decije zanimacije - crtaci i igracke

mislite li a bi bilo dobro iloziti ih svakoj vrsti muzike i objasniti mu sta je u redu a sta nije?

Mislim da je bitnije postaviti neke moralne norme pa ce samim tim lakse kasnije birati muziku koja njima odgovara, jer mu sigurno neces moci birati muziku kada bude imalo 16god..
i ne samo muziku :)
ja sam stvarno sve i svasta slusala posle osnovne skole, i posao mi je dosta vezan bio za razne zanrove muzike pa sam u sve morala da se razumem..u zavisnosti od drustva znam i mogu da se uklopim sa muzikom.. a ipak kuci slusam samo ono sto meni odgovara.. kada si klinac muzicku ukus ti prvo formiraju mama i tata, posle drugari iz skole, kada sam ja bila klinka sramota je bilo slusati narodnjake, sada vidim da su mahom oni najzastupljeniji.. a sve se to promeni u srednjoj i kasnije u zivotu.. mislim da treba od svega da se poslusa najbolje .. i sada mi je smesno sto sam kao klinka pricala da nikada necu slusati ovo ili ono bljak hahahahaha
 
Poslednja izmena:
Sa svim tim crtacima i igricama problem stoji u tome sto mozak ne samo u tom uzrastu vec i kod odraslog coveka ne razlikuje da je rec o slici, a ne o stvrnom dogadjaju. Fizioloske reakcije organizma su apsolutno iste kao da se sve to desava uzivo. Adrenalin pumpa, krv brze struji kroz vene, zenice se sire i ako govorimo o ratnicik sadrzajima organizam se bukvalno priprema na napadni ili bezi situaciju, sto dete ne predskolskom uzrastu itekako iscrpljuje. Plus to je najlaksi nacin da se stvori takozvana adrenalinska zavisnost, jer pumpanje adrenalina prati zadovoljstvo sto je protivnik pobedjen. U odredjenom trenutku organizmu ce biti potrebna veca kolicina adrenalina jer se na prethodnu navikao. Dok je dete malo ovo se jos i moze korigovati, ali kada udje u pubertet moze dovesti do poremecaja u ponasanju deteta i vidno izrazene agresivnosti.
Roditelji su tu da stave granicu jer deci trebaju granice. Treba birati crtace i igrice mirnijeg sadrzaja i strateske igre ali bez pucanja, ubijanja i slicnog.
Problem sa kojim se u praksi cesto srecem jeste da roditelj nece da naljuti dete i hoce da bude drug sa detetom. Ovo je osnovna greska i deca roditelja sa takvim stavom izmicu kontroli kako su starija. Neka place i histerise koliko hoce ali ne mora da bude ne i sat vremena crtaca je tacno sat vremena crtaca (lupam napamet) i zna se sta se na tv-u gleda. Sto se interneta tice, misljenja sam da tu dete treba proveravati ali ne tako sto roditelj otvori lazni profil pa se frenduje sa detetom, nego kaze detetu da mora da ima njegovu sifru, ili raditelj napravi i svoj profil pa bude prijatelj sa detetom. Desi se da dete napravi jedan profil za roditelja a drugi za sebe, ali roditelj koji iole prati sta mu dete na fejsu radi moze ovo da provali. Decu treba nauciti kako da koriste pretrazivac, i koje sajtove da otvraju. Treba im pokazati i materijal koji nije za njih da bi znali da razlikuju dobar od loseg sadrzaja. Reci im kada vide takvu i takvu rec u nazivu sajta da taj sajt ne otvaraju.
 
iskreno ja se nekad zapitam treba li nam neka korenita promena, u bukvalnom smislu revolucija na tom planu, a onda se opet zapitam da li je moja mama mislila isto? i mi smo kao mali imali crtace agresivnog sadrzaja, doduse ne u ovolikoj meri...ali je razlika ta sto se daleko vise tada obracala paznja da deca imaju i kvalitetan edukativniu program...cini mi se da su u danasnje vreme stvari izmakle kontroli.
 
iskreno ja se nekad zapitam treba li nam neka korenita promena, u bukvalnom smislu revolucija na tom planu, a onda se opet zapitam da li je moja mama mislila isto? i mi smo kao mali imali crtace agresivnog sadrzaja, doduse ne u ovolikoj meri...ali je razlika ta sto se daleko vise tada obracala paznja da deca imaju i kvalitetan edukativniu program...cini mi se da su u danasnje vreme stvari izmakle kontroli.

Ovo je tacno, ali obrati paznju na tadasnju i sadasnju grafiku i izraze lica junaka. Danas je to mnogo izrazenije, mislim da nije kolicina u tolikoj meri presudna nego nacin na koji je nesto predstavljeno.
 
Deca traze uzore. Bolje da im bude Djokovic nego tamo neki pokemon.

Muzika ima ogroman uticaj na decu. Pomaze razvijanju kognitivnih sposobnosti, ubrzava proces ucenja, misljenja, takodje utice na ponasanje i na emocije. Muzikom se dete opismenjuje da izrazava svoje emocije.

Poznato je da beba vec od svoje dvadesete nedelje reaguje na muziku, glas. Deca koja slusaju muziku, pevajuci uz nju, igrajuci, pospesuju svoju motoriku, ali i pamcenje, koncentraciju, slusanje. Roditelj muzikom moze da podstakne intelektualni razvoj svoga deteta, ali i da ga odvede u sasvim drugom smeru. Ovo zavisi od vrste muzike koja se slusa.

Muzika razvija socijalne vestine, jer moze da posluzi kao jedan oblik komunikacije prema okolini, kao i da doprinese boljem razumevanju iste. Ovo se najvise odnosi na decu koja se bave muzikom. Sto ne znaci da i ostala ne mogu da imaju tu vrstu pozitivnosti.

Naglasio bih da su obe mozdane hemisfere aktivne kada deca uce da sviraju, sto pospesuje razvijanje intelekta, kao i apstraktnog nacina razmisljanja.

Od vrste muzike dosta zavisi kasnije kakvo ce dete biti, ne presudno, ali kao jedan od faktora. Ako roditelj dopusti da dete se samo prepusti svom ukusu bez pojasnjenja, moze da se desi zastranjenje. Sto mozemo videti u adolescenstkom periodu, kada biraju grupe koje pripadaju hard metalu, hard roku itd. sto se vidno odrazava na njihovo ponasanje ili da zavole narodnjake i da se identifikuju sa njima, sto se opet odrazava na njihovo ponasanje: stil oblacenja, govora, pogleda na zivot itd.

Decje pesmice su odlicne do pete godine, najkasnije seste, ali onda treba traziti alternativu. Sigurno ne da se pusta pesma najbolja riba u gradu, ali zato je potreban rad sa detetom.

ejoš kad bi u školama bilo svaki dan fizičko likovno i muzičko
deca bi bolje znala srpski, matematiku i svet oko nas

umesto toga, u škole suuvedeni raunari kao izborni predmet
 
iskreno ja se nekad zapitam treba li nam neka korenita promena, u bukvalnom smislu revolucija na tom planu, a onda se opet zapitam da li je moja mama mislila isto? i mi smo kao mali imali crtace agresivnog sadrzaja, doduse ne u ovolikoj meri...ali je razlika ta sto se daleko vise tada obracala paznja da deca imaju i kvalitetan edukativniu program...cini mi se da su u danasnje vreme stvari izmakle kontroli.

Nisu bili dostupni na svu srecu. Crtani u 19.15h i u jutarnjem programu i jos dva u skolskom.

U danasnje vreme nista nije pod kontrolom.
 
Anime i drugi crtani filmovi koje gledaju devojcice, dovode do hiperseksualizacije.
hvala
smile1.gif
mene posebno uznemiruju ovi anima crtaci
:lol::lol::lol:
 
Најгоре је да вам дете чувају бабе и деде, јер док сте на послу могу да направе невиђену штету, а ви је онда отклањајте поподне и објашњавајте зашто нешто није у реду. Што се тиче вртића, моје дете тамо не иде, јер је након прва три дана добила стравичну алергијску инфекцију или тако нешто од болесне и прљаве деце. Сећам се да је некада дете за вртић морало да буде окупано, очешљано и пре свега здраво. Сада маме доведу децу у вртић све са терапијом и замоле васпитачице да поведу рачуна о томе. Зато смо нашли дадиљу која је млада, уме да је забави, строга је у довољној мери као и ја... Тренутно сам задовољна, видећемо шта ће бити када крену у ППП.

..da ga ne cuvaju baba i deda ni slucajno...da ne ide u vrtic, tamo ima svasta....da ga ne pustim da se igra sa drugom decom vec da ga ucim da bude razlicito...

mislim da ce biti najbolje da ja za mog junoshu kupim jedno stakleno zvono i stavim ga pod isto ili u neki kavez posto mi izgleda spasa nema :roll:
 
Ovo je tacno, ali obrati paznju na tadasnju i sadasnju grafiku i izraze lica junaka. Danas je to mnogo izrazenije, mislim da nije kolicina u tolikoj meri presudna nego nacin na koji je nesto predstavljeno.
I sama rezolucija ekrana na kojima se slika posmatra je bolja/jača pa nam oni stari filmovi izgledaju nekako kao da su ih deca crtala... jednostavne linije bez detalja. Ja sam pre nekoliko meseci gledao "Dot i zečić smešnić" koga se sećam kao izvanrednog crtano-igranog filma, i grafika je bila očajna (a i igrani deo kao da je iz nemog filma)
Sa druge strane ovi CGI likovi su mi uglavnom nekako čudni što se tiče izraza lica, nekako me podsećaju na Oda iz Zvezdanih staza ili na plastelinske figurice. Navikao sam na linije između lika i pozadine, kao u Mikijevom zabavniku.
 
Inače mi je zanimljivo koliko su vam mlada deca koja gledaju te crtane filmove... mislio sam da je Benovo i Holino malo kraljevstvo nekako za 4-godišnjake, oko godinu dana posle Pepe; neki koncepti su im prilično predškolski.
Holi ima dve mlađe sestre bliznakinje koje imaju oko dve godine, tako da bi Holi trebalo da ima bar četiri.
(inače mi se jako sviđa taj crtani, naročito Stari mudri patuljak)
 
Poslednja izmena:
ovo je vreme nasilja i jedne vrste anarhije s kojom ce se klinci sretati u životu
nekako sumnjam da ce bilo kakvi video sadržaji s kojima se srecu na svakom koraku imati tu ključnu ulogu
mislim globalno kao da - dečaci se uče da budu ratnice a devojke domaćice i barbikice
e a čitao sam kao u britaniji - deca masovno skaču u blato da se valjaju po ulici i grokću zbog tog pepa praseta, roditelji ***** :lol:
 
muzik jeste, pored ostalog ovde navedenog, jedan od uticaja spolja koji dopire do dece. ako dete od najranijeg detinjstva slusa - najbolja riba u gradu, da li to moze imati negattivan efekat na formiranje njegovih moralnih vrednosti? ja mislimn da itekako moze...
Sviđa mi se tema, može mnogo odgovora da se dobije od nje.
Baš sam sinoć šetao ulicom, i vidim devojčicu od možda 8 - 9 godina. Nema više od toliko. I sad, mimoilazimo se i vidim drži tač skrin telefon u ruci i sluša pesmu čiji tekst otprilike ide ovako: "U sobi šipka, ja je gledam kako igra". Ostatak nisam čuo. Prvo mi bilo smešno, ali posle mi je došlo u glavu koliko je to loše.
Što se tiče igračaka i crtaća, pogledao sam Pepu prase par puta i malo mi se ne sviđa, imam osećaj da je crtać pravljen za osobe sa slabijim mentalnim sposobnostima (da me neko ne razume pogrešno, želim da kažem da nije baš fora da deca gledaju crtać koji ne može baš pozitivno uticati na njihov razvoj koliko i drugi crtaći, već ima suprotan efekat).
E, sad, ne branim ostale crtaće. Digimoni, Pokemoni, Bej Blejd, i još milijardu anima sa ogromnim mačevima, aždajama, i ostalim plodovima japanske mašte, onda Betmeni, Spajdermeni i ostali akcioni junaci bez roditelja, zatim Saut Park i Ren i Stimpi koji su prepuni gadosti, psovki i crnog humora, i tako dalje, ništa od toga ne branim, niti sam za to da deca gledaju takve crtaće.
Po meni, jedini dobri crtaći su Disnijevi crtaći, samo što se to deci danas slabo sviđa.
Ja sam kao klinac gledao Štrumpfove, Kremenka, Baltazara, Viteza Koju i bilo mi je super.
Što se tiče igračaka, volim da gledam izloge prodavnica igračaka. U glavnom sada deci prodaju one neke kao male računare i tehniku, što mi se ne sviđa. Ostale igračke su većinom solidne. Barbike mi se ne sviđaju, jer u poslednje vreme im previše ističu obline. Ne sviđaju mi se ni ona čudovišta i gluposti, ali ista stvar kao kod crtaća (jer su takve igračke većinom likovi iz crtaća).
Ako bih birao najbolju igračku, to su ubedljivo LEGO kocke (ili ako nemate kinte kao ja, onda neka kineska zamena marke LGEO :) ). Trebam na fakultet skoro, a još uvek se igram tim kockama, uvek se nešto drugo može napraviti, a nema lošeg uticaja. E, jedino što su se komercijalizovale u poslednje vreme, pa izbacuju edicije kockica iz filmova (Ratovi zvezda, Gospodar prstenova, Hari Poter...) koji su prepuni čudovišta i gluposti.
Šta sam ja sad ovde napisao - pojma nemam, ali zanimljiva mi tema. :)
 
Postovana, crtaci i igrice ne mogu da uticu na ponasanje dece. Mi roditelji uticemo na ponasanje sopstvene dece (ona su nase ogledalo), a crtaci mogu malo mastu da im razviju, dok igrice mogu da im unaprede neke vestine i to ti je sve.
Deca ne bi trebalo da uce i pisu do 7 godine. Jer ucitelji i uciteljice u prvom razredu imaju najvise problema sa takvom decom da ih nauce pravilno da citaju i pisu. Na zalost i moja cerka pokazuje isto interesovanje u predskolskoj grupi, cak dobija i domace zadatke. Ja ne insistiram na tome da ih ona radi iako znam da ce po zavrsetku kursa njen dosije biti ispisan ko zna kakvim recima. Naravno, prema tom dosijeu ce biti razvrstana u prvi razred osnovne skole.
Sta hocu da kazem? Dok se ti i tebi slicni roditelji zamlacuju oko crtaca neko iza ledja nam kroji sudbinu dece. I za to smo iskljucivo krivi mi roditelji jer ne vodimo racuna o deci, ne zelimo da ukazemo na sistemske greske, jer pobogu imamo puno obaveza i ne stizemo.
I jos nesto. Nas kao generaciju nisu vaspitali crtaci. Mi se ponasamo isto kao i nasi preci. Svadjamo se, ratujemo, ne pokazujemo interesovanje za nesto novo, sujetni smo itd. Da li ima svega toga u Tomu i Dzeriju, recimo, ili u Loony tunes crtacima.
 
Evo zanimljivog razmisljanja na temu starih i novih crtaca.
http://zena.blic.rs/Porodica/9153/Iz_muskog_ugla_Stari_i_novi_crtaci

Kistina to je razmisljanje jednog odraslog coveka, deca sigurno ne dozivljavaju crtace kao mi odrasli... pa seti se da li ti je ovako nesto palo na pamet kada si u osnovnoj skoli gledala diznija? Nije..
Super za nodija i pepu, ali ni ti crtaci nisu savrseni za decu ako cemo da gledamo na njih kroz oci roditelja.. Sta ja zapazam u tim crtacima.. Da se sve vrti oko jedne osobe.. Pepe , Nodija , Fifi.. Znaci jedan dominira ostali ga prate ko ovcice... Americki sistem vrednovanja.. nesto kao u njihovim serijama za srednjoskolce.. Ovaj je faca ostali su plebstvo.. Ne bih se ja slozila sa ovim tatom..
 
Sta ja zapazam u tim crtacima.. Da se sve vrti oko jedne osobe.. Pepe , Nodija , Fifi.. Znaci jedan dominira ostali ga prate ko ovcice... Americki sistem vrednovanja.. nesto kao u njihovim serijama za srednjoskolce.. Ovaj je faca ostali su plebstvo..
Pa i u vrtiću imaš ekstrovertniju decu koja su rođene vođe, to je jednostavno jedan od oblika karaktera. Slažem se da i mene nervira recimo Deni Pas, koji apsolutno nema svoju ličnost, ali se sa druge strane niko ne ruga Pedru Poniju i Rebeki Zeki što su stidljivi. Po meni je Pepa film za decu od tri godine, a i napravljen je po seriji slikovnica koje se čitaju otprilike u tom uzrastu, sudeći po broju reči na stranici (ima ih po knjižarama). Ben i Holi su za nešto malo stariju decu (4-6 godina) i kao neki nastavak naučenog o odnosima u društvu. Ne mislim da posle gledanja serijala Bena i Holi možeš da se vratiš i uzbuđeno gledaš Pepu jer je nekako bebasto. Nodija nisam gledao pa ne znam kakav je. Fifi (je li to ono sa cvećem?) nije edukativan nego više dramski film, recimo kao sitkom za decu; njega ne umem da odredim po starosti deteta. Babar i Baduove avanture su po meni za prvi-drugi razred.
 
Postovana, crtaci i igrice ne mogu da uticu na ponasanje dece. Mi roditelji uticemo na ponasanje sopstvene dece (ona su nase ogledalo), a crtaci mogu malo mastu da im razviju, dok igrice mogu da im unaprede neke vestine i to ti je sve.
Deca ne bi trebalo da uce i pisu do 7 godine. Jer ucitelji i uciteljice u prvom razredu imaju najvise problema sa takvom decom da ih nauce pravilno da citaju i pisu. Na zalost i moja cerka pokazuje isto interesovanje u predskolskoj grupi, cak dobija i domace zadatke. Ja ne insistiram na tome da ih ona radi iako znam da ce po zavrsetku kursa njen dosije biti ispisan ko zna kakvim recima. Naravno, prema tom dosijeu ce biti razvrstana u prvi razred osnovne skole.
Sta hocu da kazem? Dok se ti i tebi slicni roditelji zamlacuju oko crtaca neko iza ledja nam kroji sudbinu dece. I za to smo iskljucivo krivi mi roditelji jer ne vodimo racuna o deci, ne zelimo da ukazemo na sistemske greske, jer pobogu imamo puno obaveza i ne stizemo.
I jos nesto. Nas kao generaciju nisu vaspitali crtaci. Mi se ponasamo isto kao i nasi preci. Svadjamo se, ratujemo, ne pokazujemo interesovanje za nesto novo, sujetni smo itd. Da li ima svega toga u Tomu i Dzeriju, recimo, ili u Loony tunes crtacima.

...kada deca jednom krenu u prvi razred, bolje da vežbaju pisanje, nego da gledaju crtaće
u redu je da ne insistiraš da dete predškolskog uzrasta radi domaći (većinu što im treba za vežbanje ručice, i ostalog "gradiva" oni odrade u vrtiću)
ali šta da dete radi kad dođe kući iz predškolskog? da gleda crtani?---pa bolje da radi "domaći" nego da gleda crtani
ili da slaže kockice, da boji bojanke, da se igra loptom, da ide na igralište---nego da gleda crtaće
nisu jedine opcije u predškolskom gledanje crtaća ili učenje pisanja

u pravu si da su roditelji prezauzeti
ali za to vreme, deca ne bi trebalo da provode previše vremena ispred kompjutera/televizora
ono u stilu, neka ga pred komjuterom,bar je na sigurnom...pa nisam sigurna da je na sigurnom

gledanje crtaća/igranje igrica treba da se svede na najmanju moguću meru, a to je do sat vremena na dan, maximalno...a i bez tih sat vremena neće ništa da propusti
 

Back
Top