Nicija deca

Da..Uvek sam se cudila kad neko ko ne moze da ima decu, ni ne pomislja da ih usvoji. Moje je dete ono o kome mislim, vodim racuna i volim. Mislim da takvi ljudi imaju jako uske poglede na zivot. I pitam se kako bi prihvatili decu*iz prvog braka* svog eventualno drugog muza.
Poznajem par koji je uzeo devojcicu pa su posle imali sa njom puno problema, a ljudi su govorili da je to zato sto nije njihova. S obzirom da su je usvojili kad je imala 2 godine, nisam sigurna da bi sa njihovim bioloskim detetom imali manje problema.Ko moze da garantuje da ce neko dete biti fino i dobro.
 
Slazem se sa svim sto ste rekle, jesam definitivno za to, ali............zar geni nisu malo zeznuta stvar. Znam da to isto moze da se desi i sa tvojim detetom ali ipak sam malo skeptik. Iako ta mala stvorenja nista nisu kriva, treba biti oprezan.
 
ja mislim da bih,i ne vidim nijedan razlog protiv,osim naravno materijalnih uslova..genetika jeste zeznuta ali se mnogo toga dobija i gubi pravilnim odgojem..uostalom,bitnije pitanje je koji je motiv za usvajanje deteta..mnogi parovi usvajaju dete ne bi li tako spasili brak..uostalom,usvojiti dete nije isto sto i uzeti psa..pa "imamo problema sa njim"..sa detetom su problemi neraskidivo povezani i prate ga od prvog trenutka.. psa posle mozes i da poklonis..
da,ja bih usvojila dete..mozda kad moje jos malko poraste.. (duplo menjanje pelena bi me dokusurilo:)

mene zanima jos jedna stvar:zasto svi govore samo o usvajanju beba? sta je sa malko vecom decom?
 
jel_smetam:
ja mislim da bih,i ne vidim nijedan razlog protiv,osim naravno materijalnih uslova..genetika jeste zeznuta ali se mnogo toga dobija i gubi pravilnim odgojem..uostalom,bitnije pitanje je koji je motiv za usvajanje deteta..mnogi parovi usvajaju dete ne bi li tako spasili brak..uostalom,usvojiti dete nije isto sto i uzeti psa..pa "imamo problema sa njim"..sa detetom su problemi neraskidivo povezani i prate ga od prvog trenutka.. psa posle mozes i da poklonis..
da,ja bih usvojila dete..mozda kad moje jos malko poraste.. (duplo menjanje pelena bi me dokusurilo:)

mene zanima jos jedna stvar:zasto svi govore samo o usvajanju beba? sta je sa malko vecom decom?

Svi govore o usvajanju beba jer se i usvajaju, najcesce bebe, one se najlakse adaptiraju na nove roditelje,a sto se genetike tice, ona se itekako da popraviti uslovima zivota! Ako se ne varam stari porodicni zakon predvidjao je potpuno usvojenje samo do 5 godina, a onda se dete moze usvojiti samo bez menjanja podataka u krstenici, to znaci, grubo, usvojili ste (nepotpuno) dete od, recimo 8 godina, odraslo je kod vas i onda se za par godina pojavi "prava" majka i trazi svoja prava. Zato svi to izbegavaju! Novi porodicni zakon brise nepotpuno usvojenje i predvidja samo potpuno, do 18-te godine.
 
Bih, uvek, to mi je inače jedna od velikih želja, nevezano za to da li ću i koliko svoje dece imati... Jednostavno bih da makar jednom tužnom i ostavljenom detetu pružim svu svoju ljubav i toplinu, da makar jednom darujem srećno detinjstvo i dom :cry:
 
Pre pet meseci usvojili smo jednog prelepog i peslatkog decaka,od momenta kada je dosao u nasu porodicu ni jednog trenutka nismo pomislili da to nije nase dete.Zove se Anndrej i on je jedno srecno, voljeno i zadovoljno dete.Samim cinom usvojena preuzeli smo i odredjen rizik u vezi sa njegovim'genetskim materijalom',ali uzimajuci u obzir da neznemo od cega su sve 'bolovali'nasi preci rizik je u okvirima granice normale.A garancije da ce moje usvojeno dete biti dobro ili lose,isto kao i za vase sto ste ga rodili nema.Sve vise ili manje zavisi od nas roditelja. :wink:
 
hanibal77:
ja nikad ne bih usvojila jer imam svoje.mozda je sebicno ali volim da vidim cerkine oci koje svakog dana sve vise lice na moje,njen karakter koji je "pljunuta mama",haha bas zvucim kao opaki narcis! kad ne bih mogla da imam ni na koji nacin onda bih usvojila naravno ali to bi onda bilo samo da bih imala kome da dam svoju majcinsku ljubav ali bi nedostajalo ono "produzetak mog zivota-mene"

Ма, чини ти се.Моја деца ама баш ни мало не личе на мене, и то нема никакве везе! Све и да их нисам ја родила то би била МОЈА деца јер сам их ја мазила, хранила, купала, преповијала, јер сам им ноћима скидала температуру, страховала због њихових болести, јер сам проводила највећи део свог времена са њима, јер сам се играла са њима, васпитавала их, учила их....да не набрајам... То је оно што ради МАЈКА, чак и ако није она то дете родила! А давање љубави и јесте ''продужетак нашег живота'', јер ће то дете једнога дана сву љубав коју смо му дали пренети даље - својој деци! ...И наша љубав ће тако трајати и у њима! :)
 
sidarta:
Pre pet meseci usvojili smo jednog prelepog i peslatkog decaka,od momenta kada je dosao u nasu porodicu ni jednog trenutka nismo pomislili da to nije nase dete.Zove se Anndrej i on je jedno srecno, voljeno i zadovoljno dete.Samim cinom usvojena preuzeli smo i odredjen rizik u vezi sa njegovim'genetskim materijalom',ali uzimajuci u obzir da neznemo od cega su sve 'bolovali'nasi preci rizik je u okvirima granice normale.A garancije da ce moje usvojeno dete biti dobro ili lose,isto kao i za vase sto ste ga rodili nema.Sve vise ili manje zavisi od nas roditelja. :wink:
Svaka cast! Vi ste primer za sve nas.
Potpuno se slazem sa Hellen, najlakse je roditi dete. Ono sto sledi je i slatko i gorko i tada postajes majka ili ne, a ne samim cinom rodjenja deteta.
Imam dvoje dece i zelim jos jedno, samim tim se nosim mislju da usvojim dete. Ne zato sto ne mogu da rodim (dva carska reza, mogla bih jos deset), nego mi se cini da bi moj zivot (i moje porodice) dobio jednu novu dimenziju.
 
Ja sam svakako ZA, tim pre sto je mene odgajila zena koja me nije rodila (druga supruga mog oca) i ona je u svakom smislu moja majka. Onu sto me je rodila zovem imenom, a nju mama. Ja sam sada u sestom mesecu trudnoce, ali pre nego sto sam ostala trudna razmisljala sam o usvajanju deteta.Mislim jedino, da moze da bude problem ljubomore ako imate jedno dete koje ste rodili i jedno koje niste. Ono bi se verovatno osecalo ugrozeno bez obzira na svu ljubav koja mu se pruza, ali opet, bolje je i to nego da raste u domu. Uzgred, kazu da na svako dete koje ceka na usvajanje ima 5 porodica koje bi da usvoje dete, sto je po mom misljenju divno, samo kad bi malo pojednostavili i ubrzali ceo proces. :roll:
 
O da, iako imam dvije i planiramo bar jos jedno, ja i dalje zelim da usvojimo jedno detence kasnije (ja sam mlada mama). Cak mislim da je i sasvim OK biti hraniteljska porodica i brinuti o nekom detetu. Sve jedno...

Nego, mislim da svu tu decicu ne treba zvati "nicija deca", bolje bi bilo da shvatimo da su oni kao deo naseg drustva nasa deca. Pa, bar mi, kao majke to treba da skapiramo.
 
jagodica:
ja ne bih.
nego kako to birash dete..odes u zvecansku i kao...dajte mi jednu plavokosu bebu??? a ostalih 130 beba gleda

Sem ako nemas neku WOW vezu, ti ne biras dete, vec ti se dodeljuje ono koje se proceni nakon svih testova i cuda da ti odgovara. Pa, bolje usreciti jedno, pa da ih u sobici bude 130 koji se ljljaju sami, koji se greju sami, koji se (cak i ako su im vaspitaci najbolji na svetu , a nisu) vaspitavaju sami.
C'est la vie!
 
jagodica:
ja ne bih.
nego kako to birash dete..odes u zvecansku i kao...dajte mi jednu plavokosu bebu??? a ostalih 130 beba gleda
Da nisi mozda u skorije vreme gledala film ili citala knjigu Oliver Tvist? Izvini stvarno nerazumem ljude koji razmisljaju na taj nacin,pogotovo sto ja imam usvojeno dete.I na neki nacin to me vredja. :(
 
Po meni je potpuno ok usvojiti dete.Pa koja je tu razlika? imam ja svoje dete,i naravno da ga volim vise od svega,ali mislim da bih mogla isto toliko da obozavam i neku malu bebu koja nije moja krv i koju nisam nosila 9 meseci,mozda neke zene osecaju razliku,ali ja je i ne bih osecala,mozda zbog toga sto moja cerka nema oca(mislim ima,ali kao da ga nema),pa jednostavno mozda danas-sutra se pojavi neki muskarac u mom zivotu,neki ozbiljniji ,pa ni ja ne bih zelela da on bude rezervisan prema mojoj cerki,zato sto joj on nije otac....mozda zbog toga ja tako gledam na stvar,ali u svakom slucaju,da nemogu da imam decu,verovatno bih usvojila dete,bez pardona,ali u ovoj situaciji jedva brinem i o svom detetu:-)).
 
sidarta:
jagodica:
ja ne bih.
nego kako to birash dete..odes u zvecansku i kao...dajte mi jednu plavokosu bebu??? a ostalih 130 beba gleda
Da nisi mozda u skorije vreme gledala film ili citala knjigu Oliver Tvist? Izvini stvarno nerazumem ljude koji razmisljaju na taj nacin,pogotovo sto ja imam usvojeno dete.I na neki nacin to me vredja. :(

Hvala Bogu da postojis, tj. da postojite vas dvoje roditelja i vase dete sa vama!!!! :lol:
 
Ja razmisljam ozbiljno na tu temu. Cak sam mislila da bi bilo zgodno usvojiti dvoje dece, 2 sestre, 2 brata ili brata i sestru, negde sam procitala da zbog zelje usvojitelja da usvoje samo jedno dete oni cesto bivaju razdvojeni, a s druge strane mislim da bi to mozda doprinelo da ta deca porodicu zaista osecaju kao svoju...
Sto se tice uzrasta, nisam a priori protiv usvajanja starijeg deteta/dece, samo mislim da bi mi u tom slucaju trebala izvesna edukacija kako mu/im pristupiti, rekla bih da to nije jednostavno i da tu treba puno ljubavi, strpljenja, truda...
 

Back
Top