Romanticno-Tuzne Pesme

Naučiću sebe da zavolim jesen
da je zavolim jednakom strašću
kojom voljeh divne, ljetnje noći.
Dok je kraj mojih nogu
veseli žubor rijeke,obećavao
vječito zelenilo,cvjetni miris i pjev prirode.

Naučiću sebe da i vjetar, hladan
da i kiša, siva, mogu pjevati
poput vesele, lagane ptice
i da , ako ih susretem sa ljubavlju
neću patiti za onim proteklim i dragim.

Naučiću sebe, da ljetnje šarenilo, mirisnog cvijeća
može zamjeniti bakar i zlato sa mirisom truleži.
Dok se u svojoj smrti uplijeće u pletenice
ispletene, jer u žurbi da se dan sustigne
kratak i mračan, ko još misli o kosi
o kojoj se lome sunčevi zraci
a ona sija , slobodna i srećna u plesu sa povjetarcem?!

Sve se može naučiti do ljubav
nju osjetiš i ćutiš srećan...
Vrijeme neumitno prolazi, njegov protok prati sjeta.
Voljeću ja dane koji dolaze
na neki drugačiji način...ne voli se samo ljepota.
Samo da prebolim rastanak sa pođekojom suzom
što se sliva niz moj kišobran.

Sofija Sonja Perović
 
7e033c98a2556001a620ff730835d964.jpg
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top