Iluzija

Metronom

Aktivan član
Poruka
1.133
"Postoji nekoliko definicija iluzije. U psihologiji se ona definira kao pogrešna percepcija stvarnog izvanjskog podražaja, a kao sinonim se koristi priječ privid. Druga je definicija više laička, svakodnevna. Kaže da je iluzija neobjektivno prosuđivanje stvarnosti nastalo nenamjerno pogrešnom interpretacijom nekih činjenica, stvarnih podataka. Kao sinonim se koristi riječ obmana." izvor internet

Koji su faktori koji uticu na samoobmanu ?
 
izvini, treba mi pojasnjenje: da li je tema iluzija ili samoobmana

na samoobmanu uticu razni faktori, subjektivni i objektivni

Uzroci samoobmana

O: Genetski: činjenica da je ovaj poremećaj češća pojava kod osoba u čijim porodicama takođe postoje članovi koji pate od istog poremećaja ili šizofrenije - ukazuje na njegovu moguću naslednu prirodu. Takođe se veruje da ga, kao i kada je reč o ostalim mentalnim poremećajima, roditelji zapravo mogu preneti na svoju decu.

Biološki: istraživači intenzivno proučavaju kako izvesne nepravilnosti određenih moždanih sfera mogu uticati na razvijanje ovog poremećaja. Neusklađenost izvesnih čestica u mozgu - neurotransmitera, takođe se dovodi u vezu sa nastankom ovog poremećaja. Ove supstance pomažu moždanim ćelijama da međusobno razmenjuju informacije; a neravnoteža ovih supstanci može otežati proces prenošenja poruke, usled čega dolazi do stvaranja simptoma ovog poremećaja.

S: Psihološko-društveni: dosadašnji dokazi svedoče da poremećaj samoobmane može biti prouzrokovan i stresom, dok zloupotreba alkohola i droga može dalje prouzrokovati njegovu pojavu. Takođe, osobe koje su izolovane, poput doseljenika ili osoba sa slabim sluhom ili vidom, mnogo su ranjivije i osetljivije na pomenuti oremećaj.
 
Poslednja izmena:
ne bi se toliko trudio da definishem iluziju koliko realnost
u ideji matrixa je realnost matrixa predstavljena kao elektrichni inpuls na chula interpretiran od strane mozga

samim tim direktno petljanje sa procesom na koji mozak radi vec stvara promenu u tome kako se stvarnost manifestuje
psihoaktivne supstance upravo tako rade

onda iluzija za jednog postaje drugome stvarnost

samoobmana supstancom ili na drugi nacin moze biti samoobmana literaturom, fanatik koji se raznese misli da ce zaista dobiti device i zvanje heroja kod alaha da l je obmanut od strane svog vodje ili svojim isprdkom svesti je irelevantno ako je obmana ista

dakle rekao bi da svaka promena prirodnog stanja stvara obmanu red velicine bi zavisio od stepena promene
a supstanca ili ideologija ili neki treci beep je vec sredstvo ne sam cilj

faktor koji utice na podloznost tome je valjda otpor koji mozak tim nadrazajima moze da pruzi
 
.
Conclusion

According to the two-factor framework for understanding delusions, motivational factors
might enter the aetiology of a delusion in the first or second factor, or along the route
from experience to belief. According to Mele’s account of self-deception, cases of
delusion in which motivational or affective factors figure in the first factor as causes of
an anomalous experience are not examples of self-deception (Case 1). In contrast, cases
of delusion where motivational bias figures in the second factor are likely to be examples
of self-deception (Case 2). Some cases of delusion in which motivational factors operate
earlier than the second factor are also examples of self-deception (Case 3). But many
cases in which motivation enters the processing stages leading up to initial adoption of
the false belief are not examples of self-deception because they do not involve
motivationally biased handling of the available evidence (Case 4).
Self-deception is a demanding notion. Overall, the cases of delusion that are most
clearly examples of self-deception according to Mele’s account are those in which
motivational bias makes a substantial contribution to the second factor in the aetiology of
the delusion

http://www.philosophy.ox.ac.uk/__data/assets/pdf_file/0007/2113/Self-deception.pdf
 
Trenutno radim bas na pojmu iluzija, ali bas na iluziji ne na samoobmani...
Dobro je i da se razdvoje ta dva....
Mada verujem da je iluzija default za iluziju.

Ja , licno delim iluziju od samoobmane jednostavnim ukazivanjem, tj podelom na svesno nesvesnu i na nesvesno nesvesnu....
Iluzija mi je nesvesno nesvesna...dok samoobmana svesno nesvesna....

Primer gde se nailazi je susret usa, eu i nase i ruske kulture....
Usled razlicitih iskustava, sastava jezika, postoji mnogo tacaka gde pojedinci grade iluzije, tj vide iluzije, drugacije misle i tumace isto perceptivno....najvise usled formiranog misljenja, iskustva i sugerisanih i usvojenih drustvenih modela ponasanja.

Svi posmatrani su visoko racionalni, pa je deo o emotivnom i zeljnom samoobmanjivanju izuzetno smanjen.
Ostaje perceptivno obmanjivanje, sto bi bila iluzija....
Naovaj nacin sam ja napravio strukturu samoobmana i vrste, dok je iluzija postala podgrupa perceptivne samoobmane....uz emotivnu koju zovem patetika (osoba uporno zadrzava zamisljene odnose a ne realne u svom emotivnom vidokrugu,pajser prema emociji), i zeljna samoobmana, zvani mastari, i ne znam gde da ubrojim zelju film...
 
U najstrožem smislu svi ljudi osim onih prosvetljenih žive u iluziji...tako da je pomalo besmisleno da se nešto mnogo raspisujemo o iluziji jer smo sami u tom krugu...a samim tim ga ne možemo sagledati.
 
Zavisi sta posmatras kao samoobmanu? Jer dosta toga se moze podvesti pod navedenu.
A svaka je vid zastite.
Od onih bezazlenih, skoro neprimjetnih, do onih vecih razmjera...koje su vec problem same po sebi.
 
Iluzija je poremecena percepcija stvarnosti, dok samoobmana je laganje sebe i ubedjivanje samoga sebe da je istina nesto sto objektivno nije.

Treba voditi racuna da je iluzija najblazi oblik iskrivljene percepcije, tezi oblici su deluzije i halucinacije. Halucinacija je najtezi oblik. Iluzije, deluzije i halucinacije mogu biti simptomi psihoza, i najcesce jesu. Kod samoobmanjivanja osoba je zdrava u psihijatriskom smislu.
 
Iluzije spadaju u poremećaj opažanja, zajedno sa agnozijom i halucinacijama.
Agnozije su nemogućnost prepoznavanja informacija pri očuvanosti elementarnog čulnog centra. Javljaju se kod organskih(anatomskih) oštećenja psihočulnog centra. Kod optičke agnozije osoba nije slepa, ona vidi osobine predmeta(ima osjećaj!), ali nije u stanju da ga prepozna, jer ne može da izvrši spoj osjećaja sa engramima (zbog prekida veza u psihooptičkom centru). Agnozije se javljaju kod lokalizovanih tumora mozga, kod prostrelnih rana i krvarenja u mozgu itd.
Bolesnik koji ima optičku agnoziju, tj. u predjelu psihočulnog centra (potiljačni režanj mozga), može čulima (npr. dodirom) da prepozna informaciju, jer nema oštećenje psihotaktilnog centra. Ako mu predmet, koji nije prepoznao čulom vida, stavimo u ruku, on će odmah da tačno kaže koji je to predmet.
Iluzije su pogrešno prepoznavanje informacije. Kao i agnozije i iluzije se mogu javiti u oblasti svih čula. Osoba sa iluzijama registruje realno postojeću informaciju, ali je pogrešno prepoznaje, pa umjesto ormara u sobi vidi 'divlju zvijer',umjesto žbuna u parku prepoznaje čovjeka, umjesto zaglušne škripe tramvaja čuje divnu melodiju, umjesto flaše vina u ruci vidi revolver (i ubija čovjeka, slučaj iz sudske prakse). Iluzije se javljaju usljed posebnih afektivnih stanja (npr.straha), ali i usljed loših uslova za opažanje, kao što su nedovoljna osvjetljenost, zamor,tišina i usamljenost, stanje iščekivanja i neizvjesnosti itd. Naročito se javljaju kod intoksikacija alkoholom i drogama (alkoholni delirijum i patološko napito stanje), zatim u sumračnom epileptičnom stanju.
Halucinacije su opažanje bez prisustva informacije.....
 
Druga je definicija više laička, svakodnevna.

Koji su faktori koji uticu na samoobmanu ?

Slabost ega da pronađe rješenje nekog konflikta između faktora spoljašnje sredine i zahtjeva Id-a ili Superega..umjesto Ego razrješenja na svjesnom nivou, koriste se mehanizmi ego odbrane - potiskivanje i ostali ...recimo pomjeranje je često (ali ne i uvijek!) zadovoljavajući i prihvatljiv mehanizam..Ako ne možemo da jedemo najbolji biftek, dobra je i obična pljeskavica - to je mehanizam ''Ja volim što imam, isto je kao i - ja imam što volim,''
 
Hala na iscrpnim komentarima.Gledajuci na nacin koji proistice iz njih pitam se da li iluzija, pa cak i samodbmana mogu da imaju pozitivne efekte i da li osoba, pa i svi mi okruzeni iluzijom, mozemo na taj nacin da imamo napredne ideje ili to zavisi od tipa i svrhe iluzije pojedinacno.
 
E onda imamo problem...

Jer imamo istu rec, a totalno razlicita znacenja a slicne grane koje opisuju. (Luk crni i luk goticki ne prave problem za luk i strelu)...

Iluzija je vec deo psihologije i psiholoskih poremecaja.
To ukida mogucnost da bude uzeta za opis greske percepcije, u filozofskom smislu , tj u kulturalnom smislu ...usa, eu, srb, rus...

A potreba za reci koja nominuje, a kasnije i definise tu pojavu percepcije i opservacije mora da postoji.
Cak je meni na pocetku tema vise licila na filozofsku u smislu upravo tih detalja kako ko vidi neke stvari, a sasvim je normalan...
Npr kako amer vidi slobodu kreativizma ili slobodu uopste..a kako eu ,a kako srbin....

To su prilicno velike razlike, skoro nepomirljive i nejasne medjusobno svakome ko nema razvijene socioloske i psiholoske tehnike.
Kad ima, onda prelazi na njih i lakse se nadje pojasnjenje, ali se i izgubi iz vida da u osnovi polaz je totalno razlicit....
Zato se lakse sporazumeju psiholozi, nego raja kad hoce da iskaze neki visi cilj i zelju...

Razlicito okruzenje, navike, pragovi i percepcija sama po sebi, generisu razlicito reagovanje, ali i razlicite stavove, pa je neko negde vise u pravu , a negde manje u pravu, sto nije bitno, bitno je da se ne pravi mozaik i kolaz, sto bi bilo pravo resenje...
Bar ja tako mislim....

Kompenzujes uslove koji te oblikuju , jer to je kanal, a deo informacija , sluzi za poke, test da utvrdis osobine kanala prenosa, tj kanala generike u ovom slucaju , a ostatak za kompenziranje pojava i efekata koje nosis sa sobom...
Vremenom ce kompenzacija dovesti do poboljsanja spektra generatora,tj u ovom slucaju poboljsace se percepcija...

Smatram da je steta da se drasticne razlike u shvatanju i tumacenju pojava i ljudi narocito , koja se desava u raznim delovima sveta ignorise i ne dodeli joj se rec....
Cak smatram da bi bilo dobro da to bude iluzija , mada nemam pojma kako iluziju definisu psihijatri, jer tako se iz njihovog esnafskog koje je kruto i ekstremisticko, neki deo vraca ka vezama bolesnog i zdravog, a ne deskripciji bolesnog i tacka, evo ti lekovi i krkaj...

Ali posto je struka jaca, ne verujem da ce iluzija opstati, vec ce to biti pogresna tumacenja, stereotipi ili oblikovana percepcija koja trenutno radi posao...ja koristim rec obojena percepcija...
Obojenje stvarnosti kao fenomen svakog prilagodjenja, (utilitarizovano , ne adaptirano...)
 
Pitanje da li je obojenje percepcije deo ideje, ili je ideja nesto sto mora da pliva u nasem prostoru svesti gde je prisutno obojenje percepcije je zanimljivo pitanje...

Ja radim na tome da ideja bude nezavisna od obojenja, zatim i od perceptivne mreze, a na kraju i od znanja i iskustva ucesnika u telekomunikacionom procesu.
Obojenje stvarnosti je sasvim sigurno uvek prisutan elemenat...
Dok nije prisutna zelja, sve je manje vise ok....svodi se na oblikovanje usled iskustva i neznanja...i edukaciono delovanje lako popravi stvar...
Kad je prisutna zelja, onda edukacija vrlo retko daje rezultate, a cak i dodavanje komparativnog ne resava stvar, tek uvodjenje hijararhijskog sredjuje problem..
To za nase prostore, negde i kod nekih stvari je dovoljno komparativno...
 
Hala na iscrpnim komentarima.Gledajuci na nacin koji proistice iz njih pitam se da li iluzija, pa cak i samodbmana mogu da imaju pozitivne efekte i da li osoba, pa i svi mi okruzeni iluzijom, mozemo na taj nacin da imamo napredne ideje ili to zavisi od tipa i svrhe iluzije pojedinacno.

dakle, ako je tema samoodbana- motivacioni faktor

Slabost ega da pronađe rješenje nekog konflikta između faktora spoljašnje sredine i zahtjeva Id-a ili Superega..umjesto Ego razrješenja na svjesnom nivou, koriste se mehanizmi ego odbrane - potiskivanje i ostali ...recimo pomjeranje je često (ali ne i uvijek!) zadovoljavajući i prihvatljiv mehanizam..Ako ne možemo da jedemo najbolji biftek, dobra je i obična pljeskavica - to je mehanizam ''Ja volim što imam, isto je kao i - ja imam što volim,''

opet mesas pojmove, ali naziremo sta te interesuje

samoobmana se koristi kada je ego ugrozen: sakloni ga i zastiti dok ne ojaca ili ne postanu bolji uslovi za njega
neko, npr: sakrije ego u VW dok se u RW bori sa nekim problemima, ili koristi mehanizme odbrane - kao svesan izbor


sve je to normalna i cesta pojava ... koliko je zdrava se pitas? psihologija ljudi koji koriste samoobmanu nije patoloska ;)
 
Pitanje da li je obojenje percepcije deo ideje, ili je ideja nesto sto mora da pliva u nasem prostoru svesti gde je prisutno obojenje percepcije je zanimljivo pitanje...

Ja radim na tome da ideja bude nezavisna od obojenja, zatim i od perceptivne mreze, a na kraju i od znanja i iskustva ucesnika u telekomunikacionom procesu.
Obojenje stvarnosti je sasvim sigurno uvek prisutan elemenat...
Dok nije prisutna zelja, sve je manje vise ok....svodi se na oblikovanje usled iskustva i neznanja...i edukaciono delovanje lako popravi stvar...
Kad je prisutna zelja, onda edukacija vrlo retko daje rezultate, a cak i dodavanje komparativnog ne resava stvar, tek uvodjenje hijararhijskog sredjuje problem..
To za nase prostore, negde i kod nekih stvari je dovoljno komparativno...

Zar uvodjenje ili odrzavanje hijerarhijskog nije u koliziji s terminom zelja ili volja, a time i ogranicava mogucnost nastanka naprednih ideja koje ne dolaze od autoriteta? Da zatim ugusena zelja i sposobnosti ne stvore potrebu za zastitom koja lizcnost pa i veliku grupaciju da sklizne preko ivice?
 
Poslednja izmena:
Odgovarajuci na ovu temu ljudi od struke pomazu onima koji tragaju za istinom, pri tome bi trebalo odvojiti traganje koje je samo sebi cilj od onoga koje je posledica iluzije. Takodje bi trebalo da ispita do koje granice iluzija i samoobmana mogu da budu produktivni, a gde pocinje patologija.
 
ako je ideji samo postojanje svrha- nije pitanje da li je proizisla iz iluzije ili samotraganja ( sta god zelis reci)

tebe interesuje poigravanje iluzijama, samoobmana i realnost psihicki zdrave osobe ...

nece ti se strucnjaci zalepiti na ovako postavljenu temu ;)
 
Poslednja izmena:
Hijararhija nista ne smeta.....ona ti je kao stepeniste.
Penjes se ako zivis na visem spratu i gotovo....
Naucis gde su ti vrata i koristis strukturu...
Druge stvari su zeznute,a to je "ljudsko"u hijararhiji,tj primitivizam u hijararhiji....
Na dva nacina, odnos primitivnog prema hijararhiji i odnos primitivnog u hijararhiji prema ostalima...
Kad hijararhija ne gusi mnogo pojedince, onda se vidi uglavnom gusenje primitivnog od strane hijararhije....jer ne moze da ispoljis svoje jednostrano i egocentricno vidjenje i zelje...
Zelja, je rec koju srbi izgleda puno lose shvataju ,jer je shvataju kao ja sam bog a vi ostali se ebite.
Sto ne zele sebi da skoce u provaliju pa da prezive....pa nek probaju svaki dan...ili nek dobiju frustraciju sto ne probaju svaki dan...
To akcentovanje na neuslovljenost zelje je bolest....egomanijakalnost...a to je prosto podrazumevano za ovu srpsku kulturu....(zato ono obrenovicevsko, udri po narodu ,tek onda postaje mudar....)
 
"Postoji nekoliko definicija iluzije. U psihologiji se ona definira kao pogrešna percepcija stvarnog izvanjskog podražaja, a kao sinonim se koristi priječ privid. Druga je definicija više laička, svakodnevna. Kaže da je iluzija neobjektivno prosuđivanje stvarnosti nastalo nenamjerno pogrešnom interpretacijom nekih činjenica, stvarnih podataka. Kao sinonim se koristi riječ obmana." izvor internet

Koji su faktori koji uticu na samoobmanu ?
Beg od istine, suocavanja...
Teznja za laksim resenjima putevima...
Prvenstveno PONOS, ego, od cega sve pocinje...
 
Ima jedan cudan efekat , pojava sa kojom ja stalno imam posla koja je u vezi sa iluzijom ali neprepoznatljivo.
Masa ljudi, znaci stvarno ogroman broj ima iluziju da su kreativni , da su napredni , da su za saradnju, ili da su za istinu.
Ovo poslednje ili pretposlednje je puno znacajno za timski rad i napredovanje.
E sad kapitalizam je oformio istu rec sa drugim znacenjem,gde tim znaci grupa koja funkcionalno treba da obavi posao, iliti ono sto i najgluplji od svih zna, samo treba vremena ili manuelne radne snage...
Time je uprljao ono sto ne zeli, a to je timski rad bez eksploatacije i prisile.

Nego da vratim na timski rad.

Masa ljudi misli da je za istinu....
Medjutim osim percepcije tu najvise smeta opredeljenost ljudi unutra na hijararhiju....na postovanje, iliti sto bi tgdanijela rekla ego...
Mada ja ne razumem do kraja tu podelu ego, id , superego, pa ne mogu da pricam,jer mi stvarno nije ili dosledna ili jasna...jedno od ta dva.

Ali evo.
Masu ljudi ako pustis malo u tim, oni ce tim shvatiti kao 50%-50% tj mora da budu oko pola puta u pravu, da osete svoju moc uspeha.
To tim nije, tim nije seoska pijaca niti AKUD.
Kao posledicu imate to da vecina ne moze da podnese da neko bude vise puta u pravu od njih, cak iako sami shvataju da je to istina.Tj da im je na trenutnom nivou znanja upravo to istina.
Tada se javljaju kontre,javljaju se cak i kontra samoobmane...tj odbijanje onog sto je shvaceno i odluka da je istina drugacija samo zbog.....

Od 100 ljudi koji izgledaju , misle i ponasaju se obicno kao da su apsolutno za korektno i saradnju , jedva da 1 moze da prodje drugacije znacenje za rec korektno od 50%/50%, tj neupotrebljivi su za rad na istini i na istrazivanju.
To je razlog zasto se ljutite na druge sto namestaju rezultate, sto nikome ne mozete verovati....jer konacan rezultat zavisi od svakog ucesnika tima i to kako je vodja tima balansirao da raspodeli njihove pojedinacne doprinose....

Moze se odraditi prakticno pa ih nahuskati jedne na druge u kreativnom smislu i lazno ih podgrejavati, sto se obicno i radi, a dokumentacija ostaje, pa onda imate istrazivaca koji je prinudno tu , ustvari juri posao, ne timski rad, vise kooperativni rad...ko poznaje operativu i strategiju znace razliku...

Uglavnom iluzija i samoobmana su tako ceste kad su moralne odrednice ili humanisticke ili drustvene odrednice u pitanju da su danas ljudi debelo u lazi...Ovo danas je samo zbog kapitalizma , nema veze sa tehnologijom , cak ni sa internetom ni tv, iako se mnogo misli upravo na samoobmanu tih stvari na coveka.

Uvodjenje onog sto nazvah prinuda da je to posao u tim, pretvaranje u kooperanta , automatski stvara samoobmanu i iluziju kod osobe...
Jer stvara hijararhiju....koja nije vrednosna vec po kljucu moci, polozaja...

Nekad razdvajam namerno i prioritete, posto su oni sustina nastanka hijararhije, ali se zbog pretnje smrcu hijararhija pretvorila u nesto drugo, moc....polozaj.
Tako da se u filozofskom smislu gledano, ovo medicinsko iluzija deluzija halucinacija moze gledati drugacije...
Pojmovna mreza je strasno bitna za percepciju a percepcija je strasno bitna za vrstu i kolicinu iluzija , plus jos i vrsta logike,deduktivna, induktivna , metafizicka.

I kad smo kod razlike filozofskog i medicinskog posmatranja,danas,kod vecine lekara postoji neka cudna apsurdna slika...da postoje psihosomatske bolesti svih organa samo ne mozga...
Vojna i policijska tehnika kazu drugacije,da se raznim manipulacijama i pritiscima svako moze otvoriti bez sile, promeniti bez sile,i unistiti mentalno bez sile...
Kazem sile,ne prisile,jer osnovno je prisila....
 
Anksioznost u psihičkim oboljenjima i stanjima bi bila psihosomatska 'bolest' mozga..psihosomatsko stanje mozga bi odgovaralo fiziološkom stanju neurona pod akutnom anksioznošću...E sad je pitanje šta je fiziološko stanje neurona i neurotransmitera ..liči mi na pitanje šta je 'normalan' čovjek (koji umije da voli i radi - Frojd) a to otvara filozofska vrata psihoanatomiji i psihofiziologiji...
 
Anksioznost u psihičkim oboljenjima i stanjima bi bila psihosomatska 'bolest' mozga..psihosomatsko stanje mozga bi odgovaralo fiziološkom stanju neurona pod akutnom anksioznošću...E sad je pitanje šta je fiziološko stanje neurona i neurotransmitera ..liči mi na pitanje šta je 'normalan' čovjek (koji umije da voli i radi - Frojd) a to otvara filozofska vrata psihoanatomiji i psihofiziologiji...

Ipak, pitanje se odnosi samo na to kako prepoznati da osoba prelazi granicu kada nije sposobna da brine o sebi ili je opasna po okolinu iako je sasvim sposobna da stvara. Ovo se odnosi i na slucajeve povratnih ispada.
 

Back
Top