religija

Eto, što ako je netko u vezi od dvoje zaljubljenih, religiozan/religiozna?

Što radite - ostavljate li takvu osobu?

Žalite li što s njom ipak neće moći uživati, onako skroz..?

Izvući blagi kompromis?

Jeste li bili već u takvoj situaciji?

Smatrate li religiozne ljude zadrtima, ograničenima, onima koji se ne znaju opustiti?

Pokušavate li je promeniti?
 
A šta podrazumevaš pod tim religiozan?

Da veruje u Boga, i to je to, slavi slavu, bla, bla, ili ne znam, neki ekstremi, ide u crkvu svakog jutra, svake večeri se pomoli, i uopšte šta se radi u veri?
(ne znam, nisam vernik)

Kako god, nisam se susretala sa takvim ljudima, tj. nikad ništa od toga nije bilo prisutno na način koji bih ja primetila ili da je zasmetalo.

A zasmetalo bi mi ako bih primetila, tj. ako postoji neko preterivanje. I ne bih se trudila da to promenim, pa mislim, takvim ljudima je to pretpostavljam od malena usađeno...
 
Dokle god ta ista osoba ne pokušava promeniti mene, nije mi nikakva barijera..
A poznajem dosta religioznih osoba i nije tačno da ne umeju da se opuste..
Uglavnom oni imaju barijeru ako uđu u vezu sa nevernikom..
 
moj drug iz osnovne skole....voleo me je platonski godinama.....nije bio naporan ali sam znala da je bas zagrizao....jednom je rekao moj drugarici da me ne bi ozenio, ma koliko me voli, ako se ne bih krstila.....tada mi je to bilo jako cudno ali sada mogu da razumem....ipak je religioznost nesto sto je sustina nekog bica i ili je imas ili ne....a potirati sustinu nekoga je greh.....
 
Upravo o "fanaticima"pitam,mada i to je šarenolika kategorija,to sto je za mene fanatično možda za tebe nije:confused:

A, znači, fanatik. Pa, smeta mi taj fanaticizam za bilo šta, pa i za religiju... Mada, opet, tj. el to podrazumeva da recimo, on bi mene ostavio u nekoj situaciji u kojoj mi je potrebna njegova pomoć jer mora da ide da izvrši neki ritual, neka misa, šta god...? (sorry što koristim ove izraze, nisam vernik, pa ne znam)

Ako bi to bilo preče, nego da pomogne meni, i ako bi se to ponavljalo, tj. da ja znam da ne mogu da računam na njega, zbog toga i toga, onda, da, bi mi smetalo.
 
Da, naravno, postavlja se i pitanje koja religija.
Ja sam bila u vezi sa katolikom ali mi nikad nije smetalo, kao ni njemu, to što sam ja nekrštena, što ne verujem u crkvu, za Boga još nisam sigurna..
Poštovala sam njegova osećanja, nisam se rugala, a on zauzvrat mene nije davio da idem na mise sa njim i ne znam ni ja šta...
Ali, dobro..

Ne znam kakvi su npr muslimani, možda imaju čvršće stavove o tome..
Da možda moraš i ti da budeš ne znam ni ja šta..
Mada, mislim da je to i individualno, kao i odraz kućnog vaspitanja koliko ćeš drugim ljudima nametati svoja lična uverenja.
 
A šta podrazumevaš pod tim religiozan?

Da veruje u Boga, i to je to, slavi slavu, bla, bla, ili ne znam, neki ekstremi, ide u crkvu svakog jutra, svake večeri se pomoli, i uopšte šta se radi u veri?
(ne znam, nisam vernik)

Kako god, nisam se susretala sa takvim ljudima, tj. nikad ništa od toga nije bilo prisutno na način koji bih ja primetila ili da je zasmetalo.

A zasmetalo bi mi ako bih primetila, tj. ako postoji neko preterivanje. I ne bih se trudila da to promenim, pa mislim, takvim ljudima je to pretpostavljam od malena usađeno...

Recimo
nema sexa prije braka
obavezno vjenčanje u crkvi
suzdržavanje bilo kakve kontracepcije i nakon braka
poštovanje nedjeljne svete mise,
..............

Ljudi su po meni jednako duhovna koliko i telesna bića,smatram da je umetnost uskladiti oboje a ne negirati jedno kako bi prakticirao drugo.
 
Upravo o "fanaticima"pitam,mada i to je šarenolika kategorija,to sto je za mene fanatično možda za tebe nije:confused:

Fanatizam bilo koje vrste....verski, politički, nacionalni.....se vrlo brzo "otkrije". Na stranu što zagriženi fanaici i ne kriju svoju opsednutos (sem ako nisu članovi neke sekte). Tako da bi me njihova fanatičnost u startu "odbila"....i teško bih se zaljubila u nekog takvog...
 
Upravo o "fanaticima"pitam,mada i to je šarenolika kategorija,to sto je za mene fanatično možda za tebe nije:confused:

koje god da su veroispovesti FANATIK je nuzno zlo, neko ko nije dobro razumeo nacela religije , SVIH RELIGIJA...a to su ljubav, postovanje, prastanje....

sad zamisli nekog da te tera da ides u verski objekat? :eek: uzas

uvek sam za onu "batinom se u crkvu ne tera !" slobodna volja na prvom mestu
 
ne smeta mi ako je pravoslavka
sa ostalima ne zelim da se zabavljam
ja iako nemam pojma o tome, volim gledati obicaje, te obrede i ostale dzidza midze
interesantno mi
samo da me ne smara da ja moram nesto raditi
e sada, ne bi je ostavio zbog toga, a ona ako zeli ici, neka ide slobodno
sto se tice vencanja u crkvi, ako je volim, ne vidim zasto bi mi bio problem, iako joj ne pripadam
 
Recimo
nema sexa prije braka
obavezno vjenčanje u crkvi
suzdržavanje bilo kakve kontracepcije i nakon braka
poštovanje nedjeljne svete mise,
..............

Ljudi su po meni jednako duhovna koliko i telesna bića,smatram da je umetnost uskladiti oboje a ne negirati jedno kako bi prakticirao drugo.

Ne bih mogla da budem sa takvom osobom. Pošto nisam u fazonu da se udajem još nekih 7 godina, neću valjda biti u vezi bez seksa sa njim tolike godine?
Ok, ako je to bitno, može venčanje u crkvi, mada ja kad kažem udaja, mislim na zajednički život, ne te procese...
Ma, daj, nema kontracepcije??? Kakav užas... :neutral: Treba da rodim 20-ro dece ili da idem na abortus svaki put? Brrrr...
Nedeljna misa-može i to, taman kad se vrati da mi skuva kafu. :)

Ne, ne bih bila sa takvom osobom, ako to podrazumeva ove stvari.

Sa pripadnikom druge vere bih, ako mene ne uvlači u to i prisiljava na bilo šta.
 
Recimo
nema sexa prije braka
obavezno vjenčanje u crkvi
suzdržavanje bilo kakve kontracepcije i nakon braka
poštovanje nedjeljne svete mise,
..............

Ljudi su po meni jednako duhovna koliko i telesna bića,smatram da je umetnost uskladiti oboje a ne negirati jedno kako bi prakticirao drugo.

To su meni više neke odrednice za život nego fanatizam..
Nekako mi je fanatizam u glavi skopčan sa terorizmom (bemti vesti i tv i sve).
Pa ok mi je to, i da zaista volim tog čoveka pristala bih na venčanje u crkvi, išla bih i na misu verovatno kao što bih radila i nešto što nema veze sa crkvom, religijom ili bilo čim a da je u pitanju meni voljeno biće..
Mislim, vozila sam bajs po Fruškoj gori zato što je on to silno želeo, pa sam se kotrljala i samo što nisam poginula... znam da je glupo poređenje.
Za kontracepciju i ništa sex pre braka, ne verujem da bih pristala.
Ali ako zaista volim tog čoveka a njegova se uverenja, osnovna, moralna, ne razlikuju previše od mojih, pristala bih na neke kompromise...
Jer, to znači i da je on pristao na nešto drugo već i tako..
 
Ne bih mogla da budem sa takvom osobom. Pošto nisam u fazonu da se udajem još nekih 7 godina, neću valjda biti u vezi bez seksa sa njim tolike godine?
Ok, ako je to bitno, može venčanje u crkvi, mada ja kad kažem udaja, mislim na zajednički život, ne te procese...
Ma, daj, nema kontracepcije??? Kakav užas... :neutral: Treba da rodim 20-ro dece ili da idem na abortus svaki put? Brrrr...
Nedeljna misa-može i to, taman kad se vrati da mi skuva kafu. :)

Ne, ne bih bila sa takvom osobom, ako to podrazumeva ove stvari.

Sa pripadnikom druge vere bih, ako mene ne uvlači u to i prisiljava na bilo šta.

Isto i ja..,Nisam nešto religiozna i nisam u vezi sa religioznom osobom... ali recimo da jesam... To bi predstavljao "problem" koliko meni toliko i religioznoj osobi.

Ne smatram te ljude čudacima, nikako. Bože moj, svako zna svoje.
Bitno je samo da okolo to drugima ne nabijaju na nos, a ako su imalo pametni - neće.
 

Back
Top