gost 23146
Buduća legenda
- Poruka
- 46.396
Centar "Veritas" podsetio je da je danas 20 godina od događaja u bjelovarskoj kasarni, kada je vojska JNA položila oružje i predala se hrvatskim snagama, koje su po ulasku u krug kasarne izvršile egzekuciju nad komandantom kasarne i dvojicom njegovih pomoćnika, a četiri dana kasnije streljale još šestoricu pripadnika JNA.
Trojicu razoružanih oficira hicima u glavu iz pištolja ubio je predsednik Kriznog štaba Bjelovara Jure Šimić, ali Haško tužilaštvo nikada nije otvorilo istragu protiv njega, iako je porodica jednog od ubijenih oficira to zatražila još u julu 1998. godine, navodi se u saopštenju "Veritasa".
U "Veritasu" podsećaju da su pripadnici hrvatskog Zbora narodne garde /ZNG/, nakon višednevne blokade, 29. septembra 1991. godine napali Kasarnu "Božidar Adžija" u Bjelovaru, u kojoj je bila stacionirana 265. motorizovana brigada JNA i regruti pristigli na redovno odsluženje vojnog roka.
Komanda 5. vojne oblasti JNA u Zagrebu uputila je bjelovarskoj kasarni, umesto vojne pomoći, Posmatračku misiju tadašnje Evropske zajednice /sada je to Evropska unija/, koju su pripadnici ZNG-a zaustavili na prilazu Bjelovaru "zbog njihove lične bezbednosti".
Pošto je izostala pomoć viših komandi JNA, a nastala situacija na izmaku dana nije davala nikakvu šansu za dalju uspešnu odbranu, komandant brigade pukovnik Rajko Kovačević naredio je obustavljanje dalje odbrane, odlaganje oružja, predaju vojnika i starešina i njihovo postrojavanje u krugu kasarne.
Po ulasku u kasarnu predsednik Kriznog štaba Bjelovara Jure Šimić naredio je da se zarobljeni vojnici i starešine skinu do pojasa, a potom je iz stroja izveo komandanta Kovačevića i njegove pomoćnike, potpukovnika Miljka Vasića i kapetana prve klase Dragišu Jovanovića, odveo ih pedesetak metara dalje od stroja, i u svakoga ispalio po dva metka iz pištolja, usmrtivši ih na licu mesta.
Osim trojice oficira, u bjelovarskoj kasarni poginula su još trojica pripadnika JNA, a oko 60 starešina i oko 150 vojnika je zarobljeno.
Dok je trajala borba za kasarnu, major Milan Tepić, upravnik skladišta municije i eksploziva u šumi Bedenik, koje je pripadalo Kasarni "Božidar Adžija", s ciljem sprečavanja njegove predaje "zengama", digao ga je u vazduh i tada su stradali i on i njegovih sedam vojnika, od kojih je identifikovan samo Stojadin Mirković iz Kragujevca.
Sutradan su, po Šimićevoj naredbi, građani Bjelovara posetili zauzetu kasarnu sa izloženim leševima ubijenih oficira, koje su u mimohodu skrnavili pljuvanjem i mokrenjem po njima. Šestorica zarobljenih pripadnika JNA - Radovan Barberić, Zdravko Dokman, Radovan Gredeljević, Ivan Hosjak, Boško Radonjić i Mirko Ostojić - uglavnom sa područja Bjelovara, među kojima i dvojica Hrvata, izdvojena su i zatvorena u Policijsku stanicu, odakle su ih noću 3. oktobra izvela uniformisana lica sa fantomkama na glavama i streljala iste noći u šumi "Česma", nedaleko od mesta Malo Korenovo.
Streljanje je preživeo civil Savo Kovač iz Bjelovara.
Porodica pokojnog Dragiše Jovanovića, supruga i dvoje djece, u julu 1998. godine uputila je zahtev Haškom tribunalu za pokretanje službene istrage protiv Jure Šimića i njegovih saradnika, ali tužilaštvo toga suda nikada nije otvorilo istragu
http://www.blic.rs/Vesti/Hronika/279795/Dvadeset-godina-od-zlocina-u-bjelovarskoj-kasarni
Још мало подсећања на усташке злочине и третман проусташке Хрватске и њиховог ''правосуђа'' према Србима.
Trojicu razoružanih oficira hicima u glavu iz pištolja ubio je predsednik Kriznog štaba Bjelovara Jure Šimić, ali Haško tužilaštvo nikada nije otvorilo istragu protiv njega, iako je porodica jednog od ubijenih oficira to zatražila još u julu 1998. godine, navodi se u saopštenju "Veritasa".
U "Veritasu" podsećaju da su pripadnici hrvatskog Zbora narodne garde /ZNG/, nakon višednevne blokade, 29. septembra 1991. godine napali Kasarnu "Božidar Adžija" u Bjelovaru, u kojoj je bila stacionirana 265. motorizovana brigada JNA i regruti pristigli na redovno odsluženje vojnog roka.
Komanda 5. vojne oblasti JNA u Zagrebu uputila je bjelovarskoj kasarni, umesto vojne pomoći, Posmatračku misiju tadašnje Evropske zajednice /sada je to Evropska unija/, koju su pripadnici ZNG-a zaustavili na prilazu Bjelovaru "zbog njihove lične bezbednosti".
Pošto je izostala pomoć viših komandi JNA, a nastala situacija na izmaku dana nije davala nikakvu šansu za dalju uspešnu odbranu, komandant brigade pukovnik Rajko Kovačević naredio je obustavljanje dalje odbrane, odlaganje oružja, predaju vojnika i starešina i njihovo postrojavanje u krugu kasarne.
Po ulasku u kasarnu predsednik Kriznog štaba Bjelovara Jure Šimić naredio je da se zarobljeni vojnici i starešine skinu do pojasa, a potom je iz stroja izveo komandanta Kovačevića i njegove pomoćnike, potpukovnika Miljka Vasića i kapetana prve klase Dragišu Jovanovića, odveo ih pedesetak metara dalje od stroja, i u svakoga ispalio po dva metka iz pištolja, usmrtivši ih na licu mesta.
Osim trojice oficira, u bjelovarskoj kasarni poginula su još trojica pripadnika JNA, a oko 60 starešina i oko 150 vojnika je zarobljeno.
Dok je trajala borba za kasarnu, major Milan Tepić, upravnik skladišta municije i eksploziva u šumi Bedenik, koje je pripadalo Kasarni "Božidar Adžija", s ciljem sprečavanja njegove predaje "zengama", digao ga je u vazduh i tada su stradali i on i njegovih sedam vojnika, od kojih je identifikovan samo Stojadin Mirković iz Kragujevca.
Sutradan su, po Šimićevoj naredbi, građani Bjelovara posetili zauzetu kasarnu sa izloženim leševima ubijenih oficira, koje su u mimohodu skrnavili pljuvanjem i mokrenjem po njima. Šestorica zarobljenih pripadnika JNA - Radovan Barberić, Zdravko Dokman, Radovan Gredeljević, Ivan Hosjak, Boško Radonjić i Mirko Ostojić - uglavnom sa područja Bjelovara, među kojima i dvojica Hrvata, izdvojena su i zatvorena u Policijsku stanicu, odakle su ih noću 3. oktobra izvela uniformisana lica sa fantomkama na glavama i streljala iste noći u šumi "Česma", nedaleko od mesta Malo Korenovo.
Streljanje je preživeo civil Savo Kovač iz Bjelovara.
Porodica pokojnog Dragiše Jovanovića, supruga i dvoje djece, u julu 1998. godine uputila je zahtev Haškom tribunalu za pokretanje službene istrage protiv Jure Šimića i njegovih saradnika, ali tužilaštvo toga suda nikada nije otvorilo istragu
http://www.blic.rs/Vesti/Hronika/279795/Dvadeset-godina-od-zlocina-u-bjelovarskoj-kasarni
Још мало подсећања на усташке злочине и третман проусташке Хрватске и њиховог ''правосуђа'' према Србима.