Paulo Koeljo

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

ludi_zanesenjak

Početnik
Poruka
41
Ratnici svjetlosti cuvaju sjaj u ocima.

"Oni su dio svijeta, sudjeluju u zivotu drugih ljudi i zapocinju svoje putovanje bez bisaga i bez sandala.
Nebrojeno puta ispadaju kukavice. Ne postupaju uvijek ispravno.
Pate zbgo beznacajnih sitnica, ponasju se kao slabici i, ponekad smatraju da su nesposobni da se razvijaju.Vrlo cesto vijeruju da su nedostojni bilo kakvog blagoslova ili cuda.
Nisu bas uvijek sigurni sta zapravo traze tu gdje su se zadesili.Cesto provode besane noci, uvijereni da njihov zivot nema smisla.




Zato i jesu ratnici svijetlosti.Zato sto grijese.Zato sto se pitaju .I zato sto traze neki razlog - sasvim je izvjesno da ce ga i naci."
 
Ratnik svetlosti usredsredjuje svoju paznju na mala cuda svakodnevnog zivota.

Ako je u stanju da prepozna sta je lepo, to je zato sto nosi lepotu u sebi - jer svet je ogledalo, i svakom coveku vraca odraz njegovog vlastitog lica. Iako poznaje svoje mane i ogranicenja, ratnik svetlosti cini sve sto je u njegovoj moci da ocuva dobro raspolozenje u trenucima krize.

Jer, u sustini, svet ulaze sve napore da mu pomogne, cak i kada izgleda da sve uokolo govori suprotno.
 
Za ratnika ne postoji nemoguca ljubav.

On ne dopusta da ga obeshrabre cutanje, ravnodusnost ili odbijanje. Zna da se - iza ledene maske koju ljudi nose - krije vatreno srce.
I zato, ratnik stavlja sve na kocku vise nego drugi. On neumorno trazi neciju ljubav - cak i ako zna da ce vrlo cesto cuti rec "ne", da ce se vracati kuci porazen, s osecanjem odbacenosti u telu i dusi.

Ratnik se ne moze zastrasiti kad trazi ono sto mu treba. Bez ljubavi, on je nista.
 
Svi putevi vode do ratnikovog srca; on uranja, bez oklevanja, u reku strasti koja neprestano protice kroz njegov zivot.

Ratnik svetlosti je slobodan da izabere ono sto zeli; on svoje odluke donosi hrabro, samostalno, a - pokatkad - i s izvesnom dozom ludosti.
Prihvata svoje strasti i obilato se njima koristi. Zna da se ne treba odricati osvajackih zanosa; osvajanja su deo zivota i pricinjavaju radost svima koji u njima sudeluju.
Ali on nikad ne gubi iz vida trajne stvari i cvrste veze koje je vremenom izgradio.

Jedan ratnik ume da razluci ono sto je prolazno od onog sto je konacno.
 
Ratnik svetlosti nehotice zakoracuje u prazno i pada u provaliju.

Utvare ga plase, samoca ga tisti. Buduci da je trazio Dobru Borbu, nije ni slutio da bi mu se to moglo desiti; ali desilo se. Obavijen tminom obraca se svom ucitelju:
"Ucitelju, upao sam u provaliju", kaze. "Vode su duboke i mutne"
"Upamti jedno", odgovara ucitelj. "Covek se ne davi zato sto upadne u vodu, vec zato sto ostaje ispod nje"

I ratnik svetlosti napreze sve svoje snage da se izbavi iz situacije u kojoj se zatekao.

p.s.: ovo je knjigica koju uvek nosim sa sobom, drago mi je da vas ima jos koje je opcinila
 
Nepravde se desavaju. Svi zapadaju u situacije koje nisu zasluzili - obicno onda kad ne mogu da se brane. Mnogo puta, poraz kuca na ratnikova vrata.
Kad se to desi, ratnik ucuti. Ne trosi energiju na reci, jer one ne mogu nista da ucine; bolje je upotrebiti snagu za pruzanje otpora, biti strpljiv i znati da Neko sve to posmatra. Neko ko je video nepravednu patnju i ko se s tim ne miri.
Taj Neko pruza mu ono sto mu je najpotrebnije: vreme. Pre ili kasnije, sve ce se ponovo preokrenuti u njegovu korist.

Ratnik svetlosti je mudar; ne govori o svojim porazima.
 
I zato sto vjeruje u cuda, cuda pocinju da se desavaju.Posto je uvijeren da njegova misao moze da mu izmjeni zivot, njegov zivot pocinje da se mjenja.
Buduci da je ubjedjen da ce sresti ljubav, ta ljubav se pojavljuje.
S vremena na vrijeme, dozivljava razocarenja.
Ponekad se osjeca povredjenim.
Tada slusa primjedbe: " kakoje naivan !"


Ali ratnik svijetlosti zna da se to isplati.Na svaki poraz, dolaze dvije pobjede u njegovu korist
.
 
"Cijeloga zivota vjerujem svemu sto mi ljudi kazu, i stalno se razocaravam", cesto se zale drugovi.

Vazno je imati povjerenja u ljude; ratnik svjetlosti se ne plasi razocarenja- jer poznaje moc svoga naca i snagu svoje ljubavi.
Medjutim, uspijeva da nametne svoje granice: jedno je prihvatiti Bozije znakove i shvatiti da se andjeli sluze ustima nasih bliznjih da bi nas posavjetovali. Drugo je biti nesposoban za donosenje odluka i stalno ocekivati od drugih da nam kazu sta treba da cinimo.


Ratnik svjetlosti ima povjerenja u druge, jer - prije svega - ima povjerenje u sebe.
 
"Ona ce svaki dan dozivljavati kao cudo-sto on zapravo i jeste, pogotovo ako uzmemo u obzir bezbrojne mogucnosti neocekivanih dogadjaja koji nas mogu zadesiti u svakoj sekundui naseg krhkog postojanja."
Evo i mene...da prosirimo temu :wink:
 
ludi_zanesenjak:
I zato sto vjeruje u cuda, cuda pocinju da se desavaju.Posto je uvijeren da njegova misao moze da mu izmjeni zivot, njegov zivot pocinje da se mjenja.
Buduci da je ubjedjen da ce sresti ljubav, ta ljubav se pojavljuje.
S vremena na vrijeme, dozivljava razocarenja.
Ponekad se osjeca povredjenim.
Tada slusa primjedbe: " kakoje naivan !"


Ali ratnik svijetlosti zna da se to isplati.Na svaki poraz, dolaze dvije pobjede u njegovu korist
.

Ratnik svetlosti usredsredjuje svoju paznju na mala cuda svakodnevnog zivota.

Ako je u stanju da prepozna sta je lepo, to je zato sto nosi lepotu u sebi - jer svet je ogledalo, i svakom coveku vraca odraz njegovog vlastitog lica. Iako poznaje svoje mane i ogranicenja, ratnik svetlosti cini sve sto je u njegovoj moci da ocuva dobro raspolozenje u trenucima krize.

Jer, u sustini, svet ulaze sve napore da mu pomogne, cak i kada izgleda da sve uokolo govori suprotno.


Za ratnika ne postoji nemoguca ljubav.

On ne dopusta da ga obeshrabre cutanje, ravnodusnost ili odbijanje. Zna da se - iza ledene maske koju ljudi nose - krije vatreno srce.
I zato, ratnik stavlja sve na kocku vise nego drugi. On neumorno trazi neciju ljubav - cak i ako zna da ce vrlo cesto cuti rec "ne", da ce se vracati kuci porazen, s osecanjem odbacenosti u telu i dusi.

Ratnik se ne moze zastrasiti kad trazi ono sto mu treba. Bez ljubavi, on je nista.

Ratnici svjetlosti cuvaju sjaj u ocima.

"Oni su dio svijeta, sudjeluju u zivotu drugih ljudi i zapocinju svoje putovanje bez bisaga i bez sandala.
Nebrojeno puta ispadaju kukavice. Ne postupaju uvijek ispravno.
Pate zbgo beznacajnih sitnica, ponasju se kao slabici i, ponekad smatraju da su nesposobni da se razvijaju.Vrlo cesto vijeruju da su nedostojni bilo kakvog blagoslova ili cuda.
Nisu bas uvijek sigurni sta zapravo traze tu gdje su se zadesili.Cesto provode besane noci, uvijereni da njihov zivot nema smisla.




Zato i jesu ratnici svijetlosti.Zato sto grijese.Zato sto se pitaju .I zato sto traze neki razlog - sasvim je izvjesno da ce ga i naci."

Svi putevi vode do ratnikovog srca; on uranja, bez oklevanja, u reku strasti koja neprestano protice kroz njegov zivot.

Ratnik svetlosti je slobodan da izabere ono sto zeli; on svoje odluke donosi hrabro, samostalno, a - pokatkad - i s izvesnom dozom ludosti.
Prihvata svoje strasti i obilato se njima koristi. Zna da se ne treba odricati osvajackih zanosa; osvajanja su deo zivota i pricinjavaju radost svima koji u njima sudeluju.
Ali on nikad ne gubi iz vida trajne stvari i cvrste veze koje je vremenom izgradio.

Jedan ratnik ume da razluci ono sto je prolazno od onog sto je konacno.


svidja mi se :lol:

ja ovo nisam chitao ranije :lol: :lol: :lol:
 
Ratnik svetlosti sad se budi iz svog sna.
I misli: "Ne umem da se ozborim s ovom svetloscu koja mi je omogucila da rastem". Medjutim, svetlost ne iscezava.
Ratnik pomislja: "Bice neophodne izvesne promene koje ja nemam volje da ucinim".
Svetlost je i dalje tu jer volja je rec puna varki. Tada oci i srce ratnika svetlosti pocinju da se privikavaju na svetlost. Ona ga vise ne plasi i on polako prihvata svoju Legendu cak i ako to podrazumeva izlaganje opasnostima.

Ratnik je dugo spavao. Sasvim je prirodno sto se sad budi postepeno.
 
Ratnik svetlosti, dok uci da rukuje macem, uvidja da njegova oprema mora biti potpuna a to podrazumeva oklop.
Odlazi da sebi trazi oklop i slusa predloge prodavca.
"Upotrebi stit samoce", kaze jedan.
"Upotrebi stit cinizma", nudi drugi.
"Najbolja je zastita nicim se ne zaklanjati", tvrdi treci.
Ali ratnik ne obraca paznju na njihove ponude. Vedar i spokojan, stize do svog svetog mesta i obavija se neunistivim plastom vere.

Vera odbija sve udarce. Vera preobrazava otrov u bistru vodu.
 
Ratnik svetlost zna da se izvesni trenuci ponavljaju. Cesto se suocava s istim problemima i okolnostima s kojima se ranije vec susretao; tada ga obuzima malodusnost, jer misli da je nesposoban da napreduje u zivotu, buduci da se teski trenuci vracaju.

"Kroz to sam vec prosao", vajka se on svome srcu.
"Istina, vec si prosao", odgovara srce.
"Ali jos nisi prevazisao".

Ratnik tada uvidja da ponovljena iskustva imaju jedan jedini cilj: da ga nauce onom sto nije hteo da nauci.
 
Ratnik svijetlosti nikad ne zaboravlja staru izreku:dobro jare ne mekece.

Nepravde se desavaju. Svi zapadaju u situacije koje nisu zasluzili obicno onda kad ne mogu da se brane. Mnogo puta, poraz kuca na ratnikova vrata.
Kad se to desi, ratnik cuti. Ne trosi energiju na rijeci, jer one ne mogu nista da ucine; bolje je upotebiti snagu za pruzanje otpora, biti strpljiv i znati da Neko sve to posmatra. Neko ko je vidio nepravednu patnju, i ko se s tim ne miri.
Taj Neko pruza mu ono sto mu je najbitnije: vrijeme. Prije ili kasnije, sve ce se ponovo preokrenuti u njegovu korist.

Ratnik svijetlosti je mudar; ne govori i svojim porazima.
 
Ratniku svjetlosti potrebana je ljubav

Naklonost i njeznost cine dio njegove prirode - isto koliko i potreba za hranom, picem i zudnja za Dobrom Borbom. Kad ratnik nije srecan pred prizorom zalaska sunca, znaci da nesto nije u redu.
Tog trenutka, prekida borbu i krece da trazi drustvo, da bi zajedno posmatrali smiraj dana.
Ako ima teskoca da ga nadje, postavlja sebi pitanje: "Da me nije mozda bilo strah nekome da pridjem? Da li mi je neko ukazao naklonost a da to nisam shvatio?"

Ratnik svjetlosti koristi samocu,ali na ne iskoriscava njega.
 
Ratnik svetlosti posmatra zivot s blagonaklonoscu i pouzdanjem.
Nalazi se pred jednom tajnom ciji ce kljuc otkriti jednoga dana. nebrojeno puta ponavlja samom sebi: "A ovaj zivot lici na ludilo".
U pravu je. Prepusten cudu svakodnevnice, primecuje da nije uvek kadar da predvidi posledice svojih postupaka. Ponekad nesto
cini a da toga nije ni svestan, spasava, ne znajuci da spasava, pati, ne znajuci zasto je tuzan.

Da, ovaj zivot je pravo ludilo. Ali velika mudrost ratnika svetlosti ogleda se u tome sto on pazljivo bira svoje ludilo.
 
61a7644bb415623e9aed0b3.jpg
 
Od svih razornih oružja koje je čovjek bio u stanju da izmisli,
najstrašnije i najmoćnije bila je riječ. Bodeži i koplja ostavljali
su tragove krvi, strijele su se mogle vidjeti i iz daljine.
Otrovi su takođe na kraju otkrivani gubeći tako svoje ubojito
dejstvo. Ali riječ je uspijela da uništava bez tragova.

PAULO KOELJO
 
Ljudi uvek uniste ono sto najvise vole
u otovorenom boju, ili iz zasede;
neki s lakocom neznosti
drugi recju tvrdom;
kukavice unistavaju poljupcem,
a hrabri to cine macem
Paulo Koeljo "Andjeo cuvar"
 
Svi znaju da vole, jer su se rodili s tim darom. Neki to rade prirodno dobro, ali većina treba da ponovi gradivo, da se ponovo seti kako se voli, i svi – bez izuzetka – imaju potrebu da gore u vatri svojih proživljenih emocija, da ožive neke radosti i boli, uspone i padove, sve dok ne postignu onu nit vodilju koja stoji iza svakog novog susreta; da tamo postoji jedna nit i, dakle, tela uče jezik duše, i to se zove seks.

Kada čovek dublje zagleda u dušu sveta lako shvati da na svetu uvek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo to nasred neke pustinje ili nasred nekog velikog grada... I kada se te osobe sretnu i njihovi pogledi se ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj...i samo postoji taj trenutak...

Bez obzira na ono što čini, svako na zemlji uvek igra glavnu ulogu u istoriji sveta.

Ljubav je uvek nova. Svejedno je volimo li jedan, dva, deset puta u životu-uvek smo pred situacijom koju ne poznajemo. Ljubav nas može odvesti u pakao ili u raj, ali uvek nas nekamo odvede.Treba je prihvatiti, jer je ona hrana našeg postojanja. Ako je odbacimo, umret ćemo od gladi, gledajući bremenite grane na stablu života, bez hrabrosti da ispružimo ruku i oberemo plodove.Treba ići za ljubavlju gde god ona bila, čak i kad to znači sate, dane, nedelje razočaranja i tuge. Jer,u času kad krenemo u susret ljubavi,i ona kreće u susret nama. I spasi nas.

Uvek je neuporedivo lakše verovati u sopstvenu dobrotu, nego se sukobiti sa drugima i boriti se za svoja prava. Sigurno je lakše otrpeti uvredu, ne uzvrativši je, nego smognuti hrabrost i upustiti se u borbu sa jačim od sebe; uvek možemo reći da nas bačeni kamen nije pogodio, a onda tek noću, u samoći, dok nas sustanar ili supružnik spava, oplakivati u potaji, svoj kukavičluk.

Kada viđamo uvek ista lica, na kraju ona postaju deo našeg života. A kada postanu deo našeg života, onda žele i da nam ga izmene. I ako ne bude po njihovom, nije im pravo. Jer, svaki čovek ima tačnu predstavu kako bi trebalo da živimo svoj život. A nikad nemaju pojma kako treba da prožive sopstveni život.

Ljudi veoma rano saznaju razlog svog postojanja. Možda zbog toga oni tako rano i odustaju.

Ako kreneš obećavši ono što još nemaš, izgubićeš volju da ga stekneš.

Ponekad treba pustiti da voda sama teče.

Možda je Bog i stvorio pustinju da bi ljudi mogli da se osmehnu urminim palmama.

Bilo šta na licu zemlje može da ispriča priču svih stvari. Ako bi otvorio neku knjigu na bilo kojoj stranici, ili pogledao u nečiji dlan, ili u karte, ili let ptica, ili bilo šta, svaki čovek bi pronašao neku vezu sa onim što trenutno proživljava. Zapravo, stvari nisu pokazivale ništa, nego su ljudi, posmatrajući stvari, otkrivali način da se prodre u Dušu Sveta.

Tajna je u sadašnjosti; ako obratiš pažnju na sadašnjost, možeš je poboljšati. A ako poboljšaš sadašnjost, biće bolje i ono što će ti se kasnije dogoditi. Zaboravi budućnost i živi svaki dan svog života prema poukama Zakona i s verom da Bog brine o svojoj deci. Svaki dan nosi u sebi Večnost.

Snovi postaju neostvarljivi samo zbog jedne stvari: straha od neuspeha.

Kada nastojimo da budemo bolji nego što smo, sve oko nas takodje postaje bolje.

Paulo Koeljo
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top