Gete - Faust

Svaki komentar na najbolju knjigu svih vremena je sasvim suvisan.
Ono sto je bila biblija,zamenjena je Faustom,samo se pitam koliko vekova ce jos da prodje da iko to shvati.
I Faust nije klasicno delo,nije delo nekog tamo nemca,neke tamo istorije,od momenta nastajanja pa na ovamo nista nikada slicno nije napisano,nigde vise (osim ali na drugaciji nacin od Stridberja "Put u Damask"),nista nije vise napisano apsolutno genijalno kao sto je bio Faust.
 
Kako izlisni? Pa cemu sluzi ovaj podforum? :lol:
Vidim ja da je ovde cutanje preovladalo.
Ja predlazem Lilit da pocne sto je zamislila, ja cu da se nadovezujem.
Mada ne znam koliko je pametno u startu da pocnemo sa Jelenom, al' zasto da ne! :-D
 
Truman:
Hamlet vs. Faust. Koje je delo genijalnije?

neeeejjjjjjjjjjj molim te! Kako mozes da poredis osakacenog Sekspira sa Bogom????
Faust i jeste ono sto biblija predstavlja, samo sto je Fausta napisao covek, bez komandi sta se treba raditi, i mislim da je suvisno govoriti o genijalnosti Fausta i shvatati ovo delo kao jedno od klasika.
Takav pristup je nemoguc, jer od 18 543 stiha koliko ima Faust, svaki stih ima i svoje posebno znacenje.
Ovo je unikatno delo, dobrim delom osakaceno time sto se navodi kao jedno delo koje vec samo po sebi razumljivo. To su kriticari i dokoni lenji knjizevnici uradili kako bi smirili sopstvenu savest i stavili tacku na razumevanje ovog dela.

Alu Faust zahteva milenijumsku raspravu, ne sa namerom da se "otkrije tajna dela", nego upravo da se maksimalno uziva u svakom mogucem tumacenju i da se sladimo ovom istinskom biblijom.

Naravno da citanje u originalu predstavlja nesto vanvremensko jer ja nisam naleteo na savrseniji i poeticniji nemacki nego sto ga je Gete predstavio u Faustu.
Imao sam prilike da gledam i maratonsku predstavu Fausta u Hannoveru koja traje puna 24 casa, gde se mislilo na svaki detalj i tako sam se najjezio, ukocio, bio van sebe kada sam cuo kada je Mefistofeles na pocetku predstave progovorio. Prosto nisam mogao da verujem, a i sada mi to tesko pada, da poverujem da sam i video i cuo jedno takvo cudo, da je Faust napokon progovorio u svom sjaju.
To je bio najlepsi dogadjaj u mom zivotu.

Sada sam vas udavio, ja se izvinjavam, ali nisam mogao da izdrzim da ne kazem svoje utiske.
 
Truman:
Hamlet vs. Faust. Koje je delo genijalnije?

Nije uopšte za poređenje, ni po čemu. Možda je Hamlet najbolja Šekspirova drama, ali Faust je genijalno delo koje Getea zaista izdiže do boga.

Faust je za književnost ono sto je Bahova Umetnost fuge za umetničku muziku - a to znači vrhunac, nema dalje, nema bolje, to je božije suštastvo u rečima, (odnosno tonovima).


Ali to je samo moje skromno mišljenje.
 
Zar ne dozivljavate knjizevnost i vrhunska umetnicka dela kao jednu ogromnu riznicu likova i prica? Izmedju dela uvek treba praviti paralele, ali nisam sa se delovi tog mozaika vrednosno porede. Svako delo ima svoje zasebno mesto u sklopu te celine, ali svako je i autonomno. Za estetski dozivljaj npr. "Dr. Faustusa" nije nuzno da smo citali "Fausta", ali ako smo ga procitali, to ce produbiti nase citanje.
Slazem se sa The Oath-om da je Geteov Faust istinska biblija, bar za one koji boga dozivljavaju kao i sam Gete. Meni je samo zao sto ne znam nemacki. :(
U nekom od narednih postova ja bih se pozabavila pricicom o Faustu koja je zivela u narodu, ali i pre samog Getea u knjizevnosti. Gete je autenticno obradio ovu "legendu" i u toj autenticnosti se krije jedan od vaznih kljuceva za tumacenje celog "Fausta". Dakle, stara dobra poznata prica o o coveku koji sklapa pakt ili ugovor sa djavolom. Jel' moze? :)
 
Пакт са ђаволом је старозаветни мотив (Књига о Јову), тако да се фаустовски мотив први пут јавља још у Библији. Приче о Фаусту које су живеле у народу биле су прилично различите, у зависности од тога коју су Фаустову страст наглашавале, а сам Гете је акценат ставио на његову необуздану чежњу за младошћу, тачније уживањем у лепоти. Зато Фауст и чезне за Јеленом - савршеном лепотом.
Гете је иначе сматрао да човека у старости више не може задовољити знање, већ једино лепота. То исто мисли и Ман: најлепшом љубавном песмом свих времена прогласио је управо Хелдерлинову песму "Сократ и Алкбијад", чији стихови, између осталог, поручују "и на крају се мудрац приклони лепоме..."
 
"Kniga o Jovu" je vise stvar opklade izmedju Boga i Djavola. U drugom prologu "Fausta" (Prolog na nebu) razgovaraju Bog I Mefistofeles, njih dvojica se spore o ljudskoj prirodi. Kao i u "Knjizi o Jovu" javlja se tema iskusenja. Bog i Mefistofeles se klade, a tek onda se Faust kladi sa Mefistom.
Dok Jov ima i bogatstvo, zenu decu, pa mu se to gradacijski oduzima, jer Djavo misli da je lako biti dobar u dobru, a smatra da su ljudi slabi da bi ostali dobri u zlu, kod Fausta postoji jedno nezadovoljstvo. Proucio je sve sto je mogao, ima znanje, ali nema SAZNANJE! Njemu je zivot dojadio i hoce da se ubije. Sprecavaju ga zvona koja u njemu bude osecanja iz detinjstva. A opklada izmedju njega i Mefista tice se sledeceg: da ne postoji to sto mu Mefisto moze pruziti, a sto ce ga naterati da Mefistu kaze da je "lep", u smislu da je divan itd. Znaci, ne radi se o tome da li ce covek izdrzati zlo i ne radi se o Faustovom ispitivanju vere u Boga, vec se radi o tome kome vise covek pripada Bogu ili Djavolu? Kao sto se vidi u Prologu na nebu, Bog je optimista, on priznaje mracnu stranu coveka, ali veruje da je covek sposoban da sa njom izadje na kraj!
Spmenuli smo ovde "Hamleta". Kod Sekspira je sve crno. Gete ne prihvata takav stav, a to se vidi vec na samom pocetku, jer se ishod Faustove sudbine prejudicira pozitivnim ishodom u ovom prologu. Iako ce on Mefistu uzviknuti da je lep, iako samim tim stice pravo na Faustovu dusu, Faust, kao sto znamo, biva spasen. To je kljucna razlika Geteovog Fausta i prica koje su o Faustu vec postojale. To otvara jednu posebnu vaznu dimenziju samog "Fausta", al' o tome drugi put.
Koliko ja znam Faust je stvarno ziveo, krajem 15. i pocetkom 16. veka. Pogodba sa Djavolom se javlja u srednjovekovnoj knjizevnosti. Postojala je nekakva latinska zbirka sa pricama o Faustu, koju su sakupili studenti (1575.), a nesto kasnije je stampana kao knjiga za narod na nemackom jeziku. Faust potpisuje ugovor sa Djavolom na 24 godine, ovaj mu ispunjava sve zelje, putovanja, od teologa postaje astrolog, po isteka ugovora on se oprasta od studenata u suzama, a u ponoc se cuje strahovita buka i zapomaganje iz njegove sobe. Nalaze ga u zoru iskomadanog. Naravno, ova prica nosi moralizatorsku poruku. U srednjem veku znamo kako se gledalo na ljude zeljne saznanja. Faust je odvise u tom smislu radoznao i zeljan uzivanja.
Posle ove knjige za narod, novo njeno izdanje je znatno prosireno i to u vise navrata. U 18. veku prodaje se na vasarima, i Gete ju je prvi put tada i procitao kao decak. Izvodile su se i vasarske lutkarske predstave, nastale iz Marlove obrade Fausta,gde je vec postojao motiv Helene, koja se pretvara u furiju, a Faust pada u pakao.
Pre Getea Lesing je pisao Fausta, ali ga nije zavrsio. On je najme hteo da napise Fausta bez Djavola, u stvari da ga Faust sanja, a ne da se pojavi izdvojeno.Miler, Maksimilijan Klinger je napisao roman. Posle Getea Veleri i Tomas Man. Ali kod Mana Djavo nema ontolosku samostalnost, postaje deo bica junaka, on je vise posledica bolesti, sifilisa, nema ugovora i potpisa krvlju, vec je "potpisan" seksualnim odnosom sa prostitutkom. Motiv je evoluirao. Cak se u tom smislu javlja u Karamazovima kada se Ivan sizofreno deli.
Da se nadovezem na Lilit. Njegova zelja za mladoscu i zenom kao culno bice izrazena je u prvom delu. Jelena u drugom prestaje da bude samo lepotica nad lepoticama, ona prevazilazi erotski sadrzaj i postaje simbol anticke kulture- filozofije, umetnosti. Medjutim, pre ulaska u scenu sa Jelenom, mora se razresiti pitanje faustovske krivice, da bi dosli do njenog punog znacenja.
Da ne smaram vise.
Slazem se sa The Oathom da mozemo svaki stih posebno tumaciti i zasebno uzivati u delovima. Cak tumaciti ma razne nacine, ali pojedine stvari o Faustu nisu enigma, i u tom smislu mozemo slobodno da pricamo. :-)
 

Back
Top