IZBEGAVAJUCI POREMECAJ LICNOSTI???PITANJE

Zozefin1806

Početnik
Poruka
18
Kako objasniti bliskim ljudima da imam problem,a da to ne poremeti nas odnos i da razumeju da sam trenutno u toj fazi i da nisu oni razlog mog neraspolozenja???
Razgovarala sam sa prijateljicom koja ima isti problem i slucajno kroz razgovor smo dosli do toga da nam najteze od svega pada da se suocimo sa drugim ljudima i objasnimo im sta nas muci jer niko ne zeli da poveruje u to da je ovaj poremecaj ozbiljan i tezak za svakodnevni zivot. Da li postoji neki nacin samopomoci kod ovog poremecaja ili terapija koja bi pomogla, a da to nisu antidepresivi ili skupe psiholoske seanse??
 
Imaš depresivne faze? Ili se plađiš ljudi? Ili imaš depresivne faze, a plašiš se da to priznaš svojoj okolini jer (navedi razlog)....??? Ne razumem.... Doduše nisam ni lekar, ali sam imao slučaj manične depresije u porodici pa sam prilično dobro upoznat sa boljkom. I koliko godina imaš?
 
Vec nekih dva meseca sam u toj "fazi",ne mogu reci da se plasim ljudi,vec mi je tesko da se opustim sa njima,konstantno sam pod pritiskom da cu nesto pogresno reci ili uraditi,da cu nekog uvtrediti ili reci nesto glupo...A moje pitanje se najvise odnosi na to kako razgovarati sa okolinom,prijateljima, rodjacima,kako im objasniti da imam problem,kad je svaki moj pokusaj i razgovor zavrsavao tako sto su oni izneli zakljucke da ja samo trebam da izadjem u grad ili da se prihvatim nekog posla ili obaveze,a ja sam sve to pokusala i obaveze me cekaju i neke bitne stvari za moj posao odlazem, zato sto se plasim neuspeha, odbijanja, konacne odluke. Ni na sta ne mogu da se skoncentrisem, da se usresredim na jednu stvar, samo hiljadu crnih misli mi kroz glavu prolazi,od negativnih iskustava iz proslosti do predvidjanja istih u budus=cnosti...primer treba da odem na razgovor za posao,ja samo zamisljam kako cu se izblamirati,kako cu pasti ,kako cu prosuti pice u krilo,kako cu mucati,kako ce mi se jezik zavezati ili ce me pitati nesto a ja necu znati odgovor...i samo cu crveneti i crveneti i znojiti se....e tako izgleda moje razmisljanje o obavezi koja me ceka...
Zato biram da ni ne odem, da uglavnom sedim kuci,da se vidjam samo sa najblizim ljudima, da odlazem sve bitne stvari dok ne vidim kako da resim ovaj problem...
Svesna sam svega i najvise me zanima kako da ubedim ljude da ja nisam umislila ovaj problem i da nije resenje da odmahnu rukom i nnasmeju se u fazonu, ma nemas druga posla nego da ides sad kod prihologa,idi trci 6 km ili napravi veliko spremanje i sve ce biti u redu..
Hvala ti sto si mi odg na post,mozes li da mi napises adresu HERCA,za koji dan cu biti u bg pa bih otisla na savetovanje???
 
Vec nekih dva meseca sam u toj "fazi",ne mogu reci da se plasim ljudi,vec mi je tesko da se opustim sa njima,konstantno sam pod pritiskom da cu nesto pogresno reci ili uraditi,da cu nekog uvtrediti ili reci nesto glupo...A moje pitanje se najvise odnosi na to kako razgovarati sa okolinom,prijateljima, rodjacima,kako im objasniti da imam problem,kad je svaki moj pokusaj i razgovor zavrsavao tako sto su oni izneli zakljucke da ja samo trebam da izadjem u grad ili da se prihvatim nekog posla ili obaveze,a ja sam sve to pokusala i obaveze me cekaju i neke bitne stvari za moj posao odlazem, zato sto se plasim neuspeha, odbijanja, konacne odluke. Ni na sta ne mogu da se skoncentrisem, da se usresredim na jednu stvar, samo hiljadu crnih misli mi kroz glavu prolazi,od negativnih iskustava iz proslosti do predvidjanja istih u budus=cnosti...primer treba da odem na razgovor za posao,ja samo zamisljam kako cu se izblamirati,kako cu pasti ,kako cu prosuti pice u krilo,kako cu mucati,kako ce mi se jezik zavezati ili ce me pitati nesto a ja necu znati odgovor...i samo cu crveneti i crveneti i znojiti se....e tako izgleda moje razmisljanje o obavezi koja me ceka...
Zato biram da ni ne odem, da uglavnom sedim kuci,da se vidjam samo sa najblizim ljudima, da odlazem sve bitne stvari dok ne vidim kako da resim ovaj problem...
Svesna sam svega i najvise me zanima kako da ubedim ljude da ja nisam umislila ovaj problem i da nije resenje da odmahnu rukom i nnasmeju se u fazonu, ma nemas druga posla nego da ides sad kod prihologa,idi trci 6 km ili napravi veliko spremanje i sve ce biti u redu..
Hvala ti sto si mi odg na post,mozes li da mi napises adresu HERCA,za koji dan cu biti u bg pa bih otisla na savetovanje???

Izbegavajući poremećaj ličnosti jeste izazovan problem ali ja ne mogu da ti preporučim neku drugu opciju osim one koju ti zoveš ,,skupe seanse'' a da ta opcija bude uspešna. Dijagnoza jeste takva da zahteva ulaganje mnogo truda i napora, i ulaganje naravno i finansijskih sredstava. Ako si u mogućnosti, nađi psihoterapeuta koji je po opredeljenju Transakcioni analitičar i naoružaj se strpeljenjem, ali i željom da ti bude bolje i promena će biti. To što si svesna svega je veliki plus ali ne postoje čarobne reči koje ćeš izgovarati svakog dana i tako pomoći sama sebi. Ovde ti ipak treba pomoć stručnog lica. Samo hrabro. Pozdrav!
 
Vec nekih dva meseca sam u toj "fazi",ne mogu reci da se plasim ljudi,vec mi je tesko da se opustim sa njima,konstantno sam pod pritiskom da cu nesto pogresno reci ili uraditi,da cu nekog uvtrediti ili reci nesto glupo...A moje pitanje se najvise odnosi na to kako razgovarati sa okolinom,prijateljima, rodjacima,kako im objasniti da imam problem,kad je svaki moj pokusaj i razgovor zavrsavao tako sto su oni izneli zakljucke da ja samo trebam da izadjem u grad ili da se prihvatim nekog posla ili obaveze,a ja sam sve to pokusala i obaveze me cekaju i neke bitne stvari za moj posao odlazem, zato sto se plasim neuspeha, odbijanja, konacne odluke. Ni na sta ne mogu da se skoncentrisem, da se usresredim na jednu stvar, samo hiljadu crnih misli mi kroz glavu prolazi,od negativnih iskustava iz proslosti do predvidjanja istih u budus=cnosti...primer treba da odem na razgovor za posao,ja samo zamisljam kako cu se izblamirati,kako cu pasti ,kako cu prosuti pice u krilo,kako cu mucati,kako ce mi se jezik zavezati ili ce me pitati nesto a ja necu znati odgovor...i samo cu crveneti i crveneti i znojiti se....e tako izgleda moje razmisljanje o obavezi koja me ceka...
Zato biram da ni ne odem, da uglavnom sedim kuci,da se vidjam samo sa najblizim ljudima, da odlazem sve bitne stvari dok ne vidim kako da resim ovaj problem...
Svesna sam svega i najvise me zanima kako da ubedim ljude da ja nisam umislila ovaj problem i da nije resenje da odmahnu rukom i nnasmeju se u fazonu, ma nemas druga posla nego da ides sad kod prihologa,idi trci 6 km ili napravi veliko spremanje i sve ce biti u redu..
Hvala ti sto si mi odg na post,mozes li da mi napises adresu HERCA,za koji dan cu biti u bg pa bih otisla na savetovanje???

Pa nema štada ubeđuješ. Izbegavanje ljudi nije problem, već posledica nesigurnosti u sebe i svoje odluke. Vaj, za prevazilaženje toga treba dosta truda i napora. Imam i ja sličan problem, ali sam ga dosta kompenzovao drugim stvarima. Ako ne mogu da uspešan u jednom, mogu u nečem drugom.
Nisi dakle ni prava ni jedina koja ima probleme sa samopouzdanjem. Ne mogu ni da naslutim odakle izvire taj problem, ali sigurno ima neke korene u tebi i tvojoj okolini. Znaš, svakom se desi da prospe piće po sbi, da nema šta da kaže, da ne zna odgovor na nešto. Ali samo čovek kome je je i koji je sebi sugerisao da da je to pravilo će biti ubeđen da će mu se to redovno događati.

Za početak, pokušaj da pobrojiš sve svoje uspehe u životu - kladim se da ih ima daleko više.
 
Hvala vam ljudi,znaci mi puno vasa podrska....Jako mi je tesko da nadjem pozitivne stvari u svom zivotu, stalno mi one lose izgledaju vece i bitnije...Koreni mogu biti razni , od porodice do pogresno izabranog fakulteta, profesije...Fax sam zavrsila, ali nikako se ne pronalazim u poslovima koje bih sad trebala da radim...Pa mi se sad cini da je neispravljivo sve
...A verujem da od sume ne vidim stablo ili kako vec ide ona narodna...A samo zelim da mi neko pomogne da "progledam" i da ponovo pocnem da cenim sebe...
 
Hvala vam ljudi,znaci mi puno vasa podrska....Jako mi je tesko da nadjem pozitivne stvari u svom zivotu, stalno mi one lose izgledaju vece i bitnije...Koreni mogu biti razni , od porodice do pogresno izabranog fakulteta, profesije...Fax sam zavrsila, ali nikako se ne pronalazim u poslovima koje bih sad trebala da radim...Pa mi se sad cini da je neispravljivo sve
...A verujem da od sume ne vidim stablo ili kako vec ide ona narodna...A samo zelim da mi neko pomogne da "progledam" i da ponovo pocnem da cenim sebe...

Eto tu prvo grešiš. Nikad loše stvari nisu veće i bitnije. Naravno da ih ima. Pa svako mora da živi sa svojim malerima i pogrešnim odlukama. Ima ljudi i nesrećnjih od nas, a koji su postigli mnogo više. Pogledaj samo bednog Ojlera koji je ostao slep na jedno oko, a potom dobio kataraktu na drugom. Tako slep je dao toliko matematici da se dana smatra jednim od najvećih matematičara ikada. Većina nas nije predodređena za velike stvari, ali većina nas se i zadovoljava malim. Sitnicama koje život znače.

Nek si ti i pogrešila faks - pa šta sad. Bitno je da si stekla diplomu. To ti je pravi dokaz da jesi sposobna za mnogo šta u životu. Dobro, možda te ne zanima to što si završila,... ih pa koliko se puta desi ljudima tako nešto. Eto i meni sad ispade da me više zanima astrofitzika nego elektrotehnika. Pa šta sad, sigurno neću žaliti za tim. Zapravo, upisaću i fiziku, kad ovo diplomiram pa nek ide život :D

Mora postojati bar ponešto što lepo radiš i u čemu se pronalaziš, neki hobi, neki posao. Nešto što ti ide od ruke.... Nikad ne znaš šta život nosi.

Eto moj drugar se posle gomile peripetija sabrao i završio školu - pedagošu. A dobio posle toga posao u banci. Nigde veze.... I oženio se pre mesec-dva.

Samopouzdanje se teško stiče, a lako gubi. Ako ti neko dovoljno dugo ponavlja da si nesposobna i kao "dokaze" za to navodi sve makar i beznačajne neuspehe, pridajući i ma važnost, na kraju ćeš stvarno poverovati da je tako. A u suštini, tu neće biti istine, već samo tuđe zlobe. Dobro, nekad to čine ljudi z okruženja i iz najboljih namera. Iz želje da motivišu nekog. A ne znam kako je tako nekog moguće motivisati. Možda može biti motivacija ali da tog nekog pošalješ u bož'ju mater pre ili kasnije.

Ja se obično protiv neuspeha i zlih jezika borim tako što nađem nešto što mi ide o ruke (može biti stvarno svašta) i onda tim uspesima svima zapušim usta.

Dakle, jel postoji nešto što voliš da radiš i gde se pronalaziš... Sigurno ima...
 
Kako objasniti bliskim ljudima da imam problem,a da to ne poremeti nas odnos i da razumeju da sam trenutno u toj fazi i da nisu oni razlog mog neraspolozenja???
Razgovarala sam sa prijateljicom koja ima isti problem i slucajno kroz razgovor smo dosli do toga da nam najteze od svega pada da se suocimo sa drugim ljudima i objasnimo im sta nas muci jer niko ne zeli da poveruje u to da je ovaj poremecaj ozbiljan i tezak za svakodnevni zivot. Da li postoji neki nacin samopomoci kod ovog poremecaja ili terapija koja bi pomogla, a da to nisu antidepresivi ili skupe psiholoske seanse??

Nisi za doktora, samo si smotana! A to se ne leči kod doktora, to moraš sama da lečiš sa sobom.
 
Kako objasniti bliskim ljudima da imam problem,a da to ne poremeti nas odnos i da razumeju da sam trenutno u toj fazi i da nisu oni razlog mog neraspolozenja???
Razgovarala sam sa prijateljicom koja ima isti problem i slucajno kroz razgovor smo dosli do toga da nam najteze od svega pada da se suocimo sa drugim ljudima i objasnimo im sta nas muci jer niko ne zeli da poveruje u to da je ovaj poremecaj ozbiljan i tezak za svakodnevni zivot. Da li postoji neki nacin samopomoci kod ovog poremecaja ili terapija koja bi pomogla, a da to nisu antidepresivi ili skupe psiholoske seanse??

Da li ti je neko postavio tu dijagnozu ili ti pretpostavljas da je to u pitanju?
 

Back
Top