Buntovnik_Bez_Razloga
Veoma poznat
- Poruka
- 11.648
Ova prica nije romanticna
Ova prica nije posvecena ljubavi izmedju ljudi.
Prica je posvecena najboljem covekovom prijatelju.
Pocetkom 19. veka u manastirskoj stenari (manastir Sveti Bernard,Svajcarska)je doslo na svet stene koje je dobilo ime Bari.Bilo je snazno i veselo,ali pomalo i svojeglavo. Raslo je i razvilo se u lepog psa,koji je ucio da radi svoj posao:Spasavanje ljudi zavejanih u sneznim lavinama. Prvog putnika potpuno samostalno Bari je spasao 1810. godine. Za cetiri godine spasao je 38. ljudi. Kada je Beri pocinjao da visoko dize glavu i da uvlaci ledeni vazduh u svoj krupni nos-znalo se da u planini nekom zalutalom coveku preti
bela smrt.
Desilo se to krajem septembra 1814. godine. Bari je bio spreman da podje na zadatak. Kaludjeri su odmah rumom,napunili burence,vezali ga Bariju oko vrata i pustili u planinu. Odjurio je kao izbezumljen. Tako je cinio uvek kada je putnik blizu. I,zaista, nije proslo ni dva sata a Bari je doveo coveka koji je bauljao. Smestili su ga u manastirsku bolnicu u kojoj su godinama leceni promrzli putnici. Bio je u polusvesti. Bari je ostao kraj njegovog kreveta,cas je lezao cas ustajao i lizao mu ruku. To je bilo neobicno. Bari to nikada nije cinio.Onda se covek osvestio i jedva objasnio da je u snegu ostao jos jedan planinar,njegov drug koji je povredio nogu. On,spaseni putnik posao je da trazi pomoc,koju ne bi nasao da ga Bari nije spasao.Kaludjeri su se uznemirili. Bari je shvatio da treba ponovo da podje na zadatak i ekspedicija je uskoro krenula. Isli su istim putem kojom je Bari doveo prvog planinara. Napred Bari, za njim kaludjeri. Uskoro su ga izgubili iz vida,ali su znali da ide dobrim putem. Protekla su tri sata. tada su videli Barija i putnika.Isli su sporo. A kada su se susreli u snegu su videli krv. Bari je bio tesko ranjen,a ipak nije dozvolio da ga nose. Isao je sam, prvi. U snegu se se videle kapljice krvi,sve do manastira.
I drugi planinar je spasen!
A sta se dogodilo?!
Bari je dosta brzo pronasao planinara,otkopao ga,lajao je ali nije mogao da ga probudi. Odjednom covek je kroz san video "nesto strasno". Uspavana svest je
pomislila da ga je napao vuk ili medved. kako je uspeo da izvuce noz, ne seca se.Zna samo da je zivotinju udario u vrat i istog trenutka je shvatio da je zario kamu u svog plemenitog spasioca. To je bilo sve. A to je bio 40-ti poslednji Barijev covek. Gubitak krvi nije mogao da preboli. Uginnuo je tiho kao da je zaspao,kao mnogi alpinisti koji nisu imali srece da ih Bari nadje i spase.
Telo Bernandinca Barija je preparirano i nalazi se u prirodnjackom muzeju u Bernu,glavnom gradu Svajcarske. Ne lici na bernandinca iz bajke o "Petru Pan"-u ni na bernandince cupave,teske i glomazne,koje vidjamo na ulicama. Bari je imao mnogo kracu,ali gustu dlaku,visoke noge i pametne oci.
Na groblju Per la Sez kraj Pariza nalazi se veliki mermerni spomenik velikom
prijatelju ljudi....
Bernardincu Bariju
Ova prica nije posvecena ljubavi izmedju ljudi.
Prica je posvecena najboljem covekovom prijatelju.
Pocetkom 19. veka u manastirskoj stenari (manastir Sveti Bernard,Svajcarska)je doslo na svet stene koje je dobilo ime Bari.Bilo je snazno i veselo,ali pomalo i svojeglavo. Raslo je i razvilo se u lepog psa,koji je ucio da radi svoj posao:Spasavanje ljudi zavejanih u sneznim lavinama. Prvog putnika potpuno samostalno Bari je spasao 1810. godine. Za cetiri godine spasao je 38. ljudi. Kada je Beri pocinjao da visoko dize glavu i da uvlaci ledeni vazduh u svoj krupni nos-znalo se da u planini nekom zalutalom coveku preti
bela smrt.
Desilo se to krajem septembra 1814. godine. Bari je bio spreman da podje na zadatak. Kaludjeri su odmah rumom,napunili burence,vezali ga Bariju oko vrata i pustili u planinu. Odjurio je kao izbezumljen. Tako je cinio uvek kada je putnik blizu. I,zaista, nije proslo ni dva sata a Bari je doveo coveka koji je bauljao. Smestili su ga u manastirsku bolnicu u kojoj su godinama leceni promrzli putnici. Bio je u polusvesti. Bari je ostao kraj njegovog kreveta,cas je lezao cas ustajao i lizao mu ruku. To je bilo neobicno. Bari to nikada nije cinio.Onda se covek osvestio i jedva objasnio da je u snegu ostao jos jedan planinar,njegov drug koji je povredio nogu. On,spaseni putnik posao je da trazi pomoc,koju ne bi nasao da ga Bari nije spasao.Kaludjeri su se uznemirili. Bari je shvatio da treba ponovo da podje na zadatak i ekspedicija je uskoro krenula. Isli su istim putem kojom je Bari doveo prvog planinara. Napred Bari, za njim kaludjeri. Uskoro su ga izgubili iz vida,ali su znali da ide dobrim putem. Protekla su tri sata. tada su videli Barija i putnika.Isli su sporo. A kada su se susreli u snegu su videli krv. Bari je bio tesko ranjen,a ipak nije dozvolio da ga nose. Isao je sam, prvi. U snegu se se videle kapljice krvi,sve do manastira.
I drugi planinar je spasen!
A sta se dogodilo?!
Bari je dosta brzo pronasao planinara,otkopao ga,lajao je ali nije mogao da ga probudi. Odjednom covek je kroz san video "nesto strasno". Uspavana svest je
pomislila da ga je napao vuk ili medved. kako je uspeo da izvuce noz, ne seca se.Zna samo da je zivotinju udario u vrat i istog trenutka je shvatio da je zario kamu u svog plemenitog spasioca. To je bilo sve. A to je bio 40-ti poslednji Barijev covek. Gubitak krvi nije mogao da preboli. Uginnuo je tiho kao da je zaspao,kao mnogi alpinisti koji nisu imali srece da ih Bari nadje i spase.
Telo Bernandinca Barija je preparirano i nalazi se u prirodnjackom muzeju u Bernu,glavnom gradu Svajcarske. Ne lici na bernandinca iz bajke o "Petru Pan"-u ni na bernandince cupave,teske i glomazne,koje vidjamo na ulicama. Bari je imao mnogo kracu,ali gustu dlaku,visoke noge i pametne oci.
Na groblju Per la Sez kraj Pariza nalazi se veliki mermerni spomenik velikom
prijatelju ljudi....
Bernardincu Bariju