekoh, neka deca ce na zabranu 'Ne' reagovati prestankom nedozvoljenog ponasanja a neka ce imati histerican napad - zavisi od deteta do deteta. Ono sto sam htela da kazem jeste da dete koje im ahisterican napad bacakanja i vrtistanja u 1-2 godine NIJE bezobrazno, raspusteno ili daleko bilo bolesno i nenormalno, vec da se radi o NORMALNOJ razvojnoj reakciji, i ona ne mora biti u takvom obimu prisutna kod svakog deteta. Nije svako dete isto. Zahvalite bogu sto Vase nije imalo ovakva ispoljavanja svoje volje i trazenje granica na ovakav nacin!
 
nije zabavno, ali sto se ti brines, tvoje dete ne histerise, nego histerise moje :D

i kada vec spomenuh mog sina histerisanje, evo dva najnovija primera histerije:
u subotu oko 18.45 h sto je njemu vec uveliko vreme za spavanje (zimi) je ispred jednog izloga hteo da uzme medu (iz izloga), pa je jos i nasao gde se ona stakla spajaju, ali nije mogao da otvori izlog i tako pokusao sa jedne strane, pa sa trune strane (mislim, ne mogu da verujem da je cas posla nasao nacin kako se otvara taj izlog tj. nasao je gde je kraj velike staklene pregrade) i tako... posto nije mogao, a gore ste notirali da je vreme za spavanje i dosta je setao tog dana, upoznao neke ljude, gledao pred bozicnu frku i svetla... covek je poceo da se dere pred tim izlogom i trazi medveda! kog dobijes FREE ako potrosis €150 (jeste malo sutra!) nema i gotovo, uhvatila ga za ruku i krenula odatle, brzo se smirio jer onda video neke druge stvari koje su mu skrenule paznju i sa tim se dovoljno zabavio da prestane da tuguje.

Onda smo u nedelju imali kucnu situaciju gde je video kako ja koristim srafciger, pa je trazio da on majstorise, ne bi verovali koliko moj sin obozava srafcigere i on stvarno zna da ih vrti ko profi majstor) i onda je krenula takva dreka sto mu ja ne dam srafciger... covecee, krokodilske suze! Probala da ga grlim, da ga animiram, da ga umijem hladnom vodom i pokazem mu kako je sav bezveze kada place, sve to dalo je samo delimicna resenja dok ga nisam pitala da li mozda hoce da sisa? eh, tada je automatski digao ruke (u znak predaje i resenosti da ga uzmem u ruke), odnela sam ga u krevet, smeskao se kao neki iskusni macak i rekao CI (sto na njegovom jeziku znaci sisa) posle mi je rekao da mi je sisa BALU tj. ball tj. lopta :p i tako su se nase dve poslednje drame resile.

Hmmm...ne daj Boze da nesto zavre da hoce kad bude bio 5 razred osnovne skole...mislim, bice malo nezgodno to sa sisanjem....(vidim, bas ste obradili tu attachment teoriju do detalja...)
 

Back
Top