Taj romanticni Balasevic

"Pišući pesme uvek sam gledao u nebo, čičkao stihove sa oblacima, pticama i zvezdama, a negde duboko pod zemljom, sa tri planine na leđima, neki Dobri Divovi su slušali pijanu ispovest Vase Ladačkog, žalili za nesretnim Stevom Čenejcem i čekali da Protina Kći promakne lavirintom hodnika, rasipajući latice krina kao dijamante za sobom..."

Dodir svile
 
I, vise nego dovoljno godina kasnije, mozda necija, mozda proseda, mozda bez ikoga, ti ces ugledati belog leptira na jorgovanu, i sirom otvoriti prozore mameci ga da ti sobu oprasi polenom i prolecem. A ulicom ce prolaziti mali Cigan sa violom, videces samo drozdovo pero na sesiru kako promice za simsirom, i zacuces Neku Staru Dobru Nepoznatu Pesmu,
koju prvi put slusas, a godinama je znas...
I zaplakaces, istog casa...
I najzad shvatiti kako sam te voleo...


[ Jedan od onih zivota ]
 
Tih dana pozirali su za plakat ljubavnog filma... Sunce se zaplitalo u vrhove jablana, i, kotrljajuci se kroz krosnje kao narandza, spadalo na niske grane. Lagano, u uobicajenoj fotomontazi, klik-klik, zatvarali su se suncobrani, sareni peskiri nestajali su jedan po jedan, a njih dvoje su i dalje pricali i pricali...

[ Tri posleratna druga ]
 
Svirajte mi "Jesen stize dunjo moja "

Toga jutra sam stigao putnièkom klasom,
pa kuæi sa stanice èasom,
kroz bašte i preèice znane.
A u vojsci sam stekao druga do groba
i hroniènu upalu zgloba
- suvenir na stražarske dane.

Ušao sam na prstima,
mati beše veæ budna i brzo se prekrstila.
Reèe: "Prošlo je k'o za èas,
baš si stigao dobro jer svatovi su tu do nas
pa æe ti svirati, a ti æeš birati".

Svadba beše k'o svadba, i šta da se prièa,
parada pijanstva i kièa
i poznata cura u belom.
Veæ po redu poželeh im zdravlja i sreæe,
iz ruku mi otela cveæe
i sakrila pogled pod velom.

Tad me spaziše cigani,
kum je tražio pesmu, al' ja sam stig'o, briga njih!
Širok osmeh i zlatan zub:
"Znam da nije ti lako, al' danas nemoj biti grub
nego zapovedi šta æemo svirati!"

Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", jesen rana,
nek' zazvone tambure u transu.
Znam da nije pesma ova za veselje i svatovac,
al' ja moram èuti tu romansu!

Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", al' polako,
da mi ne bi koja reè promakla.
Sklon'te èaše i bokale, razbio bih svet od šale,
da je samo sluèajno od stakla, dunjo moja...

Retko odlazim kuæi a pišem još reðe,
i slike su bleðe i bleðe,
pa lepe potiskuju ružne.
Al' nekad poruèim piæe i tako to krene,
pa stignem u svatove njene,
sve prave su ljubavi tužne.

Nikom ne prièam o tome.
Brzo doðe taj talas i znam da æu da potonem.
Spas mi donose cigani,
oni imaju srce, za svakog od nas, briga njih,
oni me pitaju šta da sviraju...

Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", jesen rana,
nek' zazvone tambure u transu.
Znam da nije pesma ova za veselje i svatovac,
al' ja moram èuti tu romansu!

Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", al' polako,
da mi ne bi koja reè promakla.
Sklon'te èaše i bokale, razbio bih svet od šale,
da je samo sluèajno od stakla, dunjo moja...
 
A postojao je jedan stari, gvozdeni most u Novom Sadu,
preko kog bi ona prelazila nekad...
i spustala svoje svilene kose, kao mreze, do onih talasa
i tu su se, kao srebrne deverike, hvatali prameni
mesecine u njene uvojke...
Ja nisam hteo da menjam Svet, meni je ovaj bio sasvim dobar,
Nisam virio u mikroskope,
Nisam izmisljao lekove protiv retkih bolesti,
Nisam hteo da udjem u enciklopediju...
Hteo sam samo da prelazim preko tog mosta,
ponekad, s' njom...
I da je volim... u Novom Sadu,
u gradu gde vise nema mostova.

:cry:
 
Divlji badem

Vrteli se toèkovi mog bicikla.
Gde god je stao taj rulet beše premija.

Smakla se o stepenik njena štikla.
Nekad su pogledi bili èista hemija.

Dobro je poèela nedelja,
poslednje pripreme za maturu.
Virili smo u daljine
puni nade.

Preko gimnazijskog bedema,
k'o pravi dekor za avanturu
prosuo je nežni purpur
divlji badem.

Poneli nas vetrovi k'o maslaèke.
Jedni su leteli lako, drugi padali.

I curice su postale prve maèke,
a loši ðaæi odjednom svetom vladali.

Sve mi je odlièno zvuèalo.
Dobro sam stajao tih sezona.
Ljuljale mo oèi širom
promenade.

A nju sam sretao sluèajno,
uvek je s pogrešnim bila ona,
ali znao sam da sanja
onaj badem.

Stane sve u strofu, dve u baladi:
pustinja prošlih minuta i ova zrna sad.

I pred treæi refren veæ nismo mladi.
Ušla je nedavno sama u kafe "Petrograd".

Suviše tajni u oèima,
u zlatni okov joj prstiæ pao.
Molio me dugi pogled
da je kradem.

Dovraga, kafa je gorèila,
al' taj sam ukus odnekud znao:
probao sam jednom davno
divlji badem.
 
Covek za koga se udala Buba Erdeljan

U Baèkoj Palanci bila je igranka,
ma, lažem, ordinarna pijanka.
Samo smo brljali, kako smo starili,
sve smo surovije tezgarili.
Posle se kajali, sve, šatro, èudili,
dokle smo stigli i kraj kojih smo se krokodila budili...

Eh...

Nešto pre fajronta prišla mi tipèina
sa onim hitlerskim brèiæima,
peèatnim prstenom, kravatom labavom,
da èasti, oduševljen zabavom.
Al' ja baš nisam fan napadnih pedera
što veèno jure konobarice i mirišu na berbere...

Al', hajde...

Bio sam umoran, rekoh tom paunu:
"Majstore, ja sam u knockdown-u.
Grebem po žicama, tamburam danima,
ubi me dim po restoranima.
Sad, vidiš, promaja pod ovim šatorom".
On reèe: "Èekaj malo, ti si bio dobar s mojom matorom ?!"...

A, tako...

Da, onda sam ga poznao tek.
Pa nije èudo, proš'o je vek.
Za tog se dripca udala
Buba Erdeljan.

Šta ti je trebalo to, mali mišu moj,
da podješ za takvu barabu?
Što nisi pazila, što si princa preobrazila
u ovu žabu?

Vol'o bi da znam.

Bila si kæi tatina, ja vucibatina,
blesavko sa senom u kosi.
Uzmi il' ostavi, ko je mog'o da pretpostavi,
ðavo ga nosi...

Tip reèe: "Ovde sam s dve fine ženice,
u, dve opake raspuštenice!"
Namignu mangupski: "Svi malo šaramo!"
Namignuh i ja, kao, "Naravno".
Seo sam tako s njim i onim guskama,
a on je samo brbljao, o, da l' je poljubi tim usnama?...

Ma ne...

Konobar, što zastajkuješ,
da l' i ti možda štrajkuješ?
Daj deèko odmah flašu svirni
pa smo mirni!

Proš'o sam sever i jug, širom pa u krug,
i èega sam ostao željan?
Pa, ne baš mnogo tog,
bršljana s jednog zida visokog
i Bube Erdeljan.

E, vol'o bih da znam: šta ti je trebalo to,
moja lepojko,
o, bila si dukata vredna.
Što si pustila da te ovaj tu izgustira?
Budalo jedna!

Ej, moji lanski snegovi...

Šta ti je trebalo to, mali mišu moj,
da podješ za takvu barabu?
Što nisi pazila, što si princa preobrazila
u ovu žabu?

Da mi je da znam?

Proš'o sam sever i jug, širom pa u krug,
i èega sam ostao željan?
Pa ne baš mnogo tog, bršljana
s jednog zida visokog
i Bube Erdeljan...

E, da...
 
Citron pesama

Joj, da je meni da za èarobnjaka izuèim,
cilinder nabavim i zabavim se s'otom magijom.
Iz rukava bele zecove da izruèim,
a tebe mlatnem štapiæom, onako, k'o oklagijom.

E, kada neæeš mirnim putom
dobiæeš èarobnim prutom,
da se sludiš i veæ jednom zaljubiš.

Kad neæe mali andjeli,
srediæe mali ðavoli,
da mene Lenka na posletku zavoli.
Sve ono pati i sanja,
prolazi kroz razna stanja,
e, pa ljubav mora i da zaboli!

U, da je meni da se šnajderaju nauèim,
mašinu poteram i doteram moj sakov somotan.
Pa te saèekam za æoškom i opauèim,
pa te smotam, jedan, dva, pod taj sakov komotan.

E, kada neæeš mirnim putom,
okonèaæeš pod kaputom.
Kada neæeš gradski i demokratski!

Kad neæe mali andjeli,
srediæe mali ðavoli,
da mene Lenka na posletku zavoli.
Sve ono pati i sanja,
prolazi kroz razna stanja,
e, pa ljubav mora i da zaboli!

Joj, da je meni ona žuta farba dreèava,
kada je oblaèno i mraèno a ja mal'ko nabaren.
Pa da proðem tvojom tarabom k'o meæava
i metnem grafit erotski, za to sam, kažu, nadaren.

E, kada neæeš mirnim putom,
primoran sam citron žutom
da ti svoje emocije otkrijem.

Kad neæe mali andjeli,
srediæe mali ðavoli,
da mene Lenka na posletku zavoli.
Sve ono pati i sanja,
prolazi kroz razna stanja,
e, pa ljubav mora i da zaboli!

Kad neæe mali andjeli,
srediæe mali ðavoli,
da mene Lenka na posletku zavoli.
Sve ono pati i sanja,
prolazi kroz razna stanja,
e, pa ljubav mora i da zaboli!

Jao, što tebi mjauèe ta gitara, jao!
 
Kao talas...

Negde se pipnu naši mali svemiri
Kada već pomislim da spavaš...
Zašumi saten... Tama se uznemiri...
I kao talas naiđes...

U školjki tvoga pupka leto zimuje...
Tu čuvaš mrve sunca za nas...
Sa tvojim dodirom se čežnja rimuje...
Dok kao talas nadireš...

I ništa više nije važno...
Lice sveta zlobno i lažno se raspline za čas...
I niko više nije bitan...
Svi su pesak prezren i sitan, pesak ispod nas...

Srebra decembra kuju prsten za tvoj prst...
Niz tvoje sapi zvezda pala...
Zalud te privijam uz sebe, ko uz krst...
Kao talas izmičeš...

Ostavljaš slane kapi bistre...
I jato dobrih mirisa Istre po sobi razvijaš...
Ostavljaš varljiv zalog pene...
U srcu ove napukle stene koju razbijaš...
 
Doðoška

Njenog brata znao sam tako... Iz èuvenja...
Nisam puno mario za te Doðoše...
Vukla se k'o kornjaèa jedna jesen lenja...
Spori dani davno proðoše...
Pretio je da æe on na put da mi stane...
I da mu se sestre okanem...

A mi smo samo šetali... I pomalo kisli...
Dobro sam se nagled'o njenih koraka...
Druge su mi devojke pobegle iz misli...
Prhnule... Ko jato èvoraka...
Tih je dana zvonilo u èast Malog Princa...
I odvažnog Bilbo Baginsa...

Na svim mojim crkvama satovi su stali...
Kazaljke se, sreæom, baš tada sklopiše...
Sto hiljada reèi znam... Al' jedna mi fali...
Da nju kako treba opišem...
I... Sram ga bilo, gospodo, ko pomisli loše...
Al'... Ni nalik na druge Doðoše...

Otad baš ne uzimam svaku što se pruža...
Srce se odupire... Pa se privikne...
Al' zumbuli su zumbuli, a ruža je ruža...
Pa da na kraj sveta iznikne...
Ma... Da se redom postroje odavde do æoška...
Nijedna k'o moja Doðoška...

Ta, idi...
Nijedna k'o moja Doðoška...
 
Lepa protina kci

Još sam bio sasvim mlad,
neke barske ptice sam lovio tad,
kad je došla da se kupa lepa protina kæi.

Nije znala gde sam ja,
da je gledam, krišom, kroz trsku i šaš,
a preko reke noæ je pala kao plašt.

Mesec tinja nad vrbakom,
srebri nebom zveda roj,
kapi vode kao biseri
koji blistaju svud po njoj...

O, srce ludo, ludi sni,
veæ se moji drugovi momèili svi.
A ja sam hteo samo jednu:
lepu protinu kæi.

Èudnom pesmom zvoni drum,
te su zime svatovi došli po nju,
iz daleka, neki svet za mene tuð.

Baš sam prošao sokakom.
Padao je prvi sneg.
I još ponekad zazvone praporci
što je odnose, ko zna gde...

Da se ženim, imam kad.
Ja sam, eto, ostao momak do sad.
Nikad više nisam sreo lepu protinu kæi.

Jedan život, miran, tih.
Nekad bacim kartu il' napišem stih.
Stvari teku, ja se držim izvan njih.

I ljubim dobre, ljubim lake.
Neke prave, a neke ne.
I sve su vile, sve su kraljice.
I sve su nevažne naspram nje...
 
Lunjo

Lunjo, moj stari kofer zalud ko koker grebe na vrata
Dve ti se zvezde u oku gnezde, dremez te hvata
I toplo je tu ispod ovog krova na bezbednom tlu u tvrdjavi snova
Pa, sretna ti Nova...

Lunjo, zlobnici graknu, al' da te taknu, ne smeju nikad
Jer duplikati prvi ce znati ko je unikat
Kad nasrne svet ti obraz okreni, Bog dotakne cvet sto nikne u seni

Sretna Nova i meni...

Ti uvek znas najbolji nacin, s tobom lako branim nas tron
Ti si ta nit, taj retki zacin koji daje poseban ton
Moj si mali carobnjak koji donosi spas
A svi ti pajaci na pokretnoj traci nek zure bez nas

O, Lunjo, ko god me trazi ti ladno slazi kako sam mrtav
I budi zlatna pa navi sat na sredu, cetvrtak
A napolju stud, gospodari zima i veje ko lud, al' ovde sve stima
Od kad tebe imam...

Ti uvek znas najbolji nacin, s tobom lako branim nas tron
Ti si ta nit, taj retki zacin koji daje poseban ton
Moj si mali carobnjak koji donosi spas
A svi ti pajaci na pokretnoj traci nek zure bez nas


Ti uvek znas najbolji nacin, s tobom lako branim nas tron
Ti si ta nit, taj retki zacin koji daje poseban ton
Ti uvek znas magicne reci, ti cutis puno tise od svih
Ti imas smeh koji me leci, ti i od psovke nacinis stih
Moja Lunjo....
 
Meni se od Balavasevica najvise svidjaju ljubavne pesmice posvecene marsalu licno. Sjajan je Dyokica, kako samo prozima...


TRIPUT SAM VIDEO TITA (Rani Mraz)
(Dj. Balasevic-- J. Bocek-- Dj. Balasevic)

Jednom se otac moj,
Sa posla kuci vratio pre,
Odenuo mi praznicno sve,
I poveo me na trg.

Bio sam klinac jos,
I bilo mi je tek oko pet,
Al' dobro pamtim nasmejan svet,
I svecan i sretan dan.

Nisam razumeo zastave, guzvu,
Znao sam tek nesto je vazno,
Jer otac me tad prigrli snazno,
Rece mi, sine, gledaj i pamti.

I ja sam video Tita marsala,
Legendu tu, slobodotvorca,
Coveka tog, druga i borca,
Tada sam ja video Tita prvi put.

U skolskim danima,
O njemu su nas ucili sve,
Al' zivot nam objasnio tek,
To kakav je covek Broz.

Bio sam momak vec,
Kroz muziku sam trazio rec,
Pred igrankom se prostruja vest,
Da doci ce mozda on.

I ja sam stajao malen s gitarom,
Preda mnom sve, moje detinjstvo
Sloboda, mir, Bratstvo i Jedinstvo,
Preda mnom on, nasmejan, vecan.

I ja sam video Tita marsala,
Legendu tu, slobodotvorca,
Coveka tog, druga i borca,
Tada sam ja video Tita drugi put.

Bio je peti maj,
Iz Skopja me je vodio put,
Na stanicama duz pruge svud,
Tisina i nema bol.

Bitola, Maribor,
Rijeka, Niksic,
Zenica, Bor,
I svaki covek, i svaki dom,
Je zalio dusom svom.

Al' ja sam video visoke peci, fabrike dim
Siroke njive, gradove sto slobodni zive,
Decu i mir i jato ptica.

I opet video Tita marsala,
Legendu tu, slobodotvorca,
Coveka tog, druga i borca,
Opet sam svud video Tita.

I ja sam video visoke peci, fabrike dim
Siroke njive, gradove sto slobodni zive,
Decu i mir i jato ptica.

I opet video Tita marsala,
Legendu tu, slobodotvorca,
Coveka tog, druga i borca,
Opet sam svud video Tita.
 
Evo jos malo sjajnog na Dyoke... jedna od ljubavnijih pesama koju je ispevao... nas romanticni Dyoka.


RACUNAJTE NA NAS (Rani Mraz)
(Dj. Balasevic-- T. Milakovic-- Dj. Balasevic)


U ime svih nas iz pedeset i neke,
Za zakletvu Titu ja spevao sam stih,
Ne spominjem proslost i bitke daleke,
Jer rodjen sam tek posle njih.

Al' zivot pred nama jos bitaka skriva,
I preti nam, preti ko duboki vir,
Ja znam da na ceka jos sto ofanziva,
Jer moramo cuvati mir.

Racunajte na nas.

Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok,
Jer slusamo ploce i sviramo rok,
Al' negde u nama je bitaka plam,
I kazem vam sta dobro znam.

Racunajte na nas.

U ime svih nas iz pedeset i neke,
Za zakletvu Titu sam spevala stih,
Ne spominjem proslost i bitke daleke,
Jer rodjena sam posle njih.
U nama je sudbina buducih dana,
I neki se mozda plase za nju,
Kroz vene nam protice krv partizana,
I mi znamo zasto smo tu.

Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok,
Jer slusamo ploce i sviramo rok,
Al' negde u nama je bitaka plam,
I kazem vam sta dobro znam.

Racunajte na nas.
 
Sa koncerta:
"...I glavni problem je jos uvek,sta si ti napisao "Racunajte na nas" i "Ne lomite mi bagrenje",zavisi gde sam u kom kraju sveta,negde mi prebacuju "Ne lomite mi bagrenje" to je kao veliko Srpska pesma,a ova "Racunajte na nas"-sta si ti spominjao Tita? Reko ljudi 23 godine sam imao,niko mi nije rekao,niko nije nista smeo da mi kaze,da sam ubio Tita pre 25 godina do sad bi izasao,nemojte me...
Oni su svi znali,svi su znali....sto kazu .... Srbi iz Bosne,mi smo govorili,mi smo znali da to ne valja,samo smo sacekali da Tito umre,i da prodje jos jedno 10 godina da se uverimo da se nece mrdati,i onda smo ti u lice rekli sta mislimo o tome...
Bio sam mlad, vi sebi nemojte dopustiti tu gresku..."
 
Isto sa koncerta:

"...Sad mi kažu ti si pevao Titu. Uvek, reko. Joki Broki i ja, najbolji drugovi. Jovanka nije mogla da me vidi zato što sam ga stalno odvlačio od škole, ali kad vidim kod njih svetlo ja zazviždim ... Joki odma' iza zavese, a ja kao, idemo... Kuvali svinjske glave, spuštali se u koritima onim... Zamislite, da sam ja rekao neku reč protiv toga.

Sad kad bi izvadili nekog narodnog heroja iz onog rata da kaže:
- (staračkim glasom) Šta je bilo, ...
oni imaju uvek nadimke neke, primetili ste, ne znam da 'l su ih skinuli: Železni, Kameni, Surovi... Pa, trebalo je zaplašiti tog brojno nadmoćnijeg neprijatelja. I onda recimo drug Milenko Radulović Pleksiglas, da zavaram trag ovom modernijom tehnologijom, kao on priča
- (staračkim glasom) kako je to bilo nekad, četrdeset i neke na Drvaru. Sedimo tamo Joki Broki i ja pred pećinom, a on je tad bio u klimaksu ranom, pa je napadao sve što je nosilo suknju, pa smo ga mi zatvarali u jednu pećinu izvan grada da ne bi došlo do incidenata ...
Može da se desi, pazi istorija je promenjiva.
- (nastavlja) I tu su bili, ...
Sad opet najteže, idu nadimci.
- (nastavlja) drug Žarko Mikšević Lopuža, iz 4. divizije, 6. bataljona, prateće 8. divizije podvodnih ribolovaca, 8. korpusa, 17. red desno, digni onog; sa njim je bio još drug Vladica Durković Terminator iz 8. diviziona .... i drugarica Zdenka Butorčev Dugmetara, tako su je borci zvali popularno, jer su je po šatorima razvlačili ko harmoniku. I jednog dana mi sedimo pred tom pećinom i došao Joki Broki, utrčao sav usplahiren, zajapuren ko vep... (vepar) jazavac i kaže:
- IŠLERI, IŠLERI!
- Kako, reko, išleri?
- Indijaneri ... šampite ...
- Kad sam izašao da vidim šta je ... PADOBRANCI!
- Padobranci, kaže on, znam da su neki kolači u pitanju.
- POVLAČENJE!
Vrlo nezgodno. Tih dana sam se srdio na njega. Rekao sam da je imao nekih afiniteta prema suknjama. I došlo je do pravog međunarodnog incidenta, kad je došla jedna posmatračka saveznička misija i među njima jedan visoki Škotski oficir za vezu. Malko je imao kariranu suknju i Joki Broki kako ga je video ... on oooop, da vidimo ko je sretan dobitnik... To se moglo završiti tragičnim incidentom, ali sveznici su nas shvatali kakvi smo
I da ne dužim dalje, kad smo mi videli te išlere.., padobrance da se spuštadu, ja reko
- POVLAČENJE!
Imali smo jedan tenk. Ali rikverc mu se nešto pokvario i baš taj dan smo sušili jorgane neke na cevi tako da on čim je krenuo, mogo je vrat nekom iskopati.., čuj iskopati oko nekom, tako da su se Nemci probili do naših položaja. I Nemci idu s onom slikom.., da, da... A on kakav je bio ladan sa onim svojim čeličnim plavim očima uzme jedan plastični plavi flomaster i kako su Nemci pored njega sa slikom, on lepo: kako se ti zoveš... (kao zapisuje).
- Pa bežimo, reko', jesi ti blesav, nemoj sad deliti autograme. Izvučem ja njega jedva na čistinu jednu iznad tog mesta i tu on pogleda, reče:
- Ne paniči.
- Ne paničim - I izgovori onu svoju čuvenu rečenicu:
- Bež'te noge, usraću vas!
Tek nas kod Jajca radar uhvatio, tu su nas zaustavili"

:lol: :lol: :lol:
 
Kasnij je pevao i Milosevicu... tj. protiv njega... nije bilo mlad, jednostavno, bio je ono sto i jeste, uz duzno postovanje prema njegovim sjajnim muzicarima, rezimski poltron... Sa druge strane, iako je poznato da je imao dosta dobrih textova, to ovaj put ostaje u senci uzimajuci u obzir politicko-poltronska angazovanja od kojih je kasnije uvak pokusavao da opere ruke. Kako god.. to je definitivno on... ma koliko pokusavao da se opere od toga.
 
Ivkus:
Sine moj...
Ti se majke seæaš nejasno...
Dobre senke iznad kolevke...
Poè'o si da pamtiš prekasno...
Osluškujem lepet anðela...
Znaæu valjda da je naðem ja?

Eh, mani me...
Naš sam dom k'o èergu selio...
Tepanja na vino mirišu...
Njene stvari sam razdelio...
Svaki praznik minu æuteæi...
Sebi nisam znao uteæi...

Stade sve... Samo život proðe...
Sine moj, oèi njene plave...
Stiže dan da u vojsku poðeš...
Èudni se ovde sveci slave...
Sine moj... Kako da te pustim?
Ti si sve što mi od nje osta'...
Di æeš s tim trepuškama gustim?
Život baš ne zna šta je dosta...

Ma, slušaj njih
Što uz bojni pokliè legaju...
Pevaju u slavu noževa...
Pevaju, pa onda begaju...
Pošlo vreme s goreg na gore...
Razigralo one Najgore...

Sine moj...
Gajde æe ti baba kupiti...
Tamburu sa 'ticom sedefnom...
Cure æe pred kuæom pupiti...
Nek' se šorom digne prašina...
Kad bataljon suknji maršira...

Stade sve... Samo život proðe...
Sine moj, oèi njene plave...
Stiže dan da u vojsku poðeš...
Lumpuju... Usijane glave...

Sine moj, sve su to barabe...
Ne dam ja mog spomenka bokor...
Derane... Drž' se tvoga babe...
Nisi ti za taj jad i pokor, bre...

:( :(


nije preporučljivo slušati je često...njegova najbolja pesma...
 
Kao rani mraz

Dolmom idu majski svatovi... Nisu moji nego bratovi...
To da je bratas mladji od mene... Vise niko ni ne spomene...

Svi redom pregli bele pegaze... Da djurdjevak uz put ne gaze...
Tamburasa tri fijakera... Sram ga bilo kogod zakera...

Oprosti mi... Moja rano rana...
Oprosti mi... Sreco bogomdana...
Bez reci si na basamak stala...
A na moj zivot ta je tvoja tuga pala...
Kao pokora... Kao rani mraz...

Gledala me jedna ista Ti... ja sam jos i mogo pristati...
Al srce...
Ono se ko jare opire... Retko ko do njega dopire...

Oprosti mi... Moja rano rana...
Oprosti mi... Sreco bogomdana...
Pod nebom je ognjeno i snezno
Al malo sta jos ume da ubije nezno...
Da ne primetis... Kao rani mraz...

Poljem idu svatovi... Svatovi su bratovi...
Mlada prava partija... Lepsa neg bogatija...
Poljem zice strucaju... Momci uvis pucaju...
Muzika ne zastaje... Sa dusom se rastaje...
 
Galicija

Pred zoru je sa njine strane obicno muk...
Pod velom magle zvecka osmi kozacki puk...
I svu noc mi inje kamuflira sinjel uz polegli brest...
U inat cu i ovo pismo poslati... Znam: "ime i adresa nisu poznati"...
Dok tikvan-postar ne skonta ko to ceka sa fronta... Kakvu dobru vest...

I tek da znas... Ovo na slici je naoko pitomi pejsaz Galicije...
Al mira ni cas... Sve zivo pali na nas...
Fotograf jedini metkove spara...
Oberst kao lud olovo rasipa, fotograf jedva katkad okine sa nasipa...
Na nadosloj Visli se soldati stisli... I svima su nam pomisli... Daleko...

U sumrak je sa njine strane obicno zal...
Zatuzi adjinokaja ko ranjeni zdral...
Al postane krotka kad drmne je votka... Onako "na belo"...
Pod mojom sapkom lavovi se baskare...
U snu mi pletes beli sal za maskare...
Sva se pobrka predja kad te obgrlim s ledja... Kao violoncelo...

I tek da znas... Mesec u zici je... Zvone na vecernje zvona Galicije...
I neka mi to ne uzme nebo za zlo...
Al ti si jedino cemu se molim...
Brinucu vec ja... Nemoj ti brinuti... Ma, da sam 'teo vec sam stoput mogo ginuti...

Dok otice Visla... Natraske, van smisla... I krecu jata pokisla... Daleko...
 
Pile moje, kako stvari stoje,
Vreme radi za nas.
Baš se mislim, što bi zalud kisli.
Kad bi mogli ostati kod Vas.
Kiša pada, gde bi išli sada,
Crni oblaci iznad grada.
Šta je tu je, sakrijmo se od oluje.

Srce lupa kao vojni bubanj,
To je opasan znak.
Imam krizu i uvek kad Ste blizu,
Pada mi na oči mrkli mrak.
Sad bi možda ploča dobro došla,
Neka muzika davno prošla.
Čabi Čeker ili neki sličan šmeker.

Od kad Vas znam, stare slike mi imaju novi ram.
Od kad Vas znam neke obične stvari mi čudno zvuče.
Bio sam sam kao niko na svetu, koliko znam.
Bio sam sam, ali sve je to bilo odavno juče još.

Dame biraju.

Ove noći mi smo mogli poći u restoran ili bar.
Ma gde bili mi bi nešto pili,
To je problem, baš u tome je stvar.
Što da krijem, gadan sam kad pijem,
Ja se posvađam pa se bijem,
Zato bolje ostanimo tu nas dvoje.

Od kad Vas znam, stare slike mi imaju novi ram.
Od kad Vas znam neke obične stvari mi čudno zvuče.
Bio sam sam, ali sve je to bilo odavno juče još.

Drugarice biraju.

Pile moje, kako stvari stoje,
Vreme radi za nas.
Baš se mislim, što bi zalud kisli,
Kad bi mogli ostati kod Vas.
Kiša pada, gde bi išli sada,
Crni oblaci iznad grada.
Šta je tu je, sakrijmo se od oluje.

:D
 
Mesec je mlad zaljuljao grad
Na lahoru mrak prosušio lak
Po baštama su prve noćne frajle nikle
Večeras dodaj malo kremena u štikle
I odigraj cool... potpuno cool.

Obrati pažnju na bas... u ritmu je spas
I kad nađeš svoj gruv i na kiši si suv
Načini svaki korak ovom istom stršću
I pregazićeš more na tom hodočašću
Ako ostaneš cool... sasvim cool.

Sve ima svoje i vatra i led
U kap se spoje i čemer i med
Sve ima svoje vrlina i greh
Tuge postoje da bi prizvale smeh.

Malecka... ponoć zvecka
A tvoja bajka i dalje sja
Malecka... suza pecka
Al' šta bi s gunđalom ko ja?
Ti samo odigraj cool.

Noć je ko neki druid smućkala fluid
I vazduh sladunja ko mošorinska dunja
U tebi noćas užurbano srndać dršće
Nemir čerge koja stigne na raskršće
Odradi to cool... strogo cool.

Sve ima svoje... kad mrzne i vri.
Kad menja boje... kad vene i zri
Sve ima svoje... početak i kraj
Tame postoje da bi prizvale sjaj.

:D
 

Back
Top