Moja žena Trinty i ja smo tek bili stupili u brak.
Jednog lepog dana krenuli smo na jahanje. Ona je jahala svoju belu kobilu, pitomu i mirnu životinju, a ja sam iznajmio divnog vranca, ali nemirnog.
Prvi put sam ga uzjahao, on se goropadio, kretao u galop, u kas, propinjao se i zbacio me.
Ustao sam , ponovo mu prišao, pomilovao ga i rekao:
"Lepi, ovo ti je prvi put."
Trinity se divila mojoj strpljivosti, i mojoj ljubavi za životinje.
Da, ja sam čovek koji voli prirodu, životinje, i naravno- Trinty
Opet sam ga uzjahao, opet me je zbacio.
Opet sam ga pomilovao, potapšao po grivi i rekao:
"Ovo ti je drugi put."
Kad me je zbacio treći put, iz teretnog dela kombija sam uzeo sekiru, polako mu prišao i jednim udarcem oštrice razbio čelo. Pao je kao gromom pogođen, otkazale su mu sve četiri.
Trinity je stajala preneraženo, šokirana prizorom, i nema nekoliko sekundi.
Onda je počela da vrišti, da me psuje, udara svojim malim pesnicama u moje grudi, i sa nevericom i užasom gleda u moje lice tražeći objašnje u mojim očima.
Zagrlio sam je snažno, i milovao po njenoj dugoj kosi, osluškujući kako nerazimljive reči nestaju, i zamenjuje ih tihi jecaj.
Kad se malo smirila, još uvek u mom zagrljaju, poljubio sam je u kosu , i rekao:
"Ljubavi, ovo ti je prvi put"
Od tada se ne svađamo, i imamo idiličan odnos.