Otac Stefana Nemanje

Црква се поделила 1054. године, а Стеван Немања се родио око 1113. године, дакле неких шездесетак година након поделе хришћанства. Како је то 11-12 век, није било Интернета, СМС-а, телефона, телевизије, новина, ... те није ни могло имати одјека у смислу како би то било да се десило у данашње време (а већина од вас све то перцепира из угла 20-21 века).

С друге стране, чак и данас дешава се да децу крсте у другој цркви, уколико нема у близини оне којој припадају, на пример: дете се роди у католичкој фамилији, али родитељи нису венчани у цркви, па баба однесе дете да га крсти у православну цркву, а дете кад одрасте, оде да се "прекрсти" у католичку, и обрнуто.

Такође, доста нас је који су рођени, на пример у Шумадији, а нису шумадинци, или Војводини, а нису војвођани, ... тако и то што је Стеван Немања рођен у ЦГ, не значи аутоматски да је црногорац, већ само да му је фамилија тамо избегла, као данас Крајишници, чија деца су такође Крајишници, а рођена су у Србији (овде мислим на Републику Србију, а не на Велику Србију).

А како се звао тата и татин тата Стевана Немање, можда и није толико битно. Погледајте колико је византијских василевса којима се тачно не зна ко их је родио, а ко правио. Зна се само да су били у сродству са овим или оним, или још боље у браку са удовицом предходног цара, итд. Погледајете, на пример, византијског цара Василија Македонца, незна се ко су му родитељи, постао је цар, био је ожењен љубавницом предходног цара, највероватније је да је његов први син из тог брака (са Евдокијом) биолошки био син предходног цара Миахаила.

Покушајте сазнати како се звао тата (може и мама) византијског цара Василија Македонца. Он је сигурно био веома, веома битна фаца свога времена, а и оног после њега, али наћи ћете само накнадно "нацифране" родослове, који сежу чак до Александра Македонског, а понегде и до старогрчких богова. Кад то успете, онда развлачите и наклапајте ко је шта и одакле је пореклом Стеван Немања и Немањићи.

Koliko ja znam, nauka je nesumnjivo utvrdila roditelje cara Vasilija II. Sin je svog prethodnika, Romana II (ne Mihaila) i Teofane (ne Evdokije i pogotovo ne ljubavnice, već prave žene).
 
Stvarno neznam kakve veze ima ako je i bio katolik? Vjerovatno je prvo i bio kršten kao katolik!
Na kraju zvanična titula Barskog nadbiskupa sve do prije par godina je imala i naziv i primarh Srpski da sve bude jasno.
Sasvim je jasno da su srpski vladari gledali u to doba da pobjegnu kako od Vatikana tako i od Bizanta( a neići u konfrotaciju sa njima) na kraju krajev sveti Sava je sve završio i srbi su danas pravoslavci i šta ima tu
više da se priča.
Ako montenegrini oće u katolike srećno im bilo, pa nek se sjete kletve predaka dabogda vas sunce više ne ogrijalo,.

Uzgred možda nije daleko vrijeme kad će biti opet uz modi biti "orjentalac" a ne zapadnjak.
Zapadnjake sunce odavno više negrije!
Toliko!~

Njegoš vam je sve rekao!
 
Znači...vi potpuno ozbiljno smatrate da je postojao Noje kao istorijska ličnost prije sedam i po hiljada godina i da se dogodio veliki potop, nakon kojega su nastali Srbi kao Nojeva djeca? z:mrgreen:

Горе, над нама, Српско је небо
На њему Српски столује Бог
Крај Њега Срби анђели стоје
Дворе Србина - Господа свог. z:mrgreen:

Петар Кочић
 
Stvarno neznam kakve veze ima ako je i bio katolik? Vjerovatno je prvo i bio kršten kao katolik!
Na kraju zvanična titula Barskog nadbiskupa sve do prije par godina je imala i naziv i primarh Srpski da sve bude jasno.
Sasvim je jasno da su srpski vladari gledali u to doba da pobjegnu kako od Vatikana tako i od Bizanta( a neići u konfrotaciju sa njima) na kraju krajev sveti Sava je sve završio i srbi su danas pravoslavci i šta ima tu
više da se priča.
Ako montenegrini oće u katolike srećno im bilo, pa nek se sjete kletve predaka dabogda vas sunce više ne ogrijalo,.

Uzgred možda nije daleko vrijeme kad će biti opet uz modi biti "orjentalac" a ne zapadnjak.
Zapadnjake sunce odavno više negrije!
Toliko!~

Njegoš vam je sve rekao!

Ko o čemu, najmanje o Nemanjinom ocu...
 
Kako nema? U izvorima se eksplicitno navodi da je 'dva puta kršten'.



To nije tačno; dovoljno je pročitati barem neke od tih autora (izuzev ova dva manita prva, koja nemaju kredibilnost).



Rimokatolički, vjerski; da; ali dukljanski korijeni nisu ukrivani, već naprotiv, i isticani.

Ja ne znam jesi ti mene dobro razumeno u postu?! , poenta pominjanja drugog krštenja je u smislu politike jer Nemanja definitivno pravi svoju državu i crkvenu automoniju i time hoće se reći da Barska nadbiskupija nema veze sa srpskom državnošću i sa novom arhiepsikopijom koju osniva Sava!
Fora je u tome da se skine svaka mogućnost papske dominacije nad srpskom crkvom tj.da Barski primaš nema više uticaja!
Međutim kasnije znamo da su se srpski krlajevi dobro odnosili sa Barom povremeno , što je dokazao Uroš prvi koji upredo uz srpskog arhiepiskopa poštuje i barskog nadbiskupa!

Sam čin krštenja je nebitan i mislim da to i sam Sava svojim rečima misli , jer tadašnji katolici u unutrašnjosti pa i na samoj obali su nešto sasvim drugo od onog što ljudi percipiraju danas kao katoličanstvo!

Da budem slikovitiji , jel znaš podatak da su Hrvati jedini katolici koji Isusa zovu Isusom?! , svi ostali ga zovu Jesus,Jezus,Ježuš,....od latinskog , dok je Isus od grčkog!!

Znači ovo je jedan od temeljnih dokaza da su narodi ovdašnji a naročito Sloveni bili istočnog obreda uz naravno latinske uticaje , znači sve sami ćiriličari!

Zavida se ne pominje više isključivo iz navedenih razloga , em što kao sam vladar nije imao neki uticaj(bar ne zabeležen) , a i on je upravo onaj predhodnik koji može poljuljati ako se spomene od samih Nemanjića novonastalu državnost i novonastalu crkvenu autonomiju koja je isključivo po vizantijskom uzoru!
 
Poslednja izmena:
Moželi se zaključiti, da je njegovo drugo krštenje (ili promjena vjere) bilo zbog politike?
Ja mislim DA.

A i šta je vjera drugo nego politika - sredstvo, da se lakše vlada ljudima.


Stefan Nemanja, the father of the dynasty, was born into an old noble family in Ribnica near Podgorica, the capital of present-day Montenegro. As Zeta, as it was than called, came under the ecclesiastical jurisdiction of coastal Bar he was BAPTISED a Catholic. In the period 1172-3 he was a prisoner of Emperor Manuel in Constantinople, an experience which filled him with wonder for the splendours of Byzantine civilisation. So impressed was he that on his return to Zeta he determined that the Serbs should opt definitly for Byzantium and Orthodox culture. Consequently he was REBAPTISED into the faith of Constantinople by the bishop of Raska, the area from which Nemanja now began to built his power.

Izvor: The SERBS; history, myth and the destruction of Yugoslavia by Tim Judah
 
Човек се само једаред крсти. Ако не грешим, када би сад хтео да промениш црквену заједницу (да је тако назовемо), само би те уписали у своје књиге, никакав обред поновног крштења не би морао проћи.



''Oni koji su kršteni od jeretika treba da se ponovo krste da bi bili
primljeni u Crkvu''.

Kanon 1. Kartagenskog pomesnog sabora
 
Stefan Nemanja, the father of the dynasty, was born into an old noble family in Ribnica near Podgorica, the capital of present-day Montenegro. As Zeta, as it was than called, came under the ecclesiastical jurisdiction of coastal Bar he was BAPTISED a Catholic. In the period 1172-3 he was a prisoner of Emperor Manuel in Constantinople, an experience which filled him with wonder for the splendours of Byzantine civilisation. So impressed was he that on his return to Zeta he determined that the Serbs should opt definitly for Byzantium and Orthodox culture. Consequently he was REBAPTISED into the faith of Constantinople by the bishop of Raska, the area from which Nemanja now began to built his power.

Izvor: The SERBS; history, myth and the destruction of Yugoslavia by Tim Judah

Koja 'literatura' za izvor. z:mrgreen:
 
Rimokatolici za pravoslavne nisu jeretici...

Tačno a to važi i obratno.
Po Bibliji jeres je nešto što se ne da promijeniti ili naučiti pa da to prihvati.
Neko kome se ništa ne može utuviti u glavu.

Jeres (kao ideja, teza) može biti posledica neznanja. Ali jeretik je samo onaj koji uporno i svjesno odbacuje ono što je Crkva definirala kao sigurnu istinu
. Drugim riječima, čovjek može biti teološki neupućen, ali onaj koji je pravi vjernik uvijek prihvata uključno (implicitno) učenje Crkve.
Dakle, kad mu se pokaže da krivo misli (vjeruje), on će od toga odustati.
Jeretik neće odustati, nego će uporno ustrajati na svome mišljenju iako je protivno učenju Crkve.
 
Rimokatolici za pravoslavne nisu jeretici...

Шести и седми члан Душановог законика се не подударају са вашом тврдњом. Као ни следећи члан, при чему се у два наведена римокатолици називају јеретицима, а православци хришћанима!
 
Шести и седми члан Душановог законика се не подударају са вашом тврдњом. Као ни следећи члан, при чему се у два наведена римокатолици називају јеретицима, а православци хришћанима!

Nećemo valjad koristiti definiciju za jeretike iz vremena cara Duška.

Danas se za jeretika smatra onaj, koji uporno ćera svoje i ne vjeruje u crkveno učenje. To nema veze koje je vjere.
Ako neki musliman prihvati crkveno učenje i povjeruje u crkvene nauke, zakone i pravila, on prestaje biti jeretik.
Može se čak prozvati i Duško.
 
Rimokatolici za pravoslavne nisu jeretici...

у првој половини 12. века за источне хришћане латини су пре били расколници (шизматици), јер се догматске разлике још увек нису тако јасно очитовале, а свест о тисућлетњем заједништву била је и даље јака (уосталом, није то био први сукоб између старог и Новог Рима). тек ће Четврти крсташки рат верски раздор учинити трајним, јер ће у свести православних оставити дубок ожиљак. међутим, сад након 1.000 година одвојености (а посебно одлука Првог ватиканског сабора) нема никакве сумње - за православне римокатолици јесу јеретици.

што се тиче Немањиног поновног крштења, треба га посматрати искључиво у светлу његовог уздизања на рашки престо. сасвим је могуће да је тадашњи рашки епископ (Грк који је вероватно презирао латине) као услов за владарско помазање (што је био устаљени обред у цркви Св. Апостола у Расу) тражио да будућег жупана претходно крсти по грчком обреду. Немања није имао разлога да се томе противи.. што би народ рекао - и вуци сити и овце на броју.
 
у
међутим, сад након 1.000 година одвојености (а посебно одлука Првог ватиканског сабора) нема никакве сумње - за православне римокатолици јесу јеретици..

Ali ako neki katolik prihvati učenje pravoslavne crkve i u njega vjeruje on prestaje biti jeretik.
Bar ja tako mislim ako pravno gledamo definiciju jeretika.
Nisam stručnjak za te stvari pa ne znam tačno.
Mogao bi nam neko ko poznaje teologiju to bolje pojasniti.
 
Ali ako neki katolik prihvati učenje pravoslavne crkve i u njega vjeruje on prestaje biti jeretik.
Bar ja tako mislim ako pravno gledamo definiciju jeretika.
Nisam stručnjak za te stvari pa ne znam tačno.
Mogao bi nam neko ko poznaje teologiju to bolje pojasniti.

јеретик је свако ко се противи утврђеном учењу Цркве- које су у облику догмата доносили сабори. за оне који су те одлуке одбацивали прописано је изопштење (екскомуникација/анатема). наравно, јеретик који се одрекне својих ''заблуда'' може се вратити у окриље Цркве.
 
Шести и седми члан Душановог законика се не подударају са вашом тврдњом. Као ни следећи члан, при чему се у два наведена римокатолици називају јеретицима, а православци хришћанима!

Вучићевић-u, hajde pogledaj šta tačno piše u ta dva člana:

И за јерес латинску: Хришћани који су се обратили у латинско азимство, да се врате опет у хришћанство. Ако ли се ко нађе да није послушао и није се вратио у хришћанство, да се казни како пише у Законику светих отаца.
И да постави Црква велика протопопе по свим трговима и градовима да поврате хришћане из јереси латинске, оне који су се обратили у веру латинску, и да им дају заповест духовну, те да се врати сваки у хришћанство.

Jeres je kada pravoslavac, kršten kao tako, pređe u vjeru rimokatoličku. Članovi 6-10 su bili konstruisani kako bi ograničili uticaj Rimokatoličke crkve tj. sprečili njeno širenje u gradovima; bilo je izgledno da bi cijela buržoazija srpska postala rimokatolička zbog toga, jer pravoslavni koji se dosele u grad (npr. rudarska naselja) se odmah preobraćuju. To je bilo vrlo opasno za državu kojoj je službena vjera pravoslavna, pogotovo zato što ovo važi i za gradove duboko u unutrašnjosti na kopnu.

Kada se govori o rimokatoliku koji je rođen u takvoj porodici i tako kršten od malena, koristi se drugačiji termin za nj (v. član 9):

Ако се нађе полуверац ожењен хришћанком, ако усхте нека се крсти у хришћанство. Ако ли се не крсти, да му се одузму жена и деца и да им да део од куће, а он да се изагна.

Ovim se sprečavaju miješani brakovi odnosno da rimokatolici od pravoslavnih porodica uzimaju djevojke (koje bi naravno prelazile u rimokatoličanstvo i rađale rimokatoličku djecu); za tog 'poluvjerca' nije predviđena kazna onakva kakva je za jeretike, jer on kao rimokatolik nije nužno jeretik - te stoga se mora uvoditi posebna odredba jedna ovakva.

Uporedi član 9 sa članom 10, koji se nastavlja na prethodni; razlika između poluvjeraca i jeretika je očigledna:

И јеретик који се нађе живећи међу хришћанима да се жигоше по образу и да се прогна. Ко би га скривао и тај да се жигоше.

Nije ni za odmet postaviti član 8:

И ако се нађе поп латински да је обратио хришћанина у веру латинску, да се казни по Закону светих отаца.

Ovo nije pretjerano bitno, ali čisto navodim, da se vidi latinska 'vjera' (a ne 'jeres').
 
Poslednja izmena:
Вучићевић-u, hajde pogledaj šta tačno piše u ta dva člana:




Jeres je kada pravoslavac, kršten kao tako, pređe u vjeru rimokatoličku. Članovi 6-10 su bili konstruisani kako bi ograničili uticaj Rimokatoličke crkve tj. sprečili njeno širenje u gradovima; bilo je izgledno da bi cijela buržoazija srpska postala rimokatolička zbog toga, jer pravoslavni koji se dosele u grad (npr. rudarska naselja) se odmah preobraćuju. To je bilo vrlo opasno za državu kojoj je službena vjera pravoslavna, pogotovo zato što ovo važi i za gradove duboko u unutrašnjosti na kopnu.

Kada se govori o rimokatoliku koji je rođen u takvoj porodici i tako kršten od malena, koristi se drugačiji termin za nj (v. član 9):



Ovim se sprečavaju miješani brakovi odnosno da rimokatolici od pravoslavnih porodica uzimaju djevojke (koje bi naravno prelazile u rimokatoličanstvo i rađale rimokatoličku djecu); za tog 'poluvjerca' nije predviđena kazna onakva kakva je za jeretike, jer on kao rimokatolik nije nužno jeretik - te stoga se mora uvoditi posebna odredba jedna ovakva.

Uporedi član 9 sa članom 10, koji se nastavlja na prethodni; razlika između poluvjeraca i jeretika je očigledna:



Nije ni za odmet postaviti član 8:



Ovo nije pretjerano bitno, ali čisto navodim, da se vidi latinska 'vjera' (a ne 'jeres').

Баш због тога сам и прокоментарисао ваш пост, како би додатно разјаснили тадашње термине. Ако вас добро разумем термин јеретик се у овом конкретном случају односи на покатоличене православнце, или сматрате да термин јеретик увек има само ово значење. Моје питање је заправо, да ли по вашем мишљењу у црквеном канону пише да ако дете крсти римокатолички свештеник који је некада био православац, оно онда треба да се поново крсти. То је нелогично, јер не ма потребе наглашавати разлику између католичког и покатоличеног свештеника, у оба случаја дете мора опет да се крсти, да би било хришћанин. Извињавам се ако нисам добро разумео ваш одговор, али заиста се ретко у послу срећем са средњовековним предметима, па се ретко и бавим средњовековном литературом и терминологијом.


"Jeres je kada pravoslavac, kršten kao tako, pređe u vjeru rimokatoličku.", могли сте то и једноставнике, јерес је синоним данашњем термину "покатоличавање" којег смо се од 1989. добро наслушали! Поздрав!
 
Poslednja izmena:

Back
Top