RELIGIJSKI SIMBOLI

Ma nije valjda... da nije možda zbog toga na popisu u Beninu voudon jedna od mogućih opcija za izjašnjavanje i da nije možda zato voudon registrovana religija?
Brkaš pojmove zvanična religija i državna religija.

Da, voudon je jedna od opcija za izjašnjavanje. Benin nema zvaničnu (zvanična znači državna, legalno priznata) religiju, a ako pod tim podrazumevaš najrašireniju, to je hrišćanstvo u vidu katoličanstva, oko 42%. Naravno, u katoličanstvo je inkorporirano mnoštvo Oriša.

Da li je to neko sporio? Nije.
Ja pišem o voudonu u opštem slučaju. U tom opštem slučaju jeste reč o religiji (koja ima svoje varijacije, naravno), a njeni praktikanti jesu vernici.

Sporio si ti, jer si rekao da je voudon zvanična religija u Beninu, a "veoma prisutan" na Haitiju, dok je stvar obrnuta. Haićanski bokor i les fazer aux dux mains voduon je nešto o čemu nećeš čitati u knjigama, sem jedne. Caliburne, utuvi jednam za svagda u glavu: voudon nije religija, voudon je spiritizam. Tačka. Voudon nema vrhovno božanstvo kojem se prinose molitve i koje ima svoju objekte u kojima se vrši služba istom. Damballah ili Olodumare su nešto blago slično tome, ali on i ona su simboli stvaralačkih principa univerzuma, od trenutka stvaranja nemaju nikakve veze sa univerzumom koji su stvorili i ne razumeju ljudske jezike, te se prema njima ne odnosi uopšte.

Jes' i besmrtna živi Jehovinu reč i zna da su Jehovinih svedoci u pravu i da znaju, a i talibani... itd., itd.,...
Moram priznati da me iznova iznenađuje, i to ne malo, kako se do verskog fundamentalizma može stići iz različitih pravaca, pa čak i iz visokoceremonijalne ezoterije. Mehanizam psihološke odbrane ideje u koju je uložena energija (fizička, duhovna, emocionalna, intelektualna) je zaista zver na koju uvek treba računati.

Promašio si poentu, jer si ograničen religioznim terminima. Voudon mora da se živi svakodnevno, jer se tu ne radi o bilo kakvom obožavanju, već o komunikaciji sa duhovima koja je čist spiritizam. Nema apsolutno nikakvih religioznih elemenata. I unutar voudona nema nikakvih visokoceremonijalnih elemenata. Voudon nije ideja, voudon je konkretna, živa stvar.

Mislim da je pre razlog to što se ti prema voudon odnosiš na isti način na koji se pravoslavni talibani koji znaju da postoji avramski bog i znaju da su mitarstva istinita, baš kao što znaju da je svaka reč Svetog pisma istinita i od avramskog boga, odnose prema pravoslavlju.
Drugim rečima brkaš veru i znanje.

Apsolutno grešiš. Meni je sasvim svejedno da li duhovi postoje kao bića koja imaju postojanje po sebi, ili su to simboli, ili su to centri u mozgu. Bitno je da interakcijom sa tim simbolima slede određeni rezultati i u tom kontekstu sam naveo Kroulijevu izjavu.

Opet... brkaš veru i znanje.
Možeš verovati u Kabalu i ideje kojima barata, al' kada dođe do znanja, situacija je drastično drugačija.

:)

Kabala i jeste znanje, odnosno suština i princip na kojem funkcioniše Kabala jeste sticanje znanja i nema nikakve veze sa verom.

Zašto se konstantno trudiš da pokažeš kako znaš sve o svemu? Taj majčin sin se još nije rodio, niti će, i to je sasvim u redu.


edit:
Da, jer u narodnom predanju jasno uočavamo matricentrični sloj slovenske religije, koji potiče iz perioda pre bronzanog doba.
Zaista ne vidim šalu u tome.

Zašto ne vidiš šalu? Zato što znaš da je to istina i da nema potrebe za dokazivanjem niti preispitivanjem? Caliburne, Caliburne...
 
Poslednja izmena:
Ne, Hrastovniče. Pišem o hronikama nastalim u vreme dok je slovenska religija još uvek bila neokrnjena i o materijalnim nalazima koji Živu predstavljaju kao boginju.
I materijalni nalazi su od pre 100-200 godina, zar ne? :roll:

ЖИВА, ЖИВБОЖА, МЛАДА ЖИВА, ЖИВАНИЈА
Само поменуте, без обласног дјеловања. Милојевић описујући један обред наводи на с. 96 да се ''Жива негде (зове)Шив а, негде Живана, негде Вила, негде Самовила а негде и Свеожива''. Међутим, овај обред се никако не уклапа у религију предака, дјелује исувише магијски и вјероватно је донијет са Истока. У „Сватовским“ пјесмама 343 и 346 помиње се „вила Живанија“ Пјесме: 3, 7, 245 и 275, те „Сватовске“- 343 и 346

СИВА ЖИВА
''Сива Жива Сива силна голубица'' више личи на епски, пјеснички додатак који помаже пјевачу да пренесе удаљена догађања у домаћу средину, мада се може тумачити и као Матер Сва из ''Велесове књиге'' – јавља се у тешким временима и показује пут изласка. У ''Роса робињица'' ''два врана гаврана'' доносе лоше вијести из далеке Инђије, а у стиховима пј. 155 (Вук, књ. 1) пјева се: "Црни вране прелетио/ преко мора дуждева/... и донесе зле гласове:/ црну књигу под криоце..."У пјесми из Повља, на Брачу, "тица ластавица" (добра вијест) долетјела је из Индије и казује како се тамо честито и добро живи. У ''Љуто цвили ситан босиоче'' такође ''тица ластавица'' обећава орловићима да ће их водити у богату земљу Инђију

http://www.scribd.com/doc/16882199/BAArsenovic-Obredne-Pjesme-Drevnih-Srba-u-Indiji

Bice da Ziva o kojoj ti govoris i Ševo o kojem ja pricam nisu isti likovi. Moja je greska sto sam ih poistovijetio. Medjutim, korijeni su isti, pokladni Ševo iz moje price ne moze biti niko drugi do vedski (indijski) Šiva Linga(m):

imageslinga.jpg


A ko je boginja Ziva? Jedina veza vodi ka biblijskoj Evi (Ḥawwāh, heb.), izvoru zivota i majci svih zivih ljudi: "I Adam nadede ženi svojoj ime Jeva, zato što je ona mati svima živima."

http://www.goddessaday.com/eastern-european/ziva

http://ezinearticles.com/?Have-Hindu-and-Slavic-Religions-One-Root?&id=3598774
 
Poslednja izmena:
Ako je mati svima živima onda je i biljnom i životinjskome svjetu ne samo ljudskome.
Stari zapisi baš takvu riječ prenose mati sviju živih a ne mati ljudi samo..
A Eseni su jako dobro znali tko je ta mati.
Mislim da pogani će to lako identificirati tko je to.
 
Poslednja izmena:
Ziva (pronounced ZHEE-va) is the Slavic Goddess of longevity. She was said to have a temple on Mount Zywiec, and people would go to the temple to pray for good health and long life. Some traditions have it that she turned herself into a cuckoo bird. Ziva’s name, which means “life,” is also seen as Zywie, Zhywie, Zhywa, Zywa, Zhiva, Zivena, Siva, Siwa, Sivve, Shiwa, Sieba, Syeba, Siba, and Dsiv

A ovo je vrlo slično s biblijskim "temple of the mount Zion"

Židovi u biti su božici naklonjeni bilo jako više iako se na sve načine želi pokazati suprotno .
Iz ovoga recimo primera vidimo kako su ipak bili kraljici privrženi radije nego osvetuoljubivom ljubomornom mužu...


16 To, što si nam izjavio u ime Gospodnje, nećemo poslušati.
17 Mi ćemo točno ispuniti svoje obećanje, što smo ga dali na svoja usta, naime da ćemo kaditi kraljici nebeskoj i lijevati joj naljeve, kao što smo činili mi i oci naši, kraljevi naši i knezovi naši u gradovima Judinim i po ulicama jerusalemskim. Tada smo imali kruha, da jedemo do sitosti. Bilo nam je dobro, i ne doživjesmo nikakvu nesreću.
18 A otkad smo prestali kaditi kraljici nebeskoj i lijevati joj naljeve, trpimo oskudicu u svemu i ginemo od mača i od gladi.
19 I kad kadimo kraljici nebeskoj i lijevamo joj naljeve, biva li možda bez volje i znanja naših ljudi, da joj priređujemo žrtvene kolače po slici njezinoj i lijevamo joj naljeve

JEREMIJA 44
 
Krst se smatra jednim od najvažnijih simbola Hriscanske
crkve. Postavlja se na vrhove krovova i tornjeva, na oltarima,
nameštaju i svešteničkoj obrednoj odeći. Temelji većine ka -
toličkih crkvi izgrađeni su u obliku krsta. Zidovi svih katoličkih
domova, bolnica i škola ukrašeni su krstovima. Svuda se krst
poštuje na stotine načina.
Kada sveštenik škropi, “krsti” malo dete, on pravi znak krsta
iznad njegovog čela govoreći: “Primi ovaj znak krsta na čelo”. U
toku “svete potvrde firme”, firmanik se takođe obeležava
znakom krsta. Kada katolici ulaze u crkvenu zgradu, umaču
prste desne ruke u “svetu vodu”, dotiču čelo, grudi, levo i desno
rame praveći znak krsta. Isti znak se ponavlja i pre jela. U toku
mise, sveštenik 16 puta pravi znak krsta, a oltar blagosilja 30
puta istim znakom.
Protestantske crkve uglavnom ne praktikuju pravljenje zna -
ka krsta prstima, ne “krste se”, niti se klanjaju pred krstovima, a
ne koriste ih ni kao objekte poštovanja, smatrajući da je taj obi -
čaj nebiblijski i praznoveran. Međutim, kod njih se krst još uvek
zadržao na tornjevima, propovedaonicama i koristi se kao ukras.
Prvi hrišćani nisu prihvatali krst kao simbol od vrednosti, već
kao “prokleto drvo”, sredstvo smrti i “sramote”. Njihova vera
je bila skoncentrisana na ono što se dogodilo na krstu i kroz tu
veru spoznavali su potpuno oproštenje greha. To je bio smisao
propovedanja apostola o krstu i njegovoj slavi.Apostoli nikada
nisu smatrali krst komadom drveta koji se može okačiti na
lančić, staviti oko vrata i nositi kao zaštita ili ukras. Takva
upotreba krsta pojavila se kasnije, tek početkom paganizacije
hrišćanstva (ili kao što neki kažu “hristijanizacije paganizma”),
kada se počelo učiti da je raspelo hrišćanski simbol.
Tako su 431. godine uvedeni krstovi u crkve i crkvene prostorije,
a na zvonicima se nisu koristili sve do 586. godine. U
šestom veku raspelo je proglašeno svetim od strane Rimske cr -
kve, ali tek nakon drugog koncila u Efesu zahtevalo se da i privatne
kuće poseduju krst.
Iako se krst smatra hrišćanskim simbolom, nije tačno da po -
tiče iz hrišćanstva, jer je u nekom od oblika bio sakralni simbol
davno pre hrišćanske ere, i to među mnogim nehrišćanskim na -
rodima. Prema An Expository Dictionary of New Testaments
Words, krst je nastao među Vaviloncima, stanovnicima drevne
Haldeje. “Crkveni oblik krsta, sastavljen od dve grede... porek-
lom je iz drevne Haldeje, a bio je ko -
rišćen kao simbol boga Tamuza (poš -
to je u obliku mističnog sloa Tau, inicijala
njegovog imena) u toj i u susednim
zemljama, uključujući i Egipat...
Da bi se uvećao uticaj crkvenog sistema,
pagani su primani u crkve, a da
nisu bili obnovljeni putem vere, i
uveliko im je dopuštano da zadrže
svoje paganske oznake i simbole. Od
tada je Tau ili T, u svom najčešćem
obliku sa spuštenom prečkom, bio
prihvaćen kao simbol Hristovog krs -
ta.
U bilo kojoj knjizi o Egiptu koja
pri kazuje stare spomenike i zidove
drevnih hramova, moguće je videti
upotrebu Tau krsta. Priložena ilustracija prikazuje egipatskog
boga Amona kako drži Tau krst u ruci, dok donja ilustracija (iz
palate Amenofisa IV iz Tebe, u Egiptu) prikazuje cara u molitvi.
Iznad njegove glave nalazi se lik sunca s kog vise misterijski simboli
boga sunca. Jedan istoričar ovako go vori o Egiptu: “Ne -
promenjenog hiljadama godina, među naj sakralnijim hijeroglifima
pronalazimo krst u različitim oblicima... Ali jedan, koji je
posebno poznat kao ‘egipatski krst’, ili Tau krst, u obliku slova T,
Amon
često se prikazuje s krugom ili omčom iznad
prečke. Ipak, taj mistični simbol nije bio ti -
pi čan samo za tu zemlju već je bio duboko
obožavan... među Haldej cima, Feničanima,
Meksikancima i u svakom drevnom narodu
na obe hemisfere.”
Kako se simbol krsta proširio među
mno ge narode, tako se i njegova upotreba
razvila na različite načine. Među Kinezima
“krst je poznat iz najranijih vremena... nas -
likan je na zidovima pagoda, na svetiljkama
koje su korišćene za osvetljavanje najsvetijih
odaja njihovih hramova.”
Krst je vekovima bio sveti simbol u Indiji. Bio je korišćen za
označavanje vrčeva sa svetom vodom uzetom iz reke Gang i kao
simbol Jaina svetaca (“lišeni tela”). U centralnoj Indiji su prona -
đena dva nedovršena kamena krsta koji datiraju iz vremena
davno pre hrišćanske ere – jedan visok 3 metra, a drugi 2,5.
Budisti i brojne druge indijske verske grupe, označavali su glave
svojih sledbenika znakom krsta.
Na afričkom kontinentu, u Susi, domoroci uranjaju krst u
reku Giči. Žene plemena Kabili, iako muslimanke, nose utetoviran
znak krsta između očiju. Jariksi koji su učvrstili kraljevsku
lozu od Nigera do Nila, na svojim štitovima su imali nacrtan
znak krsta.
Kad su se Španci prvi put iskrcali u Meksiku “nisu mogli da
prikriju čuđenje”, kaže Preskot, “kada su ugledali krst, sveto znamenje
njihove vere, uzdignut kao objekat obožavanja na hra -
movima u Anahuaku. Španci nisu ni bili svesni da je krst bio
sim bol obožavanja od drevnih vremena... među paganskim
na rodima kojima nikad nije zasjala svetlost hrišćanstva.”
U meksičkom gradu Palenkeu postoji hram koji je osnovao
Votan u devetom veku pre naše ere, poznat kao “hram krsta”.
Tamo je u centru kamenog oltara urezan krst veličine 2 puta 3,5
metra. Katolička enciklopedija objavljuje fotografiju tog krsta,
kraj koje su reči: “predhrišćanski krst iz grada Palenke.”
U staro doba Meksikanci su obožavali krst kao tota (“naš
otac”). Taj običaj da se komad drveta naziva “ocem” takođe je
spomenut u Bibliji. Kada su Izraelci mešali idolatriju sa svojom
religijom, govorili su drvetu: “Ti si otac moj”.
U dalekoj prošlosti Italije, pre nego što
su ljudi znali bilo šta o umetnostima civilizacije,
verovali su u krst kao religijski simbol.
Bio je smatran zaštitnikom i postavljan
na grobove. Rimski kovani novac iz 46. go -
dine pre nove ere, prikazuje Jupitera koji
drži dugačku vladalačku palicu na čijem kra -
ju je krst.Device Vestalke iz paganskog Ri -
ma, nosile su krstove na ogrlicama kao što to danas čine rimokatoličke
časne sestre.
Grci su crtali krstove na traci, koju je njihovo božanstvo, ver -
zija vavilonskog Tamuza, nosilo oko glave. Porceli spominje da
je i Izida bila prikazivana s krstom na čelu, a da su njeni sveštenici
nosili krstove u procesijama. Krst je nadvisivao Serapisov
hram u Aleksandriji. Kad je iskopan hram Sfinge, utvrđeno je da
je građen u obliku krsta. Tokom bitaka protiv Aleksandra Velikog
(335. p.n.e.), Persijanci su nosili znakove u obliku krsta. U
drevno doba krst su kao religijski simbol koristili i stanovnici
Juž ne Amerike. Stanovnici Patago -
ni je su tetovirali krstove na čela.
U Peruu je pro nađena drevna ke -
ra mika sa zna kovima krsta. Spo -
menici pokazuju da su asirski kra -
ljevi nosili krstove na ogrlicama,
kao što su to činili i neki od stra -
naca koji su se borili protiv Egip -
ćana.Krstovi su bili naslikani i na odeći drevnog naroda iz
petnaestog veka pre naše ere.
Katolička enciklopedija kaže da “znak krsta, predstavljen u
svom najjednostavnijem obliku s dve linije prekrštene pod pravim
uglom, uveliko prethodi dolasku hrišćanstva na Istok i Zapad.
On seže u najranije razdoblje ljudske civilizacije.”
“Ali, kada je Isus umro na krstu”, pitaju neki, “zar nije to krst
učinilo hrišćanskim simbolom?” Istina je da je za većinu ljudi
krst postao usko povezan s Hristom. Međutim, oni koji poznaju
istoriju i praznoverne načine na koje je krst bio upotrebljavan,
posebno poslednjih vekova, mogu da vide i drugu stranu medalje.
Iako ne zvuči baš lepo, neko je upitao: “Predpostavimo da je
Isus bio ubijen puškom. Da li bi to bio dovoljan razlog da oko
vrata nosimo pušku ili da je stavimo na krov crkve?” To pitanje
se svodi na sledeće: nije važno šta, već ko. Važno je ko je umro, a
ne šta je bilo instrument smrti. Sveti Ambrozije je izneo jedan
važan zaključak rekavši: “Uzvisimo Hrista, našega Cara, koji je
visio na drvetu, a ne drvo.”
Razapinjanje, kao način egzekucije zbog najvećih zločina,
“sprovodilo se u antičko doba u Egiptu, Asiriji, Persiji, Palestini,
Kartagini, Grčkoj i Rimu... Tradicija pripisuje početak praktikovanja
pogubljenja na krstu jednoj ženi, carici Semiramidi!”
Danas su u Rimokatoličkoj
crkvi u upotrebi mnoge vrste
krstova. Nekoliko različitih
tipova prikazano je na
priloženoj ilustraciji. Katolička
enciklopedija na svojim stranicama
prikazuje četrdeset
različitih. Nameće se pitanje:
Ako je rimokatolička upotreba
krsta započela s Hristovim
krstom, a ne pod uplivom
paganstva, zbog čega se onda koristi toliko različitih vrsta krstova?
Jedan poznati autor napisao je sledeće: “Od više vrsta krs -
tova, koji su još uvek popularni kao nacionalni i crkveni simboli,
a koji se razlikuju po nazivima kao na primer ‘krst svetog Đorđa’,
‘Andrijin’, ‘malteški’, ‘grčki’, ‘atinski’, itd, ne postoji nijedan čije
se postojanje ne bi moglo datirati u najdavnije antičko doba!”
Krst poznat kao tau bio je u širokoj
upotrebi u Egiptu. “Kasnije su ga egipatski
hrišćani (Kopti), privučeni njegovim
oblikom i verovatno simbolizmom,
prihvatili kao simbol krsta."
Na egipatskim spomenicima je prona -
đen grčki krst. Taj oblik krsta je bio korišćen u Frigiji gde je
ukrašavao grob kralja Mide. Među ruševinama Ninive prikazan
je car s malteškim krstom na grudima. Krst koji je danas poznat
kao latinski koristili su još Etrurci, kao što se vidi na crtežu groba
iz antičkog doba ukra še nog krilatim anđelima.
U južnoameičkom plemenu Kuma takozvani
krst svetog Andrije bio je poštovan kao zaštita od
zlih duhova.Taj krst se pojavljuje i na
kovanom novcu Aleksandra Bale u Siriji 146. go -
dine pre Hrista, i na novcu baktrijskih kraljeva
oko 140–120 godine pre Hrista, davno pre nego
što je “sveti Andrija” uopšte rođen.
 
Krst, prikazan ovde, danas se naziva kalvarij skimkrstom, ali
taj crtež je s antičkog natpisa u Tesaliji, koji datira iz razdoblja
koje prethodi hrišćanskoj eri.
Konačno, ostaje nam pitanje: Isus je umro na jednom krstu.
Kojeg je oblika bio taj krst? Neki veruju da je to jednostavno bio
mučenički stub bez ikakve prečke. Reč “krst” automatski asocira
na dva komada drveta koji se ukrštaju u jednoj tački pod
određenim uglom. Grčka reč u Novom zavetu stauros, iz koje je
prevedena reč “krst”, ne zah teva kategorički to značenje. Sama
reč znači i uspravni stub ili kolac.Što ako je sredstvo na kojem
je Isus umro bilo stub, a ne krst u današnjem značenju te reči?
Mi ne insistiramo da je to tako, ali u tom slučaju bi se pokazala
površnost “hristijaniziranja” mnogih vrsta krstova. Izjava apostola
Tome u vezi sa ranama od klinova (množina) na Isusovim
rukama,upućuje na to da je postojala prečka na krstu. Da je
bio u pitanju samo stub, Isusove ruke bi verovatno bile probijene
samo jednim klinom. Ostavljanje prostora za natpis iznad
njegove glave,upućuje nas na to da krstove oblika T ili X
možemo da eliminišemo, jer na njima nije postojalo dovoljno
prostora za natpis.
Važno je da razumemo da ne treba da budemo previše
zabrinuti kakvog je tačno oblika bio Hristov krst. Sve ovo postaje
beznačajno u poređenju sa stvarnim značenjem krsta – ne sa
značenjem komada drveta, već sa značenjem Hristovog dela
večnog otkupljenja...
 
Da, voudon je jedna od opcija za izjašnjavanje. Benin nema zvaničnu (zvanična znači državna, legalno priznata) religiju, a ako pod tim podrazumevaš najrašireniju, to je hrišćanstvo u vidu katoličanstva, oko 42%. Naravno, u katoličanstvo je inkorporirano mnoštvo Oriša.
Gle ovako, zvanična religija znači da je legalno priznata (uvedena u registar), a ne državna.
U Beninu voudon jeste zvanična religija. Ja uopšte nisam napisao ni da je većinska, ni da je državna, niti koliko ljudi je ispovedaju.



Sporio si ti, jer si rekao da je voudon zvanična religija u Beninu, a "veoma prisutan" na Haitiju, dok je stvar obrnuta.
Zaista? Vidiš, u Beninu je voudon manjinska religija, ali je zvanično priznat kao religija, dok na Haitiju voudon, iako ga ispoveda više od polovine stanovništva, nije zvanična religija.
Mnogo brkaš pojmove.



Haićanski bokor i les fazer aux dux mains voduon je nešto o čemu nećeš čitati u knjigama, sem jedne. Caliburne, utuvi jednam za svagda u glavu: voudon nije religija, voudon je spiritizam. Tačka. Voudon nema vrhovno božanstvo kojem se prinose molitve i koje ima svoju objekte u kojima se vrši služba istom. Damballah ili Olodumare su nešto blago slično tome, ali on i ona su simboli stvaralačkih principa univerzuma, od trenutka stvaranja nemaju nikakve veze sa univerzumom koji su stvorili i ne razumeju ljudske jezike, te se prema njima ne odnosi uopšte.
Traditional religion in Africa: Vodun phenomenon in Benin
Voodoo a Legitimate Religion
Vodun (a.k.a. Voodoo and related religions)
INTRODUCTION TO VOODOO IN HAITI
First and foremost Voodoo is a religion.
Voodoo Religion
Dakle, svi ovi ljudi greše?
I svi oni koji se izjašnjavaju kao vernici voudon-a takođe greše?
:think:


Promašio si poentu, jer si ograničen religioznim terminima. Voudon mora da se živi svakodnevno, jer se tu ne radi o bilo kakvom obožavanju, već o komunikaciji sa duhovima koja je čist spiritizam. Nema apsolutno nikakvih religioznih elemenata. I unutar voudona nema nikakvih visokoceremonijalnih elemenata. Voudon nije ideja, voudon je konkretna, živa stvar.
Isto kaže praktično svaka druga religija - da ta konkretna religija mora da se živi i da je to živa stvar.
Isto i ja pišem u vezi slovenske religije.
Uzgred, komunikacija sa duhovima jeste domen vere, pa nije jasno kako zamišljaš da to ne potpada pod pojam religije.


Apsolutno grešiš. Meni je sasvim svejedno da li duhovi postoje kao bića koja imaju postojanje po sebi, ili su to simboli, ili su to centri u mozgu. Bitno je da interakcijom sa tim simbolima slede određeni rezultati i u tom kontekstu sam naveo Kroulijevu izjavu.
Opet pišeš o veri, veri koja je neophodna da bi bilo šta od rezultata koje pominješ postigao - naročito ako su u pitanju centri u mozgu.



:)

Kabala i jeste znanje, odnosno suština i princip na kojem funkcioniše Kabala jeste sticanje znanja i nema nikakve veze sa verom.

Zašto se konstantno trudiš da pokažeš kako znaš sve o svemu? Taj majčin sin se još nije rodio, niti će, i to je sasvim u redu.
Koliko ja znam, a ne razumem se preterano u Kabalu, vrlo teško ćeš kroz istu sticati znanje, ako nemaš vere.



Zašto ne vidiš šalu? Zato što znaš da je to istina i da nema potrebe za dokazivanjem niti preispitivanjem? Caliburne, Caliburne...
Znam, jer to spada u domen nauke, i zato što za navedeno imamo etnološke i arheološke dokaze.
Gde smo tačno, po konkretnom pitanju zašli u domen vere?
I etnologija i arheologija su nauke i ja se pozivam na njihove rezultate, a ne na moje snove, gašenje ugljevlja, igranje sa živkom, itd.
 
Gle ovako, zvanična religija znači da je legalno priznata (uvedena u registar), a ne državna.
U Beninu voudon jeste zvanična religija. Ja uopšte nisam napisao ni da je većinska, ni da je državna, niti koliko ljudi je ispovedaju.
Zaista? Vidiš, u Beninu je voudon manjinska religija, ali je zvanično priznat kao religija, dok na Haitiju voudon, iako ga ispoveda više od polovine stanovništva, nije zvanična religija.
Mnogo brkaš pojmove.

Mhm. Raspitaj se odakle potiču i šta znače boje na haićanskoj zastavi.

Zaista? Vidiš, u Beninu je voudon manjinska religija, ali je zvanično priznat kao religija, dok na Haitiju voudon, iako ga ispoveda više od polovine stanovništva, nije zvanična religija.
Mnogo brkaš pojmove.
Voodoo Religion
Dakle, svi ovi ljudi greše?
I svi oni koji se izjašnjavaju kao vernici voudon-a takođe greše?

Mogao bih da ti ukažem na gomilu grešaka koje se nalaze u ovim člancima, ali ne smatram da bi to služilo bilo kojoj korisnoj svrsi.

Isto kaže praktično svaka druga religija - da ta konkretna religija mora da se živi i da je to živa stvar.
Isto i ja pišem u vezi slovenske religije.
Uzgred, komunikacija sa duhovima jeste domen vere, pa nije jasno kako zamišljaš da to ne potpada pod pojam religije.

Ne, nije. Pročitaj Michaela Bertiauxa, Alaina Cardeca i Mila Rigauda umesto što se oslanjaš na internet izvore, i biće ti stvari mnogo jasnije. Ali, naravno, to ti ne pada na pamet, jer ti znaš da si u pravu.
Opet pišeš o veri, veri koja je neophodna da bi bilo šta od rezultata koje pominješ postigao - naročito ako su u pitanju centri u mozgu.

Neće biti, ali dobro. Pre 4-5 godina sam imao mnogo više vremena i volje za internet rasprave, što danas nije slučaj, tako da.

Koliko ja znam, a ne razumem se preterano u Kabalu, vrlo teško ćeš kroz istu sticati znanje, ako nemaš vere.

Ne razumeš se uopšte u Kabalu. Kabala stoji prema judaizmu kao neka vrsta jeresi, jer upravo ne insistira na veri, već na ličnoj potrazi za direktnim iskustvom istine, dakle po svojoj strukturi je gnostička.

Znam, jer to spada u domen nauke, i zato što za navedeno imamo etnološke i arheološke dokaze.
Gde smo tačno, po konkretnom pitanju zašli u domen vere?
I etnologija i arheologija su nauke i ja se pozivam na njihove rezultate, a ne na moje snove, gašenje ugljevlja, igranje sa živkom, itd.

Da, dokazi poput "Pada Arkone" i Duginovih tlapnji. Čudo kako niko drugi na svetu ne podržava te teorije. Ali dobro, kažem, pre 4-5 godina sam imao mnogo više vremena i volje za raspravom, tako da te ja ne bih više zadržavao.
 
Mhm. Raspitaj se odakle potiču i šta znače boje na haićanskoj zastavi.
Da li je na Haitiju voudon zvaničn religija ili ne? Nije.
U čemu je onda problem.



Mogao bih da ti ukažem na gomilu grešaka koje se nalaze u ovim člancima, ali ne smatram da bi to služilo bilo kojoj korisnoj svrsi.
Ah, znači i sami praktikanti voudon-a nisu u pravu, samo ti jesi? :lol:



Ne, nije. Pročitaj Michaela Bertiauxa, Alaina Cardeca i Mila Rigauda umesto što se oslanjaš na internet izvore, i biće ti stvari mnogo jasnije. Ali, naravno, to ti ne pada na pamet, jer ti znaš da si u pravu.
Komunikacija sa duhovima je po tebi znanje, a ne vera?
I to se razlikuje od Jehovinih svedoka tačno na koji način? :dontunderstand:


Neće biti, ali dobro. Pre 4-5 godina sam imao mnogo više vremena i volje za internet rasprave, što danas nije slučaj, tako da.
Hm, da.. neće biti, al' ti ne bi da se zamaraš da argumetnuješ svoju tvrdnju.
Kako da ne... :roll:


Ne razumeš se uopšte u Kabalu. Kabala stoji prema judaizmu kao neka vrsta jeresi, jer upravo ne insistira na veri, već na ličnoj potrazi za direktnim iskustvom istine, dakle po svojoj strukturi je gnostička.
Da li sam ja igde negirao ovo što si napisao? Nisam.
Samo ukazujem da bavljenje Kabalom nije moguće bez vere.


Da, dokazi poput "Pada Arkone" i Duginovih tlapnji. Čudo kako niko drugi na svetu ne podržava te teorije. Ali dobro, kažem, pre 4-5 godina sam imao mnogo više vremena i volje za raspravom, tako da te ja ne bih više zadržavao.
'aj ne lupetaj.
Prvo, "Pad Arkone" je samo skup prevoda.
Drugo, etnološki i arheološki nalazi su opšte priznati i poznati.
Treće, ono što sam naveo (o neporecivoj vezi slovenske religije i hinduizma) jeste u svetu priznata teorija.
Nije da nemaš volje, no nemaš argumenata. :bye:
 
Da li je na Haitiju voudon zvaničn religija ili ne? Nije.
U čemu je onda problem.

Ma u redu je.:lol: Nema ni haićanska zastava veze, to si "elegantno" zaobišao.:lol:

Ah, znači i sami praktikanti voudon-a nisu u pravu, samo ti jesi?

Koji praktikanti? Koliko ih znaš lično? Koliko si ih pitao?:lol: Ili oni koji su pisali definicije na tim sajtovima?:lol:

Komunikacija sa duhovima je po tebi znanje, a ne vera?
I to se razlikuje od Jehovinih svedoka tačno na koji način?

Naravno da ne razumeš, jer nemaš pojma ni o spiritizmu, ni o voudonu. Ograničen si religioznim terminima jer si vernik, a istini za volju, teško mi je da uočim razliku između tebe i bilo kog prosečnog vernika avramskih religija, kad se malo zagrebe po površini. Malo si pročačkao po internetu, našao opšteprihvaćene definicije voudona ljudi koji nisu voudouisants, i misliš da možeš da raspravljaš o tome.

Hm, da.. neće biti, al' ti ne bi da se zamaraš da argumetnuješ svoju tvrdnju.
Kako da ne...

Kako da ti argumentujem kad nemaš voudon inicijaciju? Kako, na primer, da ti neki VI* O.T.O. ili IV* Fraternitas Saturni argumentuje nešto što je on dobio na inicijaciji, a o čemu ti nemaš pojma? Čak ni da prekršimo, što se nikad neće desiti, zavet ćutnje, oni ili ja, i izdeklamujemo ti sve što smo dobili, opet nećeš razumeti ništa.

Da li sam ja igde negirao ovo što si napisao? Nisam.
Samo ukazujem da bavljenje Kabalom nije moguće bez vere.

Caliburne, da li si praktikovao Kabalu? Nisi. Sam si rekao da nisi upućen. Kako onda možeš da pričaš o Kabali? Još samo da kažeš da su praktikanti Enohijane vernici, pa da komedija bude potpuna.:lol:

'aj ne lupetaj.
Prvo, "Pad Arkone" je samo skup prevoda.
Drugo, etnološki i arheološki nalazi su opšte priznati i poznati.
Treće, ono što sam naveo (o neporecivoj vezi slovenske religije i hinduizma) jeste u svetu priznata teorija.
Nije da nemaš volje, no nemaš argumenata.

Ma dobro, što se mene tiče, veruj i da su Srbi osnivači Lemurije, šta to mene briga. Ali mene nećeš ubediti.

Ne razumem zašto pokušavaš da se predstaviš kao neko ko je stručnjak za sve, kao neko ko se razume u voduon i Kabalu, te postavljaš aksiome koji veze sa istinom nemaju. Drži se svojih verovanja, a ako te zanimaju voduon i Kabala, udri na čitanje, pa se za par godina javi da pričamo o spoljnim aspektima te dve izuzetno kompleskne i komplikovane materije.
 
Bice da Ziva o kojoj ti govoris i Ševo o kojem ja pricam nisu isti likovi.

A ko je boginja Ziva? Jedina veza vodi ka biblijskoj Evi (Ḥawwāh, heb.), izvoru zivota i majci svih zivih ljudi: "I Adam nadede ženi svojoj ime Jeva, zato što je ona mati svima živima."

http://www.goddessaday.com/eastern-european/ziva

http://ezinearticles.com/?Have-Hindu-and-Slavic-Religions-One-Root?&id=3598774

Jedina veza vodi ka biblijskoj Evi?! :eek:
Na koji tačno način povezuješ Evu i Živu?! :dontunderstand:

Pored gajeva i kućnih bogova, u kojima zemlja i gradovi najpre obiluju, na prvom mestu su božanstva Porve, bog zemlje Oldenburga, Živa, boginja Polabljana[SUP]1)[/SUP] i Radogost, bog zemlje Obodrita. Ovim božanstvima su posvećeni sveštenici, žrtve livenice i raznovrsni religijski obredi.

__________________
[SUP]1) Siva Dea polaborum[/SUP]
izvor:
"Chronica Slavorum", Helmhold fon Bozau, 1167., glava 52.,

Po ugledu na druge paganske narode, koji su stvarali i božanstva ženskog roda, i Vendi su imali boginje, kojima su ukazivali božanske počasti.
...
Ziba je božanstvo Venda iz ovdašnjih krajeva, kod sorbskih Venda uživala je poštovanje Krasopani u pratnji tri gracije, kod poljskih Venda Civonija, kod nordijskih naroda Frigi, a kod Kimbra Fozeta, da i ne govorimo o drugim boginjama.

Poznato je nekoliko verzija pisanja imena naše boginje. Helmhold je naziva Siwa (Siva Dea polaborum). Šedijus upotrebljava ime Syeba. Dlugoš - Zywie, pretvarajući ovu boginju u boga, Deus Vitae. Rihter ovo ime prevodi sa "život", što potvrđuje izvođenej ove reči iz vendskog jezika. Fon Vestfal poreklo ovog imena povezuje sa rečju "Dziva" - devica, što je malo verovatno. Prvobitno prebivalište ove boginje nalazilo se u zemljama Polabljana ili Venda; između Meklenburga i Holštajna. Njen hram je, po svoj verovatnoći, stajao na mestu gde se sada uzdiže katedrala crkva u Raceburgu, na planini koja sada nosi ima Palmberg (Palmina gora), a ranije se zvala Polanberg (Polapska gora). Međutim, i u drugim mestima je bilo hramova posvećenih ovoj boginji, za šta fon Vestfal navodi različita, delom realna, a delom neosnovana svedočanstva. Ovde je nalazimo u skupu bogova Obodrita, koji su je preuzeli od Polabljana i obezbedili joj mesto u hramu.
izvor:
"Die gottesdienstlichen Alterthümer der Obotriten aus dem Tempel zu Rhetra am Tollenzer-See", Andreas Gottlieb Maschens, 1771., odeljci 161 i 162.
 
Jedina veza vodi ka biblijskoj Evi?! :eek:
Na koji tačno način povezuješ Evu i Živu?! :dontunderstand:


izvor:
"Chronica Slavorum", Helmhold fon Bozau, 1167., glava 52.,


izvor:
"Die gottesdienstlichen Alterthümer der Obotriten aus dem Tempel zu Rhetra am Tollenzer-See", Andreas Gottlieb Maschens, 1771., odeljci 161 i 162.

Sve religije (vjere) kroz vrijeme trpe transformacije kao sto se to desavalo i desava sa hriscanstvom od Hrista ka Antihristu. Staticno stanje moze biti koju stotinu godina, a na hiljade godina od pocetne religije postoje samo sjene. Gledajuci epsku narodnu obrednu poeziju tako se u slovenskoj religiji u Triglavu preplicu i mijesaju Svarog, Dajbog, Sveti Vid, Veles, Perun...
 
Poslednja izmena:
cirna.png


Glinene figurine sa solarnim simbolima (C), oko 1500. st. ere, arheolosko nalaziste Cirna, Rumunija

steccitrnovo.jpg

Stecak sa znakom C (Trnovo, Bosna)

ferizoviciopaljenegromi.jpg

Bosna, Rogatica, Ferizovići, Opaljene gomile, srednje bronzano doba, bronzani privjesak: C

Ovako su C oznacavali Vikinzi:
solki.gif


0001yz.jpg

Freska iz Bogorodice Ljeviske. Obratimo paznju kako je u lijevoj ruci Starijeg od dana prikazan smotak Jevandjelja: oblik cirilicnog slova C, znak poznat od drevnih vremena kao (ovo nije Isus Hristos, mada tvrde da jeste i tako je i na slici napisano, jer je sa bijelom kosom i bijelom bradom, bas onako kako prorok Danilo opisuje Gospoda, Starijeg od dana).

hristosukvadratu.jpg


Stariji od dana, Gospod Bog po opisu iz Danilovog prorostva. Snimak ove freske pojavio se na internetu prije oko pet godina i trajno nestao. Samo sam sacuvao fotografiju ne uzevsi ime hrama u kojem se freska nalazi (mislio sam bice vremena i pevario sam se). Jedino znam da je taj hram negdje oko tromedje Srbija-Bosna-Crna Gora. Po stilu slikanja pripada freskoslikarstvu 13-14 vijeka. Ovo je jedna od najzanimljivijih fresaka Gospoda sa svetom geometrijom kao oreolom. I ovdje je svitak Jevandjelja u obliku misticnog znacenja slova cirilicnog C.

Solarni simbol u znaku slova C star koliko i ljudska civilizacija i da je misticno znacenje slova C (S), koje mu sanskrit pridaje, u direktnoj vezi sa Suncem, Isusom Hristom i Bogom Ocem (Starijim od dana). Ovaj znak je najstariji univerzalni religijski simbol: http://www.scribd.com/doc/43082766/God-s-Firesteel-The-Tree-of-Life
 
Poslednja izmena:
Ne vidim ni ja, ali vidim sve druge slike.

Kod mene isto tako. Mogu samo na Images da otvorim malu verziju slike. Razumijem da se to moze desiti na jednom forumu, ali isto to i u isto vrijeme i na forumu drugog srbijanskog sajta nije i ne moze biti slucajnost.



A bas sam htio da se pozabavim onim kapama i simbolima na njima kod prve grupe svestenika. Slika je izbrisana!

hungan, hvala na obavjestenju.
 
Poslednja izmena:

Kolasta azdija na jednom od Nemanjica (freska u Gracanici)


Kolasta adzija na stecku iz Zgosce kod kaknja u Bosni


Kolasta azdija na plastu Bogorodice (freska iz Gracanice).




Kolasta azdija - vejrski ili nacionalni simbol?
 

Svestenici srbske paganske religije i svestenstvo krstenih Srba, koji su zadrzali paganske elemente u svojoj vjeri, bivaju od andjela prognani u pakao (freska iz 14. vijeka, Gracanica). Zanimljivo je da jedan od andjela drzi trozubac, sto znaci da se u to vrijeme trozubac nije pripisivao djavolu, nego eto trozupca kao oruzja Bozijih andjela.
 
http://i52.tinypic.com/2nuinmr.jpg[/
Evo da probam dali funkcioniše....[/QUOTE]

[IMG]http://i54.tinypic.com/35041mt.jpg

Pagansko svestenstvo je u plavim ramovima, krsteni Srbi, tkz. poluvjerci u bijelom su ramu. Po obliku znaka na bijeloj kapi (mitri) svestenika pagana u gornjem plavom ramu moglo bi biti da je to ljiljan kao solarni simbol drveta zivota. Simboli na crvenim kapama paganskih svestenika u donjem plavom uglu nisu razumljivi, mada je i na kapi srednjeg svestenika po svim prilikama ljiljan, dok su na bijeloj i crnoj kapi prepoznatljivi paganski solarni simboli (crte i reze).

Zaista je steta da ne postoji potpuno jasna fotografija ove freske, jer da je ima i ako je ono zaista ljiljan, dokaz o drugacijoj istoriji Srba, SPC i Crkve Bosanske bio bi pred nama. Izgedi da zavjera ipak postoji.

Jos ce reci moderatori da ja spamujem, a ne vide da nesto tehnicki ne funkcionise pa se fotografije ne otvaraju.
 
Poslednja izmena:

Back
Top