Zadovoljan ili ne???

Pa sve zavisi iz kog ugla gledano.
Generalno mislim da bi ljudi mogli da kazu da su zadovoljni svojim zivotom ako bi mogli da kazu da u tom trenutku nemaju ni jedan problem sa kojim se moraju susresti u buducnosti.

A drugo bi mogao biti i neki uspeh u karijeri, ljubavi i sl. zavisi sta je kome prioritet.
 
shx:
U kom trenutku cete reci sebi: "Ja sam zadovoljan svojim zivotom." I da li je to uopste i moguce?
Pretpostavljam da dovoljno inteligentan covek nikada nece biti zadovoljan, jer je odredjena doza nezadovoljstva preduslov nastavka, tj. ono sto te vuce dalje... Uvek postoji ono nesto "ali" koje te tera da se potrudis jos malo...
 
Кулиража:
Pa sve zavisi iz kog ugla gledano.
Generalno mislim da bi ljudi mogli da kazu da su zadovoljni svojim zivotom ako bi mogli da kazu da u tom trenutku nemaju ni jedan problem sa kojim se moraju susresti u buducnosti.

A drugo bi mogao biti i neki uspeh u karijeri, ljubavi i sl. zavisi sta je kome prioritet.

А у ком то животу нема проблема?
Мислим да може да буде задовољан онај ко је свестан да је живот пун проблема и спреман да те проблеме решава.
''Сви прави животи су лепи и тешки''...а они који то схвате могу научити да буду задовољни.
 
Zanimljivo pitanje.
Prvo što mi je palo napamet je čovek koji u terenutku izgovara te reči: "Ja sam zadovoljan svojim životom".
Međutim, složila bih se s Hellen, zaista je srećan samo onaj koji svoje probleme prihvati, zna da postoje, ali i s njima zna da oseti sreću.
S ovom temom postoji i neka paralela sa pozitivnim i negativnim ljudima. Tešto da negativan čovek može za sebe da kaže da je istinski srećan, ali tu postoje i razičite životne situacije, ("teška sudbiha"), pa se desi da i onaj pozitivan poklekne...ali on će i dalje voleti svoj život.
 
Upravo razmisljam o temi koju sam postavio i u stvari sam sve vise sklon misljenju da se covek u stvari "radja" zadovoljan ili nezadovoljan. (u fazonu, covek koji je sklon padu, pasce bilo gde i obrnuto...)
Na primer, poznajem neke ljude koji nemaju apsolutno nikakvog razloga da budu nezadovoljni, a opet... nestho ne shtima. Cak ni sami ne znaju zashto. Mozda velik deo covekovog zadovoljstva potiche iz samospoznaje... hmm..
 
shx:
Upravo razmisljam o temi koju sam postavio i u stvari sam sve vise sklon misljenju da se covek u stvari "radja" zadovoljan ili nezadovoljan. (u fazonu, covek koji je sklon padu, pasce bilo gde i obrnuto...)
Na primer, poznajem neke ljude koji nemaju apsolutno nikakvog razloga da budu nezadovoljni, a opet... nestho ne shtima. Cak ni sami ne znaju zashto. Mozda velik deo covekovog zadovoljstva potiche iz samospoznaje... hmm..

Na isti problem će dva različita čovka da gledaju drugačuje.
Kako si rekao ima veze sa činjenicom da su neki ljudi rođeni, dake po prirodi srećni ili nesrećni.
Međutim, čini mi se da ipak ne postoji ono "ROĐEN LOŠ", već da su svi ljudi rođeni srećni i dobri, a da život menja nesigurne... :)
 
LPhoklica:
Na isti problem će dva različita čovka da gledaju drugačuje.
Kako si rekao ima veze sa činjenicom da su neki ljudi rođeni, dake po prirodi srećni ili nesrećni.
Međutim, čini mi se da ipak ne postoji ono "ROĐEN LOŠ", već da su svi ljudi rođeni srećni i dobri, a da život menja nesigurne... :)

Ne znam da li bash svi imamo iste pozicije pri rodjenju. Znash, recimo mogu da uzmem licni primer. Moj brat i ja smo da kazem imali slicne, ako ne i iste uslove odgoja. Da ne kazem savrsene roditelje.. i tako dalje, da ne duzim. Ali kada nas pogledam, shvatim kako nas dvoje nemamo nikakve dodirne tacke. Onda negde iz svega toga mogu da pomislim da nas taj neki urodjeni karatker cini manje ili vise srecnim, jer smo nas dvojica karakterno potpuno razliciti. U stvari, mozda je najblize istini tvrdnja da imamo vrlo slicne pozicije, ali vece ili manje sklonosti ka uspehu, sto ce od nas traziti vise ili manje angazovanja u zivotu.. recimo..
 
Mislim da ljubav igra bitnu ulogu sto se tice ovog pitanja.Ne verujem u ono rodjen pod srecnom ili nesrecnom zvezdom,samopouzdanje je ono sto nas odrzava da budemo zadovoljni u zivotu.Bar kod mene.Kad pocnem da sumnjam u sebe, da se lomim, tada sam uglavnom nezadovoljna no matter what...ali opet, uglavnom kada sam zaljubljena ne postoji nista sto ne mogu i nista sto ce me razbacati na sve strane da se osecam nezadovoljno.Definitivno mislim da je LJUBAV ta koja nas DIZE! :)
 
Hej, pa nije bilo pitanje o doživljavanju osećaja sreće, već pitanje zadovoljstva svojim životom. A to su veoma različite stvari, iako utiču jedna na drugu. Osećaj sreće okusimo i po par puta u toku dana. Čak i zbog stvari koje ne utiču na naš život. Ali je velika umetnost stvoriti trajan osećaj zadovoljstva sopstvenim životom, koji bi neki možda nazvali 'sudbinom'. To se gradi. Možda pomoću načela Pitagorejaca (prijateljstvo, nesebičnost i iskrenost), možda pomoću načela neke religije (što se opet, manje-više svodi na isto), možda okrenuti se idejama. ("Čovek pripada po duši svetu ideja, a po telu prolaznom svetu materije. Budući da je duša postojala i pre ovog života u telu, u koje je došla po kazni, samosvest je, ustvari, sećanje, i jače je što se duša neporočnijim životom više oslobađa uticaja tela. Posle smrti tela, ona nastavlja živeti u svetu ideja. Demijurg oblikuje materiju po uzoru na ideje." Po Platonu.) Što se opet svodi na isto. Slično. :wink:
A možda, jednostavno, uskladiti svoj način života sa svojim razmišljanjima (pa makar bila i neporočna). :P
 
shx:
Upravo razmisljam o temi koju sam postavio i u stvari sam sve vise sklon misljenju da se covek u stvari "radja" zadovoljan ili nezadovoljan. (u fazonu, covek koji je sklon padu, pasce bilo gde i obrnuto...)
Na primer, poznajem neke ljude koji nemaju apsolutno nikakvog razloga da budu nezadovoljni, a opet... nestho ne shtima. Cak ni sami ne znaju zashto. Mozda velik deo covekovog zadovoljstva potiche iz samospoznaje... hmm..

Da, veliki deo čovekovih stavova proizlazi iz samospoznaje.
Ali iako ste ti i tvoj burazer živeli u "istim" uslovima , ono što je rečeno u pravom trenutku za tebe je bilo u preranom trenutku za tvog burazera...
A imaš i uticaj tebe na njega i njega na tebe.
Davanje autoriteta jednom detetu uvek ima posledice na oba deteta....Idealno za društva je kolektivno vaspitanje dece, i to ne bukvalno gledano kao kolektivni smeštaj, jer je u japanu do pre nekih dvadesetak godina bilo kolektivno vaspitavanje dece iako su živela svaka u svojoj familiji. Sparta. Tako se kalibriše liderstvo, a ostali individualnost kroz posvećenost društvu....Radi zajedničkog cilja....
 
Tuzni_patak:
shx:
Upravo razmisljam o temi koju sam postavio i u stvari sam sve vise sklon misljenju da se covek u stvari "radja" zadovoljan ili nezadovoljan. (u fazonu, covek koji je sklon padu, pasce bilo gde i obrnuto...)
Na primer, poznajem neke ljude koji nemaju apsolutno nikakvog razloga da budu nezadovoljni, a opet... nestho ne shtima. Cak ni sami ne znaju zashto. Mozda velik deo covekovog zadovoljstva potiche iz samospoznaje... hmm..

Da, veliki deo čovekovih stavova proizlazi iz samospoznaje.
Ali iako ste ti i tvoj burazer živeli u "istim" uslovima , ono što je rečeno u pravom trenutku za tebe je bilo u preranom trenutku za tvog burazera...
A imaš i uticaj tebe na njega i njega na tebe.
Davanje autoriteta jednom detetu uvek ima posledice na oba deteta....Idealno za društva je kolektivno vaspitanje dece, i to ne bukvalno gledano kao kolektivni smeštaj, jer je u japanu do pre nekih dvadesetak godina bilo kolektivno vaspitavanje dece iako su živela svaka u svojoj familiji. Sparta. Tako se kalibriše liderstvo, a ostali individualnost kroz posvećenost društvu....Radi zajedničkog cilja....

A verovatno srecnih i nesrechnih ima uvek u nekoj istoj srazmeri. Po principu, da nema tople vode nebi znali kakva je kad je hladna i slicno.
Meni se to kolektivno vaspitanje ne svidja. Mozda bi ono bilo bolje za nas i pruzilo nam adekvatnije znanje, zadalo dobre i verovatno bolje temelje nego sto su to cinili nama nasi roditelji, ali zar nekako nije lepo to nesavrsenstvo? Zar nije to bogatstvo naseg zivota, pa cak i stvari koje nam se ne svidjaju!
Ja sam od onih koji voli da se godisnja doba izmenjuju... To mi daje utisak da se neshto krece.. Uostalom da je sve savrseno nebi bilo ni ovog foruma, jel tako?
 
nezadovoljstvo...dobra tema...nekad je dobro i konstruktivno, jer nas tera napred, i cini da ulazemo napor da budem bolji, uspesniji, obrazovaniji...ali cesto je i vrlo destruktivno, jer nas sprecava da u toj potrazi za svetim gralom vidimo male stvari koje zivot cine lepim...
cini se ipak da je najveca mudrost ovog sveta naci ravnotezu, i nauciti da budes zadovoljan cinjenicom da si ziv, da si tu, da si okruzen sa hiljadu ljudi, osecaja, stvari koje mogu uciniti zivot beskrajno lepim...

u jesenjoj noci
na travu leci
nista ne reci
sklopiti oci...
 
shx:
A verovatno srecnih i nesrechnih ima uvek u nekoj istoj srazmeri. Po principu, da nema tople vode nebi znali kakva je kad je hladna i slicno.
Meni se to kolektivno vaspitanje ne svidja. Mozda bi ono bilo bolje za nas i pruzilo nam adekvatnije znanje, zadalo dobre i verovatno bolje temelje nego sto su to cinili nama nasi roditelji, ali zar nekako nije lepo to nesavrsenstvo? Zar nije to bogatstvo naseg zivota, pa cak i stvari koje nam se ne svidjaju!
Ja sam od onih koji voli da se godisnja doba izmenjuju... To mi daje utisak da se neshto krece.. Uostalom da je sve savrseno nebi bilo ni ovog foruma, jel tako?

Ja nisam za takvo vaspitanje , naročito u kapitalizmu koji je egoističan u pogledu kapitala.
Ali pogledaj modernizam, feminizam, emancipaciju , pa ćeš videti da se ide na oduzimanje odgovornosti od žena i prenošenje istih na društvo....

Tako se gubi razlika izmedju majčinski opredeljenih i sebičnih lujki koje imaju više vremena da kreiraju žensku društvenu stvarnost. Negde u rascepu su intelektualke koje čas služe lujkama , čas ugadjaju majkama u sebi (ali su tada nevidljive auditorijumu).

Ipak to je pravac u kom ide društveno vaspitanje dece, jer tako više godi samom društvu , manja odstupanja i na kvalitet (žalimo ali nemamo štete) i na probleme (manje problematičnih , manje afera i veća La... idila....
I nemaš trud (trošak) oko obrazovanja majki o vaspitanju , nezi, sociološkom odrastanju , opšte obrazovanje, asocijalizaciju modernog doba, .....vidiš zašto društvu više gode hosteli od kuća......
 
Tuzni_patak:
Ja nisam za takvo vaspitanje , naročito u kapitalizmu koji je egoističan u pogledu kapitala.
Ali pogledaj modernizam, feminizam, emancipaciju , pa ćeš videti da se ide na oduzimanje odgovornosti od žena i prenošenje istih na društvo....

Tako se gubi razlika izmedju majčinski opredeljenih i sebičnih lujki koje imaju više vremena da kreiraju žensku društvenu stvarnost. Negde u rascepu su intelektualke koje čas služe lujkama , čas ugadjaju majkama u sebi (ali su tada nevidljive auditorijumu).

Ipak to je pravac u kom ide društveno vaspitanje dece, jer tako više godi samom društvu , manja odstupanja i na kvalitet (žalimo ali nemamo štete) i na probleme (manje problematičnih , manje afera i veća La... idila....
I nemaš trud (trošak) oko obrazovanja majki o vaspitanju , nezi, sociološkom odrastanju , opšte obrazovanje, asocijalizaciju modernog doba, .....vidiš zašto društvu više gode hosteli od kuća......

Da, ka tome ide. Ipak, ja chu svoje dete (ako Bog da), da vaspitam onako kako najbolje umem. Toliko lenj josh uvek nisam (a nadam se da i nechu biti) da se njime bavim.
Mislim, koliko god moderno drustvo bude nametalo kalupe, da che se na kraju svega ljudski duh ipak pobuniti.... Neki vole da im deca slave rodjendan u McDonaldu, ali ima nas josh koje ne mrzi da ga naprave kuchi... Ima nas josh koji kada odu u planinu iskljuche mobilni telefon... ima nas josh koji bi radije da se proshetaju nego da sednu za kompjuter iako nam je on sredstvo za posao koji volimo.... we are the renegades... (ushao sam malo u neku drugu temu.. ali nadam se da nechesh zameriti... )
 
U zivotu se bavim stvarima koje me cine zadovoljnom i srecnom, mada nisam u mogucnosti da ih sve sprovedem u delo i taman za toliko nisam zadovoljna.
Ne mora covek da radi ne znam koliko krupne stvari ili da mu se desava ne znam sta da bi bio srecan.
Uzivanje u svakodnevnim lepim sitnicama, u setnji,
u Suncevim zracima koji se pojave nakon duzeg vremena, u cokoladici, u muzici, dobrim drugarima, u citanju dobre knjige, gledanju dobrog filma itd...to me cini zadovoljnom. :D :D :D
 
Tuzni_patak:
.....Ali pogledaj modernizam, feminizam, emancipaciju , pa ćeš videti da se ide na oduzimanje odgovornosti od žena i prenošenje istih na društvo....
:roll: Nazovi me budalom, ali - meni se sve nešto čini da je obrnuto...
Okriviti žene za belu kugu (što si ovde ti započeo) je posledica muške kratkovidosti i sebičnosti.
Kaži mi, po tvom mišljenju, DA LI SU MUŠKARCI U SRBIJI KRIVI BAREM ZA NEŠTO? Bilo šta?
Ili su žene krive za sve?
 
Lexa:
Tuzni_patak:
.....Ali pogledaj modernizam, feminizam, emancipaciju , pa ćeš videti da se ide na oduzimanje odgovornosti od žena i prenošenje istih na društvo....
:roll: Nazovi me budalom, ali - meni se sve nešto čini da je obrnuto...
Okriviti žene za belu kugu (što si ovde ti započeo) je posledica muške kratkovidosti i sebičnosti.
Kaži mi, po tvom mišljenju, DA LI SU MUŠKARCI U SRBIJI KRIVI BAREM ZA NEŠTO? Bilo šta?
Ili su žene krive za sve?

Neposredna i direktna krivica.
Nigde žene nisu okrivljene za belu kugu direktno, ali ženska psiha je pogodnija za prihvatanje društvenih stereotipa i mode. Lakomo uzimanje novih odnosa u društvu za pravednije i stabilnije i progresivnije , samo na prvu loptu , bez stvarne sociološke i psihološke analize odnosa i posledica koje će nastati.
Iskreno , tu su žene onakve kakve su oduvek bile, znači povodljive ka novom, i trenutno praktične.
Ono što je kod nas bilo moguće , ali se nije desilo je protiv teža muškaraca, a to je da oni odrade svoj deo . Strategija, praćenje posledica , čuvanje moralnih normi, i nivoa etike, sve je to trebalo da odrade muškarci kao nosioci , ne i jedini učesnici.
ALi su više bili okrenuti svojim problemima koji su i nastajali upravo zato što nisu reagovali kad je trebalo....

Kad je već pokrenut proces feminizacije društva , koji osim što emancipuje jedan deo ženskog dela društva, i previše "emancipuje" (pokondirena tikva) drugi deo žena, feminizira i muškarce.
Tako da danas imaš jako veliki broj izfeminiziranih muškaraca, naravno da po izgledu nisu uopšte isfeminizirani.
Interesantno mi je posmatrati mlade 85-90 godište , i kako reaguju na veliki broj izfeminiziranih muškaraca (isfeminiziranost se ne vidi po kenjkavosti, nežnom glasu ili gay pokretima, ovde pod feminiziranošću podrazumevam psihološku promenu u smislu prihvatanja ženskih reakcija i pogleda).
Nekim devojkama upravo to smeta, taj osećaj nedostatka "odgovornosti" , tj. liderstva u vezi.
Postali su veće tračare nego žene.
Ali ne na onaj muški način , pohvalom o tome koju je ili nije, već nasuprot tome tu je ženski pristup prihvaćen pa se to ne tračari toliko , ali zato ovako da ne poveruješ šta sve komentarišu...
Stvaraju privremene paktove koji traju do prve prilike, jadaju se devojkama o svojim problemima tek da tako olakšaju sebi....Intezivnija lukavost i prepredenost i sklonost ka spletkama. A opet nedostatak inicijative, mnogo galame , ali nedostatak inicijative....SVe bi , ali videćemo, još da razmislim.....
Sad opet zatvorimo krug i sledi da će na takav rezultat , sada uzet kao uzrok nastati inicijativa devojaka, nepoštovanje i opravdano razmišljanje proisteklo iz dosadašnjeg oblika (koje je već u prvom krugu narušeno) , a to je "pa šta će mi onda muškarac , kad sve mogu sama" i tako kreće drugi krug uzrok-posledica.
Razlika izmedju onoga što je sada kada razvoj proizvodnih odnosa omogućava ženi da radeći sama izdržava sebe i društva koji obezbedjuje zaštitu deci, ali posredno preko zaštite Majki (tu je caka)
i onoga što nastaje u bliskoj budućnosti, kada žena zna da ne može da očekuje zaštitu već partnerstvo, regulisano zakonom, ne inicijativu i pseudodominantnost već više feminiziranog cimera.
Šta će joj cimerka , naročito u kasnijim periodima života.
Ovo je samo jedan od scenarija.
------------------------------------------
Žene jesu krive za belu kugu direktno zbog jako neobrazovanog odnosa (i površnog) prema svom zdravlju i prema biološkoj ulozi koju imaju.
--Direktno , krive su i zbog želje za večitom mladošću(emancipacija) i stoga prihvatanjem frustriranog pristupa vezi i kasnije i detetu (više k.ljubimac nego dete-još nije u Srbiji) i shvatanju da prosta reprodukcija -jedno dete(ljubimac) je sekundarna stvar u odnosu na lične prohteve .
Tu je i veliko neznanje koje ostavljaju svojim potomcima , naročito ženskim.
------------------------------------------
Krive su i one koje stvaraju sledeću situaciju;
šire podsvesne fobije od trudnoće (ogromni bolovi, uništeno zdravlje, uništena mladost,zauvek sputana, pretstavljajući na taj način dete kao najtežu kaznu.
--------
Inače novo društvo će stvarno umanjiti odgovornost žene i preneti ga na institucije društva, razlika je u motivima koje feministi imaju za to i kapitalisti, tj elite....ali sporazum je sklopljen....
Interesantno je da upravo jedinstveni svetski poredak, odvajanje žena od uloge majke, ukidanje porodice kao gradivnog elementa i osnovne celine godi stvaranju društva bližeg komunizmu.
Nema više moja žena, tvoja žena, moj mladić, tvoj mladić , naša deca. Društvena odgovornost prema deci je prvi korak ka ukidanju svojine....
 

Slične teme


Back
Top