mishica:
Biti dama, to ne znace ni nokti, ni haljina, ni vestacke trepavice... dama je stil, drzanje, elokvencija, prirodno fino ponasanje, neizvestacenost, nenapadnost, maniri - ali ne oni napamet nauceni, vec prirodni jer je to jednostavno takva osoba, prava dama je retka, ali kada je vidite, znacete, jednostavno cete je prepoznati.
Ovo bi bilo jedno denotativno, intenzionalno tumačenje te reči. Tumačenje zasnovano na tvom specifičnom iskustvu.
Ja, na primer, ne mislim da su sve osobine "dame" prirodne i nenaučene.
Za mene je neka osoba "dama" pre svega ako dobro poznaje pravila lepog ponašanja i ako ih redovno praktikuje.
Danas je u modi (posebno na zapadu) da se sve žene tretiraju kao dame. Takav stav je, po meni, ispravan ne samo što doprinosi kulturi komunikacije, već deluje podsticajno i na onoga ko ga praktikuje i na onu (žensku osobu) prema kojoj se praktikuje.
Primera radi, zamislimo situaciju u kojoj jedan muškarac zahteva od svoje ne baš prefinjene saputnice u autobusu da zatvori prozor. On bi to mogao da uradi na dva načina. Mogao bi da kaže "Ej, bre ženo, zatvaraj taj prozor, ubi me promaja" na šta bi mu ova verovatno odgovorila sa "Ma bole me uvo, bre, za promaju. Vi'š da ne može da se diše.". Međutim, ako bi joj se obratio sa "Gospođo, da li biste bili ljubazni da zatvorite taj prozor, molim vas, bije promaja" verujem da bi imao više šanse da dobije što je tražio.
Prostije rečeno, ako se odnosimo prema nekoj ženi kao prema dami, iako ona to možda i nije, postoji mogućnost da takvim stavom generišemo u njoj želju da postane dama, ili da se bar tako ponaša. Lepa reč i gvozdena vrata otvara.
Nastavak sledi.