Kad god stiže jesen, setim se Heseove...

Nana:
e, ja se setim Krleze.... I nekih kvaka (na vratima) slinavih, sluzavih i zelenih.....BLJAC
shto? ne volish zelene ljige da ih razvlachish medju palcem i kaziprstom dok kao razmishljash..ili hocesh reci da nisi jedan/a od onih koji su se skrivali u coshkicima i znatizeljno kopali po malim nosicima trazeci pare, ili praveci loptice koje bi posle stavljali u duvaljke i gadjali drugare u kreveticima dok je vladao strashan mir jer se uslovno spavalo, ili za vreme jela koje se uglavnom sastojalo iz pire krompira i fashirane shnicle... shteta ako si bio/la uzorno dete...
p.s. da te podsetim na poruku u temi dela I.Sekulic i ...
 
a ja se setim rumenig drveća i banatskog leba
i Miloša Crnjanskog




jeste da joj vreme nije
ali ko može da kaže
zašto zimi NE razmišljamo o jeseni

Jesen je za kontemplaciju,
a zima za dremku
jel tako?

jel mislite i zimi?
O čemu razmišljate a da ima veze i sa klimom i sa poezijom?
Ja ništa.
 
heh...


a šta Zima i Rusija?

Meni zima ništa ne znači, osim enormnih troškova, a to nema veze s književnošću. Evo, sad kad pomislim na decembar, setim se jednog dooobrog trača o Aleksandru Petrovu :lol: Lepo decembrasko popodne, hvatanje krivine u toku radnog vremena, kapućino i - eto kako ponekad književnost itekako ima veze sa životom :D
 

Back
Top