Sta da radim sa kcerkom? :(((

Vesna99

Početnik
Poruka
26
Zdravo svima!

Jos se nisam totalno oparavila od jutrasnjega soka, odvela sam moju 7 godisnju kcerku u skolu i krenula na posao srecom propustim jedan bus i cekajuci na drugi cujem neko dijete kako place okrenem se kada vidim radi se o mome djetetu. Izasla je za mnom jer kako mi rece nece da ide u skolu danas! Vratim je nazad malo zagalamim sta je sve moglo da se desi i ponovo je upitam zasto nece da ide, na sta mi ona odgovara da nema razloga jednostavno joj se ne ide. Pozdravimo se i u tome izlazi nastavnica pitaj me je dali se nesto desilo u zadnjih par dana, kaze mi da je jedan dan pocela plakati bez razloga i da se boji da izgubi mene ili tatu, da zeli da je ja uzmem pa onda opet otac! U sustini strah da nas ne izgubi! Da napomenem da sam razvedena skoro 3 godine ali ima odnos sa ocom nazalost ne najbolji jer je on uzme i ostavi kod svoje majke, sestre,oca ili sta ja znam! Totalno sam sokirana i ne znam kako da se postavim u situaciji?:cry: Znam da moram sa njim da porazgovaram da se vise brine za nju ili da je uopste ne uzima ali ne znam za sebe. Prolazi mi milion stvari kroz glavu moglo joj se svasta desiti da je neko uzme, zgazi auto itd. dali sam dobra majka, dali radim previse ne znam ni ja?! Ima li neko slicno iskustvo, strucnjak neki da odem sa njom na razgovor, kome da se obratim za pomoc???? Puno hvala svima.

PS: Zivimo u Becu!
 
Draga Vesna,
nemoj odmah sebe da kriviš, ima puno razloga što se tvoja ćerka boji odvajanja, što je "iskočilo" upravo sa polaskom u školu.
Naravno da treba da kontaktiraš stručne ljude, moj ti je savet da se najpre obratiš licima u školi koju tvoje dete pohađa - tamo sigurno postoji, kao i ovde, školski psiholog. Razgovaraj prvo sa učiteljicom, a zatim sa psihologom. Oni će znati pravi način i prave mehanizme da pomognu ne samo detetu, nego i tebi i čitavoj tvojoj porodičnoj situaciji. Nemoj da se stidiš, nemoj da se plašiš, biće ti mnogo lakše i sigurnije ćeš se osećati - a to tvoje osećanje je jako važno sada za tvoju ćerkicu.
Učini to što pre. I, ako možeš, budi što više sa detetom.
Pozdrav iz Beograda!
 
1. glavu gore
2. mada roditelji misle da se podrazumeva da vole svoju decu njima je potrebno nešto više ... u vidu dokaza ljubavi ... ne mislim na skupe poklone ...
3. razgovaraj sa ćerkom ... otvoreno ...
4. razgovaraj sa njenim ocem ... ali u svakom slučaju ne krivi sebe za njegove postupke
5. provedi što više vremena sa njom , to su godine kad si joj najviše potrebna ... a i ona tebi pretpostavljam ... opusti se i uživaj ... dovoljna je šetnja ... društvene igre ... podrška ... maženje ... glupiranje ... sankanje ... grudvanje ... bioskop ... uči je da kuva ... ili da zviždi ... oblačite lutke ... daj joj svoje krpice ... ili šminku ... odaj joj neku (( veliku )) tajnu ... itd da ne dužim
6. to što imaš dete je veliki dar ... misli o tome
7. koliko god puta joj kažeš koliko je voliš znaj da nećeš preterati ...

pozdrav
 
vd:
1. glavu gore
2. mada roditelji misle da se podrazumeva da vole svoju decu njima je potrebno nešto više ... u vidu dokaza ljubavi ... ne mislim na skupe poklone ...
3. razgovaraj sa ćerkom ... otvoreno ...
4. razgovaraj sa njenim ocem ... ali u svakom slučaju ne krivi sebe za njegove postupke
5. provedi što više vremena sa njom , to su godine kad si joj najviše potrebna ... a i ona tebi pretpostavljam ... opusti se i uživaj ... dovoljna je šetnja ... društvene igre ... podrška ... maženje ... glupiranje ... sankanje ... grudvanje ... bioskop ... uči je da kuva ... ili da zviždi ... oblačite lutke ... daj joj svoje krpice ... ili šminku ... odaj joj neku (( veliku )) tajnu ... itd da ne dužim
6. to što imaš dete je veliki dar ... misli o tome
7. koliko god puta joj kažeš koliko je voliš znaj da nećeš preterati ...

pozdrav


E vd, stvarno nema smisla. Posle tebe čovek nema šta da kaže. :oops:
 
...И кад будеш разговарала са њом кажи јој отворено да је никада нећеш напустити, да ћеш увек бити уз њу, да ти је она најважнија од свега....Наравно да се то подразумева, али је ипак потребно и да се чује.
Вероватно је то пролазна криза, можда засићеност школом или замор од превеликих очекивања, потреба да поново буде мала и заштићена...

Ово ти говорим јер сам мајка две девојчице од 7 и 8 година...И старија је имала у првом разреду фазе када није желела да иде у школу ( мада јој је тамо било лепо и без проблема ), и када је стално причала да жели да се врати у вртић. После једно месец дана, и мноооого разговора, мажења, пажње...то је све прошло.

Иначе и ја сам разведена, а кад су кренуле у школу и самим тим биле принуђене да остају понекад саме на кратко време ...укуцала сам свој број мобилног у меморију кућног телефона да могу да ме добију кад год пожеле, увек их обавештавам када ћу доћи, често им се јављам, тако да су увек сигурне када ћу се вратити. И још једна битна ствар: никада их нисам лагала и ''варала''...увек сам говорила истину, тако да ми и сада увек верују да ће бити онако како кажем!
 
Hvala vam puno da ste uzeli vremena da mi odgovorite. Sutra sam uzela jedan dan godisnjega pa cu da je uzmem ranije iz skole i da provedemo 2 1/2 dana samo nas dvije, nadam se da cu iznaci u cemu je problem i sta ju je dovelo do toga da jutros krene za mnom nazad :( A naravno sa ocem njenim vodim razgovore vec toliko vremena svaki puta mi obeca da ce biti bolje i onda to traje jedno kratko vrijeme i onda opet po starom. Ponekada imam osjecaj da ga tjeram da se posveti djetetu :cry: Hvala vam puno jos jednom ...
 
Sve sto ti mogu reci je da su ljudi potpuno uparvu, znam da svi mi zaziremo od pedagoga, psihologa i da to kod nas i nije u modi, al ne gledaj na to tako,obrati se i njima(cisto da imas i moralnu zastitu, da si sve pravilno uradila, a mozda stvarno i cujes nesto pametno), sa ocem pricaj, al te to nece daleko dovesti,on se nece promeniti-verovatno je od onih da se on pita dete ne bi ni uzimao, nego baba zapela da vidi dete, pa on kao dobar sin da udovolji! A ko zna sa cime pune tvom detetu glavu, ko zna sta one napricaju i ne razmisljajuci kakve posledice mogu da nanesu detetu(samo gledaju njihovo dete, meni je jednom moja baka rekla, iako uz duzno postovanje ja nju jako volim, da je sin jedan, a unuke moze da ima i druge, mnogo me je to zabolelo, iako znam da me ona beskrajno voli, mislim da necu to zaboraviti dok sam ziva).
Sto se tice deteta, samo prica i praica i prica, dete mora da ima potpuno poverenje u tebe! Sad si joj mnogo potrebna!Pogotovu sto je zensko dete!
Srecno!I nemoj da se plasis, to se desava i drugima!
 
vd:
1. glavu gore
2. mada roditelji misle da se podrazumeva da vole svoju decu njima je potrebno nešto više ... u vidu dokaza ljubavi ... ne mislim na skupe poklone ...
3. razgovaraj sa ćerkom ... otvoreno ...
4. razgovaraj sa njenim ocem ... ali u svakom slučaju ne krivi sebe za njegove postupke
5. provedi što više vremena sa njom , to su godine kad si joj najviše potrebna ... a i ona tebi pretpostavljam ... opusti se i uživaj ... dovoljna je šetnja ... društvene igre ... podrška ... maženje ... glupiranje ... sankanje ... grudvanje ... bioskop ... uči je da kuva ... ili da zviždi ... oblačite lutke ... daj joj svoje krpice ... ili šminku ... odaj joj neku (( veliku )) tajnu ... itd da ne dužim
6. to što imaš dete je veliki dar ... misli o tome
7. koliko god puta joj kažeš koliko je voliš znaj da nećeš preterati ...

pozdrav

Eh, da samo nisi zenjen...

Eh, da samo nemas decu...

(...ala bi te startovala! :wink: )

Ti si bre idealan muskarac, blago tvojoj deci!! :lol: :lol:
 
Vesna99:
Zdravo svima!

Jos se nisam totalno oparavila od jutrasnjega soka, odvela sam moju 7 godisnju kcerku u skolu i krenula na posao srecom propustim jedan bus i cekajuci na drugi cujem neko dijete kako place okrenem se kada vidim radi se o mome djetetu. Izasla je za mnom jer kako mi rece nece da ide u skolu danas! Vratim je nazad malo zagalamim sta je sve moglo da se desi i ponovo je upitam zasto nece da ide, na sta mi ona odgovara da nema razloga jednostavno joj se ne ide. Pozdravimo se i u tome izlazi nastavnica pitaj me je dali se nesto desilo u zadnjih par dana, kaze mi da je jedan dan pocela plakati bez razloga i da se boji da izgubi mene ili tatu, da zeli da je ja uzmem pa onda opet otac! U sustini strah da nas ne izgubi! Da napomenem da sam razvedena skoro 3 godine ali ima odnos sa ocom nazalost ne najbolji jer je on uzme i ostavi kod svoje majke, sestre,oca ili sta ja znam! Totalno sam sokirana i ne znam kako da se postavim u situaciji?:cry: Znam da moram sa njim da porazgovaram da se vise brine za nju ili da je uopste ne uzima ali ne znam za sebe. Prolazi mi milion stvari kroz glavu moglo joj se svasta desiti da je neko uzme, zgazi auto itd. dali sam dobra majka, dali radim previse ne znam ni ja?! Ima li neko slicno iskustvo, strucnjak neki da odem sa njom na razgovor, kome da se obratim za pomoc???? Puno hvala svima.

PS: Zivimo u Becu!

Ja ko psihijatar nemam sta posebno da dodam sto vec ovi pametni ljudi nisu rekli; svakako neka deca teze podnose adaptaciju na skolu i odvajanje od roditelja cak i kada su brakovi sasvim solidni i porodice kompletne, a posebno kada zive samo sa jednim roditeljem. Nemojte se prestravljivati, obratite se skoli za podrsku i pomoc, najvaznije je da skola obrati paznju na dete da se ne bi desila neka ne daj boze nesreca (da stvarno izadje sama i bez nadzora na ulicu ili se izgubi) a sto se ostalog tice, sigurna sam da cete Vasem detetu pruziti dovoljno ljubavi i emotivne sigurnosti da se razbije taj strah da ce i Vas (kao i oca, na neki nacin) izgubiti.
Pozdrav i srecno!
 
Sva deca imaju strah da roditelji nece doci po njih u skolu ili vrtic, ali svi pre ili kasnije ipak ukapiraju da nece biti ostavljena. Vasa specificna situacija verovatno doprinosi tome da ona sumnja. Ali, glavu gore, sve ce to proci.Cim si postavila ovo pitanje i razmisljas o tome znaj da si dobra majka i nemoj sebe da krivis. Samo sto vise ljubavi.
 
Evo i ja da se ukljucim u diskusiju na ovu temu jer trenutno imam slican problem kao ti samo sto je devojcica mladja i ide u jaslice.Evo kako ja pokusavam da resim ovaj problem.Suprug i ja smo se dogovorili da nekoliko dana za redom idemo i ostavljamo je u obdanistu zajedno,a onda i da je uzmemo zajedno.Kada je ostavimo oboje je poljubimo i kazemo joj da idemo na posao i da cemo doci po nju zajedno i voditi je npr.u park ili u pozoriste na predstavu.Kad dodjemo po nju obavezno je oboje poljubimo i pomazimo,kupimo joj neku sitnicu kao nagradu sto je ostala u jaslicama/cokladu,lizalicu.../i odvedemo je tamo gde smo joj obecali.Dok smo zajedno trudimo se da se s njom igramo i smejemo da ona oseti kako je "sve u redu".Mislim da joj ovi trenutci znace,tako da smo se dogovorili da ih praktikujemo i kada kriza prodje.To sto su deca odvojena od jednog roditelja njima sigurno tesko pada kao i to sto ih vidjaju odvojeno.Vazno je po nekad biti i zajedno,bar trenutno dok je ona u toj fazi da nece u skolu.Sa suprugom obavezno razgovaraj da bude iskljucivo on s njom kada je kod njega i da joj posveti maksimalno vreme i paznju.Sigurno joj on nedostaje i oseca se nesigurno u drustvu rodjaka kod kojih je on ostavlja i njoj ne prija odlazak kod njega jer ga i ne vidi.Bolje da redukujete odlazak kod oca kad on nije slobodan da joj posveti paznju,nego da se ona oseca zapostavljeno.U svakom slucaju ti joj posveti vise paznje/dok kriza ne prodje/mazi je,ljubi,pricaj s njom,igrajte se zajedno i pokusaj kroz igru da saznas zasto nece da ide u skolu.Puno srece i uspeha,zeli ti jos jedna zabrinuta mama sa slicnim problemom.
 
ahahahaha....ne mogu da verujem! :lol:
Ja sam ISTO TO radil amami kada sam bila mala :lol: :lol: :lol:
Čujem je kad zaključa vrata, i ode, i onda ja u pidžami ustanem i sjurim se z anjom plačući na ulicu :D

Inače - takođe moji nisu živeli zajedno. A prošlo je, valjda, nakon pet-šest puta, kada je mama sela i „ozbiljno” razgovarala sa mnom (imala sam 6 godina). Jel ti hoćeš da mama zakasni na posao, eeee....mislim da je bila van sebe od šoka kada sam je prvi put ukebala na kapiji :D
 

Back
Top