Zakon je u suštini jako glupo zamišljen, i stiče se utisak da su mu osnovni motivi bili finansijski. Nexus, kako mi nisi odgovorio, nadam se da se nećeš ljutiti ako malo proširim raspravu.
Stoji činjenica da se u medijima stalno ponavlja priča o tome kako u Srbiji vlada Bela kuga. Iako se ta pojava jasno zapaža, mislim da se ta priča zloupotrebljava u nekoj meri stvaranjem fobija u ovom narodu da ćemo, eto, uskoro biti manjina u sopstvenoj državi.
Dalje, razlozi koji se navode za ovu pojavu su diskutabilni. Ako govorimo o socio-ekonomskim, zaboravljamo da je ta pojava jednako zastupljena i kod bogatijih i kod onih siromašnijih. Neki će to pokušati da objasne promenama u modernom društvu, neretko kriveći žene koje kao jure za karijerama i sl. Ali niti su svi u toj priči, a i oni koji teže ličnoj afirmaciji je uglavnom dostižu u kasnim tridesetim, što još uvek nije prekasno za planiranje porodice. Čak je i čest primer da te iste osobe prvo 'odrade' deo sa rađanjem i podizanjem dece, a tek potom se posvete svom poslu. Uostalom, koliko mi je poznato, u većini velikih domaćih firmi se interno favorizuju oni koji su u braku i imaju decu.
Mere koje se preduzimaju ka poboljšanju stanju su patetične i kontraproduktivne. Davanje novčanih donacija za treće, četvrto, i svako dalje dete ne predstavljaju veliku pomoć, mada mogu da znače, ali su zato izvor manipulacija, mislim na slučajeve rađanja dece iz razloga da se samo uzme nešto para na gomilu.
I ne bih da zaboravim stanje u domaćem zdravstvu, odnosno nebrigu koja vlada u porodilištima. I pri tom ne mislim na famozne afere o krađama beba.
Možda je glavni problem nedostatak samopožrtvovanja u većini od nas. Kako smatramo da smo dovoljno 'propatili' tokom prethodnog perioda, svi bi sada da se malo 'iživimo', nespremni da se potrudimo oko bilo čega, nevezano samo za ovo pitanje. Čekajući neko bolje vreme, ne koristimo svoje prilike koje nam ovo sada ipak pruža. I neshvatamo da je dar života nešto najviše što nekome možemo da pružimo. Nisam kompetentan da pametujem o svemu ovome, jer nemam svoje dece, ali mislim da bi trebalo malo razmisliti o svemu što činimo i za koga i zbog čega to radimo. Čekajući da se stvari promene na bolje gubimo priliku da sami načinimo neke promene.