Avionski topovi

Topovi 30 mm MK-101 i MK-103 (koji ga je ubrzo potpuno zamenio) korišćeni su kao prvo naoružanje za protiv-tenkovske avione Henšel
Hs-129B, gde su pokazali ne naročito dobre rezultate u Kurskoj bici (ruski tenkovi imali su pojačan oklop), pa su na sledećim tipovima
protiv-tenkovskih avona (Ju-87G-2, Ju-88P-1) korišćeni jači BK-3,7cm topovi (Na Ju-88P-2 isprobani su još jači, BK-5 cm i BK-7,5 cm topovi, koji su se pokazali nepogodnim zbog male brzine pucanja).
Topovi 30 mm MK-103 onda su upotrebljeni za kasnije verzije noćnih lovaca (Ju-88 R/G modeli, He-219), kojima su omogućili da otvaraju vatru na savezničke bombardere sa velike daljine, van dometa odbrambenih mitraljeza. Pomenuti avioni su dva topa ovog kalibra nosili u gondoli ispod trupa, jer su bili suviše kabasti da ih montiraju u nos aviona, a ugradnjom gondole najmanje je trebalo menjati osnovnu konstrukciju aviona, što je bilo vrlo važno zbog unifikacije sa ostalim verzijama pomenutih aviona.
Manji po veličini, noćni lovci Me-110G i Me-410B, nisu bili u stanju da nose tako velike topove, pa su morali da se zadovolje lakšim MK-108 (koji je imao manji domet), pa je njihova omiljena taktika bila korišćenje dva topa 20 mm u "Schrage Musik" instalaciji (napad odozdo, iz mrtvog ugla).
Top MK-103 je korišćen i u protiv-avionskoj ulozi; poslednji nemački proizvedeni torpedni čamci (Schnellboot) bili su naoružani sa tri instalacije sa dvocevnim MK-103 topom (glavna opasnost bili su saveznički avioni, a pomenuto naoružanje je imalo strahovit učinak i na protivničke torpedne čamce).
Poslednji "protiv-avionski tenk", FkPz.IV "KugelBlitz" (obrtna kupola sa dva topa MK-103 na šasiji tenka PzKpfw.IVJ) ostao je samo na nivou prototipa.
 

Back
Top