Q. in perpetuum hibernum
Stara legenda
- Poruka
- 88.071
Hajdemo konačno raspraviti i ovo pitanje. Šta znamo sve iz istorijskih izvora o njemu, i šta piše starija istoriografija?
Koliko vjerujete u tezu koja se postepeno javlja; da Nemanjićima nije bilo u interesu da ističu svoje porijeklo i da ostavljaju tragove? Prema nekim pogledima, Stefan i Rastko namjerno nisu u svojim žitijima ostavljali podatke o Nemanjinom ocu (a konkretno mislim na ime), iako su ih morali vrlo dobro znati.
Svašta se može nagađati na osnovu ovoga; od toga da je Nemanja bio kopile, pa nadalje. Što se tiče Savinog žitija, jedna stvar je vrlo moguća. Imajmo na umu da oba žitija govore o drugom krštenju, iako zaista nikako nisu mogla biti dva krštenja. Ako Stefan to nije znao, Sava je kao crkveni velikodostojnik i načitani učenjak crkvene kanone definitivno dobro poznavao. Stefanu nije bilo bitno da li je [Zavida?] bio rimokatolik, ali sigurno je da je Rastku to smetalo i da je u tom slučaju smatrao vrlo bitnim da ukaže na to da je Nemanja samo eto, sticajem okolnosti, kršten od strane latinskih popova (iako je to vrlo vjerovatno bilo ništa neuobičajeno za njegovu porodicu), a da je to samo zbog toga što se [Zavida] na određeno vrijeme sklonio u te rimokatoličke krajeve. Drugo krštenje je vrlo vjerovatno Savina fabrikacija upravo u tu namjeru. Takođe, vidimo i da prećutkuje ono što nam Stefan donosi; da je [Zavida] i sam rodom iz Duklje; što bi Nemanjinog oca potrvdilo kao rimokatolika.
U srpskoj srednjovjekovnoj književnosti, prvenstveno liturgičkoj, stoljećima se vrlo lako mogla prenositi jedna tabu tema; međutim, to ne objašnjava zašto bi i Stefan, njegov stariji sin, u svom žitiju posvećenom Simeonu ostavio takođe jednu veliku misteriju, dodavši samo podatak da je i [Zavida] rodom iz Dioklitije.
Koliko vjerujete u tezu koja se postepeno javlja; da Nemanjićima nije bilo u interesu da ističu svoje porijeklo i da ostavljaju tragove? Prema nekim pogledima, Stefan i Rastko namjerno nisu u svojim žitijima ostavljali podatke o Nemanjinom ocu (a konkretno mislim na ime), iako su ih morali vrlo dobro znati.
Svašta se može nagađati na osnovu ovoga; od toga da je Nemanja bio kopile, pa nadalje. Što se tiče Savinog žitija, jedna stvar je vrlo moguća. Imajmo na umu da oba žitija govore o drugom krštenju, iako zaista nikako nisu mogla biti dva krštenja. Ako Stefan to nije znao, Sava je kao crkveni velikodostojnik i načitani učenjak crkvene kanone definitivno dobro poznavao. Stefanu nije bilo bitno da li je [Zavida?] bio rimokatolik, ali sigurno je da je Rastku to smetalo i da je u tom slučaju smatrao vrlo bitnim da ukaže na to da je Nemanja samo eto, sticajem okolnosti, kršten od strane latinskih popova (iako je to vrlo vjerovatno bilo ništa neuobičajeno za njegovu porodicu), a da je to samo zbog toga što se [Zavida] na određeno vrijeme sklonio u te rimokatoličke krajeve. Drugo krštenje je vrlo vjerovatno Savina fabrikacija upravo u tu namjeru. Takođe, vidimo i da prećutkuje ono što nam Stefan donosi; da je [Zavida] i sam rodom iz Duklje; što bi Nemanjinog oca potrvdilo kao rimokatolika.
U srpskoj srednjovjekovnoj književnosti, prvenstveno liturgičkoj, stoljećima se vrlo lako mogla prenositi jedna tabu tema; međutim, to ne objašnjava zašto bi i Stefan, njegov stariji sin, u svom žitiju posvećenom Simeonu ostavio takođe jednu veliku misteriju, dodavši samo podatak da je i [Zavida] rodom iz Dioklitije.
Poslednja izmena: