Da li se gradjanski rat mogao izbeci ????

ma tacno tako

dobar izgovor para vredi

navedeni autor mora da je znacajan faktor u srbiji. takoreci vodeca licnost. i ako on kaze da se nije snalazio, a hrvati to vole da cuju jer su se oni snasli, onda je to knjiga koju svako malo dete treba da nauci napamet

prvo da se izvini hrvatima sto ih je kao visoki oficir gledao sa visine

Ma ne vredi. Oni su na svojim pozicijama a mi na svojim. Tu se ništra promenilo kod njih nije. Oni su u svojim virtuelnim rovovima ukopani i ubeđeni u svoje vlastite istine a činjenice ih dotiču samo ukoliko su u korist njihovih stavova. U svakom drugom slučaju viču iz sveg glasa AGRESIJA ! Pa gde ima da je neko u istoriji vršio agresiju na svoju zemlju? Boreći se protiv secesije? Nema šanse. Sve po dolasku UNPROFOR-a drage komšije adresa vam nije Srbija za pitanja nego UN. I UNPA-a zonu ste napali i pregazili u "V-R" operacijama "Blijesak" i "Oluja". Svako će odgovarati za svoje postupke i već odgovara ili je odgovarao. Neki su ruci pravde izbegli ali samo kao jedinke. Ime i dužnosti koje su obavljali su opterećeni teretom zločina.
 
Ma ne vredi. Oni su na svojim pozicijama a mi na svojim. Tu se ništra promenilo kod njih nije. Oni su u svojim virtuelnim rovovima ukopani i ubeđeni u svoje vlastite istine a činjenice ih dotiču samo ukoliko su u korist njihovih stavova. U svakom drugom slučaju viču iz sveg glasa AGRESIJA ! Pa gde ima da je neko u istoriji vršio agresiju na svoju zemlju? Boreći se protiv secesije? Nema šanse. Sve po dolasku UNPROFOR-a drage komšije adresa vam nije Srbija za pitanja nego UN. I UNPA-a zonu ste napali i pregazili u "V-R" operacijama "Blijesak" i "Oluja". Svako će odgovarati za svoje postupke i već odgovara ili je odgovarao. Neki su ruci pravde izbegli ali samo kao jedinke. Ime i dužnosti koje su obavljali su opterećeni teretom zločina.

ali, nasa je vlada dobra sa njima, a ne sa nama

dakle, zaboraviti rat. smeskati se. svi srbi za rucice pa u ideju
 
Ma ne vredi. Oni su na svojim pozicijama a mi na svojim. Tu se ništra promenilo kod njih nije. Oni su u svojim virtuelnim rovovima ukopani i ubeđeni u svoje vlastite istine a činjenice ih dotiču samo ukoliko su u korist njihovih stavova. U svakom drugom slučaju viču iz sveg glasa AGRESIJA ! Pa gde ima da je neko u istoriji vršio agresiju na svoju zemlju? Boreći se protiv secesije? Nema šanse. Sve po dolasku UNPROFOR-a drage komšije adresa vam nije Srbija za pitanja nego UN. I UNPA-a zonu ste napali i pregazili u "V-R" operacijama "Blijesak" i "Oluja". Svako će odgovarati za svoje postupke i već odgovara ili je odgovarao. Neki su ruci pravde izbegli ali samo kao jedinke. Ime i dužnosti koje su obavljali su opterećeni teretom zločina.


Znači, nisi pročitao knjigu???


Upotreba dalekometnog topništva u razaranju gradova od Dubrovnika,Šibenika, Zadra, Gospića, Siska, Karlovca, Zagreba, Našica, SL. Broda, Osijeka, Vinokava do Vukovara jasno fgovori o karakteru agresije. Broj ubijenih civila također.

Ide li se logikom koju svatko nepristran mora prihvatiti, uzme li se u obzir par pitanja:

Gdje su pale prve žrtve?,

Odakle su stigle prve izbjeglice?,

Tko je prvi spalio čija sela?,

Tko je imao oružje a tko "nenaoružane dobrovoljce"?,

Tko je imao modernu artiljeriju?

Ako se zna odgovor na ta pitanja, onda se zna i tko je počeo.

Tuđmana je veliki krivac za sve što se desilo. Njegova retorika, planovi podjele teritorija, njegovo ignoriranje Srba u Hrvatskoj je značajno začinilo ratni sukob.

Ali tenkovima se prvi poslužio netko drugi, ako zbog ničeg drugog a ono što ih druga strana nije ni imala.
 
Poslednja izmena:
lepo je napisao covik

srbija je kriva, srbi su krivi. hrvatska je u pravu, hrvati su u pravu

mozda nam se gadi to kako su izveli, ali nasa vlada je dobra sa hrvatima, a ovaj danas tako govori, znaci da je to ono sto nasa vlada odobrava

a i forumska je politika da hrvati slobodno se osecaju, kao kod svoje kuce.

ucimo hrvatski, dok je vreme. jer ovaj se hvali kako je ratovao, nase zrtve su kolaterala, valja biti dobar sa njim
 
Jeste, da je neko na vreme veleizdajnike iz JNA, stavio uza zid!!!!
A onda nacisticka kovna u Cro pokokao!!!
:per::per::per:

Tako se ne bi vodio rat hrvatskih nacista protiv srpskih ustanika!!!

drugarice koviljka ..cemu takovi tonovi ...

ne bi vjerovao ali stvarno me zanima kako se ponasas u realnom svijetu .
.
ocito da te muz tlaci pa ovde lecis frustracije a i vjerojatno je neki pijani hrvat koje te lupa cesto ..tamo imam mnogo pijanaca ...

ebiga zao mi je sto tiu je takva sufdba ..ma steraj ti toga hrvata u PM pa nadji nekog ko ce te paziti i mazite ..ako nije prekasno ..kolegice koja voli snjeg

:bye:
 
Nema te Srbije, koja za ustaski interes moze sakriti kako su se partijske
nacisticke formacije iz redova hrvatskog naroda, naoruzavale, polujavnim
uvozom kako vojnickog oruzija, tako i kompletnih ustaskih vojnih formacija,
zarad stvaranja etnicki ciste hrvatske drzave,
i sve to skoro godinu dana prede nosom VELEIZDAJNICKE JNA, kojoj je ispred
zastite spoljnih granica, USTAVNA OBAVEZA, zastita ustavnog prava svakog
naroda u SFRJ!!!
 
Nema te Srbije, koja za ustaski interes moze sakriti kako su se partijske
nacisticke formacije iz redova hrvatskog naroda, naoruzavale, polujavnim
uvozom kako vojnickog oruzija, tako i kompletnih ustaskih vojnih formacija,
zarad stvaranja etnicki ciste hrvatske drzave,
i sve to skoro godinu dana prede nosom VELEIZDAJNICKE JNA, kojoj je ispred
zastite spoljnih granica, USTAVNA OBAVEZA, zastita ustavnog prava svakog
naroda u SFRJ!!!

..SMRT FASIZMU,SLOBODA NARODU !!!!...
 
Nema te Srbije, koja za ustaski interes moze sakriti kako su se partijske
nacisticke formacije iz redova hrvatskog naroda, naoruzavale, polujavnim
uvozom kako vojnickog oruzija, tako i kompletnih ustaskih vojnih formacija,
zarad stvaranja etnicki ciste hrvatske drzave,
i sve to skoro godinu dana prede nosom VELEIZDAJNICKE JNA, kojoj je ispred
zastite spoljnih granica, USTAVNA OBAVEZA, zastita ustavnog prava svakog
naroda u SFRJ!!!

Vidi nje....opet...
 
drugarice koviljka ..cemu takovi tonovi ...

ne bi vjerovao ali stvarno me zanima kako se ponasas u realnom svijetu .
.
ocito da te muz tlaci pa ovde lecis frustracije a i vjerojatno je neki pijani hrvat koje te lupa cesto ..tamo imam mnogo pijanaca ...

ebiga zao mi je sto tiu je takva sufdba ..ma steraj ti toga hrvata u PM pa nadji nekog ko ce te paziti i mazite ..ako nije prekasno ..kolegice koja voli snjeg

:bye:

prosto sam ganut paznjom ovoga sto se predstavlja kao hrvat. pa oni su nama kao majka. ma kakva majka, kao bajka

tako su mili. suosecajni. pravi hrvati

a za psovanje hrvatske majke, ne odobravam, mozda bih ucestvovao u toj radnji ranije, ali sad ne. nadam se da ce psovaca da stigne duga ruka moderacije.

psovanje hrvata i hrvatske majke ovde je mnoge odvelo u ban. sto ne bi i ovoga.
a, da. hrvati su nasi bliski prijatelji i dobrocinitelji takoreci branitelji srba
 
Obična laž, ni jedna zemlja nije lipnja 1991. god. priznala secesiju Hrvatske.

Tada Hrvatska još uvek nije bila punopravna nezavisna država, već još uvek sastavni deo SFRJ.

U tom trenutku je u JNA još uvek bilo oficira i vojnika hrvatske nacionalnosti.

Kada sve sabereš i oduzmeš. JNA je bila jedina legitimna vojska na prostoru bivše SFRJ.

Evo da vas demantiram :kafa:
Od 26.06.1991. počele su zemlje priznavati Hrvatsku kao nezavisnu državu.
Kronološki pregled priznanja Hrvatske do primanja u UN[3][4]:
↓ Država↓ Datum priznanja Napomena[5]
1 Flag of Slovenia.svg Slovenija 26. lipnja 1991.
2 Flag of Lithuania.svg Litva 30. srpnja 1991.
3 Flag of Ukraine.svg Ukrajina 11. prosinca 1991. Članica UN
4 Flag of Latvia.svg Latvija 14. prosinca 1991.
5 Flag of Iceland.svg Island 19. prosinca 1991.

Članica NATO
6 Flag of Estonia.svg Estonija 31. prosinca 1991.
7 Flag of the Vatican City.svg Vatikan 13. siječnja 1992. Najavljeno 20. prosinca 1991.
8 Flag of San Marino.svg San Marino 14. siječnja 1992.
9 Flag of Germany.svg Njemačka 15. siječnja 1992.

Flag of the European Union.svg Članica EU, članica NATO
priznala Hrvatsku 19. prosinca 1991,
ali je priznanje stupilo na snagu 15. siječnja
10 Flag of the United Kingdom.svg Ujedinjeno Kraljevstvo 15. siječnja 1992.

Flag of the European Union.svg Članica EU, članica NATO
11 Flag of Italy.svg Italija 15. siječnja 1992.

Flag of the European Union.svg Članica EU, članica NATO
12 Flag of France.svg Francuska 15. siječnja 1992.

Flag of the European Union.svg Članica EU, članica NATO
13 Flag of Spain.svg Španjolska 15. siječnja 1992.

Flag of the European Union.svg Članica EU, članica NATO
14 Flag of the Netherlands.svg Nizozemska 15. siječnja 1992.

Flag of the European Union.svg Članica EU, članica NATO
15 Flag of Denmark.svg Danska 15. siječnja 1992.

Flag of the European Union.svg Članica EU, članica NATO
16 Flag of Belgium (civil).svg Belgija 15. siječnja 1992.

Flag of the European Union.svg Članica EU, članica NATO
17 Flag of Ireland.svg Irska 15. siječnja 1992.

Flag of the European Union.svg Članica EU
18 Flag of Luxembourg.svg Luksemburg 15. siječnja 1992.

Flag of the European Union.svg Članica EU, članica NATO
19 Flag of Portugal.svg Portugal 15. siječnja 1992.

Flag of the European Union.svg Članica EU, članica NATO
20 Flag of Greece.svg Grčka 15. siječnja 1992.

Flag of the European Union.svg Članica EU, članica NATO
21 Flag of Austria.svg Austrija 15. siječnja 1992. članica EFTA
22 Flag of Bulgaria.svg Bugarska 15. siječnja 1992.
23 Flag of Canada.svg Kanada 15. siječnja 1992. članica NATO
24 Flag of Hungary.svg Mađarska 15. siječnja 1992.
25 Flag of Malta.svg Malta 15. siječnja 1992.
26 Flag of Norway.svg Norveška 15. siječnja 1992. članica EFTA, članica NATO
27 Flag of Poland.svg Poljska 15. siječnja 1992.
28 Flag of Switzerland.svg Švicarska 15. siječnja 1992. članica EFTA
29 Flag of Australia.svg Australija 16. siječnja 1992.
30 Flag of Argentina.svg Argentina 16. siječnja 1992.
31 Flag of Chile.svg Čile 16. siječnja 1992.
32 Flag of the Czech Republic.svg Češka 16. siječnja 1992.
33 Flag of Liechtenstein.svg Lihtenštajn 16. siječnja 1992. član EFTA
34 Flag of New Zealand.svg Novi Zeland 16. siječnja 1992.
35 Flag of Slovakia.svg Slovačka 16. siječnja 1992.
36 Flag of Sweden.svg Švedska 16. siječnja 1992. članica EFTA
37 Flag of Uruguay.svg Urugvaj 16. siječnja 1992.
38 Flag of Finland.svg Finska 17. siječnja 1992. članica EFTA
39 Flag of Romania.svg Rumunjska 18. siječnja 1992.
40 Flag of Albania.svg Albanija 21. siječnja 1992.
41 Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Bosna i Hercegovina 24. siječnja 1992.
42 Flag of Brazil.svg Brazil 24. siječnja 1992.
43 Flag of Paraguay.svg Paragvaj 27. siječnja 1992.
44 Flag of Bolivia.svg Bolivija 29. siječnja 1992.
45 Flag of Turkey.svg Turska 6. veljače 1992. članica NATO
46 Flag of Macedonia.svg Makedonija 12. veljače 1992.
47 Zastava Ruske Federacije.svg Rusija 17. veljače 1992.
48 Flag of Kyrgyzstan.svg Kirgistan 26. veljače 1992.
49 Flag of Colombia.svg Kolumbija 3. ožujka 1992.
50 Flag of Peru.svg Peru 15. ožujka 1992.
51 Flag of Japan.svg Japan 17. ožujka 1992.
52 Flag of Libya.svg Libija 17. ožujka 1992.
53 Flag of Cyprus.svg Cipar 30. ožujka 1992.
54 Flag of Tajikistan.svg Tadžikistan 2. travnja 1992.
55 Flag of South Africa.svg Južnoafrička Republika 3. travnja 1992.
56 Flag of the United States.svg Sjedinjene Američke Države 7. travnja 1992. članica NATO
57 Flag of South Korea.svg Koreja 15. travnja 1992.
58 Flag of Egypt.svg Egipat 16. travnja 1992.
59 Flag of Israel.svg Izrael 16. travnja 1992.
60 Flag of the United Arab Emirates.svg Ujedinjeni Arapski Emirati 18. travnja 1992.
61 Flag of Sudan.svg Sudan 21. travnja 1992.
62 Flag of Algeria.svg Alžir 24. travnja 1992.
63 Flag of Tunisia.svg Tunis 26. travnja 1992.
64 Flag of the People's Republic of China.svg Kina 27. travnja 1992.
65 Flag of Morocco.svg Maroko 27. travnja 1992.
66 Flag of Oman.svg Oman 28. travnja 1992.
67 Flag of Thailand.svg Tajland 2. svibnja 1992.
68 Flag of the Philippines.svg Filipini 5. svibnja 1992.
69 Flag of Malaysia.svg Malezija 4. svibnja 1992.
70 Flag of Venezuela.svg Venezuela 6. svibnja 1992.
71 Flag of North Korea.svg NR Koreja 8. svibnja 1992.
72 Flag of India.svg Indija 11. svibnja 1992.
73 Flag of Pakistan.svg Pakistan 11. svibnja 1992.
74 Flag of Singapore.svg Singapur 15. svibnja 1992.
75 Flag of Indonesia.svg Indonezija 16. svibnja 1992.
76 Flag of Jordan.svg Jordan 17. svibnja 1992.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Međunarodno_priznanje_Hrvatske
Za ostalo pročitajte u mom prijašnjem postu i obrazloženju presude ratnom zločincu martiću
 
Evo da vas demantiram :kafa:
Od 26.06.1991. počele su zemlje priznavati Hrvatsku kao nezavisnu državu.
Kronološki pregled priznanja Hrvatske do primanja u UN[3][4]:
↓ Država↓ Datum priznanja Napomena[5]
1 Flag of Slovenia.svg Slovenija 26. lipnja 1991.
2 Flag of Lithuania.svg Litva 30. srpnja 1991.
3 Flag of Ukraine.svg Ukrajina 11. prosinca 1991. Članica UN
4 Flag of Latvia.svg Latvija 14. prosinca 1991.
5 Flag of Iceland.svg Island 19. prosinca 1991.

Članica NATO
6 Flag of Estonia.svg Estonija 31. prosinca 1991.
7 Flag of the Vatican City.svg Vatikan 13. siječnja 1992. Najavljeno 20. prosinca 1991.
8 Flag of San Marino.svg San Marino 14. siječnja 1992.
9 Flag of Germany.svg Njemačka 15. siječnja 1992.

Flag of the European Union.svg Članica EU, članica NATO
priznala Hrvatsku 19. prosinca 1991,
ali je priznanje stupilo na snagu 15. siječnja
10 Flag of the United Kingdom.svg Ujedinjeno Kraljevstvo 15. siječnja 1992.

Flag of the European Union.svg Članica EU, članica NATO
11 Flag of Italy.svg Italija 15. siječnja 1992.

Flag of the European Union.svg Članica EU, članica NATO
12 Flag of France.svg Francuska 15. siječnja 1992.

Flag of the European Union.svg Članica EU, članica NATO
13 Flag of Spain.svg Španjolska 15. siječnja 1992.

Flag of the European Union.svg Članica EU, članica NATO
14 Flag of the Netherlands.svg Nizozemska 15. siječnja 1992.

Flag of the European Union.svg Članica EU, članica NATO
15 Flag of Denmark.svg Danska 15. siječnja 1992.

Flag of the European Union.svg Članica EU, članica NATO
16 Flag of Belgium (civil).svg Belgija 15. siječnja 1992.

Flag of the European Union.svg Članica EU, članica NATO
17 Flag of Ireland.svg Irska 15. siječnja 1992.

Flag of the European Union.svg Članica EU
18 Flag of Luxembourg.svg Luksemburg 15. siječnja 1992.

Flag of the European Union.svg Članica EU, članica NATO
19 Flag of Portugal.svg Portugal 15. siječnja 1992.

Flag of the European Union.svg Članica EU, članica NATO
20 Flag of Greece.svg Grčka 15. siječnja 1992.

Flag of the European Union.svg Članica EU, članica NATO
21 Flag of Austria.svg Austrija 15. siječnja 1992. članica EFTA
22 Flag of Bulgaria.svg Bugarska 15. siječnja 1992.
23 Flag of Canada.svg Kanada 15. siječnja 1992. članica NATO
24 Flag of Hungary.svg Mađarska 15. siječnja 1992.
25 Flag of Malta.svg Malta 15. siječnja 1992.
26 Flag of Norway.svg Norveška 15. siječnja 1992. članica EFTA, članica NATO
27 Flag of Poland.svg Poljska 15. siječnja 1992.
28 Flag of Switzerland.svg Švicarska 15. siječnja 1992. članica EFTA
29 Flag of Australia.svg Australija 16. siječnja 1992.
30 Flag of Argentina.svg Argentina 16. siječnja 1992.
31 Flag of Chile.svg Čile 16. siječnja 1992.
32 Flag of the Czech Republic.svg Češka 16. siječnja 1992.
33 Flag of Liechtenstein.svg Lihtenštajn 16. siječnja 1992. član EFTA
34 Flag of New Zealand.svg Novi Zeland 16. siječnja 1992.
35 Flag of Slovakia.svg Slovačka 16. siječnja 1992.
36 Flag of Sweden.svg Švedska 16. siječnja 1992. članica EFTA
37 Flag of Uruguay.svg Urugvaj 16. siječnja 1992.
38 Flag of Finland.svg Finska 17. siječnja 1992. članica EFTA
39 Flag of Romania.svg Rumunjska 18. siječnja 1992.
40 Flag of Albania.svg Albanija 21. siječnja 1992.
41 Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Bosna i Hercegovina 24. siječnja 1992.
42 Flag of Brazil.svg Brazil 24. siječnja 1992.
43 Flag of Paraguay.svg Paragvaj 27. siječnja 1992.
44 Flag of Bolivia.svg Bolivija 29. siječnja 1992.
45 Flag of Turkey.svg Turska 6. veljače 1992. članica NATO
46 Flag of Macedonia.svg Makedonija 12. veljače 1992.
47 Zastava Ruske Federacije.svg Rusija 17. veljače 1992.
48 Flag of Kyrgyzstan.svg Kirgistan 26. veljače 1992.
49 Flag of Colombia.svg Kolumbija 3. ožujka 1992.
50 Flag of Peru.svg Peru 15. ožujka 1992.
51 Flag of Japan.svg Japan 17. ožujka 1992.
52 Flag of Libya.svg Libija 17. ožujka 1992.
53 Flag of Cyprus.svg Cipar 30. ožujka 1992.
54 Flag of Tajikistan.svg Tadžikistan 2. travnja 1992.
55 Flag of South Africa.svg Južnoafrička Republika 3. travnja 1992.
56 Flag of the United States.svg Sjedinjene Američke Države 7. travnja 1992. članica NATO
57 Flag of South Korea.svg Koreja 15. travnja 1992.
58 Flag of Egypt.svg Egipat 16. travnja 1992.
59 Flag of Israel.svg Izrael 16. travnja 1992.
60 Flag of the United Arab Emirates.svg Ujedinjeni Arapski Emirati 18. travnja 1992.
61 Flag of Sudan.svg Sudan 21. travnja 1992.
62 Flag of Algeria.svg Alžir 24. travnja 1992.
63 Flag of Tunisia.svg Tunis 26. travnja 1992.
64 Flag of the People's Republic of China.svg Kina 27. travnja 1992.
65 Flag of Morocco.svg Maroko 27. travnja 1992.
66 Flag of Oman.svg Oman 28. travnja 1992.
67 Flag of Thailand.svg Tajland 2. svibnja 1992.
68 Flag of the Philippines.svg Filipini 5. svibnja 1992.
69 Flag of Malaysia.svg Malezija 4. svibnja 1992.
70 Flag of Venezuela.svg Venezuela 6. svibnja 1992.
71 Flag of North Korea.svg NR Koreja 8. svibnja 1992.
72 Flag of India.svg Indija 11. svibnja 1992.
73 Flag of Pakistan.svg Pakistan 11. svibnja 1992.
74 Flag of Singapore.svg Singapur 15. svibnja 1992.
75 Flag of Indonesia.svg Indonezija 16. svibnja 1992.
76 Flag of Jordan.svg Jordan 17. svibnja 1992.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Međunarodno_priznanje_Hrvatske
Za ostalo pročitajte u mom prijašnjem postu i obrazloženju presude ratnom zločincu martiću

Као што видиш ни једна држава није признала Хрватску месеца липња 1991. године, Словенија није тада постојала као самостална држава.
 
forumase iz hrvatske ubuduce ne vredjati sta god da napisu

kada napisu da su videli gospu - zna se videli su

kada napisu da su videli slobodana da je vršio smotru do zuba naoružane TO SR Srbije - zna se videli su.

nije vazno sto je u srbiji oruzje to odneto, ko zna gde. istovremeno kad i u drugim republikama

fakta iz hrvatske su merodavna za srpsku noviju istoriju. ne slazu se sa onim sto smo mi licno videli, ali zar mi oduvek nismo bili remetilacki faktor evropejske idile

TO SAM JA LEKLERKKOJI SI TI LIK.:rotf::rotf::rotf::rotf::rotf::rotf::rotf::rotf::rotf:
 
prosto sam ganut paznjom ovoga sto se predstavlja kao hrvat. pa oni su nama kao majka. ma kakva majka, kao bajka

tako su mili. suosecajni. pravi hrvati

a za psovanje hrvatske majke, ne odobravam, mozda bih ucestvovao u toj radnji ranije, ali sad ne. nadam se da ce psovaca da stigne duga ruka moderacije.

psovanje hrvata i hrvatske majke ovde je mnoge odvelo u ban. sto ne bi i ovoga.
a, da. hrvati su nasi bliski prijatelji i dobrocinitelji takoreci branitelji srba
kao prvo ja se sa kolegicom druzim ovde neko vreme

ali nisam nikada nikom nesto opsovao a majku ni hrvatsku ni srpsku ..jer majke nisu krive ako su im deca ,ačp zastranila

ne znam sto te muci a u svakom slucaju neka moderacija radi samo nadam se prema pravilima foruma ...

kolega prije cemo zavrsiti na pivi kavi ili casi vina nego sto cu ja psovati ...;)

:bye:
 
Као што видиш ни једна држава није признала Хрватску месеца липња 1991. године, Словенија није тада постојала као самостална држава.

Hoćemo li da ti izlistam tko je sve priznao Sloveniju,koja je btw prije Hrvatske proglasila samostalnost. Lupetaš bez veze. :kafa:
Ove su zemlje priznale Hrvatsku 1991. u jeku razaranja Vukovara i cijele Hrvatske od zločinačke JNA.
1 Flag of Slovenia.svg Slovenija 26. lipnja 1991.
2 Flag of Lithuania.svg Litva 30. srpnja 1991.
3 Flag of Ukraine.svg Ukrajina 11. prosinca 1991. Članica UN
4 Flag of Latvia.svg Latvija 14. prosinca 1991.
5 Flag of Iceland.svg Island 19. prosinca 1991.

Članica NATO
6 Flag of Estonia.svg Estonija 31. prosinca 1991.
 
Poslednja izmena:
drugarice koviljka ..cemu takovi tonovi ...

ne bi vjerovao ali stvarno me zanima kako se ponasas u realnom svijetu .
.
ocito da te muz tlaci pa ovde lecis frustracije a i vjerojatno je neki pijani hrvat koje te lupa cesto ..tamo imam mnogo pijanaca ...

ebiga zao mi je sto tiu je takva sufdba ..ma steraj ti toga hrvata u PM pa nadji nekog ko ce te paziti i mazite ..ako nije prekasno ..kolegice koja voli snjeg

:bye:

i da se zna hrvati ne lazu. oni samo vesto manipulisu recima. dakle ovo nije prijava za vredjanje i psovanje.

svakim danom nesto naucimo od hrvata
 
Da se ne zaboravi


7. rujna 1991.g, poslije kojega se svi sukobi, nasilja, osobito oružana i ljudske žrtve, te rušenja imovine na teritoriju Hrvatske uvrštavaju ne kao unutarnji sukobi nego se svrstavaju u režim međunarodnog sukoba. Tako je odlučeno Arbitražnom komisijom i Međunarodnim sudom pravde.

7. rujan 1991. g. jg. je usko povezan za proces diplomatskog priznavanja Hrvatske i Slovenije. Stoga dajemo u cjelosti odlomak koji se odnosi na tu temu iz knjige prof.dr. H.Kačića U službi domovine, Croatia Rediviva, kao daljnji nastavak tematski u vezi s političkim prilikama i problemima u Hrvatskoj, koji se još uvijek rješavaju.
Diplomatsko priznanje Hrvatske i Slovenije

Dezintegracija ili raspad Jugoslavije postupno se odvija. Već Rezolucijom Europske dvanaestorice od 27. kolovoza i pristankom svih republika bivše Jugoslavije, kao i saveznih vlasti, da sudjeluju u radu te Konferencije, Jugoslavija je de facto prerasla u poziciju države pod međunarodnim starateljstvom. Time je Jugoslavija postala svojevrsna iznimka ili unikat u povijesti međunarodnog poretka, jer se uglavnom pod starateljstvom međunarodnih organizacija nalaze države u nastajanju, dok se u slučaju Jugoslavije raspad države zbiva pod međunarodnim skrbništvom. To je stajalište zapravo potvrđeno i Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN br. 713.
Usporedo s tim događajima i međunarodni subjektivitet Hrvatske razvijao se postupno od 25. lipnja 1991. Već samim činom Deklaracije o nezavisnosti, Hrvatska je de facto postigla priznanje, a zatim vrlo brzo i političko priznanje, i to činjenicom da je EZ već 28. lipnja 1991. poslala svoju delegaciju u Zagreb na sastanak s vrhovništvom Hrvatske i Slovenije. Konačno diplomatsko priznanje je samo deklarativan čin. Što se tiče diplomatskog priznanja, već recipročnim međusobnim priznanjem između Hrvatske i Slovenije, odmah nakon usvojenih deklaracija o nezavisnosti, taj je proces nezaustavljivo započeo. Ubrzo su Litva, Ukrajina i Letonija priznale Hrvatsku, a zatim je to učinio i Island.
 
gk123Unatoč pismenim zahtjevima i apelima koje su 15. prosinca 1991. uputili de Cuellar Genscheru i Bush Kohlu, tražeći da Njemačka ne žuri s jednostranim potezima u pogledu diplomatskog priznanja Hrvatske i Slovenije, pokušaje glavnog tajnika UN i predsjednika SAD Genscher je vješto i uspješno amortizirao da uspore otprije poznata nastojanja Njemačke.



Na Genscherov prijedlog na dnevni red sastanka stavlja se rasprava o "katalogu kriterija" za priznavanje novih država, ili točnije "Deklaracija o smjernicama za priznavanje novih država u istočnoj Europi i Sovjetskom Savezu". Taj su nacrt pripremale Francuska i Njemačka, a sadrži kriterije koje pojedine države moraju ispunjavati da bi stekle preduvjete za diplomatsko priznanje. O kriterijima, odnosno o tekstu spomenute Deklaracije, ministri su vrlo brzo postigli suglasnost, a koristeći Arbitražne komisije Konferencije o Jugoslaviji EZ zaključak se tijekom vremena nametnuo sam od sebe. Slovenija i Hrvatska ispunjavaju te kriterije. Ostalo je kao vruće samo pitanje kada bi diplomatsko priznanje trebalo uslijediti. Lord Carrington bio je odlučno protiv brzog priznanja i čvrsto na stajalištu da u tom trenutku nisu još bili sazreli uvjeti niti ostvarene potrebne pretpostavke za diplomatsko priznanje Slovenije i Hrvatske. Naime, lord Carrington je zadržao i dosljedno slijedio prijašnja stajališta EZ da priznanje Hrvatske i Slovenije treba vremensko uskladiti usporedno sa završetkom Konferencije o Jugoslaviji. Britanski ministar vanjskih poslova Douglas Hurd je bio nešto umjereniji, ali ipak je branio tezu da je priznanje još preuranjeno. Postojani Genscherovi saveznici o pitanju priznanja Hrvatske bili su danski ministar vanjskih poslova Ellemann-Jensen, te belgijski Eyskens. Francuski ministar vanjskih poslova Roland Dumas ne zauzima krajnje suprotno stajalište, nego ističe da treba imati razumijevanja za njemačku poziciju.



Na tom sastanku konačno i talijanski ministar vanjskih poslova Gianni de Michelis, prije vrlo blagonaklon prema Beogradu, a sada i suočen s promjenom Andreottijeva stava pod Cossiginim utjecajem upozorava da je zbog dugotrajnoga srpskoga ignoriranja stajališta i upozorenja EZ ugled Jugoslavije narušen. De Michelis se zalagao da takvo nepodnošljivo stanje treba konačno dokinuti, a da će se to postići diplomatskim priznanjem Hrvatske i Slovenije. De Michelis se posebno zalagao da sve članice EZ moraju biti jedinstvene u donošenju odluke o priznanju Hrvatske i Slovenije. Tom stajalištu konačno se priklonio i nizozemski ministar vanjskih poslova Hans Van den Broek, u tom trenutku u svojstvu rotirajućeg polugodišnjeg predsjednika Vijeća ministara EZ, koji je posebno bio iritiran beogradskim manipulacijama. Naime, u nekoliko je navrata JNA pristajala i obvezivala se da neće bombardirati civilne ciljeve, a unatoč tome nastavljala napadati i osvajati. Iskustva s Vukovarom, Slunjem, Drnišem, Zadrom, Karlovcem, Osijekom i Dubrovnikom skinula su maske poludjelim srpskim generalima.



Posljedice su poznate, i istine radi valja ustvrditi da je to bila izrazita njemačka pobjeda na diplomatskom polju izvojevana u korist Hrvatske.



I nakon što je snagom načelnih stajališta usuglašenih u Maastrichtu zajednički nastup u vanjskopolitičkim pitanjima postao obvezan za Europsku dvanaestoricu, Europska zajednica dana 17. prosinca 1991. postiže suglasnost o diplomatskom priznanju Hrvatske i Slovenije.



Deklaracijom o samostalnosti i neovisnosti na deklarativan je način bio iniciran vrlo složen i trnovit postupak diplomatskog priznanja. Sljedećeg su dana diplomatskim notifikacijama Hrvatska i Slovenija recipročno izmijenile izjave o međusobnom priznanju. Ipak, potrebno je uzeti u obzir da su u porukama upućenim saveznim organima vlasti obje današnje republike potvrdile već ranije očitovanje inicijative da su spremne pregovarati o preustroju dotadašnje savezne države u povezanost konfederativne forme. Ovakav pristup se može tumačiti i kao taktički potez, za koji se ocjenjivalo da može rezultirati većom razinom razumijevanja i podrške od strane pojedinih država međunarodne zajednice. Osim toga, sa velikim stupnjem sigurnosti se ocjenjivalo da se u tom pravcu od Beograda ne može očekivati pozitivna reakcija, jer su Milošević i Jovićeve koncepcije, oslanjajući se na jugoslavensku armiju nedvosmisleno počivale na uvjerenju da će uz premoć na vojnom planu spriječiti bilo kakav oblik decentralizacije savezne vlasti.



Već u roku tri dana od donošenja deklaracije o samostalnosti Slovenije uslijedila je vojna intervencija JNA na Sloveniju, s tim da je glavni cilj te vojne operacije bio saveznim vojnim snagama uspostaviti kontrolu granice Slovenije odnosno dotadašnje Jugoslavije prema Italiji, Austriji i Mađarskoj. Međutim, Slovenija se uspjela obraniti od poduzetog napada. Ovaj je čin na diplomatskoj razini izazvao angažiranje EZ, te je pod okriljem europske zajednice donesena tzv. Brijunska deklaracija, kojom je između ostalog bio uveden i tromjesečni moratorij na provođenje deklaracije o nezavisnosti. Time je zaustavljen mogući slijed diplomatskog priznanja.



Neposredno pri isteku tromjesečnog moratorija, tijekom kojeg je došlo do ogromne eskalacije agresivnih operacija JNA na Hrvatsku, Hrvatski Sabor je na plenarnoj sjednici od 8. listopada 1991. (zasjedanje hrvatskog Sabora održano je u podrumskom prostoru zgrade INE u Šubićevoj ulici, zbog smanjenja rizika od učestalih napada agresorske Jugoavijacije) donio odluku o razdruživanju Republike Hrvatske. Tom odlukom su raskinute sve državno-pravne veze Hrvatske s dotadašnjom SFRJ. Posve je razumljivo da su države, koje su pod vrlo sličnim okolnostima prolazile dezintegracije složenih državnih tvorevina (npr. raspad dotadašnjeg SSSR-a) pristupile recipročnim postupcima međusobnog diplomatskog priznanja. To je uslijedilo u odnosu na Litvu, Letoniju i Estoniju.

-

ppriznanje_hrvatska

Pitanje međunarodnog priznanja treba raščlaniti u nekoliko faza. Najprije faktično priznanje, koje je Hrvatska već postigla, a potom političko priznanje, koje je također postignuto. Što se tiče diplomatskog priznanja, to je samo završni čin procesa kroz koji treba proći. Mi se stalno približavamo tom trenutku. Treba imati na umu da čin diplomatskog priznanja ima deklarativan karakter, ali ne i konstitutivan. Jugoslavija je, de facto, prerasla u poziciju države pod međunarodnim starateljstvom. Pod starateljstvom međunarodnih institucija uglavnom su se nalazile države u nastajanju, a ovo je jedan od rijetkih slučajeva, možda prvi, da država pod auspicijima međunarodnih organizacija prolazi vjerojatno svoj ostavinski postupak, to jest postupak pravnog nestajanja. Naime, država u kojoj ni jedan savezni organ više ne funkcionira - zato što je izgubio legalitet, zbog isteka raspada ili blokade - ne može suvereno vršiti svoj subjektivitet na međunarodnom planu. Govoreći jurističkim jezikom, ona nema sposobnosti djelovanja.



O institutu stjecanja državnog subjektiviteta u smislu Međunarodnog javnog prava, u doktrini postoje različiti stavovi. Međutim, u pogledu međunarodnog prznanja Hrvatske, a time i svih ostalih republika bivše Jugoslavije, treba vrednovati pojedine bitne odrednice subjektiviteta svake države i procese kako se s time u svezi odvijaju. S obzirom na različitosti u stavovima koje su zauzimali pojedini sudionici Konferencije o Jugoslaviji, u odnosu na dezintegraciju dotadašnje države, Arbitražna komisija zauzela je na svojoj sjednici održanoj dana 20.studenoga 1991. koje je bilo objavljeno u javnosti 7.prosinca 1991 odlučno i jasno stajalište da je postojanje ili nestajanje neke države činjenično pitanje te da su učinci priznanja od strane ostalih država isključivo deklarativnog značaja (prijevod s engleskog dokumenta Arbitration Committee, «Opinion Nr. 1 ).



Prema tome može i nastaviti sa slavljem o afirmaciji naše države pred svijetom, tj. 15. siječnja 1992.g. kad su europska dvanaestorica skupa još 15 u svijetu priznatih država (od Australije, Novog Zelanda, Urugvaja i Argentine tj. 16. siječnja 1992.g. Međutim, taj dan se ne smije označavati kao dan međunarodnog priznanja, nego kao dan diplomatskog priznanja Hrvatske od brojnih država i svih država tadašnje europske zajednice ( osobitu zahvalnost Njemačkoj , što je to učinila već 19. prosinca 1991.g. što smo doživjeli kao Božićni dar).



Imamo pravo i dužnost slijediti stanovišta zauzeta od Badinterove Arbitražne komisije, koje je zauzela i objavila Arbitražna komisija, utvrđujući da su Hrvatska Slovenija postale države subjekti međunarodnog prava s danom 7. rujna 1991.g.
 
Tijekom 1991. godine od države sa dugodišnjim međunarodnim subjektivitetom jedino je Island 19. prosinca 1991. objavio notifikaciju o diplomatskom priznanju Hrvatske (pri tome treba cijeniti da je takav primjer Island, koji je bio u prisnim diplomatskim vezama sa Danskom, manifestirao koristeći se iskustvom kojeg je stekla Danska obavljajući dužnost «sponzor» države i za EZ i za NATO u odnosu na baltičke zemlje dotadašnjeg SSSR-a . Naime diplomacija i druge službe Danske sasvim logično su zaključile da je odnos baltičkih država prema Moskvi vrlo sličan odnosu Slovenije i Hrvatske prema Beogradu).



Javno potvrđivanje odluke Europske dvanaestorice o diplomatskom priznanju Hrvatske i Slovenije bilo je objavljeno 15. siječnja 1992. Uz sve dotadašnje države EZ-a istog dana priznanje međunarodnog subjektiviteta Hrvatske objavilo je još sedam država: Austrija, Malta, Mađarska, Bugarska, Poljska, Švicarska i Kanada. Sljedeća dva dana je i daljnjih jedanaest država također priznalo Hrvatsku. Tih je dana i predsjednik Italije Francesco Cossiga stigao u Zagreb da pred cijelim svijetom osobno manifestira podršku Italije samostalnoj Hrvatskoj.



Nekoliko dana nakon posjete Hrvatskoj, na otvaranju Milanske «Scale» premijerom «Parsifala», talijanski je predsjednik rekao: «Kajem se što nisam otišao u Dubrovnik, jer bi bilo zabavno vidjeti Srbe, pardon, Jugoslavene, kako tuku grad u kojem boravi šef jedne od država članica Europske zajednice». Predsjednik Cossiga je dodao, izrugujući se dotadašnjem oprezu zapadnih zemalja i osobito Italije spram priznavanju Slovenije i Hrvatske: « kako se može pomiriti diplomatski oprez s ubojstvom žena i djece? ».



Naposljedku je još izjavio kako drži da «Velika Srbija želi navući odjeću Male Jugoslavije, jer joj je tako lakše zadržati Bosnu, Makedoniju, Kosovo, Vojvodinu i Crnu Goru, te igrati na to da razbije Dalmaciju, pošto ju je spalila». Riječi predsjednika Italije prenio je Inoslav Bešker («Večernji list», 9. prosinca 1991).





Do zaključno 22. svibnja 1992. godine, na dan kad je Hrvatska primljena za punopravnog člana Ujedinjuenih Naroda, doživjeli smo diplomatsko priznanje od 81 države, a do kraja kalendarske godine 1992. Hrvatsku je priznalo ukupno stotinu država (spisak država koje su priznale Hrvatsku do 22. svibnja i do kraja 1992. nalazi se u prilogu same knjige). Zaista blistav uspjeh, rijetko zabilježen u svjetskoj povijesti.



Posve je razumljivo da su između stajališta i ocjena dvanaest samostalnih i nezavisnih država razlike moguće, osobito kada se te razlike svode samo na pitanje trenutka kada treba Hrvatskoj i Sloveniji pružiti zaštitu i zadovoljštvinu diplomatskim priznanjem tako respektabilnoga skupa država. Bilo bi, dapače, veće iznenađenje kada takvih razilaženja ne bi bilo, poglavito zbog razlika koje postoje u iskustvima, poznavanjima, tumačenjima i ocjenama o uzrocima sraza i sukoba do kojeg dolazi između pojedinih čimbenika u trenutku raspada komunističke tiranije na europskim prostorima.



Zacijelo je manje shvatljivo da su iskusne diplomacije, kao što se to sa sigurnošću može reći za diplomacije SAD, Velike Britanije i Francuske, dopustile slobodan prostor za najrazličitije zaključke, špekulacije pa i kompromitiranje u svezi s odlukom EZ o diplomatskom priznanju Hrvatske. Grčka diplomacija iz poznatih razloga ne spada u tu kategoriju tradicionalnih diplomacija. Naime, kada su Francuska i Engleska, nakon vrednovanja svih relevantnih pro et contra čimbenika pristupile diplomatskom priznanju Hrvatske, čini nam se da nisu smjele dopustiti da se u europskoj javnosti stekne dojam da je takva odluka donesena suprotno individualnim procjenama, pa i volji Francuske i Velike Britanije, nego da su popustile pod pritiscima Njemačke.



Nesporno je da su i Velike Britanija i Francuska smatrale da je odluka o diplomatskom priznanju Hrvatske opravdana i ispravna. Stanovite razlike su postojale jedino u odnosu na trenutak diplomatskog priznanja. Polazeći od te pretpostavke, te tradicionalno iskusne diplomacije su trebale i morale snagom svojeg autoriteta dosljedno oduzeti beogradskom režimu prostor da svoj poraz ublažava, pa čak pronalazi ispriku i neistinito opravdanje pred vlastitim narodom. Velika Britanija, Francuska, a poglavito SAD, bile su dužne spriječiti da se paranoidnost srpskih medija ne iživljava krivotvoreći povijest lažima da je Hrvatska stekla svoju nezavisnost i samostalnost zahvaljujući njemačkom revanšizmu usmjerenom protiv Srbije; da je to novi prodor Njemačke na istok; da je Srbija izdana od svojih tradicionalnih saveznika u posljednja dva svjetska rata, te da je Srbija žrtvovana pred njemačkom gospodarskom ekspanzijom. Budući da takve krivotvorine padaju u Srbiji na plodno tlo, SAD, Velika Britanija i Francuska nisu smjele učiniti takvu uslugu Miloševiću, a istodobno veliku štetu srpskom narodu.



Razvoj događaja nedvojbeno pokazuje da su diplomacije zapadnih velesila trebale uputiti Beogradu izravnu poruku da je diplomatsko priznanje Hrvatske uslijedilo kao neizbježna posljedica agresivne politike i nasilja koje su JNA i Miloševićeva Srbija sustavno vodili protiv Hrvatske. Takvo stajalište pridonijelo bi da se zaustavi daljnja instrumentalizacija prečanskih Srba i veliki dio srpskog naroda prestane biti propagandni objekt indoktrinacije koju je Milošević već godinama provodio.



Slobodan Milošević i najviši predstavnici savezne vlade aktivno sudjeluju u radu Konferencije o Jugoslaviji pod okriljem EZ- e već od početka rujna 1991, jer su prema vlastitim procjenama bili uvjereni da kontinuitet Jugoslavije neće biti dokinut, te da će SRJ, kao članica UN i KESS-a i mnogih drugih međunarodnih organizacija, nastaviti sa svojim međunarodnim subjektivitetom. Međutim, razvojem događaja upravo na hrvatskom teritoriju i to uspješnom obranom od agresora, Hrvatska istodobno sa Slovenijom doživljava svoju samostalnost. Eruropske i mnoge druge države diljem svijeta, već na samom početku 1992. godine notifikacijama o diplomatskom priznanju Hrvatske i Slovenije cjelokupnoj svjetskoj javnosti pokazuju i dokazuju da je dezintegracija ili raspad Jugoslavije evidentna činjenica.



Razočarani sazrijevanjem međunarodne zajednice, a osobito postignutim rezultatima koji su ostvareni u radu konferencije pod predsjedanjem lorda Carringtona, a osobito stavovima koje je objavljivala Arbitražna komisija, Srbija i Crna Gora nastavljaju sa svojim naporima da ospore do tada postignute rezultate u radu Arbitražne komisije, a time da obezvrijede cjelokupnu djelatnost same Konferencije.



Naime, u zajedničkom podnesku kojeg su potpisali Momir Bulatović i Slobodan Milošević osporava se nadležnost Arbitražnoj komisiji iznoseći pri tome tri argumenta

i to:

1. da temeljem Brijunskog sporazuma Europska zajednica nije dobila takav mandat;
2. da otvorena pitanja trebaju biti rješena između SRJ i ostalih jugoslavenskih republika njihovim međusobnim sporazumom;
3. da ona pitanja koja ne bi mogla biti sporazumno rješena trebaju biti upućena na odlučivanje Međunarodnom sudu pravde.





Hrvatska u podnesku od 18. lipnja 1992, te Makedonija i Slovenija svojim odvojenim podnescima od 19. lipnja 1992, suglasno već svojim ranije zauzetim stavovima uključujući tu i Bosnu i Hercegovinu, dostavile su dokaze i obrazložile neosnovanost stavova i prigovora Srbije i Crne Gore. Suočen s takvim razvojem događaja, predsjenik Konferencije lord Carrington prigovore odnosno žalbene navode Srbije i Crne Gore, kojima se osporava nadležnost djelovanja Konferencije o Jugoslaviji odnosno prekoraćenje dobivenog mandata, podnosi na očitovanje i odlučivanje Arbitražnoj komisiji.



Arbitražna komisija dana 4. srpnja 1992. donosi Interlokutornu odluku kojom se utvrđuje neosnovanost žalbenih navoda i odbijaju se svi podneseni prigovori. Naime, Arbitražna komisija utvrđuje da ingerencije i nadležnost svojeg rada ne temelji na Brijunskom sporazumu, nego na uvjetima kako su određeni zajedničkom deklaracijom prihvaćenoj jednoglasno na ministarskoj konferenciji svih država EZ, održanoj 27. kolovoza 1991, radi postizavanja mira, ali i sa svrhom uspostavljanja arbitraže. U ovoj odluci Arbitražne komisije utvrđuje se da su uvjeti kako su utvrđeni Deklaracijom o Jugoslaviji bili prihvaćeni od svih šest jugoslavenskih republika, već prilikom otvaranja Konferencije o miru, te da su ti uvjeti stupili na snagu dana 7. rujna 1991.

U obrazloženju donesene odluke, Arbitražna komisija se također pozivala i na odluke Međunarodnog suda pravde u Haagu. Datum 7. rujna 1991. ima svoj poseban značaj, jer se svi sukobi nasilja do tog datuma tretiraju kao unutrašnji sukobi ili građanski rat. Međutim, nakon utvrđenog datuma svi sukobi, a osobito oružana suprotstavljanja i ljudske žrtve, te rušenje odnosno nanošenje imovinske štete na teritoriju Hrvatske, spadaju u režim Međunarodnog sukoba. Činjenica je da su beogradski (velikosrpski) sateliti vožda s Dedinja upotrebljavali oružanu silu i sudjelovali u agresorskim operacijama od postavljanja kninskih balvana (kolovoz 1990.). No moramo prihvatiti da je autorativno tijelo Međunarodne zajednice utvrdilo da Srbija vrši agresiju na Hrvatsku od 7. rujna 1991. na dalje. To najbolje pokazuje i dokazuje primjer žrtava i rušenja Vukovara.
http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=431&Itemid=177
 
Hoćemo li da ti izlistam tko je sve priznao Sloveniju,koja je btw prije Hrvatske proglasila samostalnost. Lupetaš bez veze. :kafa:
Ove su zemlje priznale Hrvatsku 1991. u jeku razaranja Vukovara i cijele Hrvatske od zločinačke JNA.
1 Flag of Slovenia.svg Slovenija 26. lipnja 1991.
2 Flag of Lithuania.svg Litva 30. srpnja 1991.
3 Flag of Ukraine.svg Ukrajina 11. prosinca 1991. Članica UN
4 Flag of Latvia.svg Latvija 14. prosinca 1991.
5 Flag of Iceland.svg Island 19. prosinca 1991.

Članica NATO
6 Flag of Estonia.svg Estonija 31. prosinca 1991.

А ко је признао Словенију месеца липња 1991.?
 

Back
Top