Zbunjenost

  • Začetnik teme iluzionista
  • Datum pokretanja
I

iluzionista

Gost
Ne kazu dzaba nasi stari: yebe lud zbunjenog... Zbunjenost je veoma cudno osecanje... U stvari i nije osecanje... Zbunjenost je zbir raznoraznih nesrodnih osecanja... Zbunjenost je kada se osecas syebano... E pa tako se i ja sada osecam: zbunjeno, tj. syebano...

Neko bi se sigurno upitao: "Pa kakve to ima veze sa romantikom?" Uzrok. Uzrok moje zbunjenosti (izvinite na izrazu: syebanosti) je ljubav...
 
PJESMA MRTVOG PJESNIKA

Moj prijatelju, mene više nema.
Al’ nisam samo zemlja, samo trava.
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ‘ko je čita – u život me budi.
Probudi me i bit ću tvoja java.

Ja nemam više proljeća i ljeta,
Jeseni svojih nemam niti zima.
Siroti mrtvac ja sam, koji u se
Ništa od svijeta ne može da prima.
I što od svijetlog osta mi života,
U zagrljaju ostalo je rima.

Pred smrću ja se skrih (koliko mogah)
U stihove. U žaru sam ih kovo.
Al’ zatvoriš li za njih svoje srce,
Oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga i ja ću u te prijeći,
K’o bujna rijeka u korito novo.

Još koji časak htio bih da živim
U grudima ti. Sve moje ljepote
Ja ću ti dati. Sve misli, sve snove,
Sve što mi vrijeme nemilosno ote,
Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
Sve uspomene – o mrtvi živote!

Povrati me u moje stare dane!
Ja hoću svijetla! Sunca koje zlati
Sve čeg se takne. Ja toplinu hoću
I obzorja, moj druže nepoznati.
I zanosa! Zvijezda kojih nema
U mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.

K’o oko svijetla leptirice noćne,
Oko života tužaljke mi kruže.
Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,
Da ruke mi se u čeznuću pruže.
Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit
I biti ljubljen, moj neznani druže!

Sav život moj u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!
 
O, kako tuznih ljubavi ima

Profesor Lukic sa cetvrtog sprata,
je ziveo prilicno sam.
A decu je ucio ljubavne pesme,
sonete i sta ti ja znam.

O kako tuznih ljubavi ima,
bas nesto srazmsljam:
njegova zena, Lukic Milena, s drugim je otisla.
O kako tuznih ljubavi ima,
ovaj svet je ispunjen njima,
sve vise sumnjam da neko sretno i voli jos.

A gospoda Jula je radila goblen
i subotom igrala touch.
Od muza joj ostalo par zutih slika,
oficirska kapa i mac.

O kako tuznih ljubavi ima,
bas nesto razmisljam:
porucnik Bata, iz prvog rata, nije se vratio.
O kako tuznih ljubavi ima,
ovaj svet je ispunjen njima,
sve vise sumnjam da neko sretno i voli jos.

Pisu romane, pesme, novele,
o tome kako ljubav uvek nadje put.
Znam neke sive, tuzne hotele
i neke prazne sobe gde je uvek onaj strasni mir.

O kako tuznih ljubavi ima, bas nesto razmisljam...

Andelija Prokic je cekala princa
i njegovu carobnu moc,
da joj otplati kredit,
da joj napravi klinca,
da je voli do kasno u noc.

O kako tuznih ljubavi ima,
bas nesto razmisljam:
njen suprug Bane, noci i dane,
nije se treznio.
O kako tuznih ljubavi ima,
ovaj svet je ispunjen njima,
sve vise sumnjam da neko sretno i voli jos.

A kad se jednom, u dva i deset,
vratio kuci zeljan ljubavi i sna,
nasao pismo, pao u nesvest,
zena mu s Lukicem iz prve strofe pobegla u noc.

O kako tuznih ljubavi ima, bas nesto razmisljam...
 
Da li je sve u nasim rukama
kao nekada davno?
da li je svet na svojim nogama
kao nekada davno?

ako lisce sto pada
nije dovoljan znak
ako vetar sto zvizdi
nije dovoljan znak
ja cu pokriti lice ovim rukama
da mi ne vidis oci
kada gledas u mrak

da li je dah u nasim grudima
kao nekada davno?
da li je krv u nasim srcima
kao nekada davno?

ako perje na steni
nije dovoljan znak
ako sunce na vodi
nije dovoljan znak
ja cu pokriti lice ovim rukama
da mi ne vidis oci
kada gledas u mrak
 
Pojeli smo svako zrno
celu noc strpali u nedra
popili smo sve do kapi
suve usne duvaju u jedra

Putujemo iznad grada
grad se smeje
gleda na nas
bezimo u novo jutro
iznad grada
ispod nas
Spojili smo dlan i dlan

zamenili noc za dan
ne gubimo dah,ne gubimo dah
mala deca ne poznaju strah

Putujemo iznad grada
grad se smeje
gleda na nas
bezimo u novo jutro
iznad grada
ispod nas

iznad grada ...


Preporuka: CD "Kao da je bilo nekad", Circle Records... Ovaj album je tribute M.M. Na njoj se nalazi i odlicna, ali bas odlicna, verzija ove pesme koju peva jedan od najlepsih glasova ex-yu rock scene: Tanja Jovicevic... Uvek se najezim kad je cujem... Uvek... :(
 
Aut

aut, aut-aut-aut
aut, aut-aut

ona hoda sama kroz grad
misli sve, sve sto misli da zna
to je samo down
to je ono sto se zove aut

aut, aut-aut-aut
aut, aut-aut

ona hoda sama kroz grad
misli sve, sve sto misli da zna
to je samo down
to je ono sto se zove aut

aut, aut-aut-aut
aut, aut-aut
 
Iza nas

Ka starom kraju
Jos vozi ista linija
Autobus prazan
Andjeo zadnja platforma

Niceg se vise
Niceg se vise ne secam
Od toga trena
U javu retko navracam

Zato cuti
Sta ce reci
Kada oci govore
Mene tvoje
Somot usne
Uvek lako prevare

Ili reci da me volis
Slatko najsladje sto znas
Ili priznaj da je ljubav
Iza nas

U donjem gradu
Kod brda za razmisljanje
Prolecni vetar
Umiva tvoje obraze

Niceg se vise
Niceg se vise ne secam
Od toga trena
Na zemlju retko navracam

Zato cuti
Sta ce reci
Kada oci govore
Mene tvoje
Somot usne
Uvek lako prevare

Ili reci da me volis
Slatko najsladje sto znas
Ili priznaj da je ljubav
Iza nas
 
Zlato

Minas Gerais u Brazilu
ima zlato
sunce je zlato
ti pijes vino ispod slamnatog sesira
od smijeha pravim saksofon
od sunca pravim put
a ti si moj sofer
nasmij se
kuda bih sam
ti pijes vino ispod slamnatog sesira

Ova pesma me uvek oraspolozi, osim sada... :( Ne pali... Ne uspeva...
 
Zasto toliko boli, boli, boli...
Kad neko voli, voli, voli...
Zasto toliko strada, strada, strada...
Onaj koji se nada, nada, nada...

Ljubavi, tvoji trnci bole!
Sve one koji nekoga vole...
Ljubavi, tvoje kandze paraju!
I sve nase nade zakopavaju...

Nesrecna ljubav i dalje je ljubav..
Ma sta god rekli neki srecni ljudi...
Ne znaju oni kako je biti tuzan sav...
Zato je svakome od njih i lako da sudi...

Onima koji vole, vole, vole...
I cije ljubavi bole, bole, bole...
I cija nada...
u ocajanje veceras pada...
 
Raskršće

Istočni vetar,
svetiljka
i bodež
u srcu.
Ulica
titra
kao žica
napeta,
titra,
kao obod veliki.
Sa svih strana
vidim
bodež
u srcu.
 
slatkis_r:
vidim da si sam
zadnjih nekoliko dana
i
samo da te pozdravim

ne budi tuzan
cao

Hvala na pozdravu... Ali ne: nisam sam... Ili mozda jesam... Zato se tema i zove zbunjenost... Ne znam da li sam... Izgleda da jesam... U pravi si: sam sam. :( Ili mozda nisam...

Ne znam... To sve zavisi od nje... Bar trenutno: sve zavisi od nje... Da bar znam na cemu sam...
 
Znam postovao sam ovo. :(

I taj vazduh koji dises...

I taj vazduh koji dises
To nije vazduh, to je vapaj moj.

I tlo nad kojim hodas...
Nije tlo, to su moje usne
sto ljube ti stopala,
vire pod tvoju suknju
i lagano te dodiruju...

I ta casa u tvojoj ruci...
To nije casa, to je moje telo
koje nezno milujes i mazis...
Polako ljubis usnama
ispijuci najsladje kapi vina
zacinjene strascu...

I tvoja radost...
To nije radost.
To je moj san o tebi...

I ta tuga u tvojim ocima...
To nije tuga...
Samo moja zelja tajna
da budem tvoj...
 
Da li je greh biti tuzan?
Jeste? Onda i ja greshim, o bozhe...
Da li je greh imati srce?
Jeste? Onda i ja greshim, o bozhe...
Da li je greh nekoga voleti?
Jeste? Onda i ja greshim, o bozhe...
Da li je greh za nekim patiti?
Nije? Onda i ja patim, o bozhe...
 
Nocas bih mogao napisati najtuznije stihove - rece Neruda
Naricati, naricati, naricati - nadoveze se Kish
A potom... Zacu se Cesaricev Krik...
Zalomi se Desankina Ceznja...
Sve je proslo - zaplace Jaksic...
Moja ljubav - rece Ducic...
 
JESEN

Ona je tu. U tuzi kise
Po poljanama tiho hoda,
I kuda stize u vis dize
Usplahirana jata roda.

Polako penje se u brda,
A kuda prodje, njezin put
Od otpalog je lisca zut.
I u dol njime idu krda.

U jezero unese nemir,
I ne vidis mu vise dna,
A medvjed, koga putem sretne,
Odjednom zazeli se sna.

A kada livadama dune
Njen vjetar, uzbune se travke.
U strnistima tuzno susti:
To polja slute snijeg i cavke.

Na cesti uveli se list
U cudu digo: gle, ja skacem!
A covjek koji hoda drumom
Zagrnuo se ogrtacem.
 
BREZE NA ULICI

Kraj bijelih breza svakog dana
Ja prodjem srca razdragana.
(Oduvijek ima tajnih veza
Izmedju pjesnika i breza.)

Od cega drscete, vi breze?
Od slatkih slutnja ili jeze?
Zasto vam krosnja podrhtava
I onda kada vjetar spava?

Na ulicu, med svijet sto vice,
Ko da ste izasle iz price.
Njezne, treperave i ciste
Bas kao prva ljubav vi ste!
 
Ti ne voliš i ne žališ mene,
nisam više mio srcu tvom?
Gledajuć u stranu strast ti vene
sa rukama na ramenu mom.

Smiješak ti je mio, ti si mlada,
riječi moje ni nježne, ni grube.
Kolike si voljela do sada?
Koje ruke pamtiš? Koje zube?

Prošli su ko sjena kraj tvog tijela
ne srevši se sa plamenom tvojim.
Mnogima si na koljena sjela,
sada sjediš na nogama mojim.

Oči su ti poluzatvorene
i ti sanjaš o drugome nekom,
ali ljubav prošla je i mene,
pa tonem u dragom i dalekom.

Ovaj plamen sudbinom ne želi,
plahovita bješe ljubav vruća--
i ko što smo slučajno se sreli,
rastanak će biti bez ganuća.

Ti ćeš proći putem pored mene
da prokockaš sve te tužne zore.
Tek ne diraj one neljubljene
i ne mami one što ne gore.





I kad s drugim budeš jedne noći
u ljubavi, stojeći na cesti,
možda i ja onuda ću proći
i ponovo mi ćemo se sresti.

Okrenuvši drugom bliže pleći
ti ćeš glavom kimnuti mi lako.
"Dobro veče",tiho ćeš mi reći.
"Dobro veče, miss", i ja ću tako.

I ništa nam srca neće ganut,
duše bit će smirene posvema --
tko izgori, taj ne može planut,
tko ljubljaše, taj ljubavi nema.
 

Back
Top