Lexa
Buduća legenda
- Poruka
- 30.368
Počeću sa: Meni ovde ništa nije jasno.
Nakon što sam primetila da se izuzetno nerviram kada pratim vesti (ili nešto još gore), prestala sam da gledam političke emisije, dnevnike, sve vrste raznih "Info-topova".....
Ali, jedno sam načula:
Vlast nam je trenutno iskasapljena između maltene svih "jačih i osrednjih" stranaka, non-stop se održavaju neki izbori gde se ona nastavlja kasapiti, a sve sami "veliki protivnici"...
U poređenju sa našom vlašću, teritorija je iznenađujuće celovita.
Zlo je što je većini jasno da od takve vlade nema ništa, a svi se bave nekim, u ovom trenutku, manje prioritetnim pitanjima, svaki pristalica neke partije tvrdi da su na vlasti oni koje najviše mrzi!
Nije što sam glasala za njih (da je u pitanju neka druga stranka isto bih tvrdila), ali - najbedniji postupak DSS-a, u poslednje vreme, je bio odbijanje koalicije sa Radikalima, onomad.
Ovi su ponudili koaliciju da bi, naravno, pobedili ali, sa našeg aspekta, njihova koalicija bi značila najzad neku stabilnu vladu (bez obzira na razlike, stranke u koaliviji ne bi mogle stalno kontrirati jedna drugoj), napokon početak DONOŠENJA ODLUKA. Kakvih - takvih.
Jer, ovo je zlo. Opšte rasulo.
I šta smo dobili DSS-ovim odbijanjem koalicije?
Dobili smo Parlament u kome većinu ima jedna stranka i Vladu koja je sastavljena od druge dve kole, opet, imaju poprilične međusobne razmirice.
Pa, onda ova priča o lokalnoj vlasti i pojavi fenomena "Snaga Srbije":
Svaki grad, selo i zaseok ima svoju stranku, i bez toga se samo svađamo... Pogledajte očigledan primer:
Ovde gde sam Radikali su pobedili, i to velikom većinom. Da li je i to uticalo na mene, nije bitno, htela sam izaći na izbore, i glasala sam za njih.
Odem u Beograd da tamo sretnem grupu prijatelja koji su započeli o politici. Odjednom ide komentar jednog od njih: "E, onu gamad, idiote retardirane, što su glasali za Radikale, sve bih to pobio...", i glasno odobravanje ostatka. Onda me taj isti zapita: "A za koga si ti glasala?"..... I ako, ne daj Bože, kažem - Šta te briga, to je moja stvar - postajem predmet zayebancije ceo dan.
Da se neko od njih našao kod mene, verovatno bi isto prošao.
Malo-pomalo i ljudi će početi da se biju zbog "političkog ubeđenja", potpuno smetnuvši s uma da su njihovi idoli gomila gowana. Kao što već nekoliko puta rekoh.
Poenta cele ove priče je - DA LI OVO JOŠ NEGDE POSTOJI? Ovoliki broj stranaka na ovako malom prostoru?! Hajde - broj stranaka, nego su SVE na vlasti
Da nije to demokratija? Stranke su vlast demokratski podelile među sobom :?
Ne znam da li se u zadnje vreme nešto promenilo po tom pitanju, jer mi je počela izlaziti alergija kad prebacim u pola osam na RTS 2, ali - čisto sumnjam. Možda, ali nagore. I od goreg može gore, kod nas je bar to dokazano.
Nije mi jasno kako ovakva država može uopšte da funkcioniše, a kamoli da napreduje, na bilo kom planu...?
Negde sam napisala da ovde treba jednopartijski sistem. Ali - recimo dvopartijski, jer svi znamo šta će nam se desiti bez opozicije.
Nakon što sam primetila da se izuzetno nerviram kada pratim vesti (ili nešto još gore), prestala sam da gledam političke emisije, dnevnike, sve vrste raznih "Info-topova".....
Ali, jedno sam načula:
Vlast nam je trenutno iskasapljena između maltene svih "jačih i osrednjih" stranaka, non-stop se održavaju neki izbori gde se ona nastavlja kasapiti, a sve sami "veliki protivnici"...
U poređenju sa našom vlašću, teritorija je iznenađujuće celovita.
Zlo je što je većini jasno da od takve vlade nema ništa, a svi se bave nekim, u ovom trenutku, manje prioritetnim pitanjima, svaki pristalica neke partije tvrdi da su na vlasti oni koje najviše mrzi!
Nije što sam glasala za njih (da je u pitanju neka druga stranka isto bih tvrdila), ali - najbedniji postupak DSS-a, u poslednje vreme, je bio odbijanje koalicije sa Radikalima, onomad.
Ovi su ponudili koaliciju da bi, naravno, pobedili ali, sa našeg aspekta, njihova koalicija bi značila najzad neku stabilnu vladu (bez obzira na razlike, stranke u koaliviji ne bi mogle stalno kontrirati jedna drugoj), napokon početak DONOŠENJA ODLUKA. Kakvih - takvih.
Jer, ovo je zlo. Opšte rasulo.
I šta smo dobili DSS-ovim odbijanjem koalicije?
Dobili smo Parlament u kome većinu ima jedna stranka i Vladu koja je sastavljena od druge dve kole, opet, imaju poprilične međusobne razmirice.
Pa, onda ova priča o lokalnoj vlasti i pojavi fenomena "Snaga Srbije":
Svaki grad, selo i zaseok ima svoju stranku, i bez toga se samo svađamo... Pogledajte očigledan primer:
Ovde gde sam Radikali su pobedili, i to velikom većinom. Da li je i to uticalo na mene, nije bitno, htela sam izaći na izbore, i glasala sam za njih.
Odem u Beograd da tamo sretnem grupu prijatelja koji su započeli o politici. Odjednom ide komentar jednog od njih: "E, onu gamad, idiote retardirane, što su glasali za Radikale, sve bih to pobio...", i glasno odobravanje ostatka. Onda me taj isti zapita: "A za koga si ti glasala?"..... I ako, ne daj Bože, kažem - Šta te briga, to je moja stvar - postajem predmet zayebancije ceo dan.
Da se neko od njih našao kod mene, verovatno bi isto prošao.
Malo-pomalo i ljudi će početi da se biju zbog "političkog ubeđenja", potpuno smetnuvši s uma da su njihovi idoli gomila gowana. Kao što već nekoliko puta rekoh.
Poenta cele ove priče je - DA LI OVO JOŠ NEGDE POSTOJI? Ovoliki broj stranaka na ovako malom prostoru?! Hajde - broj stranaka, nego su SVE na vlasti
Da nije to demokratija? Stranke su vlast demokratski podelile među sobom :?
Ne znam da li se u zadnje vreme nešto promenilo po tom pitanju, jer mi je počela izlaziti alergija kad prebacim u pola osam na RTS 2, ali - čisto sumnjam. Možda, ali nagore. I od goreg može gore, kod nas je bar to dokazano.
Nije mi jasno kako ovakva država može uopšte da funkcioniše, a kamoli da napreduje, na bilo kom planu...?
Negde sam napisala da ovde treba jednopartijski sistem. Ali - recimo dvopartijski, jer svi znamo šta će nam se desiti bez opozicije.