Pablo Neruda

Glumac2004

Obećava
Poruka
69
On je najveci svetski pesnik ljubavnih pesama, bar po mom misljenju. Prosle godine sam isao na recitatorsko takmicenje s ovom pesmom! Sta mislite o njemu i o ovoj pesmi ako imate neke njegove pesme slobodno ih postavite! Jer ovo su poslednji stihovi koje za nju pisem... Pablo neruda– Ljubavna pesma


Ove noći mogu napisati najtužnije
Stihove,
Napisati na primer: “Noć je puna zvezda,
Trepere modre zvezde u daljini”.

Noćni vetar kruži nebom I peva.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.

Voleo sam je, a katkad je I ona mene
Volela.

U noćima, kao ova, držao sam je u svom
Naručju.

Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim
Nebom.

Volela me je, katkada sam I ja nju voleo.

Kako da ne ljubim njene velike nepomične
Oči.

Ove noći mogu napisati najtužnije
Ljubavne stihove.

Pomisao da je nema. Osećaj da sam je
Izgubio.

Slušati beskrajnu noć, bez nje još
Beskrajniju.

I stih pada na dušu kao rosa na livadu.

Nije važno što je moja ljubav nije mogla
Zadržati.

Noć je zvezdana I ona nije uz mene.

I to je sve. U daljini neko peva. U daljini.

Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.

Kao da je hoće približiti moj pogled je ište.

Moje srce je ište, a ona nije uz mene.

Ista noć odeva belinom ista stabla.

Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, zaista, ali kako sam je
Voleo.

Moj glas je tražio vetar da joj dodirne uho.

Drugome. Pripast će drugome. Kao pre
Mojih poljubaca.

Njen glas, njeno sjajno telo, njene
Beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, a možda je ipak
Volim.

Tako je kratka ljubav, a tako pust
Zaborav.

Jer ja sam je u noćima, kao ova, držao u
Svom naručju,
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.

I ako je ovo poslednja bol koju mi ona
Zadaje,
I ovi stihovi poslednji koje za nju pišem.
 
SVIĐAŠ MI SE KAD ŠUTIŠ…


Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna,
i čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letjele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.

Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom
izranjaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si riječi melankolija.

Sviđaš mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te:
Pusti me da šutim s mučanjem tvojim.

Pusti me da ti govorim također s tvojom šutnjom
jasnom kao svijeća jedna, prostom kao jedan prsten.
kao noć si, šutljiva, zvjezdana.
Šutnja tvoja je zvjezdana, tako daleka i jednostavna.

Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna riječ tada, osmijeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što nije točno.



Neruda, Pablo




NE BUDI DALEKO OD MENE

Ne budi daleko od mene ni jedan dan,
jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug
i čekat ću te na nekoj stanici
kad negdje daleko usnu valovi.
Nemoj otići ni samo jedan sat, jer tada,
u tom satu, spoje se kapi nesanice
i možda će sav dim što traži svoju kuću
doći da ubije i moje izgubljeno srce.

Jao, neka se ne razbije tvoj lik na pijesku,
jao, neka ne lete tvoje vjeđe u odsutnosti:
ljubljena ne idi od mene ni za trenutak,

jer u tom otići ćeš tako daleko
da ću obići zemlju ispitujući
hoćeš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.
 
Glumac2004:
On je najveci svetski pesnik ljubavnih pesama, bar po mom misljenju. Prosle godine sam isao na recitatorsko takmicenje s ovom pesmom! Sta mislite o njemu i o ovoj pesmi ako imate neke njegove pesme slobodno ih postavite! Jer ovo su poslednji stihovi koje za nju pisem...

nekada davno sam volela da je citam naglas i da placem... bas mi je bila teska, ali draga...
 
Gladan sam tvojih usana, tvog glasa, tvoje kose
i ulicama hodam, bez hrane i bez reci,
hleb me ne odrzava, zora me s nogu baca,
trazim u danu tecni zvuk stopala tvojih.

Gladan sam tvoga smeha neuhvatljivog,
tvojih ruku boje pomamne zitnice,
gladan sam tvojih noktiju belog kama,
hocu da ti zagrizem kozu kao nedirnut lesnik.

Hocu da pojedem munju opecenu tvojom lepotom,
tvoj ponosni nos sa odlucnoga lica
i varljivu senku tvojih trepavica.

Gladan dolazim njuskajuci sumrak,
trazeci te, trazeci tvoje srce toplo
kao neka puma u samoci Kitratue.


:wink:
 
Jedan od mojih najomiljenijih (znam da je nepravilno!!) pesnika. Skoro sam čitala memoare njegove žene, 'Moj život sa Pablom Nerudom', možda književno gledano nije vredna knjiga, ali mi se svideo njen prikaz Nerude i tadašnje situacije u Čileu.
 
On je najveci svetski pesnik ljubavnih pesama, bar po mom misljenju. Prosle godine sam isao na recitatorsko takmicenje s ovom pesmom! Sta mislite o njemu i o ovoj pesmi ako imate neke njegove pesme slobodno ih postavite! Jer ovo su poslednji stihovi koje za nju pisem... Pablo neruda– Ljubavna pesma


Ove noći mogu napisati najtužnije
Stihove,
Napisati na primer: “Noć je puna zvezda,
Trepere modre zvezde u daljini”.

Noćni vetar kruži nebom I peva.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.

Voleo sam je, a katkad je I ona mene
Volela.

U noćima, kao ova, držao sam je u svom
Naručju.

Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim
Nebom.

Volela me je, katkada sam I ja nju voleo.

Kako da ne ljubim njene velike nepomične
Oči.

Ove noći mogu napisati najtužnije
Ljubavne stihove.

Pomisao da je nema. Osećaj da sam je
Izgubio.

Slušati beskrajnu noć, bez nje još
Beskrajniju.

I stih pada na dušu kao rosa na livadu.

Nije važno što je moja ljubav nije mogla
Zadržati.

Noć je zvezdana I ona nije uz mene.

I to je sve. U daljini neko peva. U daljini.

Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.

Kao da je hoće približiti moj pogled je ište.

Moje srce je ište, a ona nije uz mene.

Ista noć odeva belinom ista stabla.

Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, zaista, ali kako sam je
Voleo.

Moj glas je tražio vetar da joj dodirne uho.

Drugome. Pripast će drugome. Kao pre
Mojih poljubaca.

Njen glas, njeno sjajno telo, njene
Beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, a možda je ipak
Volim.

Tako je kratka ljubav, a tako pust
Zaborav.

Jer ja sam je u noćima, kao ova, držao u
Svom naručju,
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.

I ako je ovo poslednja bol koju mi ona
Zadaje,
I ovi stihovi poslednji koje za nju pišem.

meni se vise dopada onaj prevod ''nocas bih mogao napisati najtuznije stihove....''


IZgubili smo i taj suton
niko nas nocas nije vidio spojenih ruku
dok je modra noc padala na zemlju.

Vidio sam sa svog prozora
svecanost zalaska na dalekim bregovima.

Ponekad bi se kao novcic
uzario komadic sunca u mojim rukama.

Sjecah te se duse stegnute
i po toj tuzi ti me poznajes.

Gdje si tada bila?
S kojim ljudima?
Koje si rijeci govorila?
Zasto mi sva ta ljubav dolazi odjednom
kada sam tuzan i znam da si daleko?

Pala je knjiga koja se uvece uzima
i kao ranjeni pas moj plast se uz noge vuce.

Uvijek, uvijek ti odlazis uvece
tamo gdje sumrak juri brisuci statue.
 
Nadam se da nećete zameriti na engleskom...


I do not love you as if you were salt-rose, or topaz,
or the arrow of carnations the fire shoots off.
I love you as certain dark things are to be loved,
in secret, between the shadow and the soul.

I love you as the plant that never blooms
but carries in itself the light of hidden flowers;
thanks to your love a certain solid fragrance,
risen from the earth, lives darkly in my body.

I love you without knowing how, or when, or from where.
I love you straightforwardly, without complexities or pride;
so I love you because I know no other way

than this: where I does not exist, nor you,
so close that your hand on my chest is my hand,
so close that your eyes close as I fall asleep.
 
VOLIM TE

Volim te ne znajući kako,
ni kada, ni odakle.
Volim te izravno bez problema i gordosti,
tako te volim jer ne znam voleti drugačije.
Volim te na način na koji ti nisi ti, a ja nisam ja.

Pablo Neruda
 

Back
Top