Autistično dete u predškolskoj ustanovi !?

Isti slučaj je i kod mene u školi. Danas je vrištao jer ga pedagoška asistentkinja nije pustila u nastavničku kancelariju za vreme velikog odmora.:( Inače ne govori ništa, a i ne sluša. Ne razumem svrhu njegovog boravka u školi.

Ovoj jadnoj zeni to dete pored svih tih veoma slicnih problema ne moze ni da kontrolise fizioloske potrebe, pa se ... na casu, a ona ga cisti i pere. U povratku kuci jednom prilikom zavukao se pod parkiran kamion, deca pokusavala da ga izvuku, naisla kola, zamalo ih nije pregazio covek.
 
Moj bratanc ima dijagnozu dečji autizam, uskoro će da napuni 4 godine, već 1,5 godinu ide u vrtić u redovnu grupu. Ali on nije takav. Hvala bogu. Ne vrišti i ne histeriše. Pošao je u vrtić po preporuci lekara i dobro se uklopio, prihvatio decu a o ona njega. Vaspitačice su dobre i poklanjaju mu pažnju koliko mogu. Učestvuje i u zajedničkim igrama. Smanjen je broj dece zbog njega. Istovremeno ide kod logopeda 2x nedeljno i kod defektologa 2x nedeljno.
S obzirom da je odobreno uključivanje u redovnu grupu trebalo bi da vrtić traži asistenta za dete.
 
Evo i mene da se najzad javim...:) dete mi je bilo bolesno pa nije ni islo u vrtic tako da nisam imala pojma sta se desava ...danas sam isla u vrtic i posto sam imala malo vise vremena,mogla sam da posmatram sta se desava...pa taj mali decak je sasvim o.k. u odnosu na to kakav je bio pre tri nedelje...vidim neke dve su sa njim konstantno,msm da je jedna def.a druga psiholog...jedino sto on stalno nesto ustaje ,izlazi u hodnik a one za njim,pa se vraca u tu ucionicu..pa malo sedi pa opet isto..dobro za kondiciju za ove dve prethodno pominjane...malo mi bilo smesno sto ga prate u stopu,a nema gde covek da se okrene kako je uzak hodnik i uopste mali prostor za manevrisanje...vaspitacica mi kaze da je on tu samo dva sata,da odlicno zna engleski,pisana i stampana slova,da voli da crta...ono sto sam ja primetila da je uopste nezainteresovan za decu i ostale oko sebe,da stalno gleda dole(znaci nema kontakt ocima),da je u nekom svom svetu i podseca me na lik iz nekog filma o nekom pijanisti koji je bio virtuoz a isto tako stalno se samo setao i svi trcali za njim...dobro je da nije onaj najtezi oblik autizma...a mozda su i razni strucnjaci ranije radili sa njim pa zato i ima napretka...uglavnom,trenutno je situacija pod kontrolom...videcemo kad u sredu dođe Deda Mraz...;)
 
Nije smešno što ga prate u stopu, moraju da idu za njim jer bi možda izašao napolje. I kad bi ga one zvale on ne bi obraćao pažnju i ne bi se vratio.
Moj bratanac je prvih nekoliko dana sam otvarao vrata i izlazio iz učionice ali je kasnije navikao da sedi i ruča sa drugarima, da se igra, da učestvuje u aktivnostima, da se okrene kad ga zovu, da gleda u oči, da radi ono što se traži od njega.
 
A koji je najtezi oblik autizma? Ja ne znam koji oblik ima moj rodjak, ali on ne komunicira sa okolinom, ne prica, ne radi nikakve aktivnosti vezane za skolu, razume proste stvari i izvrsava naredjenja tipa "ugasi svetlo"...i to je sve...i vrlo retko se okrene kad ga zoves, moras bas da budes uporan, a i to "ugasi svetlo" moras da mu ponavljas nekoliko puta ne bi li on to uradio na kraju...
 
Nama su rekli u jednoj državnoj bolnici na ispitivanju da je to autizam. U drugoj da je najblaži oblik a posle pregleda da odbacuju autizam i da je usporen psihomotorni razvoj. Privatno da nije autizam. U trećoj državnoj bolnici na naše pitanje "da smo takođe dobili dijagnozu da je to najblaži oblik" rekli su nema teži i lakši, autizam je autizam. Ali moj bratanac se do 1,5 godine razvijao normalno, na vreme prohodao, počele su i prve reči, imitirao životinje, raspoznavao, čak je možda i bio napredniji od nekih vršnjaka. A onda jednog jutra drugo dete. Gleda u stranu, krije se, beži od dece, ne želi da ga maze ni mama i tata, ne igra se sa igračkama, ne zanima ga ništa samo crtani film i reklame.
Televizor smo ukinuli, u vrtić ide, obožava da se mazi, igra se sa decom, igra se sa igračkama adekvatno, sarađuje sa logopedom i defektologom, sluša vaspitačice, naučio da koristi nošu, sve više brblja, na dijeti je antikandida i bezkazeinskoj. Izbacili smo slatkiše 100%, pije samo pirinčano mleko, jede žitarice, bezkvasni hleb, krušku, svo povrće, meso i ribu. Posle 2 meseca od početka dijete detetu kao da se razbistrilo, više razume, obraća pažnju na okolinu, okreće se kad ga zovemo, razlikuje boje i oblike, slaže slagalice, kockice, igra se. Da li je to od posebnog režima ishrane, od rada, ili od samo od sebe nije važno, važno je da se promene vide.
 
Dođoh iz vrtića kući i ne mogu da dođem k sebi...šta nam ova naša država radi,nemam više reči opravdanja....u grupu predškolaca, gde moj sin ide (vrtić u Beogradu),prošle nedelje je došao nov dečak...ništa tu ne bi bilo čudno da on nije autističan...mi roditelji nismo obavešteni,da bar pripremimo decu na malo drugačijeg drugara..po Zakonu doveden je da bi se socijalizovao i uklopio u drustvo...sve bi bilo u redu da on konstantno ne vristi,udara decu, agresivan je...i deca se sklanjaju od njega (svi se povukli u jednu stranu ucionice a on divlja na suprotnoj strani)...plase ga se i sve sto im uzima oni mu daju samo da ih ne udara...i nista ne rade drugo sve vreme sem sto pokusavaju da ga umire..i deca i vaspitacice...i deca sada nece u vrtic,boje ga se,jer je ono stvarno strasno za videti ...cak je u medjuvremenu jedno dete slavilo i rodjenda i ovaj mali je totalno prohisterisao (ne znam koju rec da upotrebim da opisem stanje :()e,sad ja vas pitam i kao roditelje a volela bih da cujem i neka strucna misljenja,sta sad mi da radimo?Da li zbog jednog deteta, koje ocigledno nije za kolektiv i potrebna mu je posebno obucena osoba a ne ova nasa obicna vaspitacica(koja samo sto nije pocela da place od muke,jer nije znala sta ce s njim)da traumiramo nasu decu...i kakav ce to uopšte rad da bude (msm na program,crtanje,pisanje...)..ajd,da vas cujem...

Duznost roditelja zdrave dece je da se izbore za svoje pravo da zastite svoju decu od svih vrsta agresivnosti (ukljucujuci i agresivnos koja dolazi od strane poremecene dece). Dakle, ako su roditelji dece sa poremecajima i psih. oboljenjima uspeli da se izbore da njihova deca ne moraju biti smestena u posebne ustanove, isto tako bi roditelji ugrozene dece trebalo da dignu glas protiv rizicnog spajanja te dece sa ostalom decom.
Koliko sam primetila na primeru javne rasprave o inkluziji u skolama, roditelji vise vole da pene ko besni psi na prosvetne radnike, nego da se pridruze onom delu prosvetnih radnika koji se zalaze za pazljiviju inskluziju, a vecina prosvetnih radnika je u toj grupi.
 
Nasilja u štoli ima toliko da ta napadnuta deca, ma koliko išla kod direktora psihologa da se požale i traže zaštitu, ne dešava se ništa i nasilnici i dalje sprovode teror, jer im se može.

Насиља у школи има као и увек што га је било, само се није причало о њему, а сада се иде у другу крајност, па кад мали Перица почупа Марицу за кику јер му је отела гумицу - одмах осване на насловној страни Преса или у Јутарњем програму РТС уз бомбастични наслов: НАСИЉЕ У ШКОЛАМА - ДОКЛЕ???

А пре, када би Перица почупао Марицу, учитељ би му очитао буквицу, или му чак звекнуо шамар....па би се Перица смирио ко бела лала, а кад би његови родитељи сазнали и они би му очитали буквицу и звекнули шамар... А данас учитељ не сме ни мрко да га погледа, а родитељи одмах скоче и дођу са све телевизијом да кажу како су угрожена Перичина дечија права...и још траже материјалну одштету од Маричиних родитеља за претрпљени страх због отете гумице....
 
Насиља у школи има као и увек што га је било, само се није причало о њему, а сада се иде у другу крајност, па кад мали Перица почупа Марицу за кику јер му је отела гумицу - одмах осване на насловној страни Преса или у Јутарњем програму РТС уз бомбастични наслов: НАСИЉЕ У ШКОЛАМА - ДОКЛЕ???

А пре, када би Перица почупао Марицу, учитељ би му очитао буквицу, или му чак звекнуо шамар....па би се Перица смирио ко бела лала, а кад би његови родитељи сазнали и они би му очитали буквицу и звекнули шамар... А данас учитељ не сме ни мрко да га погледа, а родитељи одмах скоче и дођу са све телевизијом да кажу како су угрожена Перичина дечија права...и још траже материјалну одштету од Маричиних родитеља за претрпљени страх због отете гумице....

Ja pričam iz sopstvenog iskustva, gde niko ništa nije preduzimao 2 meseca, jer kad im roditelji ne mogu ništa, ko su profesori da bilo šta rade?
 
Ja pričam iz sopstvenog iskustva, gde niko ništa nije preduzimao 2 meseca, jer kad im roditelji ne mogu ništa, ko su profesori da bilo šta rade?

Знам. :(
Систем је тако направљен да сви само воде рачуна о својим правима, а обавезе ко шиша! Систем је направљен тако опет да води рачуна о правима појединца, али не и о правима других које тај појединац угрожава! :rtfm:

Не постоје адекватне мере! :( Говорим о основној школи: По закону дете ученика морамо поступно да кажњавамо: прво дамо укор одељенског старешина (јако се било ко потрзава због њега!:roll:), па ако се не поправи укор Одељенског већа, па ако се не поправи покренемо дисциплински поступак, па као се не поправи дамо укор директора, па укор Наставничког већа и јединицу из владања, која, додуше, иде у просек, али не може да се падне из владања, значи, сем што мало спусти просек никакве друге последице не доноси...:roll: Наравно, уз све то иде појачан педагошки рад, разговори школског психолога-педагога са дететом и родитељима, покушај да се утиче на дете да промени понашање....али он код драстичних случајева углавном није довољан...
И онда ништа више: он има кеца из владања и даље је насилан али су наше мере исцрпљене. Школа даље не може! Може да донесе ''казнену меру премештај у другу школу'', али само под условом да се родитељ сложи и да се сложи та друга школа! А која школа је луда да добровољно прими проблематичног ђака, тако да од тога никад није било ништа....:roll:
Онда се обраћамо ЦЗР, а они по две године не стигну да изађу на терен...:roll:
Ако учини неку тежу телесну повреду, онда реагује полиција, али то је већ ван школе као институције...:confused:
 
Наравно да не.
Али врло често се та деца понашају асоцијално и својим понашањем угрожавају права других да се несметано школују и уче.

ne znam sta je gore - pripadati generaciji koja je prinudjena da odrasta u vreme hirovitih pravila, ili odrasti u vreme gde se znalo da su za pravilan razvoj dece sa posebnim potrebama bile potrebne i posebne skole koje su upravo zbog te dece bile i organizovane, a onda gledati ovo danas..

nekad se razmisljalo o otvaranju posebnih razreda za izuzetno nadarenu decu, kako se ona ne bi u svom razvoju usporavala, a i kako ne bi sa paznjom koju bi u mesovitim odeljenjima dobijala od poredavaca, remetili rad ostatka odeljenja..
a sada zbog ``prava manjina`` treba poremetiti rad sa ostatkom odeljenja..
da me ne razumete pogresno, ovo pricam iz ugla jedne majke koja je ocajna, jer joj je zatvorom zapreceno ukoliko dete koje nije sposobno za ovakav vid redovnog skolovanja, ne upise u skolu.
 
Знам. :(
Систем је тако направљен да сви само воде рачуна о својим правима, а обавезе ко шиша! Систем је направљен тако опет да води рачуна о правима појединца, али не и о правима других које тај појединац угрожава! :rtfm:

Не постоје адекватне мере! :( Говорим о основној школи: По закону дете ученика морамо поступно да кажњавамо: прво дамо укор одељенског старешина (јако се било ко потрзава због њега!:roll:), па ако се не поправи укор Одељенског већа, па ако се не поправи покренемо дисциплински поступак, па као се не поправи дамо укор директора, па укор Наставничког већа и јединицу из владања, која, додуше, иде у просек, али не може да се падне из владања, значи, сем што мало спусти просек никакве друге последице не доноси...:roll: Наравно, уз све то иде појачан педагошки рад, разговори школског психолога-педагога са дететом и родитељима, покушај да се утиче на дете да промени понашање....али он код драстичних случајева углавном није довољан...
И онда ништа више: он има кеца из владања и даље је насилан али су наше мере исцрпљене. Школа даље не може! Може да донесе ''казнену меру премештај у другу школу'', али само под условом да се родитељ сложи и да се сложи та друга школа! А која школа је луда да добровољно прими проблематичног ђака, тако да од тога никад није било ништа....:roll:
Онда се обраћамо ЦЗР, а они по две године не стигну да изађу на терен...:roll:
Ако учини неку тежу телесну повреду, онда реагује полиција, али то је већ ван школе као институције...:confused:

Ovde imaju izgleda svi prava pa i huligani da napadaju, samo žrtva nema pravo da se brani. A ako se odbraniš i ne dao bog povrediš napadača, da vidiš kako znaju da štite svoje.Konkretne mere treba da postoje, bilo ko da je u pitanju i meni je žao što današnja deca prolaze kroz ono isto što sam ja prošla...
 
MOJE DETE KOJEM JE DIJAGNOZA POREMECAJ IZ AUTISTICNOG SPEKTRA IDE U REDOVAN VRTIC. DOBAR JE, NIKOGA NE DIRA , NASMEJAN I VOLI STO JE SA DRUGOM DECOM. ALI, JEDAN DECAK KOJI JE KAKO VI KAZETE ,,NORMALAN,, ., GA JE ISTUKAO....I MODRICE JE IMAO....A STA SAD???????

deca koja su ``normalna`` igraju se zajedno, druze i tuku.
sve je to socijalizacija..
na taj nacin se bore za svoje mesto u drustvu..
pitate i sta sad?
ili da dete ispisete i iz ``normalnog`` vrtica ili da dete pripremite na takve moguce ispade njegovih vrsnjaka.
 
Dođoh iz vrtića kući i ne mogu da dođem k sebi...šta nam ova naša država radi,nemam više reči opravdanja....u grupu predškolaca, gde moj sin ide (vrtić u Beogradu),prošle nedelje je došao nov dečak...ništa tu ne bi bilo čudno da on nije autističan...mi roditelji nismo obavešteni,da bar pripremimo decu na malo drugačijeg drugara..po Zakonu doveden je da bi se socijalizovao i uklopio u drustvo...sve bi bilo u redu da on konstantno ne vristi,udara decu, agresivan je...i deca se sklanjaju od njega (svi se povukli u jednu stranu ucionice a on divlja na suprotnoj strani)...plase ga se i sve sto im uzima oni mu daju samo da ih ne udara...i nista ne rade drugo sve vreme sem sto pokusavaju da ga umire..i deca i vaspitacice...i deca sada nece u vrtic,boje ga se,jer je ono stvarno strasno za videti ...cak je u medjuvremenu jedno dete slavilo i rodjenda i ovaj mali je totalno prohisterisao (ne znam koju rec da upotrebim da opisem stanje :()e,sad ja vas pitam i kao roditelje a volela bih da cujem i neka strucna misljenja,sta sad mi da radimo?Da li zbog jednog deteta, koje ocigledno nije za kolektiv i potrebna mu je posebno obucena osoba a ne ova nasa obicna vaspitacica(koja samo sto nije pocela da place od muke,jer nije znala sta ce s njim)da traumiramo nasu decu...i kakav ce to uopšte rad da bude (msm na program,crtanje,pisanje...)..ajd,da vas cujem...

JA OVO OCIGLEDNO NISAM RAZUMELA. VELIKO IZVINJENJE !
 

Back
Top