Ово што си изнео за Србе у Аустрији, и касније Аустро-Угарској јасно говори оно о чему и ја говорим, Срби су тамо градили државу Хрватску, и тражили своје место у њој, једнакоправност и сл. То се наставило и после 1945, никада никаквог организовања, никада ниједан иоле озбиљан покушај остваривања аутономије, никаквих српских политичких дисидената итд, а онда дође '90-та и ћао здраво.
Hrvatska država koju su Srbi Prečani, a konkretno Krajišnici i drugi, gradili, nije bila samo hrvatska, već je bila i srpska.
Zaboravljaš da je to bio period velikog slavisma, a posebno jugosimpatija; svi Sloveni, a pogotovo južni, smatrali su sebe znatno bližima nego danas, te pripadnicima jednog naroda. Na toj osnovi je Jugoslavija uostalom i nastala na prvom mjestu.
Ne možemo danas govoriti da je tadašnji koncept bio 'iluzoran', zato što to nije istoricističko gledanje - ako je neki koncept vladajući, on i nije iluzoran. Tek se docnije javlja razdvajanje slovenskih nacija, jasno ograničenih kao danas, odnosno slično poziciji do koje su još i tada možda Srbi i Bugari stigli. Činjenica jeste da je 1918. godine u Vojvodini bilo jasno definisano Srpstvo, ali kada je bilo etničko pitanje, uz Srbe su gotovo
uvijek grupisani Bunjevci, Šokci i Hrvati, pa čak u vrijeme razbuktavanja sveslovenskoga pokreta i Slovaci i Rusini.
Partikularne svijest koje su danas jasno ograničile Srbe i Hrvate, de jedan dio Bunjevaca koji sebe smatra zasebnom nacijom, novijeg su vremena, i iskristalizovale su se tek unutar jugoslovenske države, usred onovremenih političkih, kulturoloških, ekonomičnih i opšte-društvenih činilaca.
Nije racionalno očekivati autonomije slovenskih naroda prema drugima, koje su bile širom Habsburške monarhije tada nezamisliv koncept (takođe, mada to nije previše bitno u ovom slučaju, poljska nacionalna svijest je i izgrađena upravo na konceptu jednakosti svih ljudi slovenskog jezika, te njihovom grupisanju u jednu naciju).
Takođe, zaboravljaš i na praktične razloge realne politike. Do jedinstva Hrvata i Srba u Kraljevstvu Hrvatske i Slavonije je došlo uz
politiku novog kursa, te borbu protiv germano-mađarskog imperijalizma. Kako očekivati ikakvu borbu koja ne bi uključivala potpuno narodno jedinstvo ta dva naroda? Takođe, imaj na umu da nije sve tako čisto - mnogi Srbi su u prvoj fazi, od 1887. do 1905. godine, podržavali ugarski imperijalizam, te bili mađaroni, da bi se tek u periodu od 1905. do 1918. godine priklonili u potpunosti jugoslovenstvu. Ova činjenica se često u hrvatskoj literaturi preuveličava iz srbofobnih razloga ('Srbi izdaju Hrvate'), te se prikazuje kao da su Mađari uz Srbe vladali Hrvatskom, što nije istina (samo su neki srpski predstavnici pomogli Hendervariju da vlada čvrsto, uz zauzvrat za pojedine stvari), ali činjenica ipak jeste. To su bili sastavni dijelovi borbe za nacionalne interese. Pogledaj ondašnju Vojvodinu - i tu su slovenski narodi bili jedinstveni, pa čak i saradnja sa Vlasima (tj. Rumunima).
Razvojačenje Krajine je došlo isuviše kasno, tek 1886. godine, da bi vrijeme dalo suda, a Juga već stvorena 1918. Zaboravljaš da je u periodu od 1939. do 1941. godine, nakon Cvetković-Maček sporazuma, počela oštra diskusija o stvaranju Srpske Krajine kao autonomne cjeline unutar same Banovine Hrvatske, što bi se da nije bilo rata vjerovatno i desilo, jer je Kraljevina Jugoslavija krenula jednim prirodnim putem decentralizacije i federalizacije, ali uz mnoge probleme, jer je to dolazilo isuviše kasno.
Što se tiče dalmatinskih Srba, oni su bili, pogotovo ako isključimo pokret Srbokatolika, vrlo minornog uticaja, ali su imali sličnu epizodu nakon kraha Srba i Hrvata 1878. godine (od 1861. godine, tj. od početka, djelovali su jedinstveno kao jedan narod), kada su se izdvojili na hrvatsku i na srpsku stranku, a Srbi sve do 1905. godine masovno, s vremena na vrijeme, stajali uz italijanske autonomaše.
Stoga, ne vidim argumente tipa
Zašto nisu stvorili teritorijalnu nacionalnu autonomiju, potpuno nerazumnim.
Па кад с Хрватима толике деценије саде тикве, тако се на крају заврши, сад је неко други крив што су они градили другима државу, други их искористили, отели им све, имовину и територије.
Niko nije drugi kriv, o tome ni ne raspravljamo.
Очигледно постоји међу Србима велики проблем око тога где је матица и шта је матица. Очигледно неки матицу Србију виде као неку алајбегову сламу, како подручје погодно за некакве колонизаторе из других, макар и српских крајева, као подручје које вечито некоме нешто дугује.
Као што рекох, господо, престаните са смешним испостављањима рачуна и лицитирањем са некаквом помоћи, Србија је створена само ту где су људи били довољно пожтвровани да заложе своје главе ради тог циља, и никакве помоћи у виду новца, добровољаца авантуриста и сл. се не могу с тим упоредити.
Исто као што се уосталом не може упоредити (и било би дегутантно то радити), помоћ разних врста (добровољци авантуристи, махом жељни плена, испоруке хране, затим угл. продаја и шверц разних врста робе) која је из Србије стизала у РС са жртвама које је тај народ поднео у прављењу своје државе.
Сви они који данас причају те смешне приче о томе како је ишла помоћ у новцу, добровољцима итд. боље нека се запитају зашто њихови дедови нису стварали Србију с тим новцем и људима тамо где су живели, него су они, њихови потомци морали у XX веку да ратују и у великом броју случајева беже са својих огњишта...
Ne razumijem. Zašto to zoveš smiješnim pričama, u čemu je problem?
Карађорђе није створио ту Србију, за стварање државе је потребно много више него подићи устанак, па побећи кад загусти. Карађорђе није ни имао прилике да се покаже на политичком плану, тако да је о њему у том светлу илузорно говорити.
Али зато су се показали његови наследници, последице њихове политике су ово што данас имамо.
И да, једна ствар је били славофил, југосимпатизер, аустрофил итд, и гледати да из свих тих -филова извучеш максимум за свој народ и државу, а сасвим је друга ствар жтрвовати народ због своје хххх-филије...
Znači, sebe smatraš stručnjakom koji je prokljuvio što se krije iza ličniha nacionalnih ambicija Karađorđa, Aleksandra I, Petra i Aleksandra II, te Obrenovića?
Uzgred, stvari koje si izneo o Obrenovićima i tobožnjem nacionalnom jedinstvu i asimilaciji neSrba u Srbe - nije istinita. Vlaška nacionalna manjina je bila asimilovana tek u komunističko vrijeme cijela Negotinska krajina (i šire) bila je rumunska u vrijeme Obrenovića.