Kada bi ostali bez najboljeg druga, Vi bi ste...

  • Začetnik teme Caka-King
  • Datum pokretanja
Caka-King:
moj najbolji drug se objesio na proslavi svoje mature 31.05.03 god,
bez ikakvog razloga, nama znanog, napustio je proslavu, uzeo taxi, otisa kuci i objesio se...

bas mi je zao :cry: :cry: ne znam sta da ti kazem... glupo je reci da treba da prodje vreme da bi naucio da zivis bez onih koje si voleo, ali tako je...

ako ti nije cim registruj se htela bih sa tobom da predjem na private....
 
Anonymous:
Incognito:
Ne bih da ulazim u problematiku ovoga, i mozda ce odgovor zvucati pomalo hladan, ali ja uvek pokusavam da radim u svom najboljem interesu: Nasao bih novog druga(ricu)... Ima vise od 6 milijardi ljudi na ovom svetu, i nije tesko naci 'novog' najboljeg prijatelja...

Poz.
Nije to bas tako lako kao sto misis ja sam sa tim covjekom od samog djetinjstva, ne kazem imam ja normalno jas drustva ali onog najboljeg vise nema to je najgore covjece nema onog na koga se u dobru i u zlu mozes nadati...
 
Tya:
Ako ti je bio jedini drug na svetu, onda ti je baš bedak! A ako je jedan od... onda ne razumem što se toliko cimaš oko jedne persone, usredsredi se na druga prijateljstva :wink:

ja opet kazem nije mi bio jedini drug daleko od tog ali je bio najbolji shvatas svi ostali su samo iz interesa bili samnom dok im nijesam jadnog dna "ocitao lekciju" i zauvijek napustio taj kraj sada se koliko toliko bolje osjecam.

nista lijepo me vise ne veze za Crnu Goru, toliko sam tu zemlju volio ali ona ne zasluzuje da bude voljena.
 
Zamisli da imaš najboljeg drugara, provodite puno vremena zajedno, zgotiviš ga kao brata, izlazite, putujete, zezate se i... na kraju se on zaljubi! Iskuliram ja to, kao proći će ga, kad do mene polako dopire priča kako smo ja i on u vezi par meseci, neke intimne stvari "veze"(do kojih nikada nije došlo)... i šta??? Možda ja preterano verujem u drugarstvo između M i Ž pola, a sigurna sam da postoji. Onda sam ga jednostavno iskulirala. Mislim da mu je bilo draže da počnem raspravu oko toga, ali ne - NE VREDI TROŠITI REČI NA TAKVE LJUDE!!!
 
Incognito:
Ne bih da ulazim u problematiku ovoga, i mozda ce odgovor zvucati pomalo hladan, ali ja uvek pokusavam da radim u svom najboljem interesu: Nasao bih novog druga(ricu)... Ima vise od 6 milijardi ljudi na ovom svetu, i nije tesko naci 'novog' najboljeg prijatelja...

Poz.

Jeste Incognito, jako je tesko naci novu "najbolju" prijateljicu! I meni je jako tesko i jako mi nedostaje moja Veca. :cry: :cry: :cry:
 
Tya:
Zamisli da imaš najboljeg drugara, provodite puno vremena zajedno, zgotiviš ga kao brata, izlazite, putujete, zezate se i... na kraju se on zaljubi! Iskuliram ja to, kao proći će ga, kad do mene polako dopire priča kako smo ja i on u vezi par meseci, neke intimne stvari "veze"(do kojih nikada nije došlo)... i šta??? Možda ja preterano verujem u drugarstvo između M i Ž pola, a sigurna sam da postoji. Onda sam ga jednostavno iskulirala. Mislim da mu je bilo draže da počnem raspravu oko toga, ali ne - NE VREDI TROŠITI REČI NA TAKVE LJUDE!!!

definitivno me ne razumijes, nemas pojma kakav je osjecaj kada te neko zovne na telefon, dok se ti provodis sa curom, i javi ti da ti se najbolji drug objesio.
A jos gore od toga je to sto sam ja sam morao da idem da obavijestim njegovog brata i sve njegove skolske drugove koji je bio na proslavi te iste mature tako da sam im ja prekinuo matursku noc noc koja se pamti cijelog zivota je zavrsila tragicno sa gubitkom jedne strasno plemenite duse.

Uprvom trenutku ne mozes u to ni da povjerujes jednostavno ides kuci kao da nista nije bilo ali put od 20 km koji je trebalo preci mi se cinilo da vozim vijek.
 
Caka-King:
sta bi uradili, kako da pobijedim bol???
Pomozite... :cry: :cry: :cry:

Vidis, meni se nesto slicno desilo. Moj najbolji drug (on me je cak i krstio) je 2000. godine poginuo na sedistu pored mene u saobracajnoj nesreci. Ja sam imao vise srece i prosao sa samo gomilom preloma i kontuzija, itd. da ne nabrajam, ali su sve to cika doktori u sledecim mesecima doveli na svoje mesto.

Fizicki bol koji sam imao tada (a nekoliko puta sam padao u nesvest od bola na putu do urgentnog) nije bio nista u poredjenju sa saznanjem da njega vise nema, niti ce ga ikada biti.

Mnogo sam stvari bio pre toga isplanirao u mom buducem zivotu, uglavnom na poslovnom planu i on je uvek bio tu negde u tim planovima, kao kolega, partner, saradnik...

Odjednom, to je sve palo u vodu, zamracilo se, toga vise nema...

Pre nekoliko dana je bila trogodisnjica tog dogadjaja i jedino sto sam ja osetio na taj dan je da se bol nije smanjio.

Cinjenica je da su mi se od tada desile mnoge stvari i promene u zivotu, prvenstveno na poslovnom i ljubavnom planu, koje mi skrecu mozak sa te teme.

Ali, to se ne moze zaboraviti... i ne treba...

Ono sto je bitno je ici dalje, napred i samo napred, uvek i nikada ne stati...

Okreni se lepim stvarima, lepim ljudima, cini sebi i drugima mala svakodnevna zadovoljstva koja ispunjavaju i tebe i druge...

Novi prijatelj ce naici, nekada, nema potrebe da ga trazis, naci ce on tebe...

Mene jos nije nasao, ali znam da hoce... jednog dana... a do tada, glavu gore i ne daj se...
 
Mako:
Caka-King:
sta bi uradili, kako da pobijedim bol???
Pomozite... :cry: :cry: :cry:

Vidis, meni se nesto slicno desilo. Moj najbolji drug (on me je cak i krstio) je 2000. godine poginuo na sedistu pored mene u saobracajnoj nesreci. Ja sam imao vise srece i prosao sa samo gomilom preloma i kontuzija, itd. da ne nabrajam, ali su sve to cika doktori u sledecim mesecima doveli na svoje mesto.

Fizicki bol koji sam imao tada (a nekoliko puta sam padao u nesvest od bola na putu do urgentnog) nije bio nista u poredjenju sa saznanjem da njega vise nema, niti ce ga ikada biti.

Mnogo sam stvari bio pre toga isplanirao u mom buducem zivotu, uglavnom na poslovnom planu i on je uvek bio tu negde u tim planovima, kao kolega, partner, saradnik...

Odjednom, to je sve palo u vodu, zamracilo se, toga vise nema...

Pre nekoliko dana je bila trogodisnjica tog dogadjaja i jedino sto sam ja osetio na taj dan je da se bol nije smanjio.

Cinjenica je da su mi se od tada desile mnoge stvari i promene u zivotu, prvenstveno na poslovnom i ljubavnom planu, koje mi skrecu mozak sa te teme.

Ali, to se ne moze zaboraviti... i ne treba...

Ono sto je bitno je ici dalje, napred i samo napred, uvek i nikada ne stati...

Okreni se lepim stvarima, lepim ljudima, cini sebi i drugima mala svakodnevna zadovoljstva koja ispunjavaju i tebe i druge...

Novi prijatelj ce naici, nekada, nema potrebe da ga trazis, naci ce on tebe...

Mene jos nije nasao, ali znam da hoce... jednog dana... a do tada, glavu gore i ne daj se...


Vidis to je tacno mnogo toga smo zajedno planirali trebalo je da njegov rodjendan slavimo u Novom Sadu sve smo ugovorili bili ali...

da je sad ziv najvjerovatnije bi bio ovdje samnom jer je takav dogovor bio cim zavrsimo sa skolom idemo nedje dje ce nam bit bolje.

ali ovako ostaju samo sjecanja na njega i njegova plemenita djela.
 
Anonymous:
Tya:
Zamisli da imaš najboljeg drugara, provodite puno vremena zajedno, zgotiviš ga kao brata, izlazite, putujete, zezate se i... na kraju se on zaljubi! Iskuliram ja to, kao proći će ga, kad do mene polako dopire priča kako smo ja i on u vezi par meseci, neke intimne stvari "veze"(do kojih nikada nije došlo)... i šta??? Možda ja preterano verujem u drugarstvo između M i Ž pola, a sigurna sam da postoji. Onda sam ga jednostavno iskulirala. Mislim da mu je bilo draže da počnem raspravu oko toga, ali ne - NE VREDI TROŠITI REČI NA TAKVE LJUDE!!!

definitivno me ne razumijes, nemas pojma kakav je osjecaj kada te neko zovne na telefon, dok se ti provodis sa curom, i javi ti da ti se najbolji drug objesio.
A jos gore od toga je to sto sam ja sam morao da idem da obavijestim njegovog brata i sve njegove skolske drugove koji je bio na proslavi te iste mature tako da sam im ja prekinuo matursku noc noc koja se pamti cijelog zivota je zavrsila tragicno sa gubitkom jedne strasno plemenite duse.

Uprvom trenutku ne mozes u to ni da povjerujes jednostavno ides kuci kao da nista nije bilo ali put od 20 km koji je trebalo preci mi se cinilo da vozim vijek.
Gledaj to ovako: ako ne možeš da utičeš na neke stvari, nemoj se osvrtati na to što je bilo, pamti samo ono lepo, ali dozvoliti da te to ubija, ne... Idi napred, shvati da neke stvari moraju da se dese, i to je to. Ne postoji nijedna stvar koja bi ti ga vratila, ne očekuj da ćeš zaboraviti, ali nauči na najbolji način da živiš s tim. :cry:
 
Zivot ide dalje... Mozda grubo zvuci, ali to je tako...
U martu 1993. godine ubila se moja skolska drugarica, s kojom sam bila jako bliska...
U aprilu 1994. od tumora na mozgu umrla je moja njabolja drugarica iz djetinjstva... S njom sam odrasla, sjedila u skolskoj klupi, dijelila sendvice i bjezala sa casova... Izvlacila je iz kuce od prestrogih roditelja... Pet godina gledala sam je kako umire, dok se najzad nije smirila... Kad je umrla imala je 19 kilograma...
U oktobru 1995. godine jos jedna prijateljica otisla je pod zemlju... Legla na bombu i aktivirala je...
O drugovima koji izgubise zivot u ratu, a i poslije njega da i ne pricam... Kao ni o svojim rodjacima, kojih takodje vise nema...
Ziv insan svasta izdura...
 
sunrise:
Anonymous:
Caka-King:
moj najbolji drug se objesio na proslavi svoje mature 31.05.03 god,
bez ikakvog razloga, nama znanog, napustio je proslavu, uzeo taxi, otisa kuci i objesio se...

saucesce :((((
saucesce :( :( :( ... /me se rastuzila.. bem ti zivot po nekad...

jedino me pivo nikad nije iznavjerilo ono je moj najbolji drug i sad u ovim sitnim satima samnom druguje i ni jednom me nije pitalo "zasto ne spavas"
od kad nema mog druga ja prikupljam neke stihove pa ako imate nesto u vezi takve teme prilozite mi.

U OVOM FAZONU NESTO:

sjedi sam na metalnoj klupi,
dok stari hrast granama njise,
i nosi rijeci srca moga,
nema, MOG NAJBOLJEG SRUGA vise...
 
Ne znam da li cu ti pomoci. Mislim da se ta vrsta bola nikada ne izgubi, samo vremenom preraste u jednu tihu i neznu uspomenu( ponekad sa suzama u ocima) ali vremenom te to osnazi, pa postanes umereniji u osecanjima - naucis da podnosis nedostatak voljene osobe. Meni je pre skoro tri god. umro otac , iznenada na mojim rukama.... St da ti kazem.... Nisam se oporavila u potpunosti, kad mi "dodje u snove" pozelim da se nikad ne probudim , da ga sto duze gledam...
Ali, naucila sam da se borim, da ne shavatam smrt kao konacno rastajanje( dok god neko zivi u nasim uspomenama- ne moze da nestane), da dozvolim drugima da mi pomognu kad vide da pati( onda tvoja patnja nije samo tvoja licna stvar- pa se lakse podnese).iZVINI AKO SAM TE UDAVILA. Svi mi imamo slicne probleme i svi ih prevazilazimo- tako moras i ti! Veliki pozdrav! :wink: :wink:
 
tsetsa:
Ne znam da li cu ti pomoci. Mislim da se ta vrsta bola nikada ne izgubi, samo vremenom preraste u jednu tihu i neznu uspomenu( ponekad sa suzama u ocima) ali vremenom te to osnazi, pa postanes umereniji u osecanjima - naucis da podnosis nedostatak voljene osobe. Meni je pre skoro tri god. umro otac , iznenada na mojim rukama.... St da ti kazem.... Nisam se oporavila u potpunosti, kad mi "dodje u snove" pozelim da se nikad ne probudim , da ga sto duze gledam...
Ali, naucila sam da se borim, da ne shavatam smrt kao konacno rastajanje( dok god neko zivi u nasim uspomenama- ne moze da nestane), da dozvolim drugima da mi pomognu kad vide da pati( onda tvoja patnja nije samo tvoja licna stvar- pa se lakse podnese).iZVINI AKO SAM TE UDAVILA. Svi mi imamo slicne probleme i svi ih prevazilazimo- tako moras i ti! Veliki pozdrav! :wink: :wink:

Hvala ti na razumijevanju ti mozes najbolje da shvatis nijesi me davila daleko od toga.

i ja mog Nurija svaku noc sanjam i svaku mu noc kazem "Znao sam da ces da se vratis, znao sam da e ti neces ostavit zauvjek" a on mi samo kaze "Caka znas i sam da smo bili teski nevjernici, da vjeru uopste postovali nijesmo, da nam je Boga opsovat bila uzrecica, ovamo zivota nema i zato nemoras da se bojis kazne".

I zato se ne bojim vise nikakve kazne na "onom" svijetu jer vise vjerujem najboljem drugu nego i popu i hodzi i bilo kom slicnom stvoru.

Sve najbolje...
 

Back
Top