Antihrist- Nice

Niče može da bude težak za čitanje u početku, ali kad se navikneš čitaćeš ga sa uživanjem. Ukratko, to je izraz Ničeove borbe protiv hrišćanstva-bolesti čovečanstva. To bi bila neka glavna tema, mada se Niče ne drži striktno nekog koncepta argumentacije. Nego u jednom trenutku uzdiže život kao najveću (jedinu) vrednost, da bi se zatim obrušio na sve što ga guši i sputava. (Sećam se da je tako u tom delu i Kanta proglasio za idiota.) Verovatno ti to smeta (meni jeste) što ne piše sistematski, pregledno, već se čini da je sve nabacano i konfuzno, ali garantujem da će ti, kad naučiš da ga čitaš, Niče biti neko vreme omiljeni filozof.
Dakle hrišćanstvo je ljudsko ludilo koje čini da se život okrenuo protiv sebe. Bolesna životinja zvana čovek je ugušila volju za životom i nasladu nalazi u bolu, patnji, askezi. Hrišćanstvo je čist mazohizam. Niče tu analizira različite stadijume koje je hrišćanstvo imalo u istoriji. Toga se ne sećam najbolje ali na primer: Razlikuje one koje svrhu vide samo u tome da u sebi suzbiju svako »zlo« (zapravo preostale znake života). To ti je sigurno poznato: »kada ti neko lupi šamar, okreni drugi obraz« (i onda se divi toj uzdržanosti, jer nisi životinja pa se tako uzdižeš ka bogu, ali nemoj slučajno da pomisliš da možeš da se meriš s njim.) Ovima je nebesko carstvo već tu i oni su zahvalni na tome. Njih razlikuje od onih što se pridržavaju zapovesti samo zato jer se nadaju nekom raju posle smrti.
Dalje on ukazuje na paradoks da se iz te bedne egzistencije razvija volja za moć (koja je Ničeov centralni pojam), u vidu crkve. Ona stvara lažni moral koji hoće da potpuno suzbije volju za životom, moral slabašnih. Jadno i bedno je dobro, a sve što je jako i zdravo je loše. Hrišćanstvo je slavilo patnju, glavno je bilo ne mrzeti nikoga. Crkva uvodi mržnju prema svemu što je ponosno, uspravno, jako. Što je očigledno suprotno sa idejom hrišćanstva.
Ali ono što Ničea najviše boli je to što iako je čovek sahranio boga (»Bog je mrtav« to si sigurno čula) i dalje vlada moral slabih. (ako te to zanima pročitaj Genealogiju morala)
To je samo pregled onoga čega se ja sećam u vezi s Antihristom. Ne znam da li ti je nekako pomoglo, verovatno nije pošto je i ovo dosta konfuzno. Bolje je da citiraš neki deo, pa da o tome diskutujemo.
Nemoj lako da odustaneš od Ničea!
 
Tegularijus:
Niče može da bude težak za čitanje u početku, ali kad se navikneš čitaćeš ga sa uživanjem. Ukratko, to je izraz Ničeove borbe protiv hrišćanstva-bolesti čovečanstva. To bi bila neka glavna tema, mada se Niče ne drži striktno nekog koncepta argumentacije. Nego u jednom trenutku uzdiže život kao najveću (jedinu) vrednost, da bi se zatim obrušio na sve što ga guši i sputava. (Sećam se da je tako u tom delu i Kanta proglasio za idiota.) Verovatno ti to smeta (meni jeste) što ne piše sistematski, pregledno, već se čini da je sve nabacano i konfuzno, ali garantujem da će ti, kad naučiš da ga čitaš, Niče biti neko vreme omiljeni filozof.
Dakle hrišćanstvo je ljudsko ludilo koje čini da se život okrenuo protiv sebe. Bolesna životinja zvana čovek je ugušila volju za životom i nasladu nalazi u bolu, patnji, askezi. Hrišćanstvo je čist mazohizam. Niče tu analizira različite stadijume koje je hrišćanstvo imalo u istoriji. Toga se ne sećam najbolje ali na primer: Razlikuje one koje svrhu vide samo u tome da u sebi suzbiju svako »zlo« (zapravo preostale znake života). To ti je sigurno poznato: »kada ti neko lupi šamar, okreni drugi obraz« (i onda se divi toj uzdržanosti, jer nisi životinja pa se tako uzdižeš ka bogu, ali nemoj slučajno da pomisliš da možeš da se meriš s njim.) Ovima je nebesko carstvo već tu i oni su zahvalni na tome. Njih razlikuje od onih što se pridržavaju zapovesti samo zato jer se nadaju nekom raju posle smrti.
Dalje on ukazuje na paradoks da se iz te bedne egzistencije razvija volja za moć (koja je Ničeov centralni pojam), u vidu crkve. Ona stvara lažni moral koji hoće da potpuno suzbije volju za životom, moral slabašnih. Jadno i bedno je dobro, a sve što je jako i zdravo je loše. Hrišćanstvo je slavilo patnju, glavno je bilo ne mrzeti nikoga. Crkva uvodi mržnju prema svemu što je ponosno, uspravno, jako. Što je očigledno suprotno sa idejom hrišćanstva.
Ali ono što Ničea najviše boli je to što iako je čovek sahranio boga (»Bog je mrtav« to si sigurno čula) i dalje vlada moral slabih. (ako te to zanima pročitaj Genealogiju morala)
To je samo pregled onoga čega se ja sećam u vezi s Antihristom. Ne znam da li ti je nekako pomoglo, verovatno nije pošto je i ovo dosta konfuzno. Bolje je da citiraš neki deo, pa da o tome diskutujemo.
Nemoj lako da odustaneš od Ničea!

Samo cu se nadovezati na gore ispisano, i mozda dati pojasnjenja za neka mesta koja mozda mogu biti problematicna.

U Hajdegerovim komentarima Nietzscheove floskule 'Bog je mrtav', gubi se svaka hriscanska konotacija, i misli se tradicionalna metafizika (bog = metafizicki svet, metafizika kao nauka mora da umre). Medjutim, nesumnjivo je da Nietzsche kritikuje i rusi hriscanski neortodoxni moral, a o ortodoxnom hriscanstvu, kao i o samom Isusu, koliko se secam, nista ruzno ni na kom mestu nije rekao. Trebalo bi podrobnije objasniti makar njegovu kritiku hriscanske etike (misli se na neortodoxnu, ali svejedno, nadalje cu koristiti samo termin hriscanstva), jer bi ekspliciranje kritike tradicionalne metafizike bilo preterivanje, u smislu da je to nesto strucno filozofsko, da ne kazem suvise ezotericno, za forum i siru publiku.

Trebalo bi odmah reci da Nietzsche nije neki amoralista, da nije neko ko moral smatra suvisnim u covekovom odredjenju. Ja ga, recimo, smatram mozda najvecim moralistom. Mada bih morao da dodam da je on neko ko igra ulogu etickog cistaca, i bilo bi fino zamisljati ga kao nekog ko otvara put (krceci kroz djubriste pozitivnog morala hriscanstva) Kantovom kategorickom imperativu, njegovom konacnom ostvarenju. Zato treba s rezervom uzeti i njegovo ruzno izrazavanje o Kantu, Sopenhaueru i mnogim drugim filozofima koje bogato 'hrani' pri kraju dela S one strane dobra i zla.

Nietzsche je, dakle, imoralista. On uvidja da bi u etici trebalo uvesti princip, a ne pozitivne zakone i norme kakvo je na snazi u hriscanskom moralu. Takav, pozitivan moral, vrsi estetizaciju sveta (lepo bez pravog uslova, bez smisla, otudjeno od razumevanja), i gotovo da coveka cini sramotnim bicem koje ima um a ipak ga ne koristi, moze da stvara i dela, ali ipak jedino sto cini jeste da se moli i cini samo ono sto je dovoljno da bi se spasila dusa. Asketski zivot Nietzsche manje kritikuje zbog toga sto je neiskren i budalast (jer Boga ocito nema, i Nietzscheu je zbog toga prilicno zao, ali ipak je pri svesti da to prizna i odredi sebe u odnosu na novonastalu - novosaznatu - situaciju) a mnogo vise zbog toga sto goni na nedelanje i nemisljenje, dakle, kritikuje upravo taj eticki momenat, moral koji srozava coveka do zivotinje, ili cak neke cudovisne stvari koja ne zna za sebe i ne oseca odgovornost prema sebi, ili prema drugima. Lazno je to hriscansko okretanje drugog obraza, kao i cinjenje dobrog dela, ukoliko je ono ucinjeno iz trgovine (cinim dobro da bih bio nagradjen). Bog i da je savrsen ne bi bio trgovac. To je jasno svakom bicu koje prihvata istinu ma kakva da je. Dakle, Nietzsche, stavise, nije niti iracionalan, niti amoralan (kako se obicno misli), vec daleko razborit filozof koji poziva na aktivno ucestvovanje (angazovanje) u svom i tudjim zivotima, na izgradnju duha u umu; osudjuje cekanje nagrade s neba u pozitivnim normama hriscanske etike.
 
Slazem se! Ne odustaj od Nicea!
Mislim da bi ti bilo lakse da dokucis Niceovu (i)moralnost ako je pogledas kroz njegove pojmove "dubina" i "visina" (npr. u "Pesmi sa visokih brda").
Pokusaj sa knjigom "Nice i metafizika" Mihajla Djurica.
Nice je, cini mi se, jedan od boljih nacina da obuhvatis hriscanstvo i jedan od najvecih hriscana sa kojim sam se susrela.
Nije li hriscanski sahraniti metafizickog boga?
 
Mora se priznati da je Nice jedan od najvecih Bogotrazitelja na Zapadu.Posto ga na Zapadu otudjenom od Ortodoksije nije pronasao odatle i njegova kritika (laznog) Hriscanstva na Zapadu.
Daleko od toga da ne cenim i ne postujem Nicea !!!
 
U vezi Niceovog stava o Hriscanstvu-zanimljivo je kako je on rekao,ako je verovati mojoj profesorki srpskog,da je pravoslavlje jedina religija koja nesto vredi upravo zbog toga sto ne odvaja ljudsko telo od duse,a da je Dostojevski jedini (religijski) mislilac od koga je nesto naucio.

p.s. Hektore za onaj fantastican aforizam (ne znam kako drugacije da ga nazovem) sam vec ranije cuo i odusevio se,jedino mi je zao sto se toga nisam prvi setio.
 
Potpuno se slažem sa Misanthropos-om, što se tiče Ničeove kritike metafizike. To je za filozofe mnogo značajnije i sigurno mnogo zanimljivije nego kritika hrišćanstva. Ali mislim da je to mnogo teže razumeti, prosto jer je potrebno znati nešto i o metafizici.
Slažem se da je Niče obelodanio sve laži kasnijeg hrišćanstva. Samo, da ne bude zabune, pod tim kasnijim se podrazumeva sve posle Hrista. Apostoli i jevanđelja su najveće laži. Jedini pravi hrišćanin bio je Hrist, mada ni za njega nije siguran.
On prema tom izvornom učenju ne pokazuje gadjenje i mržnju kao prema onom kasnijem, ali ja nisam stekao utisak da je on “najveći hrišćanin“. Kako sam ja razumeo, Hrist je bog siromašnih, jadnih, nemoćnih itd. i nije mu baš simpatičan, naprotiv. Mnogo su mu draži ratnički bogovi primitivnijih naroda, bogovi koji pucaju od moći. Ili na primer kao grčki (i rimski) bogovi (Zevs, Mars...).
Rukavodilica:
Nice je, cini mi se, jedan od boljih nacina da obuhvatis hriscanstvo i jedan od najvecih hriscana sa kojim sam se susrela.
Nije li hriscanski sahraniti metafizickog boga?

Ne verujem da je to mesto oslobodio za Hrista...
 
divlja-u-srcu:

Prva dva prava filozofa na ovom forumu! :)

Tegularijus
Misanthropos


Ljudi, ima nade za ovaj podforum! :)

Nisam ja nikakav “pravi” filozof, nisam mnogo dalje odmakao od većine. Ovde ima dosta iskusnijih od mene. Ali glavni problem je, čini mi se, što se malo držite neke konkretne filozofije nego su većina tema o slobodi, životu, smrti, sreći... Što je potpuno normalno, na taj način “filozofira“ svaki čovek. Ali to ne vodi nikakvom napretku i ozbiljnijem proučavanju filozofije bez tumačenja filozofa. Jedino se proučavanjem fil. dela, napreduje! Što znači i određeni napor, ako se uopšte ne mučite sa fil. tu nešto nije u redu. Tu je možda u prednosti Misanthropos, a ja i ne toliko.
 
Tegularijus:
[
Nisam ja nikakav “pravi” filozof, nisam mnogo dalje odmakao od većine. Ovde ima dosta iskusnijih od mene. Ali glavni problem je, čini mi se, što se malo držite neke konkretne filozofije nego su većina tema o slobodi, životu, smrti, sreći... Što je potpuno normalno, na taj način “filozofira“ svaki čovek. Ali to ne vodi nikakvom napretku i ozbiljnijem proučavanju filozofije bez tumačenja filozofa. Jedino se proučavanjem fil. dela, napreduje! Što znači i određeni napor, ako se uopšte ne mučite sa fil. tu nešto nije u redu. Tu je možda u prednosti Misanthropos, a ja i ne toliko.

Skroman si.
 
Tegularijus:
Nisam ja nikakav “pravi” filozof, nisam mnogo dalje odmakao od većine. Ovde ima dosta iskusnijih od mene. Ali glavni problem je, čini mi se, što se malo držite neke konkretne filozofije nego su većina tema o slobodi, životu, smrti, sreći... Što je potpuno normalno, na taj način “filozofira“ svaki čovek. Ali to ne vodi nikakvom napretku i ozbiljnijem proučavanju filozofije bez tumačenja filozofa. Jedino se proučavanjem fil. dela, napreduje! Što znači i određeni napor, ako se uopšte ne mučite sa fil. tu nešto nije u redu. Tu je možda u prednosti Misanthropos, a ja i ne toliko.


:P :) 8) :wink:
 
Dragi prijatelji,
poput nasrtljivog interlokutora, hteo bih samo par reci da kazem o Niceovim delima.Srce njegovog celokupnog dela,po meni,uvek to trba imati na umu je etika(moral,puritansko-idealisticki) i metafizicki princip-samoprevazilazenja.Ne moze se traziti "sistem" od njegovog ucenja, jer svaki sistem je po Adornu lazan.Taj sistem moze iznedriti samo Crkva ili Toma Akvinski.Ona(Crkva) na Zapadu ga(Nicea) u nekim novijim radovima svojih poznatih teologa pogrdno i sa puno mrznje naziva Supermenom.Sto je zanimljivo predvidjam da ce Crkva u buducnosti pokusati da dobar deo njegovog ucenja ugradi u svoj Sistem!?!Mozda ce pokusati i da misli drugacije,da pokusa svoje "prevrednovanje" njegovog dela, ali to je nemoguc poduhvat,jer Niceu pripada buducnost.
 
Empedokle kad kaze "Crkva" ocigledno misli na Zapadnu Crkvu.Dragi prijatelju zasto to ne kazes explicite ? Istocna Crkva je ionako mnogo postradala od Zapadne,zar mora i od svojih sinova ?
 

Slične teme


Back
Top