Problem je da stvari nikada nisu crno-bele, pa ni ova podela nije Nbaš sasvim tačna, niti je razlika tako ogromna.
Prvo, marketing ne mora biti usmeren direktno na sticanje zarade. Recimo, politički marketing ima za cilj promenu društvenog sistema što može dovesti do opšte dobrobiti.
Naravno, može i ne dovesti do opšte dobrobiti, što još više približava misionarenje i marketing, jer ni promena vere ne mora doneti dobrobit pojedincu, a svakako ne donosi opštu dobrobit, što se pokazalo bezbroj puta.
Zatim, misionari ne prenose znanje nego verovanje, odnosno uverenje. Po tome se ni malo ne razlikuju na primer od Marksa koji je bio čvrsto uveren da će svet biti bolji ako bude sledio njegovo učenje.
A inače, "božji marketing" je bio sumnjivo ograničen ljudskim sposobnostima.
Recimo, Mojsije je "dobio" zapovesti na kamenim pločama. Nije ih dobio kao holografske zapise na pustinjsom nebu.
Isus je na Lazarevom grobu rekao "sklonite kamen". Nije ga pomerio sam, što bi bio bolji dokaz od samog Lazara koji je ispuzao na svetlo dana, a da niko nije potvrdio da je zaista mrtav.
Voda se pretvorila u vino u buretu. Uz malo ljudske hemije ništa neobično. Božanski dokaz bi bio da se voda u bunaru pretvori u vino.
I tako...