Uciteljice

gost 159591

Poznat
Poruka
8.252
Mnogo je tema u poslednje vreme o obrazovanju i uglavnom iznosimo recimo strucna misljenja o skolstvu i udzbenicima.

Ova tema bi trebalo da bude malo drugacija i da u njoj govorimo o svojim uciteljicama i uciteljima, o tome kakvi su bili i kakav je njihov uticaj na nase detinjstvo i odrastanje uopste.
Da li se nas ucitelj i ucitelj nase dece bitno razlikuje, da li su te razlike samo karakterne ili ima i onih "vremenskih", generacijskih?
Sta pamtite lepo a sta je secanje za koje zalite sto je jos tu?
Kako su se prema vasem uctelju odnosili vasi roditelji a kako vi danas prema ucitelju vaseg deteta? Verujete li da je prauzrok nedostatka postovanja dece prema nastavniima u stvari nedostatak postovanja njihovih roditelja prema istim?

I iskreno, da li je znacaj dobrog ucitelja presudan za buduci odnos deteta prema obrazovanju ili te zasluge nose geni i kucno vaspitanje?
 
Mnogo pitanja postavih u uvodnom postu pa ce vezano za brojnost moje porodice :) i moji postovi morati biti ili opsirni ili mnogobrojni.

Iskreno, ne znam da li sam volela svoju uciteljicu. Mislim da jesam ali vise iz nekog straha ili sto se od mene ocekivalo da je volim. Tad nisam primecivala ali kad sam malo odrasla i u secanje vracala njen odnos prema nama najblaze receno bio je cudan, mislim cudno za danasnja oekivanja.
Zapitkivala je koliko ko ima soba u kuci, sta smo poslednje kupili od namestaja, gde nam trenutno radi neki stric, je li istina da se razveo neko od komsija i tako. Kad bi saznala da neka majka npr lepo plete obavezno bi od nje narucivala sal ili slicno koji naravno nikad nije platila, milion i jednu uslugu su joj nasi roditelji cinili a da se nikad nije oduzila...E sad, najcudnije od svega je to sto je to i roditeljima tad bilo normalno, kao da nisu ni ocekivali da im se plati...Sto, kako ne znam ali verovatno da je to vise bilo iz postovanja nego iz straha i sto je najzanimljivije to postovanje se podrazumevalo, niko nije trazio razloge.

Danas se cesto sretnemo, lepo se pozdravimo, ispricamo i ono sto me natera da me grize savest kad god pomislim na njene lose osobine kao ucitelja je to sto sad, iako odavno penzioner i gazi vec osmu deceniju, uvek zna koliko godina imaju moja deca, kako se zovu u kojoj su srednjoj skoli, kako uce...Mnogo mi to znaci.
 
Добар кадар, старинско-титоистички :lol:
Врло свестрана и амбициозна жена, која је дошла из провинције, када јој је муж добио функцију у Београду.
Ништа пежоративно, она је, можда мало, уз ту помоћ, већ након прва четири разреда са нама постала и директор наше ОШ и као директор је била успешна. Умела је да подстиче интересовања код деце, била је можда мало темпераментија, можда и строга, али је знала да цени и подстиче креативно код деце, али и право на лични став о неким стварима. Имали смо то мало поштовање личности, мада је знала да нас чупа за зулуфе...За то би је данас послали у Хаг хахахаа... Да, мислим да је умела да препозна афинитете и о томе је, иако смо били мали, разговарала са нашим родитељима, да би могли да обрате пажњу на наше склоности. У том узрасту је то и најважније.
 
Мислим да су просвјетни радници неоправдано под великим ударом јавности и моралиста свакакве врсте. Док за универзитетске професоре то донекле и има оправдања јер би требали бити елита, а објективно то нису, када су у питању нижи нивои образовања то нема толико оправдања.

Моја учитељица је била једна лујкица, која је знала будити креативни потенцијал међу њеним ђацима. И мене је самог стимулисала да у каснијем школовању постигнем изузетне резултате. Углавном је знала стимулисати оригиналност, иако је повремено показивала тежњу да затуцује интелигентну дјецу, прије свега мене.

Рецимо, у математици сам користећи дигитрон самоуко сконтао концепт негативних бројева у другом или трећем основне (не сјећам се тачно) и на неком тесту које је доставило Министарство просвјете, било је и питања гдје се требало од мањег броја одузимати већи и ја сам то урадио користећи негативне бројеве (она нас је учила, да у тим случајевима напишемо да је резултат нула). Учитељица ми је оцијенила као погрешан сваки задатак који сам на тај начин ријешио, иако су та рјешења била тачна.

Имала је и нека иживљавања када је у питању ликовно, које ми је баш лоше ишло (и данас сам ужасан "цртач")... Користила је тај предмет да ми схебава самопоуздање колико је год могла(што је у контракдикцији са уводним описом учитељице која стимулише ђаке, знам). Због тога сам гајио анимозитет према учитељици и нисам хтио да јој купујем поклоне за осми март касније. :)

Ипак, данас, иако знам да је лујкица, опет ми је јако драга жена. :)
 
Mi smo bili praktično istureno odeljenje škole (jer se naselje gradilo a gradila se i velika škola) tako da mislim da su bile samo dve učiteljice prvog razreda, i to jedna starija stroga i jedna mlađa veselija lepršavija umetničkija. Kod ove stroge su nekako ubacili nestašnu i nemirnu decu (da ih smiri), decu starijih roditelja i decu vojnih lica itd. E pa na moju kasniju žalost* ja sam spadao u te tri grupe...
Bila je sistematična i vredno smo radili, nismo ništa kmekali, i nije me sputavala kada sam imao nadarene ideje

*kada smo otišli u više razrede, dečaci iz mog odeljenja su se, oslobođeni stege, pohuliganisali i maltretirali me, dok su dečaci iz tog drugog odeljenja bili mirni i akademski orijentisani...
 
Mnogo pitanja postavih u uvodnom postu pa ce vezano za brojnost moje porodice :) i moji postovi morati biti ili opsirni ili mnogobrojni.

Iskreno, ne znam da li sam volela svoju uciteljicu. Mislim da jesam ali vise iz nekog straha ili sto se od mene ocekivalo da je volim. Tad nisam primecivala ali kad sam malo odrasla i u secanje vracala njen odnos prema nama najblaze receno bio je cudan, mislim cudno za danasnja oekivanja.
Zapitkivala je koliko ko ima soba u kuci, sta smo poslednje kupili od namestaja, gde nam trenutno radi neki stric, je li istina da se razveo neko od komsija i tako. Kad bi saznala da neka majka npr lepo plete obavezno bi od nje narucivala sal ili slicno koji naravno nikad nije platila, milion i jednu uslugu su joj nasi roditelji cinili a da se nikad nije oduzila...E sad, najcudnije od svega je to sto je to i roditeljima tad bilo normalno, kao da nisu ni ocekivali da im se plati...Sto, kako ne znam ali verovatno da je to vise bilo iz postovanja nego iz straha i sto je najzanimljivije to postovanje se podrazumevalo, niko nije trazio razloge.

Danas se cesto sretnemo, lepo se pozdravimo, ispricamo i ono sto me natera da me grize savest kad god pomislim na njene lose osobine kao ucitelja je to sto sad, iako odavno penzioner i gazi vec osmu deceniju, uvek zna koliko godina imaju moja deca, kako se zovu u kojoj su srednjoj skoli, kako uce...Mnogo mi to znaci.

Из захвалности се накад ценио учитељ и поп, па се просто подразумевало да му се учини. Али то после рата, Другог.. Тачно ти је то.
Ко зна на шта су и онда родитељи били спремни, али није било поклона типа лаптопова, додуше није их ни било :lol:
У моје време су се увлачили учитељицама и стално су исте мајке биле кад год је нека акција. Мојој мајци се није допадала моја учитељица, али мислим да је то било баш због тих неких "ванаставних" активности родитеља које ова моја мајка није поштовала. Не знам шта је тачно био разлог.
Али сада када гледам, та моја учитељица је била пионир интерактивне наставе. Ја мислим да је она била пионир "наставе у природи", сталног вођења деце на милијаду активности, писања у то време, пази, нешто типа семинарских, где дете припрема рад на тему, чита пред децом и онда деца дискутију и о раду и о теми. Узраст 8-9 година. Приказивала нам је дијапозитиве где нас је учила да се вербално артикулишемо, математику оцењивала по бодовању и све такве лепе и корисне ствари.
Садашња учитељица мог клица одлично преноси знање, за оцену 10. Не свиђа ми се што јој је мезимац, и мислим да ће то да му се обије оглаву у 5. Сада је све друкчије. Зато и хвалим то што је добар наставник, све остало....врло проблематично. Већином због система, мање због њених субјективних слабости.
 
Poslednja izmena:
Od prvog do petog razreda sam promijenila tri uciteljice.
Prva je bila postarija, i više je bila majka nego učiteljica. Brinula je o tome kako smo se obukli, da li nam je hladno, pravila nam frizure, prevodila preko ulice...Nekako nas je voljela kao svoju djecu.Imala je nekako cudno shvatanje djecacko- djevojackih odnosa (je li moze tako da se kaze?!:eek:) Jednom je vidjela da je djevojcica poljubila djecaka u obraz i nikad im to nije oprostila :D Za drugaricu za koju je cula da je zaljubljena mislila je da ce da se uda u 7 razredu. :D Sve u svemu jako dobra osoba, sa puno razumijevanja i strpljenja. :heart:
Druga nam je kratko predavala , jedno polugodiste, pa se nje i ne sjecam najbolje. Imala sam petice kod nje i to je sve sto pamtim. O trecoj kasnije, kada mi dodje inspiracija :whistling:
 
Kad su moja deca krenula u skolu najmladji ucitelj u toj skoli imao je pedeset i tri i u sali je govorio da ga kolege oslovljavaju sa "Mali" i jos uvek ga salju po burek, tako da sam vec na pocetku ocekivala samo malo sputaniju verziju svoje uciteljice. Nisam pogresila.

Ne mogu sad da pisem o svima pojedinacno, imali vrline i imali mane. Uvek sam imala i vremena i volje da radim sa decom tako da sam lakse prelazila preko cinjenice da ne samo da ne rade sa decom nego nisu ni prisutni na casovima. Umorni, pred penziju, izasli iz rata...

Jedino sto me onako bas sablaznilo i ostavilo bez teksta je kad mi je uciteljica moje kcerke (inace lepa starija dama, doterana, besprekorno obucena, bogatog recnika, svojevremeno zavodnica kakve nije bilo) najavila posetu i to ne mogavsi da ceka da se vratim kuci pojavila se na vratima kancelarije. Bila je vidno nacvrcana i trazila je 600 eura na zajam. I to bas 600 ni vise ni manje, a ja sam je poznavala sa roditeljskih sastanaka... :)

Nisam dala, naravno ali nisam nikad ni ispricala nikome, nesto mi je ipak bilo zao.
 
Moja prva učiteljica je bila stara i bolesna, što se, naravno odražavalo i na njen rad,
Nije znala da uspostavi disciplinu, čak je i tukla decu (nije mene)
Kad je ona otišla na bolovanje, došla je da je menja neka uiteljica koja pojma sa životom nije imala. Dala mi je keca iz matematike, iako su zadaci bili urađeni za četvorku. Moj otac (koji inače radio u istoj školi kao nast. geogr.) ju je prvo lepo zamolio da ocenu ispravi. Kako ona to nije htela da uradi, on popizdi, napravi rusvaj po odseku ministarstva. Učiteljica je ostala bez posla, a mene je prebacio kod druge učiteljice.
Ja sam tu drugu učiteljicu poznavala jer nam je jedanput menjala onu rvu, bolesnu i ispočetka je nisam volela, bilo me je strah, jer, taj dan kad nam je menjala učiteljicu, dala mi je peticu u svesku za dobro urađen zadatak, a ja sam mislila da će tako da daje i jedinice
Međutim, bila je jako dobra.. Znala je nekako da poseje drugarstvo u odeljenje, nekako smo bili složni, lepo je predavala, podsticala je svu decu, motiviisala, svaka čast
 
Zavisi od roditelja da li ce dete biti jako ili slabo u smislu da se pod pritiskom potresa i da to utice na razvoj svesti..nisam uopste imao blagu uciteljicu i nije me slomila a mnoge je probala..kasnije rezredna je nastavila godinama dolaziti kod mene iako se bas nismo slagali u skoli
 
Moja uciteljica,jedan drag i vazan lik u mom zivotu.Veliki autoritet i za mene i u celoj skoli,a i sire u gradu.
Nije me naucila ni slova,ni brojke, ni citanje ni racunanje.Vec sam dosta znao kad sam posao u prvi razred.Ali od nje sam prvi put cuo i naucio nesto sto je postalo deo mog karaktera,a sve to je doslo kao posledica jednog naseg sukoba u drugi razred. Tada je bila ljuta na mene ,kaznila me,a ja u znak revolta napustio cas.Oprostila mi ubrzo i bila moja podrska kroz dalje skolovanje.Uvek se interesovala kako napredujem,a kad bi me moji profesori pohvalili,ona bi;"Pa naravno to je moj djak." Kasnije kad sam maturirao dosla je da mi cestita i tom prilikom rekla;"Celi taj dan nisam mogla da se smirim bila sam strasno ljuta na tebe,ali kasnije prateci tvoje skolovanje i nacin na koji si prosao sve to cini me ponosnom da sam bila tvoja uciteljica.Kad ti cine nepravdu ne popustaj ni pred koji autoritet."-bila je njena poruka meni.
Poslusao sam je pa se i dan danas vodim tim pravilom.

Svidela mi se tema. Prilika da se setim i spomenem jednu dragu osobu,koja je nazalost preminula pre 7 godina u staracki dom,a ja sam za to saznao kasno.
 
Imala sam dve uciteljice... Prva je bila starija, predvala mi u prva 3 razreda, pa je otisla u penziju... Bila je stroga i imala je prodoran glas, pa su mnoga deca posle 5 dana pobegla od straha...:lol:Bila je stroga, osecali smo neko postovanje prema njoj, naucila nas je mnogo, volela kao svoju decu...:heart: Kada je otisla svima je bilo jako zao... Jedino mi se nije dopadalo sto smo uvek umesto fizickog imali matematiku. :confused:Mada nismo ni imali salu (nemaju je ni dan danas), pa verovatno nije znala gde ce s nama... I danas je cesto sretnem, stane uvek da me pita kako sam...Druga je bila susta suprotnost. Nije znala da odrzi disciplinu, na kraju smo joj se na glavu popeli. Podelila je odeljenje na pola, jedna grupa su bili njeni miljenici, a drugu polovinu nije mogla ocima da gleda...Ja sam bila u toj omrazenoj zoni, pa mi je ta godina bila katastrofa...:( Stalno me je opominjala, histerisala nesto. Oko mene su mogli da se pobiju, ja nisam smela ni da zinem...:dash: I onda sam ja rekla mami moje najbolje drugarice kako me ona maltretira (a one su bile "dobre"), pa me je ostavila na miru...Posle sam mogla na glavu da joj se popnem, nije reagovala...:roll:Mada me nikad nije volela, sad je vidim na ulici i ja jos kao debil kazem dobar dan, a ona mi okrene glavu...:eek: Strasna je...A mislim da ja imam vise skole od nje, posao je dobila preko veze, sto se i vidi po njoj...:neutral:
 
I iskreno, da li je znacaj dobrog ucitelja presudan za buduci odnos deteta prema obrazovanju ili te zasluge nose geni i kucno vaspitanje?

e da, zaboravih da u svom prethodnom postu pdgovorim na ovo pitanje
odnos deteta prema obrazovanju zavisi od kombinacijesvih faktora: gena, roditelja, učiteljice, vršnjaka, gena, lične zainteresovanosti za rad, itd. Ti faktori su toliko izmešani da je teško napraviti granicu i razlučiti štaje posledica kog uticaja
 
Što se tiče učiteljice mog deteta, tu tek mogu da pišem puno :mrgreen:. Slutim da ću ovde često da svraćam.
prošle godine, u prvom razredu, imala sam utisak da je previše zahtevna, dosta domaćih zadataka je bilo. Emsu deca u prvom razredu spora, em natovari domaće, pa se desi da po 3-4 sata radimo :eek: strašno. Ove godine, em su se malo uhodali, koncetracija je veća, a malo manje domaćih pa radimo oko 1-2 sata (pišem u množini jer se desi da pričam sa drugim roditeljima koji manje više pričaju ovo isto kao i ja
ove godine, kad je počelo ocenjivanje, nekako imam utisak da i ne ocenjuje previše strogo. Ustvari ocenjuje sasvim realno
A što se tiče odnosa prema deci, mislim da je super. Ima autoritet, zna da se postavi i mislim da održava dobru disciplinu u razredu. Stekla sam utisak da ima dobru dušu
 
Što se tiče učiteljice mog deteta, tu tek mogu da pišem puno :mrgreen:. Slutim da ću ovde često da svraćam.
prošle godine, u prvom razredu, imala sam utisak da je previše zahtevna, dosta domaćih zadataka je bilo. Emsu deca u prvom razredu spora, em natovari domaće, pa se desi da po 3-4 sata radimo :eek: strašno. Ove godine, em su se malo uhodali, koncetracija je veća, a malo manje domaćih pa radimo oko 1-2 sata (pišem u množini jer se desi da pričam sa drugim roditeljima koji manje više pričaju ovo isto kao i ja
ove godine, kad je počelo ocenjivanje, nekako imam utisak da i ne ocenjuje previše strogo. Ustvari ocenjuje sasvim realno
A što se tiče odnosa prema deci, mislim da je super. Ima autoritet, zna da se postavi i mislim da održava dobru disciplinu u razredu. Stekla sam utisak da ima dobru dušu

Uciteljica najstarijeg sina je bila toliko zahtevna da ja prosto nisam mogla docekati da dete krene u sesti razred. Imao je stvarno sve petice ali ga toliko traumirala da je znao da ne zaspi do tri ujutro pred neki kontrolni, tuga...Nije je voleo nikad, bukvalno mu je detinjstvo izgubilo na kvalitetu zbog njenih standarda (samo dva odlicna djaka u odeljenju) a ostavila mu je tu naviku da se uciti mora i danas uci, mnogo vise nego sto mi se svidja.

Ucitelj srednjeg sina opet delio petice kao bombone, bezao sa posla, ozbiljnije shvatao kad neko prica na casu vec kad ima tri jedinice...Milion propusta u radu ali njega sm bas volela i ja i sin. Na zalost iza njega ostalo mangupu da ne uci vise od onoga sto se mora, nekad je to bilo dovoljno za peticu a sada u gimnaziji bogme jedva za vrlodobar uspeh, ali...

Naravno da ne verujem da je uticaj ucitelja presudan, po toj logici deca iz odeljenja licili bi jedne na druge kao braca i sestre ali da su bitan faktor u formiranju buduceg djaka a i coveka zasigurno jesu.
 
meni su od uciteljice pa preko rezrednog do razredne sve zapadali defektni slučajevi
mislim ajde goca je bila ok, mi smo joj bili valjda poslednji ili pretposlednji pred penziju, ono stara garda koja je otaljavala posao bez neke posebne emocionalnosti i nekog odnosa
uvek ima dve strane, kad vidim devojke koje danas upisuju uciteljski... pa ono stvarno ne znam koji su im motivi ali to mi nikako nisu uciteljice
mada naravno znam majke koje su vrlo zadovoljne i uciteljice i novijeg datuma proizvodnje koje su jako posvećene
što se tiče odnosa prema obrazovanju mislim da zavisi od samog detea... možda malo i od kuće, ali toliko je klinaca od obrazovanih koje škola ne zanima ič i od osnovnoškolaca koji žele da budu neko i nešto
učitelji možda više imaju vaspitnu nego obrazovnu ulogu, po meni je važnije da deci uliju samopouzdanej zajedno sa roditeljima i da budu mnoogooo taktični jer klince u nižim razredima OŠ i anjmanje stavri povrede i shvate drugačije
 
kad vidim devojke koje danas upisuju uciteljski... pa ono stvarno ne znam koji su im motivi ali to mi nikako nisu uciteljice

ah motivi....
1) samo kao redovni studenti i dalje primaju očevu penziju
2) misle da je lak fakultet
3) pritisak roditelja...
ako je za utehu, obično su odustajali od studija posle godinu-dve
 
Ja nisam volela moju uciteljicu. Ali, smatram da je ona za to kriva. Bila sam od malena mangup koji nije voleo autoritete,pa samim tim ni nju. Bila je to jedna fina dama, doduse stroga , ali i podjednako pravedna prema svima. Kako mi nije bila na listi omiljenih likova, ni ne secam je se posebno. Vise pamtim moju razrednu iz srednje skole. Nju sam bas volela, bila je super lik i profesor. U periodu mog izuzetno burnog puberteta i zelje za preranim odrastanjem, trudila se da dobro utice na mene . Nekako je imala ''nos'' za to sta mi treba u tom trenutku, iako je to vec bila srednja skola.
Uciteljica moje cerke je bila mlada, nekad mi je delovalo i neiskusna , ali imala je zelju da lepo radi svoj posao. Moja cerka se dobro slagala sa njom i bas je volela. Kako je presla zbog preseljenja u drugu skolu, u petom razredu je dobila razrednu i novo odeljenje . Nova sredina, dupla promena za nju, razredna je bas zelela da saradjuje, ali se mala lepo uklopila, cak mislim da joj je bolje nego ranije. Uvek sam ja bila zaduzena za roditeljske sastanke i skolske obaveze,pa je skoro trazila da vidi i moju jacu polovinu, tj. tatu. Iznenadilo me je, ali i obradovalo. Bas se interesuje za djake :-)
 
. Kad bi saznala da neka majka npr lepo plete obavezno bi od nje narucivala sal ili slicno koji naravno nikad nije platila, milion i jednu uslugu su joj nasi roditelji cinili a da se nikad nije oduzila...E sad, najcudnije od svega je to sto je to i roditeljima tad bilo normalno, kao da nisu ni ocekivali da im se plati...Sto, kako ne znam ali verovatno da je to vise bilo iz postovanja nego iz straha i sto je najzanimljivije to postovanje se podrazumevalo, niko nije trazio razloge.
Ćuti, moja je pozajmljivala čekove od roditelja skoro svih učenika i nikad nije vratila. Mislila sam, samo našem odeljenju je to napravila, al čujem prošle godine da i dalje to radi. Ne zezam se.

Što se nje lično tiče - bila je veoma zahtevna , što nam je dobro došlo kad smo krenuli u V razred. Nisam je ni volela, ni mrzela. Nije mi se sviđalo što je gojazna i to me je baš razočaralo kad sam krenula u I razred (htela sam neku lepu učiteljicu, dečija posla :lol:).
 
Ja se sećam da sam bila razočarana kada sam shvatila da sam dobila najstariju učiteljicu u generaciji. A imala je 40-tak.:lol:
Ostale su sve bile mlade i lepe.
Kasnije se ispostavilo da sam dobila najbolju učiteljicu. Imala je jako puno strpljenja, bila je blaga i volela je svu decu.
Videla sam je samo jednom nakon završenog 4.razreda, kada se nas nekoliko iz odeljenja dogovorilo da je posetimo. Mnogo smo je voleli i bila nam je jako draga.
Nikada je više nisam videla, a često pomislim na nju.:heart:

Nadam se samo da će i moja deca imati dobru i strpljivu učiteljicu, koja neće urlati na decu i nazivati ih ružnim rečima kao što čujem da se sve češće dešava.:eek:
 
Mržnju prema školi su izazvali nastavnici, a ljubav prema obrazovanju pre svega roditelji (i tek poneki profesor).

Uzrok nepoštovanja dece prema nastavnicima je često nepoštovanje istih tih nastavnika prema deci.

Moja prva učiteljica je bila stroga, i koristoljubiva. Jedino što je nju interesovalo je bilo šta može da se ućari od roditelja, i to je meni još kao detetu bilo jasno. Dakle nisam je volela nego sam se plašila, jer je bila stroga. Ni jedna uspomena na tu prvu učiteljicu nije vezana za znanje, ili nešto zanimljivo što nam je ispričala.

Koliko je to u stvari nastavnika za jedan život - recimo dvadesetak u osnovnoj, i isto toliko u srednjoj, i još toliko na faksu... + razni privatni časovi i kursevi, treneri, muzička škola - oko 100 nastavnika/profesora?

Volela sam desetak, a samo troje su bili stvarno inspirativni (i tim poslom se i bavim). Ali nema veze - dovoljan je i samo jedan divan učitelj/ nastavnik / profesor (tu je ličnost nekada važnija od znanja) da čoveku otvori oči i u njemu probudi ljubav prema znanju i poštovanje : )
 
Ja sam svoju učiteljicu, nastavnike i profesore zapamtio, ali mi je krivo što moja deca neće svoje !!!
A koko i da ih popamte, kada ih viđaju, u školi, samo u danima priprema za štrajkove prosvetnih radnika !!!
:D
 
ma jeste
učiteljice i vaspitačice ite kako vaspitno utiču na decu
što su deca mlađa, to je vaspitni uticaj svih odraslih oji rade sa njima veliki
samo što ima i učitelja i roditelja koji prebacuju jedni drugima za to što dete ne zna gradivo ili što ne zna da se ponaša
 

Back
Top