Kako brzo uspavati decu od 2g i 4 g istovremeno?

Мени ово звучи превише оптимистично! :wink: :lol:

Додуше, ја никада нисам успављивала децу ( разлика међу њима је годину дана ). Једноставно: понекад нешто отпевам или испричам ( не увек ), изљубим их, угасим светло и ћао. Осим уобичајених ''покушаја пробоја'' ( ''Пишки ми се!'', '' Ја бих воооооде!''), није никада било проблема, плакања и тако то.
Имала сам срећу да су моја деца била таква.

Мада мислим да се многе мајке зезну што навикну да децу држе на рукама док не заспу, или да легну са њима па онда два сата леже док деца не заспу. Онда се то тако отегне до дететове 8. године и постане права робија! :?
 
Ja nisam majka, ali jako puno vremena provodim sa klincima svog brata (sad imaju 3 i 5 godina), pa pošto često spavaju kod mene - osećam se kompetentnom da odgovorim.
Najčešće legnem između njih i čitam im ili pričam priče, uz neku tihu muziku. Svako od njih to doživljava na svoj način, ali obojici prija. Od kad su stariji, svako ima svoje "favorite", tako da priče biraju naizmenično...
Druga varijanta (koju oni mnogo više vole) je da gledaju crtani, ali nerado ostaju sami.
U stvari, ja se sećam koliko kao mala nisam volela da ostajem sama dok se uspavljujem, a vidim da ni oni ne vole, tako da se trudim da uvek budem sa njima. Što bi rekao jedan moj blizak prijatelj: "Sećaš li se onog osećaja usamljenosti kad te kao malog ušuškaju, izljube za laku noć i ostave samog?"
Naravno da su to deca koja znaju da budu vrlo nestašna pred spavanje, tako da se obično "pogodimo": Oni će biti mirni, a ja ću im pustiti crtani (ili čitati priče).
Ja se potpuno slažem sa tim da nije isto biti roditelj i biti tetka, ali isto tako znam da ti mali "tirani" zaslužuju svu pažnju i vreme koje im se može posvetiti. Sve to ne traje dugo i oni, zapravo, strašno brzo porastu...
 
imamo svi isti problem...
a ja se cesto setim price moje bake...
kada je ona bila mala,cuvala su je starija braca,i kako im je ona dosadjivala oni sa jos nekim klincima iz dvorista rese da je uspavaju...
stavise je u carsav i tako su je lepo ljuljuskali da su je skoz vrteli kao konopac...
ali je uspelo! zaspala je! :wink:
 
Meni je uspavljivanje dece bilo zadovoljstvo,kao neki vid relaksacije i to nisam dozivljavala kao bogzna kakvu zrtvu.Muz u ja dodjemo u 5 sa posla,pa onda kucni poslovi,sve nekako ne stizem da sednem sa njima i da im posvetim radnim danima vreme koliko bih volela.Zato u 7 pocinje 'ritual' vecere, kupanja i u 8 su vec u krevetu,a tako sam radila od njihovog rodjenja.Ja legnem pored njih,zagrlim ih,malo popricamo i uspavaju se do pola devet.Muz i ja ih naizmenicno uspavljujemo.Nisam od onih majki koje ugase svetlo i izadju,jednostavno nisam taj tip.Ne kezem da sam bolja majka zbog toga,nego sam jednostavno takva,takva je i moja majka bila i najlepse su mi uspomene iz detinjstva bile kad tonem u san sigurna i zasticena pored mame.
Kad je starije dete krenulo u 1.razred,jednostavno je prestao da trazi moje prisustvo u to vreme.Sad je desetogodisnjak,koji je vrlo samopouzdan i nezavisan,moram da ga jurim da bih ga poljubila.E tek kad odrastu,shvatimo koliko su neki trenuci vredeli. :D
 
Ja sam i mama i tetka, a sve ukupno sam ih imala ponekad 7 za uspavljivanje. (Sad su svi vec veliki :heart:)
Cerka je bila kao satic, stalno isla na spavanje u isto vreme, listala slikovnice, redjala mede i uspavala bi se brzo.
Sin je bio spreman za spavanje u 8, citalo mu se do 9 kad bi zaspao, a onda u ponoc - op, cio i veseo dotrci iz svoje sobe da bi se malo igrao, jeo, pricao,...ili tusirao. I najlakse je bilo krenuti jos jednom sa spremanjem za spavanje - tus, kremice, oblacenje, citanje. A onda ustane u 10 ujutru, taman da se obave neki poslici i popije kafa na miru. :lol:
Kad bi bili svih 7 na okupu je bilo najlakse: ostavim im otvorena vrata na sobama, oni se cerekaju, dovikuju, ali bez problema se uspavaju.
 
Poslednja izmena od moderatora:

Back
Top