Погрешно сам се изразио - на коњанику се виде два грба са љиљанима и још један лево од Дабише на престолу (док је десно од њега двоглави орао).
Значи само преко илирских грбовника сазнајемо о боји грба? Није сачувана икаква застава, одежда, мапа (као она Дулсертова за Србију)...из које би се боја могла назрети?
Pa po svemu sudeći jeste ponešto sačuvano i prije tih grbovnika. Evo teksta dr Envera Imamovića o istorijskoj problematici bosankih državnih simbola:
GRB
Za poznavanje grba srednjovjekovne bosanske države glavni izvor su pečati sa povelja koje su izdavali bosanski vladari, a onda bosanski novci i plašt kralja Tvtka I pronađen u kraljevskom mauzoleju u Arnautovićima kod Visokog. Razvoj grba imao je određeni kronoški tok. Nisu nam sačuvani pečati iz 12. stoljeća, ali se zna da su postojali. U ranoj fazi (13. stoljeće), heraldički simboli su najčešće bili likovi životinja, kao što su orao, grifon, lav i sl. Mali pečat bana Ninoslava kojim je pečaćena povelja izdata Dubrovniku između 1234. i 1240. g, sadrži lik orla. Radi se, ustvari, o antičkoj gemi, i njen sadržaj nema ništa zajedničko sa heraldičkom kompozicijom koja će se pod njegovim nasljednicima razviti u prepoznatljiva bosanska obilježja. Prve elemente standardnog državnog grba nalazimo tek na tzv. srednjem pečatu bana Ninoslava. Prikazana su dva konjanika sa srcolikim štitovima koji od heraldičkog sadržaja imaju samo kosu gredu postavljenu s lijeva nadesno, koja štit dijeli na dva polja. Isti element nalazimo na dva pečata (malom i velikom) bana Stjepana II (1314-1353), a onda na srednjem pečatu bana Tvrtka I, s tim da je ovdje poprečna greda postavljena s desna na lijevo. Taj položaj će se trajno zadržati, jer ga nalazimo i u završnoj fazi razvoja bosanskog državnog grba. Veliki pečat bana Stjepana II važan je iz razloga jer su na njemu prvi put prikazani ljiljani, kojim je prekriven sav slobodni prostor pečatnog polja. On će u razvojnoj liniji postati osnovni elemenat bosanske heraldike. Prve potpune elemente državnog grba koji su postali standardni, i kao takvi predstavljaju prepoznatljiva srednjovjekovna bosanska obilježja, nalazimo na srednjem pečatu kralja Tvrtka I. Ovaj pečat je važan iz razloga što je na njemu prvi put također predstavljen potpuni grb vladarske dinastije Kotromanića. Grb se sastoji od štita srcolikog oblika, kakav nam je poznat sa pečata bana Ninoslava i Stjepana II, kacige sa ukrasnim velom, krune sa ljiljanima i perjanice. Štit presijeca desna poprečna greda koja ga dijeli u dva polja. U svakom od njih su u paralelnom nizu po tri ljiljana. Za proučavanje i upoznavanje državnih simbola srednjovjekovne bosanske države najveći značaj ima tzv. veliki, dvostrani državni pečat kralja Tvrtka I.Ustvari, riječ je o pečatu bosanskih kraljeva jer je s malim izmjenama isti korišćen skoro od svih kasnijih vladara. Za naše pitanje važan je njegov revers. Na njemu cijelo polje zauzima lik konjanika, ustvari, kralja u oklopu, na kojem se čak pet puta ponavlja državni grb sa ljiljanima. Dva puta je prikazan na konjskom plaštu – jednom na sapima, drugi put na vratu. Treći put je prikazan na štitu konjanika, četvrti put na zastavi koja vihori na dugom turnirskom koplju. Peti put je prikazan na reversu pečata, postavljen desno od portreta kralja Tvrtka koji je prikazan na prijestolju. U svih pet slučaja predstava je ista: kosa greda ukrašena viticom. To je nešto rjeđi slučaj, jer je u većini slučajeva greda prazna, ili je bila obojena srebrenastom bojom, kako su to nalagala heraldička pravila, odnosno kombinacije boja. Lijep prikaz državnog grba nalazi se i na zlatniku kralja Tvtka I (neki autori su ga pogrešno atribuirali kralju Tomaševiću). Ovdje je ustvari prikazan dinastički grb kojeg kao takvog određuju prateći elementi. Osnova mu je državni grb sa šest ljiljana, nad kojim je kaciga sa velom a na njoj kruna ukrašena ljiljanima, iz koje strši perjanica cvjetnog oblika. Lijevo i desno od grba je još po jedan stilizirani ljiljan. Posebnu historijsku i heraldičku vrijednost za proučavanje državnih obilježja srednjovjekovne Bosne predstavlja nalaz kraljevskog plašta iz grobnice kralja Tvrtka I u Arnautovićima kod Visokog. Iako je otkriven davne 1909. godine, obrađen je i objavljen tek sedamdesetak godina kasnije, i to od strane dr Pave Anđelića. Naime, prilikom iskopavanja srednjovjekovnih Mila (Arnautovića), naišlo se na grupnu grobnicu, zapravo mauzolej bosanskih vladara. Na centralnoj grobnici je stajao stećak ispod kojeg je nađeno ukupno osam skeleta, s bogatim grobnim prilozima. Nalazi, međutim, nisu nikada obrađeni niti objavljeni. Naknadna reviziona iskopavanja koja je vodio dr Pavo Anđelić, pokazala su da je tu bio pokopan i kralj Tvrtko I. Najzanimljiviji i najvrjedniji nalaz je njegov plašt. Prilikom iskopavanja zatečen je u izuteno dobrom stanju, prebačen preko stećka pod kojim je ležao kralj. Zbog nemara i nestručnog kopanja, taj izuzetno vrijedni nalaz je upropašten. Od njega su ostali tek mali komadići, zapravo oni dijelovi koji su bili izvezeni zlatnom žicom. Dr Pavo Anđelić je te ostatke izvukao iz zaborava nakon skoro 70 godina, proučio ih i objavio. Njegovi rezultati su obogatili bosansku heraldiku, dok je nalaz (plašt) sam po sebi jedinstven kako zbog sadržaja (jer nosi državna obilježja), tako i zbog okolnosti nalaza (zatečen je onako kako je ostavljen pri sahrani kralja Tvrtka I prije 600 godina). Pažljivim pregledom tih ostataka dr Anđelić je ustanovio da se radi o brokatnom platnu, zapravo kraljevskom plaštu, na kojem su se još uvijek lijepo raspoznavali grbovi izvezeni zlatnom žicom. Riječ je, naime, o tzv. potpunom, to jest dinastičkom grbu, koji se sastojao od standardnog državnog grba s dodatnim ukrasnim elementima. Grb sa ljiljanima se javlja i na pečatima Tvrtkovih nasljednika – na srednjem pečatu kralja Dabiše i Tvrtka II.Kralj Ostoja je u kompoziciju grba umjesto ljiljana stavio krunu, bez sumnje kao simbol isticanja svoga prava na prijestolje oko kojeg se krvio s bratom Tvrtkom II. Nije, međutim, sasvim napustio ljiljane. Zadržao ih je na državnoj zastavi. Kralj Tvrtko II je, pak, umjesto ljiljana stavio inicijal svog imena “T”. To isto čini kralj Tomaš, s tim da uz inicijal “T” dodaje inicijal “S” (Stephanus Thomas). Ipak, ni Tomaš ne otstupa u potpunosti od tradicije ljiljana. Na novcu koji je kovao (na poludinarima), postavljen je standardni državni grb sa šest ljiljana. Mala je razlika između državnog i dinastičkog grba, to jest onog koji je pripadao vladajućoj porodici Kotromanića. Oni su, ustvari, identični, s tim što je dinastički kompozicion. Državnom grbu su dodani dekorativni elementi, a to su: kaciga sa velom, kruna i perjanica. Takav je upravo grb izvezen na Tvrtkovom plaštu pronađen u njegovoj grobnici u Arnautovićima. Dakle, u oba slučaja to je grb sa šest ljiljana. To je shvatljivo jer se dinastija Kotromanića uvijek identificirala s Bosnom, i obrnuto.
ZASTAVA
Sve se donedavno malo znalo o zastavi srednjovjekovne bosanske države. Jedino s čime se raspolagalo bila je kratka bilješka jednog španjolskog putopisca iz 14. stoljeća, koji samo navodi da vladar Bosne ima zastavu. Za onu koju je vidio u Drijevima na Neretvi, kaže da je sastavljena od modre (plave) i bijele boje. Noviji nalazi dali su više podataka o ovom problemu, pa nam je izgled srednjovjekovne bosanske zastave danas bolje poznat. Na naličju velikog pečata kralja Tvrtka I također je prikazana zastava Bosne. Vidi se kako leprša na dugom koplju konjanika. Njen glavni sadržaj je grb sa ljiljanima. Analiza državnih pečata, pokazuje da su neke rane banske zastave, umjesto štita sa ljiljanima, imale križ. Takav je slučaj sa zastavom bana Stjepana II i bana Tvrtka, prikazane na njihovim pečatima. Sadržaj zastave na pečatu bana Ninoslava iz 13. stoljeća teško je raspoznati. Nejasno je da li je u pitanju križ ili su ljiljani. Počev od kralja Tvrtka I ostala je nepromijenjena za svo vrijeme postojanja srednjovjekovne bosanske države. Sa pečata je nemoguće odrediti boju zastave ali nam mogu poslužiti analogije sa zastavama drugih onovremenih zemalja. Pouzdano se, pak, zna kako je nošena i kako se isticala. Na velikom državnom pečatu na koplje je obješena vertikalno, shodno položaju grba, odnosno štita, koji stoji uspravno. Što se tiče njenog oblika, banske su imale dva puta veću dužinu od širine, dok su herceške gotovo kvadratne, ili šire nego duže. Banske zastave se završavaju trokutastim prorezom, a neki primjerci kraljevske su u obliku trokuta.
Видимо само штит пресечен дијагоналном траком, али не и љиљане.
Видимо да је грб идентичан ономе бана Стефана Другог.
(Овде на чак три места можемо видети грб са љиљанима)
Док је друго нешто што личи на печат, сликану у Земаљском музеју у Сарајеву, али нисам сигуран шта је, нити шта на њему пише, тако да помагајте 
И на њему можемо видети грб са круном испод којег је монограм(?) Т и S.
али њему књига дође исто као и филџан или грах 
што је баби мило, то јој се и причинило..