kety:
Devojke ce se verovatno sloziti samnom da su se u zadnjih nekoliko godina dogodile velike promene sa nasim muskarcima, jednostavno, malo je onih koji su to zaista i ostali. Vecina je postala nekako pasivna, nezainteresovana, preplasena, pomalo iskompleksirana... Ne mogu da se setim kada mi je prisao neki descko poslednji put i to na neki spontan i neobavezujuci nacin? Momci sta se to desava? Jesu li devojke postale toliko zastrasujuce, samouverene, bezobrazne??? Evo vam prilike da kazete sve sto vas muci, sto vam smeta kod jedne (nad)prosecne Beogradjanke? Ali znate sta: kao prvo, ne zelim da slusam tuznu pricu o sponzorusama (nadjite drugi izgovor), a kao drugo, ipak mi je ovde potrebano misljenje malo iskusnijih i starijih, so...
Kao prvo, zadovoljstvo mi je da se obratim jednoj (nad)prosecnoj Beogradjanki povodom datog pitanja. I odmah da kazem, smatram da su zene postale zastrasujuce odbojne u svojoj samovolji(a ne slobodi) i laznoj samouverenosti koja ide s tim. S obzirom na siru drustvenu situaciju, nasu materijalnu i psihicku pometenost, i patoloska kretanja u odnosu polova, nije ni cudo da su muskarci postali pasivni i preplaseni(recimo radije: oprezni i zabrinuti za nasu i vasu sudbinu).
Licno, voleo bih da neka(“prava”) devojka(zena) meni pridje, svejedno da li spontano ili smisljeno dok je sa dobrim namerama. Posto sam prirodno pasiviziran, meni odgovara zenska inicijativa(nikako cimanje). Ali, imajuci u vidu zensku emancipaciju, retko(jedva) nailazim na to.
Da predupredim zlobne komentare, dovoljno sam “nadprosecan” u potrebnom smislu. Objektivno dajem sebi ocenu vrlo dobar; odlican ne zbog skromnosti. Mozda je problem sto ne pripadam ni (Beo)gradu ni provinciji(selu). S druge strane, zenska navalentnost bez srca i duse, koja hoce samo “konkretno”, deluje mnogo neozbiljno i nepouzdano. Slazem se sa vidjenjem naseg stanja kao prelaznog perioda, i nadam se da ce sveprisutni nihilizam biti kratkog(iako intenzivnog) daha i da ce se duhovi smiriti.
Na mestu je poznati zakljucak: ljudi su prestali da budu medjusobno cilj i svrha u potrebi za srodnom dusom, vec su samo puka sredstva - sluze jedni drugima za uklanjanje svakodnevne mucnine i praznine u raznim sado-mazo varijantama. Dakle: ima se cime, ima se gde, naslo bi se(tesko) s kime, ali pitanje je ZASTO!