Taj romanticni Balasevic

Sevdalinka


Šta god noćas da zapevam
vući ce na sevdalinku
usnuo sam čobanicu uplakanu u šljiviku
grom udari, planu seno
rasturi se stado njeno
zaplete se dim na uvojku
rece da se zove Bosna
čudno ime za devojku

Nekom Drina teče desno
nekom Drina lijevo teče
ma sve da teče u dubinu
na dve pole svet da seče
znam tajni gaz, moje lane
most se pruzi gde ja stanem
sve da vuku me konji vrani
nema meni jedne strane
dok si ti na drugoj strani

Osta ovaj stari kompas u grudima
a po polju nikli zabrani
crne senke što se gnezde u ljudima
nadleću me kao gavrani

Nekada sam putovao po mjesecu
kroz vilajet pun hajdučije
a sada me oči ljudske
plase više nego vučije

Sto puta su prijatelji u molitvi pomenuti
da l' će mi se radovati
ili glavu okrenuti
šta slagati, šta im ka'sti
svet ne možeš pesmom spas'ti
njine brige me i noćas brinu
dok se spremam na put kući
na put kući u tudjinu

Svetom smo se rasipali ko đerdani
nosili nas nebom ćilimi
da li su to stvarno bili bolji dani
ili smo to bolji bili mi
nekad smo se bratimili po pogledu
sluteći da isto sanjamo
i Bogu je prosto bilo
krstimo se ili klanjamo

Đ.Balašević
 
Napisi mi pesmu,mazila se...Nisam znao da li cu umeti...
Reci jesu moje igracke,cakle mi se u glavi kao oni sareni staklici kaledioskopa
i svaki put mi je druga slika u ocima kad zazmurim ali...
Postoje u nama neke neprevodive dubine,
postoje u nama neke stvari neprevodive u reci....

-Slušala je moje srce, naslonivši mi glavu na grudi, kao mali indijanac na zemlju.
Pomilovao sam je po kosi, i poljubio joj prstice, smirene na mom desnom ramenu.
- Radi li?
Klimnula je glavom, i to je bio prvi pokret koji je ucinila posle nekog vremena.
Znam da radi, mila. Dobro je to srce. Malo kasni, ali kucka tu i tamo.
A narocito kucka tu.
U tvojoj sobi...
:heart:

 
Napisi mi pesmu,mazila se...Nisam znao da li cu umeti...
Reci jesu moje igracke,cakle mi se u glavi kao oni sareni staklici kaledioskopa
i svaki put mi je druga slika u ocima kad zazmurim ali...
Postoje u nama neke neprevodive dubine,
postoje u nama neke stvari neprevodive u reci....

-Slušala je moje srce, naslonivši mi glavu na grudi, kao mali indijanac na zemlju.
Pomilovao sam je po kosi, i poljubio joj prstice, smirene na mom desnom ramenu.
- Radi li?
Klimnula je glavom, i to je bio prvi pokret koji je ucinila posle nekog vremena.
Znam da radi, mila. Dobro je to srce. Malo kasni, ali kucka tu i tamo.
A narocito kucka tu.
U tvojoj sobi...
:heart:

......
 
Djordje Balašević - Kao talas

Negde se pipnu naši mali svemiri
Kada već pomislim da spavaš
Zašumi saten, tama se uznemiri
I kao talas naiđeš
U školjki tvoga pupka leto zimuje
Tu čuvaš mrve sunca za nas
Sa tvojim dodirom se čežnja rimuje
Dok kao talas nadireš
I ništa više nije važno
Lice sveta, zlobno i lažno, se raspline za čas
I niko više nije bitan
Svi su pesak, prezren i sitan, pesak ispod nas
Srebra decembra kuju prsten za tvoj prst
Niz tvoje je sapi zvezda pala
'Zalud te privijam uz sebe, k'o uz krst
Ti, kao talas, izmičeš
Ostavljaš slane kapi bistre
I jato dobrih mirisa Istre po sobi razvijaš
Ostavljaš varljiv zalog pene
U srcu ove napukle stene koju razbijaš
I ništa više nije važno
Lice sveta, zlobno i lažno, se raspline za čas
I niko više nije bitan
Svi su pesak, prezren i sitan
Pesak ispod nas ...
 
POSTOJE U NAMA NEKE NEPREVODIVE
DUBINE,NEKE STVARI NEPREVODIVE
U REČI...
BALAŠEVIĆ "PROVINCIJALKA"


Đorđe Balašević-Jednom su sadili lipu

Jednom su sadili lipu,
stari Nestorov, gos'n Čeda i još jedan.
Bio sam nov u tom stripu,
komšijin mali kog su pustili da gleda.

Stari Nestorov, potpalivši korov,
tad reče mi: "Ti si mlad...
Ti ćeš dospeti za taj hlad..."

Jednom sam voleo zbilja,
mislim na ljubav pravu, šašavu i silnu,
vozio hiljadu milja,
k'o onaj ružni Francuz u prelepom filmu...

Vukle me šine pod točak mašine,
al' ona me spasila.
Sve je druge ugasila.

Hej, sve to dođe na svoje.
Davno pravila znam:
samo tuge se broje...
Hej, opet tornjevi tuku na svetog Luku...
Jesen je kriva,
uvek me rasturi siva.

Jednom je prošla kraj mene,
sa tipom kog sam znao, taman da se javim.
Skrila je pogled na vreme,
al' sasvim dovoljno za žur u mojoj glavi.

Bezvezno "zdravo" i klimanje glavom,
i sve što već sleduje...
Neka, lutko, u redu je...

Hej, sve to dođe na svoje.
Davno pravila znam:
samo tuge se broje...
Hej, opet tornjevi tuku na svetog Luku...
Jesen je kriva,
uvek me rasturi siva.

Jednom su palili lišće,
sa one lipe, dim je lebdeo do neba
na kom su, nema ih više,
stari Nestorov, gos'n Čeda i još jedan...

Ko nije drvo razumeo prvo,
pa tek onda sadio
taj nije ništa uradio...

I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
 
Remorker

Dolaze snegovi, ne vredi, sve
vise i vise mi smetaju studeni
u kosu me nezno k'o
sedefnu snalicu udeni
to mi treba, moj mali
zaklon ispod neba

Otkaci slepove, nanisani jutro
i pusti tu ladju da klizi
pronasli su Ameri sifru
za to, take it easy
lutko lepa, zrela se
breskva nebom cepa

Ref.
Spusti svetla, oduzmi gas
smesnih stvari se bojimo
mislis da neko pita za nas
kao da ne postojimo
stavi misli u prazan hod
stresi zvezde k'o dudove
i polako nasuci brod na te
plisane sprudove, i sanjaj

Odlaze selice, leprsaju malena
jedra po nebeskoj pucini
taj odlazak gusaka uvek
me starijim ucini
put do raja, o zar je
uzvodno do kraja
 
Čudna je zverčica strast...
Od one ljubavi, zbog glupe svađice...
U buri ćutanja potonule su lađice
I minus na kraju salda?
Dal' grom odabira hrast?
Ili se to pak hrast munjama nametne?
Za to baš nemam reči bog zna kako pametne...
To je ta sudbina, valjda?
...................

Bila je moja zlatna šansa... A tek sam načeo svoj krug
Moj mali verni Sančo Pansa... Moja ljubavnica...
Saborac... I moj najbolji drug...
 
Čudna je zverčica strast...
Od one ljubavi, zbog glupe svađice...
U buri ćutanja potonule su lađice
I minus na kraju salda?
Dal' grom odabira hrast?
Ili se to pak hrast munjama nametne?
Za to baš nemam reči bog zna kako pametne...
To je ta sudbina, valjda?
...................

Bila je moja zlatna šansa... A tek sam načeo svoj krug
Moj mali verni Sančo Pansa... Moja ljubavnica...
Saborac... I moj najbolji drug...

ova...i Lipa...
nekako su mi slicne..
a divne su obe..
:p
 
Bolja je druga verzija ove pesme, kad kaže

U jutra besana još dođe nezvana
i kao provalnik mi pretura
po mislima i pesmama...
Al' to je sve što mi može...

Ionako je rekao da je album dnevnik starog momka radio 32 dana sveukupno, pa je posle morao da ga doradi


stvarno su i ti stihovi jednako lepi...samo,jel postoji verzija koja vise deluje, i moze da se slusa, kao ona prva verzija?jer ovo,sa snimka,je nekako ispresecano necim sto,barem meni,remeti tok-emotivnu notu...kao da je sastavljeno iz delova-tema koje nisu bas istog tipa..:D
 
stvarno su i ti stihovi jednako lepi...samo,jel postoji verzija koja vise deluje, i moze da se slusa, kao ona prva verzija?jer ovo,sa snimka,je nekako ispresecano necim sto,barem meni,remeti tok-emotivnu notu...kao da je sastavljeno iz delova-tema koje nisu bas istog tipa..:D

Pa snimio je studijski tu pesmu na albumu "Ostaće okrugli trag na mestu šatre", samo nema na tubi :evil:
 
nisam mislila toliko na snimak..
mislila sam na prelaze - s teme na temu...i Lipa ima te, malo razlicite teme, ali mi se cini da je nekako prelaz..drugaciji..
mozda joj to daje jos vecu jacinu...hvala ti u svakom slucaju..drago mi je da sam cula..
 

SVADBARSKIM SOKAKOM

Prođem katkad, slučajno il' ne...
Kisačkim drumom baš kad svadbe prolaze..
Do tog ćoška brojim korake
a od tog ćoška dalje brojim poraze...
Obično s jeseni...Kad je oblačno...
Odbegla senka mi se vrati konačno...
Sad da sam sretan i nisam
Jer tek po senki vidim di sam
to...

Snevao sam opet crni dud
I pustu kojm jezde mladi dorati
Al' kanda palim sveće uzalud
Jer sad već vidim šta je meni morati...
Obično noću, kad je vetrovito...
Samoća napusti svoje korito...
I mutna voda poplavi poljane sećanja u
glavi...
Svud...

I naprosto se tuga desi...
Jer naprosto si tu di jesi....
I naprosto je trista čuda predrasuda sad
između nas...
Kad ljubav umre jedno žali...
Kad ljubav umre jednom fali...
I, bome, nije lako...
Kad naiđem sokakom kojim svadbe prolaze...

Ej, viđao sam vraške žene ja...
Al džabe...
Nikad više, više niko ne
Jer pirne samo april s Čeneja
Gledaš me. bože prosti
Ko sa ikone...
Obično uvek... I sličnim danima....
Prošlost se navali kao planina...
Na tom ću vrhu da sazrem...
Jer samo s njega negde nazrem...
Nas..


I naprosto se tuga desi...
Jer naprosto si tu di jesi....
I naprosto je trista čuda predrasuda sad
između nas...
Kad ljubav umre jedno žali...
Kad ljubav umre jednom fali...
I, bome, nije lako...
Kad naiđem sokakom kojim svadbe prolaze...
 
Poslednja izmena:
Vojvodina onakva kakva je... Plodna... Rodna... Različita...
Vojvodina, uvek tako vredna... Čista... Uredna...
Širom otvorena, kao kuća spremna za svatove...
Sa muzikom sa sve četiri strane, i još malo pride, za svaki slučaj...
Sva protkana akcentima, kao šareni panonski svadbeni peškiri...
Vojvodina, divna, radoznala... izmešana... slojevita... Aj'te, molim vas...
Zar ne zaslužuje i da bude u najboljoj formi?


Uskoro premijera dugoočekivanog Đoletovog filma "Kao rani mraz" :)
 

Back
Top