Likovi:
Kolerik, mladi ganci koji se tripuje da je danski princ
Vi, ko god da ste
{Starinska železnička stanica, buvljak u pozadini, promiču kese i drugi otpaci nošeni vetrom, kao i gomile Kineza}
Vi: Izvinite, gospodine...
K: Ja sam Kolerik, tragični princ zemalja danskih, naravno da ste čuli za mene, ali neće biti naodmet da vam ja ispričam svoju tužnu istoriju, naravno moje urođeno vaspitanje mi ne dozvoljavaju da o tome počnem pre nego li saznam ko to ima čast da bude moj slušalac.
Vi: Mi smo Mi
K: Mi, kako adekvatno. Podseća me na sebe u trenucima inspiracije, naravno, ja sam uvek, i bez imalo truda, daleko rafinisaniji. No ne tugujte, o moj prijatelju, niste vaša krivica što sudbina ne dozvoli da budete poput mene.
Vi: Pa Mi i ne želimo...
K: Da,da, da, shvatam da ste suviše ljubazni da bi priznali. Vi ste u strahu da ću se posramiti, da neću podneti svoju tragediju. Ali nemojte, o moj prijatelju (naravno da vas mogu zvati tim imenom). Velike duše, poput moje, su svesne da svojim primerom daju nadu ostalima. Vi me razumete, zar ne?
Vi: Pa i ne baš...
K: Shvatam, i neljutim se zbog toga. Jer kako bi i mogao, kada niste posebni poput mene. Vidite, i pored sve svoje tragedije i sudbe klete koja muči predodređene, ja mogu reći da sam uspeo da se izborim. I postao sam uspešan, o da. Jer ne postoji izazov kome ne mogu odoleti. Vi naravno želite da čujete moje avanture.
Vi: Pa...
K: Nemojte se ustručavati, i pored svoje skromnosti ja ću biti rad da vam ispričam. Ko zna, to može i vama pomoći. Kada čujete kako sam, iako rođen i odrastao u kartonskom naselju, saznao da je moje pravo poreklo kraljevsko. I kako sam, ne želeći da izazovem međunarodne incidente, odustao od svojih prava na krunu.
Vi: ... (dubok uzdah, ali ne stižete da izgovorite)
K: Pitate se šta radim, sad i na ovom mestu? Priđite bliže, ovo ću vam reći samo jednom: zle duše, zavidljivci i smutljivci, oni su se urotili protiv mene, želeći da mi naškode (a nisam im dao drugog povoda sem toga što sam Ja). I oni me prate, o da, čak i sada me posmatraju i idu za mnom.
Vi: Pa i ja sam krenuo za vama...
K: Vi, vi ste jedni od njih. Nećete me prevariti. Sda moram pobeći, jer ko zna kakve ste mi zamke postavili, ali vratiću se, i zapamtite, moja osveta će biti strašna.
{Usplahiren, Kolerik pretrčava preko šinskih koloseka, ne primećujući teretni voz koji prolazi kroz stanicu. Nakon sudara, biva odbačen i leži povijen i očigledno mrtav. Radoznala gomila se okuplja oko njegovog tela. Na scenu stupa Lin Min Pao, kineski prodavac patofni}
Lin: Ca bilo?
Vi: Nije mi jasno. Krenuh da mu kažem da je zaboravio novčanik na blagajni, a on se ubi. Budala